Da li ste ikada pomislili da je gledanje u tarot karte isto kao da gledate u zvijezde? Astrologija i Tarot dijele neke od najosnovnijih simbolika prirode samo u dva različita oblika koji se zapravo dopunjuju. Posmatrajući ih sve zajedno, vidjećete da se pojavljuje obrazac; tkanje elemenata, kvaliteta i znakova zodijaka da bi se formirala slika sadržana u tarot kartama i reflektovana u stvarnosti.
Simbolički nivo veze između ove dvije vještine je prilično upečatljiv. Kao što ćemo vidjeti, postoji određena veza između pojedinih karata Velike arkane sa odgovarajućim zodijačkim znacima. Najočitija povezanost tarota i astrologije kao simboličkih prikaza prirodnog ustrojstva može se uočiti u tzv. “bojama” u kartama koje sasvim korespondiraju sa četiri elementa ili tripliciteta u astrologiji. Pa tako, imamo Štapove koji simbolišu vatru, dinare za zemlju, mačeve za vazduh i kupove za vodeni element. Takođe izgleda i da brojevi male arkane korespondiraju sa tri kvaliteta – kardinalni, fiksni i promjenljivi. Osim toga, vrijedi pomenuti i postojanje veze dekanata zodijaka (koji se još nazivaju i “licima”)sa određenim tarot kartama. Ona se najbolje može vidjeti na tarot deku “Knjige Tota” Alistera Kroulija. Svakako tema koja zaslužuje potpuniju elaboraciju, ali do određenih uvida i sami možete doći pogledom na sljedeći infografik:
Međutim, u ovom tekstu ćemo se ipak fokusirati na nešto praktičnije manifestacije opisanih korespodencija.
Tarot karte mogu skoro bukvalno otkriti lice određene osobe koje je simbolizovano u astrološkoj karti. I obrnuto, astrologija može otkriti kontekst određenih pojava u čitanju tarota. Da, oni se u potpunosti nadopunjuju. To je najočitije u horarnoj astrologiji jer se čitanje Tarota takođe uvijek daje na vrlo specifično pitanje. Dakle, ako ste pitali o vezi ili želite da znate više o budućem partneru ili supružniku, tarot karte bi mogle dati vrlo detaljan fizički opis, ali i psihološki. Oni na neki način preciziraju indikacije relevantnog signifikatora u astrološkoj karti. Sa druge strane, ta karta nam govori gdje i pod kojim okolnostima ćete ga/nju sresti. Dakle, kada su kombinovani, oni nam pružaju najbolji uvid u bilo koju situaciju. Slično se može primijetiti i kod tumačenja natalne karte. Položaj vladara naše sedme kuće (partnera u vezi) može se posmatrati u odgovarajućoj tarot karti da bi se otkrilo više detalja. Tako, na primer, ako je vaš vladar sedme kuće bio Saturn u Lavu, mogli biste to da povežete sa tarot kartom Petica štapova da biste dobili više detalja o svom životnom partneru. Slično je i sa pozicijom tog vladara u nekom dekanatu zodijaka. Primjenom istog principa možete doći i do određenih saznanja o svojoj karijeri, finansijama i zdravlju. Isto se dešava i sa nekim ličnim faktorima u natalnoj karti pa možete saznati više o svojim kvalitetima i kako da ih bolje iskoristite, ali i koje su vaše slabosti na kojima bi trebalo da poradite. Pored toga, vrijedi pomenuti još i godišnje tarot otvaranje sa pojedinačnom kartom za svaki od 12 mjeseci, koje se na sličan način može povezati i sa godišnjim horoskopom, uključujući naravno i mjesečne profekcije.
Isključivo radi prijemčivijeg prikaza ovog odnosa posmatraćemo ga kroz prizmu 12 zodijačkih znakova i njima korespodentnih tarot karata:
Ovan – Car Vi ste osoba od ubjeđenja koja se zalaže za ono u šta veruje. Aktivna osoba koja ponekad može da uradi neke nepromišljene stvari na svom putu. Međutim, vi ste u mogućnosti da naučite iz toga i dođete do moći.
Bik – Hijerofant Vaša karta, Hijerofant, ukazuje na to da zapravo treba da služite Višem Znanju kako biste najbolje iskoristili svoje talente. Dakle, ako ste farmer, trebalo bi da služite zakonima prirode da biste dobili bolje usjeve. To je takođe karta bračnog saveza, tako da žudite za osjećajem pripadnosti.
Blizanci – Ljubavnici Vaša priroda sa „Janusovim licem“ može vas dovesti do mnogih unutrašnjih sukoba. Vi ste svjesniji od drugih različitih aspekata vaše prirode, koji su često u konfliktu. Međutim, to je vaša snaga jer imate potencijal da ih pomirite. Bez obzira na to, često ćete tražiti takvo sjedinjenje u drugima samo da biste shvatili da je ono u vama sve vrijeme.
Rak – Kočija Vi ste onaj vitez u sjajnom oklopu iz narodnih priča u kojem, kao Rak, sigurno uživate i sa kojim imate duboku vezu. Na vas se ljudi oslanjaju jer ste uvek spremni da pomognete drugima. Vrijeme i trud koji ste spremni da uložite u pripremi nekog poduhvata mogu samo dovesti do uspjeha. Ali izbjegavajte odugovlačenje i sumnju u sebe.
Lav – Snaga Kao što je Sunce velikodušno dok kupa Zemlju svojim zracima, tako ste i Vi u stanju da ohrabrite druge ljude da budu najbolja verzija sebe. To je zato što Vam vjeruju. Oni znaju za šta ste se borili i koliko žestoko, tako da možete steći veliki autoritet u svojoj zajednici. Ipak, budite obazrivi da ne zloupotrijebite tu vlast.
Djevica – Pustinjak Ako postoji nešto što ne možete da podnesete, to je izdaja. Međutim, to je nešto što ćete vjerovatno iskusiti i što će vas odvesti u život usamljenika. Izbjegavajte da idete tako daleko. Odgovor nije u bježanju, već u povlačenju čija je svrha da steknete uvide i mudrost iz takvog iskustva i nastavite dalje.
Vaga – Pravda Ko bi mogao bolje od vas da zna koliko je Pravda delikatna stvar? Stalno vagate u potrazi za ravnotežom. Tražite nepristrasnu akciju kao najpravedniji odgovor na bilo koji izazov u životu. Ali imajte na umu da to često može dovesti do neaktivnosti, tako da možete propustiti neke važne trenutke u životu.
Škorpija – Smrt “Što je mrtvo ne umire. Već ustaje jače i čvršće!” Koliko ste puta do sada umrli samo da biste se ponovo rodili i preobrazili u nekog drugog? Ponekad ne možete ni da prepoznate sebe iz prošlosti. To je zato što zaista sahranjujete svoje stare ličnosti, ali ih nikada ne zaboravljate. Štaviše, te rane i smrti su ono što vas je učinilo takvim kakvi jeste i oni su vaša unutrašnja snaga.
Strijelac – Umjerenost Vaš žovijalni duh je ekspanzivan i traži više znanja i iskustva. Međutim, nije u potpunosti zasnovan na principu „živi i pusti da živiš“, jer ste u mogućnosti da uočite obrasce koji operišu u pozadini tih iskustava. To je način na koji ih ujedinjujete i pronalazite ravnotežu koja vam donosi istinsko znanje koje biste mogli da dijelite na univerzitetima, religijama itd.
Jarac – Đavo Skloni ste da budete okovani sopstvenim materijalnim potrebama i željama. Iako zaista živimo u materijalnom svijetu, to nije razlog i da mu sasvim robujete. Zapravo, vi imate snage da prevaziđete te okove. Štaviše, đavo vas čika da to učinite sa svakim iskustvom kojem ne možete da odolite. On vas izaziva da pronađete istinu skrivenu iza svih onih laži koje ste konstruisali usput.
Vodolija – Zvijezda Nada je vaša zvijezda vodilja u životu. Čvrsto uvjerenje da možete izgraditi nešto značajno i postaviti čvrste temelje za to bez obzira na okolnosti. Vi ste u stanju da inspirišete takvu iskru optimizma i vjere u drugim judima. Dakle, mogli biste dobro da radite u grupama koje dijele vaše ideje, jer niste toliko opsjednuti ličnim priznanjem koliko ste posvećeni ideji.
Ribe – Mjesec Najdublji okeani odražavaju tminu noći. Dakle, vi ste osoba koja se u velikoj mjeri oslanja na duboko ukorijenjene emocije i intuiciju u procjenjivanju životnih situacija. Zbog toga vas drugi mogu posmatrati kao nedoslednu i promjenljivu osobu. Ali vi ste svjesni da je promjena jedina konstanta u životu, tako da ste u stanju da se veoma dobro prilagodite.
U ovom članku smo zaista samo natuknuli ogromne mogućnosti koje ova dva komplementarna alata pružaju. Mnogo puta se djelovi slike koji nedostaju mogu uočiti samo ako se situacija sagleda iz drugog ugla. Iz jedne druge dimenzije, ako hoćete. Vrlo često upravo ta promjena perspektive baca novo svijetlo na konfuznu situaciju. Poenta je da samo znalačka interpretacija obje linije simbolike vam može dati najtačniji i najpronicljiviji odgovor na pitanje. Pa, recite mi, zar niste radoznali da saznate nešto više o onom svom partneru?
Saturn je ušao u znak Vodolije 21. marta 2020. godine i tu će ostati do 1. jula, kada se u retrogradnom hodu, vraća u znak Jarca. Ponovo ulazi u Vodoliju 16. decembra i tu ostaje do 7. marta 2023. godine.
Saturn predstavlja totalnost poznatog univerzuma, prema ljudskoj sposobnosti percepcije. U tradicionalnoj kosmologiji, Saturn vlada onim završnim prstenom planetarnih sfera koje opasavaju Zemlju – njegova sfera označava granicu između planetarnih sfera i fiksnih zvijezda u kojim prebivaju mitske, vječne forme koje su vječnije od ličnih bogova. To je ujedno i razlog zašto je Saturn vladar granica, zidova i brava; iznad njegove sfere praktično je nemoguće ići. On predstavlja limit našeg iskustva i razumijevanja.
Ovo razmatranje Saturnovog putovanja kroz Vodoliju, ali i Jarca, dakle kroz svoje kuće biće nešto drugačije od uobičajenih tema kojim se bavi mnoštvo astroloških tekstova o tom tranzitu. Naime, stav je autora ovih redova da je ovaj ingres od posebnog značaja za temu kojom smo se ranije bavili, u trilogiji o dobu Vodolije koju možete pročitati ovdje: Doba Vodolije – prvi dio ; Doba Vodolije – drugi dio i Doba Vodolija – treći dio ili kada počinje Novo Doba?
Takav stav ću pokušati da obrazložim u nastavku.
Solve et Coagula
Moto srednjevjekovnih alhemičara “solve et coagula” znači “rastopi i skupi”. Prvi korak, rastakanje, slabi materijalne veze i transformiše čvrstu materiju u finiju, lakšu tvar. Kad je Prima Materia rastavljena na najmanje sastavne djelove, prelazi se na fazu zgrušnjavanja, skupljanja, u kojoj se gradi iznova, ovog puta korišćenjem pročišćene ili produhovljene Materie. Rezultat je Kamen Mudrosti, ili Eliksir Života, substancija sa legendarnim iscjeljujućim i transformacijskim moćima.
Opisani alhemijski proces je analogan Saturnovom putešestviju kroz Jarca i Vodoliju. Saturn dakle prelazi u svoju dnevnu kuću, Vodoliju, napuštajući noćnu, znak Jarca. Kako je Saturn dnevna planeta, to je više “na svom” kad je u Vodoliji. Takođe se smatra da Vodolija, kao vlažan i topao znak, pruža neophodnu protivtežu Saturnovoj ekstremno hladnoj i suvoj prirodi. Stoga možemo reći da je Saturn u Jarcu prilično “yin” po prirodi; započinjući “solve” fazu, dok je Saturn u Vodoliji više “yang” i fokusira se na izgradnju novih struktura, ili “coagula”. Saturn u Jarcu pita “šta moram da pustim?” dok Saturn u Vodoliji postavlja pitanje “šta mogu ponovo da izgradim?”
Istorija podržava ovu tezu i drevnu alhemijsku mudrost. Poslednji put kad se desio ovakav prelaz imali smo pad Berlinskog zida, koji je označio kraj socijalističke vladavine u bivšem Sovjetskom bloku i nakon što je Saturn ušao u znak Vodolije, raspad SSSR-a. Saturn u Vodoliji natjerao je svijet da se uhvati u koštac sa tom novom fazom i stvori potpuno novi svjetski poredak po završetku Hladnog rata. Stoga, jasno možemo uočiti da Saturnov tranzit kroz znakove kojim vlada u ovom petogodišnjem periodu obećava masovno razbijanje ustaljenih formi praćeno prilikom za rast.
Astrološki posmatrano, implikacije ovog tranzita u ovom trenutku se mogu smatrati još važnijim nego prethodno opisane. Razlog za to je što u ovoj godini nastupa velika konjunkcija hronokratora, kojom započinje novi ciklus od nekih 230 godina, budući da dolazi do prelaska konjunkcije u vazdušni triplicitet. Po svom značaju u mundanoj astrologiji, ova konjunkcija se smatra “srednjom” koja nam daje informacije o dešavanjima u religijama, kraljevstvima i dinastijma, te najavljuje rađanje neke nove religije ili dinastije. U tom smislu, vrijedi podsjetiti da je Islam nastao u vrijeme kad se ova konjunkcija “premjestila” u vodeni triplicitet. No, pored toga, ovaj prelaz u vazdušni triplicitet ima još jednu bitnu indikaciju na koju nam takođe ukazuje istorija. Naime, poslednji put kad je konjunkcija hronokratora bila u vazdušnom triplicitetu, odnosno kad se takav prelaz desio, Evropa je bila suočena sa pandemijom kuge, poznatom kao “crna smrt”.
Bila je to jedna od najvećih pandemija svih vremena i označila je kraj srednjeg vijeka. Te 1346. godine, pojavljuje se u Evropi ono što je vjekovima bila noćna mora, suština, carica svih opasnih bolesti – crna smrt, kuga, koja se proširila iz sjeverne Kine, vjerovatno kao rezultat infekcije koje su prenijeli pacovi i buve.
Najdramatičniji je (u Italiji) slučaj Sijene, čije se stanovništvo, sa 50 hiljada svelo na 10 hiljada. Nije Firenca oduvijek bila prvi grad Toskane; prije “crne smrti”, bješe to Sijena, “svi su putevi vodili” iz Sijene u Rim, u Pariz – bjehu gospoda iz Sijene rođaci francuskih kraljeva (otud je Sijena jedini grad u Italiji čije su se građevine gradile u stilu čiste francuske gotike); najveći umjetnici srednjeg vijeka – Ćimabue, Dućo di Buoninsenja, Simone Martini, braća Lorenceti … bjehu iz Sijene. Sijena se od te pandemije, na neki način, nikada nije oporavila; grad je, u arhitektonskom smislu, zauvijek zamro – mi se, danas, kada odemo u Sijenu, vraćamo u četrnaesti vijek.
Osim razornih demografskih posljedica, crna smrt je uticala na duh tadašnjeg društva – mi posjedujemo dokumenta na osnovu kojih vidimo da su ljudi podozrivo gledali jedni na druge, da su se mrzjeli; tražilo se objašnjenje, krivac za bolest – najčešće Jevreji bjehu okrivljavani, proganjani, linčovani; a neki su, u naletima iracionalnosti (nastale iz očaja), epidemiju pripisivali Božjoj volji (kazni), te su nastajali vjerski pokreti poput “flagelanata” – bičevaoca, koji su se javno samokažnjavali, do krvi bičevali.
Iako je ovakve pojave vrlo teško predvidjeti, ipak se bilježi da je srednjovekovni engleski astrolog John od Eschendena, uspješno predvidio „Crnu smrt“- kugu, 1348. godine iz pomračenja 1345. godine, tvrdi Lehman Lee, u svojoj knjizi „Klasična astrologija modernog življenja“ (Atglen, PA: Vhitford, 1996.) Ideja da će se konjunkcija iz 1345. godine pokazati značajnom bila je vrlo rasprostranjena. Predikciju za „Crnu smrt“ nalazimo i u ovom izvještaju sa Medicinskog fakulteta iz Pariza iz 1348. godine, gdje se navodi: „Kažemo da je udaljeni i prvi uzrok ove kuge bio najavljen konfiguracijom neba. 1345. godine, konjukcijom tri superiorne planete u znaku Vodolije…. Aristotel svjedoči da je to slučaj … on kaže da se smrtnost rasa i depopulacija kraljevstava događa u spoju Saturna i Jupitera“.
Naime, na dan početka proljeća što je mundana karta nadležna za period do narednog proljeća, u Vodoliji su se našli Saturn i Jupiter u bliskoj konjunkciji, te Mars koji je išao separatno ka kraju znaka. Pomenuti John iz Eschendena, je predskazao „korupciju vazduha“. Sam Gersonides je daleko precizniji i daje listu očekivanih događaja, koja uključuje „bolesti i smrt i zlo koje će dugo trajati “. Kada se konjunkcija odvijala u fiksnom znaku, njen uticaj trajaće više dana. Pingri daje ibn Ezru kao referencu trajanja; i zaista ibn Ezra kaže „kada je planeta u fiksnom znaku, ona označava sve što je stalno i trajno “. Gersonides izračunava Sizigijum prije ulaska Sunca u Ovna, što je bilo pomračenje, posebno važno u srednjovjekovnoj astrologiji, slijedeći Ptolomejeva pravila, koji u Tetrabiblosu kaže, „prvi i najsnažniji uzroci takvih događaja [opšti uslovi zemalja] nalaze se u sizigijama Sunca i Mjeseca prilikom eklipsi ”.
Ono što je uslijedilo nakon ovo izuzetno teškog perioda masovnog stradanja i rušenja jednog starog poretka, u izvjesnom smislu, je još značajnije za nas. Ova strašna drama, ova jeziva tragedija, je stvorila temelje za Renesansu, jer je svijet, nakon totalne devastacije (demografske, ekonomske), morao odnekud da počne. Nakon toliko strahota, dolazi do opšteg oporavka, do socijalne obnove; nakon toliko bola i tugovanja, posvećuje se ljepoti, umjetnosti, prije svega u Firenci, koja će tim novim veličanstvenim virusom zaraziti svu Italiju, a potom i Evropu.
Pokrenula se ekonomija koja je živnula nalazeći nove modele i nova tržišta. Pokrenuli su se poljoprivrednici, uzgajivači stoke, zanatlije, trgovci … jednom riječju uslijedile su masovne društvene promjene.
Veza sa sadašnjim dešavanjima je više nego očigledna. Trenutna epidemija COVID-19 je vrlo slična, iako možda neće imati takvu smrtnost i devastacije kao opisana “crna smrt”, svakako je za očekivati da izazove ili pokrene određene procese koji će preobraziti svijet u kom živimo. Ova epidemija je toliko ozbiljna i raširena jer Saturn ulazi u vazdušni znak dok se krećemo ka eri konjunkcija hronokratora u vazdušnim znacima, koje će se ponavljati svakih 20 godina. Ulazak Saturna u znak Vodolije aktivira taj ciklus od 230 godina, jer se pomenuta konjunkcija dešava baš na 0 stepeni Vodolije, pa je ovaj ulazak Saturna neki “preview” nastupajućeg ciklusa, a pogotovo njegovog tranzita kroz Vodoliju. Kako nam je poslednji set Velikih Konjunkcija u vazdušnim znacima donio kugu, koja se baš kao i COVID-19 prenosi kroz dah, odnosno vazduh, isto tako možemo očekivati da će i ova imati transformacijsko dejstvo na svijet, slično onom kakav je imala i “crna smrt” nakon toga.
U kom pravcu će se cijela priča odvijati, rano je prognozirati. Dometi epidemije su i dalje nepoznanica, budući da ju je moguće zaustaviti samo razvojem vakcine ili razvijanjem grupnog imuniteta. U oba slučaja jasno je da je potrebno bar još godinu ili dvije, tako da se sasvim pouzdana ne može reći ni kakvi će biti zdravstveni dometi epidemije, a kamoli njeni efekti na ekonomiju i društvo u cjelini. Po svemu prethodno rečenom, smatram da će ukupan značaj biti mnogo veći nego što to sada izgeda ili se pokušava predvidjeti. U svakom slučaju, ovaj period se jasno može tumačiti i kao Tojnbijev “izazov” za ovu civilizaciju, jedno “vrijeme nedaća”, i naš odgovor na taj izazov će determinisati i dalji put naše rase. Pomenuta trilogija o dobu Vodolije se bavila karakteristikama istog iz aspekta mitologije, ezoterične filosofije i astrologije, pa u tim simbolima vrijedi potražiti i odgovore na pitanje koji oblik će te promjene poprimiti. U principu, one se mogu podijeliti na dva efekta. Prvi je svojevrsna vizija distopijanske budućnosti u kojoj će vladavina totalne države ili još preciznije, tehnokratske (globalne) vlade biti na vrhuncu, u kojoj će mnoge mjere i ograničenja sloboda kojima danas svjedočimo kao “privremenim” postati ipak trajne. Čak iako se postojeće stanje konsoliduje u takav totalitarizam, u tome neminovno leži i njegov pad, pa će se kao i svaka druga Vavilonska kula uruštiti. Ovakav vid “borbe protiv virusa” favorizuje opisani ishod, pa se sa razlogom može postaviti pitanje da li je to i borba protiv Prirode, koja je, kako smo i vidjeli, i kroz stradanje znala da nas okrene nekom boljem Putu? Jer, vrlo je teško oteti se utisku da su ovakve pandemije prirodan proces pročišćenja koji nam i omogućava evoluciju i koji ima potencijal da promijeni naša društva i ogoli našu slabost kao vrste kad smo suočeni sa ovakvim prirodnim silama. Upravo u tome i leži druga strana mogućih posljedica a to je pojačana svijest o Prirodi, koliko smo pred njom nemoćni i da je jedini naš opstanak u suživotu sa njom, a ne u beznadežnom pokušaju da je nekako osvojimo i njome zavladamo, baš kao što sada pokušavamo da “pobijedimo virus”. Odgovor se vjerovatno nalazi negdje između, ili u sadejstvu tih oprečnih sila, totalitarne vlade i represije sa jedne strane, i otpora koji počiva na temeljima pomenute svijesti i drevne mudrosti, koje bi po dijalektičkoj formuli trebale da izrode neku novu sintezu, neku novu renesansu. Pri kraju ere Velikih konjunkcija u vazdušnom triplicitetu, nakon Velike Kuge, Renesansa je donijela eksploziju učenja, kao i ljubav prema veličini ljudskog duha kakva nije viđena od perioda antike. Treba li podsjećati sada da je Vodolija ljudski znak? Suština je da sjeme koje sada posijemo možda neće proklijati ni za dva vijeka, ali je neminovno da naposljetku ipak hoće. Vazdušni znaci vladaju još i inženjerstvom i naukom, čijem napretku svjedočimo poslednjih decenija, ali cijenim da najveći pronalasci tek slijede. Takva otkrića više nego ikad imaju potencijal da načine odlučujući “shift” u svijesti.
U toj, već mnogo puta pominjanoj, trilogiji, označio sam ovu narednu veliku konjunkciju hronokratora kao možda i najvažniju tačku preokreta koja vodi ka novom vodolijanskom dobu. Kao što možemo da primijetimo, Saturnov ulazak u Vodoliju evidentno aktivira taj ciklus, pa smatram da i u trenutno vladajućim okolnostima možemo uočavati obrise tog novog doba, i ne samo to, već da će uslijediti i najvažniji događaji koji će ga najzad i ustoličiti i time završiti eru Riba, što će biti uočljivo i kroz odumiranje njoj srodnih formi, i još važnije, stvaranje nekih novih. Neka dinamika tog procesa može se pratiti i kroz naredne konjunkcije na svakih 20 godina, ali naravno, ne samo njih. Poenta je da smo na pragu nove ere, da se svijet već mijenja i tek će nastaviti da se mijenja u pravcu opisivane smjene doba i da moramo pustiti sve ono što nestaje ili “se rastvara” u tom procesu, pa se može zaključiti da ovaj tranzit Saturna predstavlja vjesnik te smjene po predočenom “solve et coagula” principu.
U prvom dijelu ovog rada o arapskim tačkama, bavili smo se prevashodno njihovim pojmom, ulogom u natalnoj karti i konceptu koji stoji iza ovih, možda i najmističnijih, astroloških faktora. Tema ovog dijela biće četiri principijelne i najvažnije arapske tačke u natalnoj karti po Valensu, a to su Fortuna, Duh, Eros i Nužnost.
Najprije razmotrimo prirodu tačaka Fortune i Duha, kao dvije najvažnije arapske tačke u horoskopu, što je evidentno i iz samog proračuna koji uključuje oba luminara, Sunce i Mjesec, i taj njihov odnos “svijetla i tame” projektovan od ascendenta. Ako znamo da su luminari i Asc tri od četiri najvažnije tačke u horoskopu (uz MC) taj njihov značaj biva dodatno naglašen.
Fortuna je kvalitet života duše, njena zemaljska sreća i komfor, dobici i gubici života. Valens je naziva arhetipskom tačkom (archetupon kleron). I Valens i Dorotej pominju Fortunu kao tačku kojoj se treba okrenuti ako su triplicitetni vladari svijetla rođenja loše postavljeni, naglašavajući da ako su Fortuna i njen vladar dobro postavljeni, natus će uprkos toj lošoj postavci triplicitetnih vladara imati radaosti i uspjeha u životu, i to kao rezultat srećnih okolnosti. Kao što je ranije pomenuto, više se odnosi na materiju i materijalno sticanje, pa je jedan od važnijih faktora u procjeni finansijskih i imovinskih prilika natusa. Kako se radi o Mjesečevoj tački više je vezana za niže duševne aspekte, materijalnu vezanost duše za zivot. Mjesec je najbliže tijelo sublunarnoj sferi tjelesnog života i otuda Mjesečeva povezanost sa tijelom i proždrljivošću. Vrlina joj je nada koja se odnosi na kapacitet duše da se uzdigne iznad težine i oskudice života. Ona je odraz potencijala da se preživi i u najgorim životnim iskušenjima sa sačuvanom nadom da se može postići više i bolje. Proždrljivost joj je mana. Odnosi se na “zagađenost” duse zemaljskim apetitima i žudnjama. Naglašena Fortuna govori o velikim strastima koje se teško zadovoljavaju, žudnju za bogatstvom itd.
Ponekad se koristi kao alternativni ascendent, pa se po Valensu kuće derivirane počev od Fortune posmatraju slično kao one projektovane od ascendenta, iako se može reći da postoje implikacije da se one više odnose na stvari koje nekako zadese natusa, njegove okolnosti i tjelesna pitanja. Posebno Valens naglašava osmi znak od Fortune kao mjesto koje govori o kvalitetima smrti, toliko da u njegovim primjerima o nasilnim smrtima, diskusije vezane za osmi znak od Fortune zauzimaju vrlo važno mjesto. Još se fokusira i na jedanaesti znak od Fortune, koji naziva “mjestom sticanja”, ističući potencijal tog mjesta da donese imovinu i dobra kada je dobro postavljen, odnosno kad su u tom znaku postavljeni benefici ili su sa njim konfigurisani. Takođe i domicilnog vladara ove tačke posmatra na sličan način kao vladara ascendenta, po kom bi znak u koji ovaj pada projektovano od tačke govorio o važnijim temama u životu natusa ili da na neki način opisuje sam život natusa.
Duh, ili Agathos daimon ili ti pars futurorum poznata i kao ta'alima na hebrejskom, tačka duha, tačka božanskog duha, tačka misterija i proroštva često sama po sebi signifikator duše. Dovodi se u vezu sa ličnim poimanjem i doživljajem Boga. Vrlina joj je vjera i sama riječ kaže da se odnosi na vjerske afinitete inkarnirane duse. Naglašena u karti govori o ispravnosti i odanosti duše. Ovo je tačka ispravnog puta ka Bogu i tačka najviših duhovnih aspiracija. Duhovni aspekt duše okrenut povratku ka vanvremenskim sferama. Najvažnija od sedam tačaka.
Mana joj je gordost kada je loše integrisana. Ponos, takođe. U hrišćanstvu, to je prvobitni grijeh koji je prethodio padu anđela. Ovo je, po nekim autorima, najvažnija od svih tačaka jer je simbol vanvremenskog duha. Istaknuta kod ljudi viših duhovnih aspiracija na asc, MC-u, u bliskom aspektu sa Suncem ili Mjesecom ili sopstvenim dispozitorom ili vladarem IX. Ova tačka, zajedno sa svojim dispozitorom, simbol je snage duše, njene motivacije i njene pokretljivosti. Ukoliko je loše pozicionirana u XII, VIII, VI kući ili čak i II kući bez aspekta sa bilo kojim svijetlom ili sopstvenim dispozitorom ukazuje na slabost vjere, naročito ako je Fortuna istaknutija i jača u isto vrijme kada je često znak prevelike vezanosti duše za materiju i vrijeme, ali i ateizam ličnosti duše ili pobunjeni um.
U srednjevjekovnoj astrologiji imala je sličan značaj, pa tako Bonati kazuje da se ova tačka odnosi na Boga, božju kulturu ili odnos prema bogu kao i na tajne, pa se stoga povezuje sa natusovim konceptom boga, ili njegovim najvišim duhovnim konceptom pa je njen značaj ogroman pogotovo kod duhovnih savjetovanja jer želimo da znamo šta je to što osoba u pitanju najviše vrednuje. Pristup duhovnosti se tako tumači i iz pozicije ove tačke po elementima, pa će tako vazdušni znaci najviše vrednovati znanje i imaće intelektualniji odnos prema ovom pitanju, vodeni imaju devocijski pristup, vatreni će to iskazivati kroz svoje aktivnosti, filantropiju i kreativnost, dok će zemljani biti usmjereni na praktične dobiti. Pozicija vladara tačke ukazivaće na oblasti života u kojim će natus najviše ispoljavati ovaj nagon. Takođe, i ova tačka se može koristiti kao alternativni ascendent, pa bi se iz tako postavljenog horoskopa mogao tumačiti duhovni potencijal i koncept natusa.
Tačke Erosa i Nužnosti kod Valensa imaju drugačiju kalkulaciju od onih ranije pomenutih u izlaganju o sedam hermetičkih tačaka.
Po Valensu, tačka Erosa se računa tako što se distanca od tačke Fortune do tačke Duha projektuje od ascendenta, dok je obratno po noći. Valens kazuje da Eros označava želju (epithumia).
Tačka ljubavi u operativnim mjestima, sa beneficima u konjunkciji ili aspektu daje moralne težnje i čini čovjeka ljubiteljem dobrog. Neki se okreću edukaciji ili umjetnosti, njihov je karakter omekšan užicima i njihove se nade ne čine uzaludnim (srećni su). Drugi pak su ljudi ljubavi i seksualne želje koji uživaju u životu … Ova tačka je važno mjesto natala i zato obrati pažnju na nju.
Iz navedenog citata vidimo da Valens ovu tačku dovodi u vezu sa moralnim kvalitetom i intelektualnim aspiracijama, ali i sa čulnim senzibilitetom pa je kod nekih eros usmjeren na umno, kod drugih na tjelesno. Iz pozicije ove tačke zaključujemo (u kontekstu drugih VE faktora horoskopa) koliko je osoba srećna u ljubavi, koliko je voljena, koliko je sposobna da voli, koliko je moralna i na koji način teži dobru i duhovnim pitanjima. Kao i sve tačke trebalo bi da je postavljena u dobroj kući, znaku kojim vladaju benefici, da je aktivirana bliskim aspektima od strane vladara, benefika ili svijetala. Ova se tačka kod nekih interpretatora naziva i tačkom filozofa. Hefestion dodaje da Dorotej opisuje kako ovu tačku neki astrolozi koriste u razmatranju pitanja prijateljstva (philias), pa je i on uključuje u vezi sa tom temom u svojoj Apotelezmatici.
Tačka Nužnosti računa se suprotno, distanca od tačke Duha do Fortune, projektuje se od ascendenta, obratno za noćna rođenja. U vezi sa razmatranjima iz prvog dijela, evidentno je da i ovdje princip računanja ima za pozadinu diskusiju o vladajućem svijetlu, pogotovo ako posmatramo tačku Duha kao tačku Sunca, a Fortunu kao tačku Mjeseca. Kod tačke Erosa, vidimo opet kretanje od luminara van sekte – Mjeseca, ka onom vladajućem, Suncu.
Valens navodi da ova tačka označava neprijatelje (echthron). Izgleda da ona opisuje prirodu i okolnosti koje prate sukobe i nadmetanja, i to tako da će malefici povezani sa njom donijeti neuspjehe i napade, dok kad je povezana sa beneficima govori o pobjedi i da će natus prevladati sva iskušenja. Pa tako, Valens piše:
Tačka nužnosti u operativnim mjestima, sa beneficima u konjunkciji ili aspektu, donosi porodične veze ili drugu povezanost sa velikim ljudima, kao i propast ili smrt neprijatelja. Ako su malefici u konjunkciji, donosi tužbe, suđenja i troškove. Kao rezultat, ljudi podbacuju u svojim ciljevima i žive bijedno. Ako je konfiguracija aflikovana, ljudi bivaju osuđeni ili uništeni.
Valja napomenuti da postoje i posebne prognostičke tehnike koje se zasnivaju upravo na ovim tačkama, a koje ukazuju na najvažnije periode u životu u pogledu pitanja na koja se odnose. Jedna od njih je Aphesis, ili zodijačko odmotavanje, koja se može računati od tačke Fortune za pitanja zdravlja i tijela, od tačke Duha za najvažnije periode u pogledu karijere i reputacije u svijetu, ali i tačka Ljubavi (Erosa) se pokazala efektnom za pitanja ljubavi i braka. Takođe, Bendžamin Dajks postavlja zaključak i da tranziti Saturna preko tačaka Fortune i Duha predstavljaju najosjetljivije periode života. Sličan zaključak se može postaviti i za druge dvije tačke ovdje opisane.
To je bio pregled najvažnijih arapskih tačaka, koje pružaju nešto ezoteričniji uvid u natalnu kartu i potencijale inkarnirane duše u ovozemaljskom životu. Kroz njih možemo steći uvid u duhovnu prirodu natusa koja se dalje izražava kroz najvažnija etička načela i principe, što je komplementarno sa temperamentalnom strukturom ličnosti o kojoj smo govorili u ranijem tekstu, čime se nekako i zaokružuje to tkanje Univerzuma manifestovano kroz jedinstven fizis natusa koji je u svojoj ukupnosti oslikan simboličnim astrološkim jezikom kroz natalnu kartu.
Chris Brennan – Hellenistic Astrology: The study of Fate and Fortune
Chris Brennan – The Theoretical Rationale Underlying the Seven Hermetic Lots
Robert Zoller – Arabic parts in Medieval Astrology (lesson from DMA course)
Nataša Karalić Koprivica – blog tradicionalne astrologije link
Po nekoj definiciji, arapske tačke predstavljaju astrološke faktore koji se konstruišu matematičkim kalkulacijama koje uključuju tri druga faktora u horoskopu kao što su planete ili uglovi. Distanca između dva faktora dodaje se trećem (najčešće ascendentu), pa se na taj način dobija pozicija određene arapske tačke. U pitanju je jedan od važnijih astroloških koncepata, mada i najmisteriozniji. Smatra se da su tačke bliže povezane sa duševnim i duhovnim dijelom ljudskog postojanja, pa im se u tumačenju tema natalne karte pripisuju dublja značenja u odnosu na posmatranu oblast. U helenističkoj astrologiji primarno su se koristile kako bi pripisale dodatne teme znacima i kućama u karti. Tako npr. ako bi tačka braka pala u drugu kuću i Škorpiju, pripisala bi toj kući i njenom vladaru određene signifikacije u vezi braka, iako se u nekoj uobičajenoj proceduri ta mjesta ne bi posmatrala vezano za navedenu temu. Nadalje, u praktičnom smislu tačke bi mogle biti i treća oblast koju bi astrolozi tumačili u kontekstu određene teme natalne karte, poput potomstva, braka, karijere itd. Prvi korak bi bila analiza odgovarajuće planete, kao što je to recimo Venera za pitanja braka. Potom bi se razmatrala odgovarajuća kuća i njen vladar, kao što je to slučaj sa sedmom kućom u vezi braka, da bi, napokon, treći korak bila analiza odgovarajuće tačke, u ovom primjeru – tačke braka. To je takođe implicitno i u vezi sa “pravilom o trojstvu”, odnosno ako je u vezi određene oblasti života nešto naznačeno kroz jedan od ova tri faktora, onda je ishod moguć, ako na isto ukazuju dva faktora onda je ishod vjerovatan, a ukoliko se potvrđuje kroz sva tri, onda je ishod izvjestan. Daleko najpoznatija je tačka Fortune, koju neki nazivaju tačkom sudbine, ali ovih tačaka ima bezbroj i može se reći da svoj procvat arapske tačke doživljavaju u srednjevjekovnoj astrološkoj praksi. No, tema ovog dvodjelnog istraživanja su sedam hermetičkih tačaka, sa posebnim osvrtom na četiri tačke koje helenistički astrolog Vetije Valens ističe kao najvažnije, a to su pomenuta Fortuna, Duh, Eros (Ljubav) i Nužnost, što je tema drugog dijela.
Arapske tačke svoje porijeklo vuku iz vavilonske astroloske priče o odnosu Sunca i Mjeseca kroz luk longitudinalne udaljenosti između njih projektovane od tačke horizonta. Iako neki tvrde da je njihovo porijeklo egipatsko čini se da su, kao i sve u astrologiji, izvedene i osmišljene iz ovog prvobitnog poretka dva osnovna astrološka faktora. Arapske tačke, nasuprot njihovom opštepoznatom nazivu, razvijene su metodološki najvećim dijelom u helenističkoj astrologiji. Arapi su ovom metodu dodali veliki broj novih zadržavajući grčko nasleđe. Arapske tačke služe za dublje analize natala i unutrašnje značenje horoskopa. Sedam osnovnih arapskih tačaka jesu tačke duše ili ti stubovi duše izvedene analogijom iz sedam planeta vremenskog horoskopa. Ovih sedam planeta dovodi se u vezu sa Pitagorinom numeričkom sedmicom i davno prije njega sa dualističkim drevnopersijskim mitraizmom, odnosno, persijskim misterijama sedmostruke inicijacije dostizanja oboženja kao i sedam stepenica pada duše koja, na putu do zemaljskog otjelotvorenja, prolazi kroz 7 planetarnih sfera i jednako tako se povratno uzdiže preko njih do jedne od četiri nebeske kapije: Aldebarana – istoka, Regulusa – sjevera, Antaresa – zapada i Fomalhauta – juga posle smrti, koje se stoga i nazivaju kraljevskim zvijezdama i čuvarima navedenih nebeskih strana – kapija. Čini se da je Platonova interpretacija pada (silaska) duše inspirisana persijskim misterijama. Platon govori o osmoj sferi, sferi zvijezda, odnosno, Zodijaka koja se smatra mjestom gdje duše nastaju i odakle svaka pojedinačno, na putu prema Zemlji, prolazi kroz sedam planetarnih sfera u haldejskom redu od Saturna do Mjeseca. Na tom putu pada, duša od svake sfere biva obogaćena, obdarena (blagoslovena) čistom planetarnom suštinom svakog pojedinačnog planetarnog principa koji se u većoj ili manjoj mjeri iskvaruju zemaljskom inkarnacijom. Posle smrti dusa ascendira, uzdiže se obrnutim redom putovanja (od Mjeseca do Saturna) kako bi se pročistila od zemaljskih mana kroz svaku sferu pojedinačno prema vrsti mane (o njima kasnije). Što se više uzdiže kroz sfere i kosmičko pročišćenje duša postaje lakša i čistija kako bi savršena ušla u osmu sferu blaženstva. Aristotel je ovu teoriju usvojio od svog učitelja. Sveti Toma Akvinski, poštovalac Aristotela, bio je upoznat sa ovom teorijom o vezi između duše i planeta. Postoje spekulacije da je ova teorija u tijesnoj vezi sa sedam vrlina i njihovim oponentima sedam smrtnih grijehova hrišćanske teologije. Prve tri vrline: nada, vjera i milosrđe poznate su kao teološke vrline dok su ostale četiri (mudrost, postojanost, umjerenost i pravednost) nazivaju prirodnim vrlinama. Ove se vrline tako dovode u vezu sa planetarnim vrlinama i manama (porocima) pa tako:
Planeta
Vrlina
Grijeh
Mjesec
Nada
Proždrljivost
Sunce
Vjera
Gordost
Merkur
Mudrost
Zavist
Venera
Milosrđe
Pohota
Mars
Hrabrost
Gnijev
Jupiter
Umjerenost
Pohlepa
Saturn
Pravednost
Lenjost
Vrline i grijesi jedanko se tako dovode u vezu i sa tačkama duše. Ovo pogotovo kada se ima u vidu da svaka planeta ima “svoju” tačku. Naime, Pavle Aleksandrijski je u 23. poglavlju svog Uvoda u astrologiju, prezentovao metod kalkulacije za sedam tačaka koje su povezane sa tradicionalnim planetama, dok kao izvor ovog učenja navodi djelo znano kao “Panaretus”, čije se autorostvo povezuje sa Hermesom Trismegistosom, zbog čega se one i nazivaju “hermetičkim tačkama”. Na slici ispod možete vidjeti i metod kalkulacije ovih tačaka (sva rastojanja se projektuju od ascendenta):
Prvo što ovdje možemo vidjeti jeste da se samo tačke Fortune i Duha izračunavaju na osnovu distance između nebeskih tijela (Sunca i Mjeseca), dok se u ostalim slučajevima računa od odgovarajuće planete prema ili tački Fortune ili tački Duha, ili obratno. Kad smo kod tog izračunavanja, a u vezi sa prethodno rečenim, možemo uočiti određene bitne hermetičke principe koji ovdje dolaze do izražaja. Prvo, izgleda da racio u ovim proračunima uzima u obzir vladajuće svijetlo, ili svijetlo sekte. Tako vidimo da se tačka Fortune uvijek izračunava od vladajućeg svijetla ka drugom, odnosno, u dnevnim rođenjima (gdje je Sunce vladajuće svijetlo), ova tačka se izračunava mjerenjem distance od Sunca do Mjeseca, odnosno polazna tačka je Sunce, dok je u noćnim rođenjima to Mjesec, kao vladajuće svijetlo. Ovakvo mjerenje izgleda da implicira ideju o kretanju od svjetlosti ka tami, obzirom da računica doslovno kreće od dominantnog ili svijetlećeg luminara u određeno doba dana odnosno noći, prema onom luminaru koji je na neki način zaklonjen ili zatamnjen u to isto doba. To se može povezati sa dubljom hermetičkom konceptualizacijom da je tama povezana sa materijom i fizičkom inkarnacijom. Nasuprot tome, vidimo da je proračun za tačku Duha suprotan, odnosno da uvijek kreće od luminara koji je nasuprot vladajućoj sekti ka luminaru koji je dominantan u određeno doba – tj. od Mjeseca prema Suncu, za dnevna rođenja. Ovo takođe implicira hermetičku vezu svjetlosti sa duhom i intelektom.
Drugi obrasci se mogu uočiti i u vezi sa ostalim tačkama. Kao što se može vidjeti na gornjem dijagramu, tačke koje su povezane sa pozitivnim signifikacijama, poput tačke Erosa (Venera) i tačke Pobjede (Jupiter), obje se povezuju sa tačkom Duha. Ostale, koje imaju negativne implikacije, povezuju se sa tačkom Fortune. Očito je, dakle, da se tačke benefičnih planeta povezuju sa konceptom duha i svjetlosti, pa samim tim i tačkom Duha, dok se tačke malefika dovode u vezu sa konceptom tame i materije, te otuda i tačkom Fortune. Shodno rečenom, ova veza može biti izvedena i iz principa svjetlosti, budući da su Jupiter i Venera dvije najsjajnije planete, dok su Mars i Saturn tamniji.
Zanimljivo je primijetiti i da se neke tačke izračunavaju od tačke (Duha ili Fortune) prema planeti, a neke od planete prema tački, i to i kod dnevnih i kod noćnih rođenja. Mogući racio iza ovog može opet ima veze sa dominantnim svijetlom. Naime, tačka Duha se još naziva i tačkom Sunca, a tačka Fortune tačkom Mjeseca. Kao što možemo vidjeti, tokom dana, tačke Venere i Jupitera se izračunavaju od tačke Duha prema Veneri odnosno Jupiteru, obratno po noći. Koncept koji stoji iza ovog potiče od principa da je Sunce to koje emituje svjetlost po danu, pa i njegova tačka preuzima isti princip, dok se po noći ponaša srodnije prirodi Mjeseca, odnosno prima svjetlost. Drugim riječima, ova računica se zasniva na tome koji od dva luminara je dominantniji u kalkulaciji tačke Duha. Stoga, u dnevnim rođenjima kalkulacija kreće od tačke Duha prema odgovarajućoj planeti, imitirajući princip emitovanja svjetlosti srodan Suncu, dok će u noćnim rođenjima ova kalkulacija ići od planete prema tački, koja sada ima ulogu “primača”, budući da je Mjesec dominantno svijetlo. Ovo važi samo za ove dvije tačke, budući da jedino one uključuju tačku Duha. Međutim, isti ovaj princip izgleda da važi i za tačke koje uključuju tačku Fortune. Kako je danju, Mjesec dominantno svijetlo u računanju tačke Fortune, a isto tako je kao tačka Mjeseca suprotna dominantnom svijetlu, Suncu, to će imati funkciju primanja svjetlosti, pa kalkulacija počinje od planete prema Fortuni. Noću, kada je Mjesec vladajuće svijetlo, a Sunce dominantna planeta u računanju tačke Fortune, Fortuna je ta koja “emituje” svjetlost, pa računica ide od nje prema odgovarajućoj planeti. Ovim observacijama ćemo se vratiti kad budemo govorili o tačkama Erosa i Nužnosti koje pominje Valens, a koje se računaju drugačije nego što je to ovdje opisano.
Pošto su metodi kalkulacije tačaka dati u gornjem dijagramu, u ostatku teksta ćemo se fokusirati na opis nabrojanih hermetičkih tačaka po Pavlu Aleksandrijskom:
Tačku Fortune Pavle povezuje sa Mjesecom pa ističe da ona označava tijelo, stvari koje natus čini za sticanje imetka, posjede, reputaciju i privilegije.
Kao što je rečeno tačka Duha je povezana sa Suncem, pa otuda označava dušu, inteligenciju, vršenje svake moći (dunasteia) pa je ponekad relevantna u utvrđivanju profesije natusa ili njegovog zanimanja (praxis).
Tačka Erosa se povezuje sa Venerom i označava željne kapacitete i apetite, kao i prijateljstva i usluge.
Tačka Nužnosti je povezana sa Merkurom označava ograničenja, potlačivanja, borbe, ratove, neprijateljstva, mržnju, osude, i ostale ograničavajuće okolnosti.
Tačka Hrabrosti je povezana sa Marsom, pa tako označava smjelost, izdaje, snagu (ili sirovu snagu) i sva zla činjenja.
Tačka Pobjede je povezana sa Jupiterom pa tako označava vjeru, dobru nadu, nadmetaja, sve vrste dobročinstva, poduhvata i uspjeha.
Tačka Neprijatelja je povezana sa Saturnom pa se odnosi na duhove podzemlja, stvari koje su skrivene, slabost, protjerivanje, tugu i kvalitet smrti.
Izvori korišćeni u tekstu:
Chris Brennan – Hellenistic Astrology: The study of Fate and Fortune
Chris Brennan – The Theoretical Rationale Underlying the Seven Hermetic Lots
Robert Zoller – Arabic parts in Medieval Astrology (lesson from DMA course)
Nataša Karalić Koprivica – blog tradicionalne astrologije link
Od svih astroloških pojmova, retrogradni Merkur definitivno dobija sve veći publicitet. Svima je period njegove retrogradnosti odveć poznat kao period kada su mogući problemi u komunikaciji, nesporazumi pa se ne preporučuje zaključivanje ugovora, loše procjene i odluke djeluju kao neminovnost, problemi u saobraćaju, a takođe se i neki važni dokumenti, poput ličnih, mogu izgubiti. Ovoj listi, i očito lošem publicitetu retrogradnog Merkura, iz svog skorašnjeg iskustva moram dodati još jedan – nemojte davati intervjue za vrijeme njegove retrogradnosti! 🙂
Naime, prije nekih 10 dana razgovarao sam sa novinarkom ovdašnjih Dnevnih novina, odgovarajući na pitanja koja su imala za cilj da astrologiju približe boljem razumijevanju šireg auditorijuma. Ipak, kada je tekst objavljen, izašao je sa brojnim i ozbiljnim nedostacima, koji ne samo da su osujetili prvobitnu namjeru, već bi mogli izazvati dodatnu konfuziju među čitateljstvom, uprkos nesumnjivo dobroj namjeri novinarke. Iz tih razloga, ali i u cilju zaštite svog integriteta i pristupa astrologiji koji njegujem na ovoj stranici, odlučio sam da objavim taj razgovor u integralnom obliku ovdje.
Zašto ste odabrali bas astrologiju?
Slobodno mogu reći da me je oduvijek fascinirala jedna od osnovnih premisa astrologije, a to je da svak od nas živi to neko svoje „parče neba“ koje je jedinstveno njegovo. To me je ujedno i inspirisalo da istražim tu tezu što sveobuhvatnije. Potvrđujući je kroz praksu, otkrio sam i ljepotu astrološkog jezika kojim su niti različitih priroda i sudbina ispisane, pa je tako ova vještina našla snažno uporište u mom duhu i biću, odveć zadojenom istraživanjima hermetizma. Posebno mi je bila interesantna ta sinhronicitetna veza kroz koju se taj komad neba manifestuje u stvarnom životu, a čija suština leži u istovremenosti promjena i ciklusa koji se odvijaju na nebu, u vidu planetarnih kretanja, i u čovjeku, a koja isključuje uzročno-posledični odnos između neba i čovjeka. Dakle, planete i nebeska sfera kreću se uporedo sa unutrašnjim čovjekovim razvojem, pa je, u tom smislu, netačna tvrdnja da “zvijezde utiču” na čovjeka i određuju koja mu je sudbina tim uticajem. Zvijezde su samo pokazatelji i same po sebi ne uzrokuju ništa. Zbog svega ovoga astrološka veza neba i Zemlje ne može se okarakterisati kao uzročno-posledična kao što se to danas veoma često čini, već kao simbolična i mistična kako je i objašnjavana hiljadama godina. Ukupnost ovih i mnogih drugih spoznaja uvjerila me je da astrologija stvarno „radi“ i to na još mnogim drugim nivoima, pored one početne teze.
Šta Vas ljudi najčešće pitaju?
Pitanja su zaista raznolika i širina tog opsega uvjerila me je da se kroz astrosimboliku može doći skoro do svakog odgovora. Počev od pitanja o izgubljenim stvarima, preko ljubavnih jada ili radosti do nekih koja bismo mogli okarakterisati kao filosofska, odgovor je uvijek bio skriven u onoj mističnoj vezi koju sam pomenuo u prethodnom pitanju, a koja je prikazana kroz odgovarajući horoskop. Iako sam na početku pretpostavljao da će ljubavna pitanja činiti okosnicu svih pitanja, ipak se pokazalo da nije tako, pa su pored ovih, vrlo česta i pitanja o poslu i karijeri, sudskim sporovima, zdravlju pa i smrti.
Poređenje šta sada ljude zanima i ranije?
Neku značajniju paralelu u interesovanjima gotovo da i nije moguće povući, budući da su pitanja dosta slična. Međutim, ipak vrijedi pomenuti da ljudi u posljednje vrijeme sve više dolaze sa pitanjima o odabiru najpovoljnijeg trenutka za započinjanje neke aktivnosti, pa čak i za rođenje djeteta, iako je ovdje neki takav intervencionizam vrlo ograničen, ali eto, bilo je i takvih zahtjeva. Ova činjenica se svakako može uzeti kao pokazatelj rastućeg povjerenja u astrologiju i njene domete, jer eto ljudi teže da svojim poduhvatima daju i „kosmički pečat“ ?
Kakve odgovore nudi horoskop?
U skladu sa prethodno rečenim, horoskop može dati zaista svakolike odgovore. Pitanja poput “koja karijera mi najviše odgovara”, “kada je najbolje vrijeme da pokrenem svoj biznis” ili “da li ću imati djece” su praktična pitanja na koja astrologija može dati konkretne odgovore. No, pored toga, astrologija može odgovoriti i na dublje nedoumice, poput “kako najbolje da ostvarim svoju svrhu”. Svi ti odgovori se dobijaju kroz specifične horoskope koji imaju svoju „užu specijalizaciju“. Pa tako, natalna karta, poznata još i kao „životni horoskop“, pruža informacije o najrazličitijim oblastima života poput: predispozicije za školovanje i stručno usavršavanje, izbor zanimanja i karijere; poslovne i finansijske prilike; talenti; ljubavni i bračni život; potomstvo i odnos sa djecom; zdravstvene prilike i opasnosti… Godišnji horoskop pokriva iste oblasti na nivou jedne godine, uobičajeno od rođendana do rođendana, i zasniva se na natalnoj karti. Uporedni horoskop tumači određeni odnos i pruža dragocjene infomacije o slaganju i kompatibilnosti dvoje ljudi i na kom nivou to slaganje zapravo postoji iz čega se i dolazi do zaključka o trajnosti same veze. Najširi spektar pitanja pokrivaju horarni horoskopi, koji su izuzetno pogodno astrološko sredstvo za pružanje preciznih odgovora na neko jasno i konkretno pitanje. Hoću li se zaposliti u toj firmi? Da li ću se udati za njega? Da li me voli? Da li da odem na taj put? Da li ću položiti ovaj ispit? Da li će mi vratiti dug? Za razliku od natalne, koja je korisna za neki opštiji pregled života natusa, horarna astrologija nastoji dati praktične odgovore na ova i brojna druga pitanja na „da ili ne“ bazi.
Da li horoskop može odgovoriti na pitanja koja se tiču društva u cjelini i budućnosti države i svijeta?
Može, ovim pitanjima se bavi posebna grana astrologije, poznata pod nazivom mundana astrologija. Ona se bavi opštim događajima kao što su sudbine zemalja, ratovi, revolucije, države, podneblja, klimatske promjene, ekonomski napredak, društveni događaji i svi slični koji utiču na veći broj ljudi. Ponekad se neka zbivanja mogu očitati lako jer su zaista markantna, no ponekad se radi o suptilnijim varijantama predviđanja. Začetke mundane astrologije možemo naći u Ptolomejevoj knjizi „Tetrabiblos“ gdje autor opisuje različitosti naroda i njihovu povezanost s određenim zodijačkim znakom, a sve to tvrdeći da osobine naroda i običaji zemalja potiču od njihovih geografskih dužina i širina na kojim obitavaju, te povezanosti istih s položajem Sunca. Metodi ove grane astrologije se umnogome razlikuju od ostalih i riječ je o vrlo kompleksnim tumačenjima koja podrazumijevaju konsultovanje više različitih horoskopa, poput ingresa Sunca u znak Ovna za odgovarajuću teritoriju, ali i u ostale tačke ekvinocijuma, pa karte eklipsi Sunca i Mjeseca, te karte velikih konjunkcija, tj. konjunkcija hronokratora Saturna i Jupitera, koje se odvijaju svakih 20 godina, ali i one imaju svoje cikluse promjena tripliciteta, pa je najmanji ciklus negdje oko 200 godina a najveći blizu 800 godina. Tek kroz tako detaljnu analizu može se doći do konkretnih predikcija za neku državu ili narod.
Najzanimljiviji horoskop koji ste radili, detalj kog se sjećate?
Bilo je zaista raznoraznih kurioziteta i zanimljivih situacija, no ovdje bih ipak izdvojio svojevrsni projekat koji je za mene predstavljao poseban izazov. Naime, bio je klijent koji se bavio berzanskim poslovima, pokušavajući da predvidi periode rasta i pada valuta i roba na Forex berzi. Iako je ovo bila posve nova oblast astroloških tumačenja i predikcija, ipak smo uspjeli da razvijemo određeni sistem koji je imao veliku stopu uspješnosti, budući da su ove predikcije rađene po učestaloj frekvenciji. Namjerno kažem „mi“ jer je to jedna od situacija iz koje se može vidjeti i kako iskustva klijenata mogu astrologu biti od pomoći pri razvijanju ovako osobenih astroloških sistema. Stepen tačnosti u jednom momentu je bio takav da su iz ove berzanske kuće klijentu davali drugačije preporuke od onih predviđanja do kojih smo dolazili, čudeći se njegovim ulaganjima i sledstvenim dobitima.
Da li u čitanju horoskopa ima relativizacije i tendencije da se neke tvrdnje čine istinite bas za nas a u stvari se mogu odnositi na skoro sve?
Na ovoj tendenciji možemo da „zahvalimo“ modernoj astrologiji prisutnoj u dnevnoj štampi, koja svakako relativizuje stvari, počev od toga što 1/12 čovječanstva podvodi pod isti znak kom će se događati iste stvari. Takve „predikcije“ moraju biti postavljene na tako širokoj osnovi i kroz tvrdnje koje zaista mogu biti primjenjive na sve, jer im je osnovna postavka pogrešna. Naime, oni tu tumače aktuelne tranzite postavljajući određeni zodijački znak za ascendent tog nekog hipotetičkog horoskopa. Samo u vrlo rijetkim slučajevima ove predikcije bi mogle da budu istinite, ali uglavnom je to nemoguće i zato i dobijamo tumačenja puna tzv. „opštih mjesta“ i neodređenosti. Predikcije koje će biti konkretne i istinite samo za nas mogu se dobiti samo iz našeg natalnog horoskopa, i relevantnih prognostičkih tehnika koje iz njega proizilaze. Nama kao jedinkama se mogu događati jedino stvari koje postoje u našoj jedinstvenoj natalnoj karti, i to kada dođe vrijeme za njih, odnosno kada su aktivirane prediktivnim tehnikama. Stoga je najpametnije da ove tzv. dnevne, nedeljne i slične nazovi horoskope ignorišemo, a ako nas već zanima budućnost kroz astrologiju, jedini ispravni način je tumačenje sopstvene natalne karte.
Kako su nastali horoskoski znaci i kako su određivane osobine znakova?
Osobine znakova sa kojim se danas najčešće susrećemo takođe su produkt tzv. “reformacije” astrologije, a u stvari je riječ o pukoj banalizaciji astrološkog predmeta kako bi se što više približio masama. Tako se danas dosta često pri upoznavanju i postavlja to pitanje: šta si u horoskopu? Kao da će se na taj način dobiti neki bolji uvid u karakter određene osobe. Često tako čujem ljude kako mi govore “ja sam Strijelac” ili “mi smo ti Vodolije takve …” itd., čime se ličnost svodi ne samo na netačnu korelaciju već se i cijela osoba svodi na znak zodijaka. I ne samo na taj znak, već na našu nesavršenu (i često pogrešnu) predstavu o njemu. Ovo su čiste spekulacije, bez ikakvog astrološkog pokrića.
U tradiciji, zodijački znaci nikada nisu imali neki “personality”, koji bi automatski bio primjenjiv na sve one koji su rođeni određenog datuma. Pristup je bio drugačiji. Autori iz tradicije ne daju “opise” znakova, tj. ne pripisuju im neke osobine. Generalno, navode se kvaliteti, a potom i stvari sa kojim se znaci povezuju, tj. koji su im simbolički korespodentni (profesije, životinje, mjesta, boje i slično). Na primjer, Vodolija je fiksni, vazdušni (otuda i topao i vlažan), dnevni (nasuprot noćnom), muški, ljudski (ne životinjski poput Ovna ili Lava itd.), glasni (nije nijem poput vodenih), primarni Saturnov znak itd. Iz ovih kvaliteta mogu se izvući logični zaključci, koji moraju biti u skladu sa ovim karakteristikama. Stoga bi Vodolija bila pričljiva (ljudski i glasni znak), tvrdoglava (fiksni kvalitet), intelektualna (vazdušni i ljudski), teži strukturi (Saturn) i tako dalje. Obzirom da je u pitanju muški, vazdušni, ljudski/intelektualni znak to će Vodoliju učiniti okrenutijom budućnosti i kretanju naprijed nego recimo Jarca (drugi Saturnov znak), ali to im ne omogućava da se oslobode fiksne, saturnijanske prirode, tako da ne mogu biti tako nezavisni i skloni pobuni ili skloni iznenadnim i neočekivanim promjenama. Ovo je jedini čisto astrološki metod kojim se može dati delineacija nekih osobina zodijačkih znakova. Kako su svi ovi kvaliteti pripisani znacima proizilazi iz složenog ali koherentnog i jasnog sistema prave astrologije, a čija dalja elaboracija prevazilazi okvire ovog intervjua.
U dodatku, prilažem vam i tekst koji je naposljetku objavljen. Na stranu uređivačka politika, kao što već rekoh, objavljena verzija očito je nepotpuna i nepovezana, uz dodatke kojim nisam autor, poput uvoda i zaključka.
Ovaj tekst možete preuzeti i u PDF formatu ovdje: Kod za magicara
UVOD
Pravilno shvaćen, Okultizam je proces unutrašnje i spoljne alhemijske Promjene. Zapravo, to je ezoterno sredstvo (Put, metod) promjene, razvoja, evolucije. Suštinski, Magija je otvaranje onih latentnih područja svijesti koja postoje u nama, sredstvo lične i mundane promjene. Magijske tehnike (poput rituala) su samo sredstvo za postizanje tog cilja. Predugo se Magija povezivala sa „činima“, prizivima i sličnim stvarima, i iako one jesu njen sastavni dio, ipak su samo nagovještaj onoga što ona zaista jeste. Magija je, stoga, najviša nauka koja postoji na našoj planeti, jer ona podučava kako metafizičke tako i metapsihičke zakone koji važe na svim planovima. Ova nauka se naziva magijom još od prvih pisanih zabilješki ljudskog roda, ali je uvijek bila rezervisana za posebne krugove, koji su se uglavnom sastojali od prvosveštenika i visokih vladara. Oni sami su znali istinu ali su je držali u tajnosti. Oni nisu samo bili potpuno upoznati sa sintezom njihovih vlastitih religija nego i svih drugih, takođe. S druge strane, ljudi su o religiji učili samo u simbolima. Trebalo je mnogo vjekova da prođe da bi ljudski rod upoznao oskudne fragmente ove nauke i to na prikriven način, što je bilo razumljivo. Pošto većina ljudi nije bila podvrgnuta nikakvom zakonitom magijskom treningu, oni su mogli shvatiti te fragmente samo sa njihove lične tačke gledišta i, usled toga, ostavili su svoje znanje nepotpunim i jednostranim.
Tokom vremena, a naročito prethodnih stoljeća, mnogo knjiga je napisano i objavljeno o magiji, ali obično na obmanjujući i nepotpun način tako da su se samo neki mali djelići njihovog sadržaja mogli primijeniti u praktičnom radu. Samo nekoliko društava bilo je u stanju da inicira učenika u hermetičku nauku, ili magiju, iz prvog izvora, a i tada ova nauka ostaje nešto sasvim ograničeno na posebno odabrane osobe. A usled toga nužno i tamna i misteriozna stvar za one koji ozbiljno traže Istinu.
U toku Srednjeg Vijeka poznavanje magije su stalno žestoko napadali razni religijski redovi, a istorijske inkvizicije su najupečatljiviji primjer toga. Kasnije, početkom modernog doba, magija je posmatrana kao čisto praznovjerje, a svako ko je pokazivao i najmanju sklonost ka toj vrsti nauke bivao je ismijan. Sekte mistika i sličnih bile su odgovorne za loše ime koje je ubrzo dobilo proučavanje magije, i ljudi koji su pokazivali interes za to su obično stavljani na stub srama “zbog praktikovanja crne magije”. Prava magija je izučavana u najstarijim proročkim školama i u izolovanim krugovima u koje su samo adepti imali pristup.
Magija je nauka koja poučava praktičnu primjenu najnižih zakona prirode pa sve do najviših zakona duha. Osoba koja namjerava učiti o magiji mora prvo naučiti da razumije funkcionisanje najnižih prirodnih zakona da bi shvatio zakone koji grade sve do njih samih a konačno i najviše zakone. Zavisno od stupnja koji je čitalac dostigao ili od zakona kojima se trenutno bavi on može, radi boljeg pregleda, podijeliti magijsku nauku na tri grupe; to jest, u nižu magijsku nauku koja obuhvata zakone prirode i njihovo delovanje, funkcionisanje i kontrolisanje i može je, ako želi, nazvati prirodnom magijskom naukom. Zatim, u srednji stupanj magije koji obuhvata operisanje, funkcionisanje i kontrolisanje univerzalnih zakona unutar čovjeka, to jest mikro-kosmosa, malog svijeta; i konačno, u visoku magijsku nauku koja obuhvata operisanje, funkcionisanje i kontrolisanje zakona makro – kosmosa, tj., čitavog svemira.
Pošto, prema Hermesovoj (Smaragdnoj) Tabli, za magiju važi univerzalni aksiom “kako gore – tako dolje” i obrnuto, strogo rečeno, nije ispravno govoriti o nižoj, srednjoj i visokoj magiji. Ustvari, postoji samo jedna jedinstvena magija, a stepen zrelosti do kojeg je magičar stigao je mjerilo njegovog ličnog razvoja. Univerzalni zakoni, bez obzira da li su primijenjeni sa dobrim ili lošim namjerama, ostaju uvijek isti. Primjena zakona zavisi od karaktera i namjera pojedinca. Ako magičar koristi svoje moći u dobre svrhe, on može za sebe odabrati izraz “bijela magija”; a ako svoje sposobnosti koristi u loše svrhe on može govoriti o “crnoj magiji”; ali bez obzira da li su djela magičara moralno dobra ili loša, njih izazivaju baš isti zakoni. To nadalje, samo po sebi, deplasira pomenutu podjelu, budući da u Magiji ne mogu važiti moralna načela jer je ona sama, sa svim svojim tehnikama, samo sredstvo ili put unutrašnje ili spoljnje promjene, put duhovnosti usmjeren ka evoluciji individue.
Ali šta je ono što čovjeka uopšte dovodi do cijele priče o magiji? Uopšte uzev, većina ljudi se, kad je duhovnost u pitanju, “kači” na religiju, tako da su te dvije stvari neočekivano postale sinonimi. To je u osnovi i opravdano, budući da bi religije trebalo da se bave stvarima duha primarno. Ipak, svjedoci smo drugačijeg toka dešavanja. Prvenstveno, treba razumjeti da religija nastaje da bi prevazišla smrt. Smrt je oduvijek bila ljudima najveći problem. Stoga, kao što joj i samo ime kaže, religija nastaje kao potreba da se smrt transcendira, prevaziđe. Kako svaka derivatna 12. kuća stvara onu prije nje i čini njen temelj, tako i 8. kuća (kao 12. od 9.) čini temelj 9. kuće, te strah od smrti i konačnosti daje potrebu da se nađe nešto što prevazilazi smrt, da se nađe neki smisao ili nešto što postoji iza smrti, te se sa tim i poveže (religare).
Deveta kuća sadrži, spaja i ponovo povezuje 8. i 9. kuću, to je praktično ideja nastanka nečega što bi se zvalo sistem religija, ali nema puno veze sa vjerom na ličnom nivou natusa koja je definisana 12. kućom. Kada traže duhovnu podršku, ljudi se mnogo češće povezuju sa vrhom prirode svoje 9. kuće nego sa prirodom svoje 12. kuće, samo zato što im je lakše da budu dio mase i da traže kolektivnu podršku.
Ipak, postoje i ljudi koji su imali potpuno drugačiji poriv, potpuno drugu potrebu – da vjeruju da mogu da mijenjaju stvari, da upravljaju. To su ljudi opisani na početku, to su magičari i okultisti.
Ovo je priča o njima iz astrološkog ugla.
Astrološke pretpostavke
Sve prethodno rečeno treba sada prevesti na astrološki jezik. Ovo nije lak zadatak, budući da postoji značajna razlika između sklonosti ka okultnom i urođenih sposobnosti koje osoba posjeduje. Iako kada govorimo o sposobnostima i moćima, uvijek imamo priču o onim koje latentne i uspavane leže u svakom čovjeku, ipak ih treba znati probuditi tj. moći spustiti na zemlju. Jasno je da ovdje govorimo o velikim moćima koje čovjek u svakodnevnom životu i ne živi. One su kao takve uvijek opisane transcedentnim planetama, koje su nosioci tih moći ili, bolje rečeno, prevazilaženja onog što obično opisujemo kao sudbina. Stoga, pretpostavljamo da transcedentne planete moraju biti snažno naglašene u natalu, najčešće pozicionirane u uglovima, dok ih u svakodnevicu dovodimo preko ličnih planeta, pa stoga treba očekivati da one grade aspekt sa njima. Tu prije svega mislim na lične planete koje su niže oktave odgovarajućih transcedentnih (Merkur – Uran, Venera – Neptun, Mars – Pluton), ali i na druge, pogotovo ukoliko su povezane sa serijama 8 ili 12, koje su od posebnog značaja za ovo istraživanje.
Pomenuli smo sudbinu. Pod tim, u astrološkom smislu, podrazumijevamo jedan inercijalni sistem kakav je natalna karta. U njoj je sadržan osnovni sudbinski i karmički kod, sve ono što je naslijeđeno usled prošloživotnih iskustava ili genetikom, odnosno ono što je zapisano u našem eteričnom tijelu ili duši (odnosno Mjesecu). I dok iz tog koda možemo tumačiti gotovo sve, ono što zasigurno ne možemo jeste prosvetljenje, jer horoskop je krug, polje djelovanja uzroka i posljedica, a prosvetljenje predstavlja lični napor koji izlazi iz okvira kruga. I tu, nalazimo vezu sa magijom jer je osnovni cilj svakog ko se magijom bavi ozbiljno, razvoj i uzdizanje sopstvene svijesti. Suština te priče o svijesti i predispoziciji za prosvjetljenje sadržana je u priči o osi čvorova. Oni su primarna opozicija koja je postojala i prije rođenja natusa dok su ostale opozicije nastale trenutkom rođenja. Oni su suprotne sile u horoskopu, neintegrisane, za čiju je integraciju potreban spoj. Ono što u krugu teoretski može da pomiri tu suprotnost (elemente svijesti prikazane kroz čvorove), da načini taj spoj, i da na neki način dovede do razvoja svijesti, jesu planete koje su u aspektu sa čvorovima. U našem kodu, te planete bi trebale biti povezane sa serijama 8 i 12, jer nam tako ukazuju put kojim natus ide u pomirenju tih suprotnosti, a samim tim i uzdizanju svijesti. U slučaja magičara to jeste bio i uvijek će biti put lične duhovnosti (serija 12), put transformacije, kako spoljne tako i unutrašnje, put alhemijske promjene (serija 8). Iz toga, dolazimo do logičnog zaključka o jedinstvenosti tog puta, koji se astrološki vidi kroz povezanost serija 8 i 12. Ovo može biti prikazano na najrazličitije načine, pozicijom vladara 8 u 12 i obratno, nekim međusobnim aspektom vladara ovih kuća, aspektom njihovih signifikatora ili pak aspektom prema vladaru 8 ili 12, kao i samom pozicijom signifikatora 8 u 12 i obratno.
Ono što takođe srećemo kao jednu posebnost posmatrajući natalnu kartu svakako jesu planetarne konfiguracije. Često su najdominantnije strukture u horoskopu i ukazuju na veliku energiju (koja često zna biti i sputavajuća, ali i izvor velike snage, „moći koja pomjera svjetove“ ako je pravilno kanalisana), kao što je to slučaj sa T-kvadratom ili Velikim krstom, ili pak na neki poseban talenat o kom nam najbolje govori Veliki trigon. Neke od njih, poput lotus i jod konfiguracije su izrazito spiritualne. S obzirom na tu njihovu veliku snagu u natalu, one su od velike važnosti i za ovo istraživanje. U tom smislu, mogli bismo očekivati centralnu planetu T-kvadrata ili vladara njoj opozitne tačke povezane sa serijama 8 i 12, baš kao što bi i najbliži kvadrat sa jednim od tih predstavnika mogao pokrenuti potencijal jednog spiritualnog Velikog trigona. Isto tako, kod jod i lotus konfiguracije možemo očekivati da su centralne planete tih konfiguracija povezane sa okultizmom i duhovnošću, baš kao što bi se i stelijum mogao naći u tome analognim kućama. Ipak, kako su gotovo sve ove konfiguracije ili latentne (poput Velikog trigona) ili vrlo nesvjesne (kao T-kvadrat, ili jod), to je potreban izuzetan nivo svijesti da bi se veliki potencijali koji su njima opisani kreativno ispoljili. Na primjerima okultista vidjećemo koliko zaista ovaj put može biti benefičan za tu svrhu, iako će krajnji rezultat svakako zavisiti od istrajnosti samog praktikanta.
Tri su dijela svake stvarnosti, a nekretnice opisuju najdublji dio stvarnosti čovjeka – onaj dio koji se ne kreće ili onaj dio koji jednu Dušu istom pričom i ulogom vodi kroz vjekove, kako kroz brojne inkarnacije koje su sa odgovarajućim mitom povezane, tako i kroz genetiku natusa. I upravo je to priča i o stanju svijesti stečenom kroz prethodne inkarnacije da bi u ovoj izvršile tu punu transformaciju i dostigle suštinsku slobodu Bića, izraženu kroz oslobođenost od samskara, od uzročno-posledičnog kruga postojanja odn. transcedencija istog ili oslobođenje od okova horoskopa i već pomenute primarne opozicije čvorova, ili makar putem Magije svoje Sopstvo približili još više tom prosvjetljenju. Na nivou natalne karte to bi bilo prikazano upravo kroz fiksne zvijezde, i to one nekretnice tradicionalno povezane sa okultizmom i duhovnošću koje su „probuđene“ sada pozicijom planete ili vrha kuće. Iako i ovdje smatram da bi ta planeta i kuća trebale biti povezane sa serijama 8 i 12, ipak mi se bitnijim čini da ta planeta bude samo dobar provodnik tog stelarnog uticaja. U tom smislu, teoretski bi bilo najpoželjnije da to bude Mjesec, budući da sam predstavlja kosmička vrata, pa se upliv svake zvijezde najdirektnije prenosi upravo kroz njega, dok bi ostali važni prenosnici bili Sunce, Merkur, Venera, Mars, Jupiter, pa donekle i Saturn, dok bi se upliv transcedentnih planeta prevashodno ispoljio na mundanom planu, iako bih napomenuo da i one mogu biti lične kao vladari kuća (osobito 8 i 12), posebno ako su povezane sa ličnim planetama na gore navedeni način.
A kada smo već kod tog najmističnijeg dijela astrologije, koji se često označava i kao „Tijelo astrologije“ inkorporirajući u sebe one stvari koje djeluju na određeni način ali se ne zna zašto je to tako, odnosno one koje se opiru „svakodnevnoj logici“, svakako pored fiksnih zvijezda, moramo pomenuti i stepenove Zodijaka. Za nas su ovdje najinteresantniji oni stepenovi koji se povezuju sa okultizmom, misticizmom i spiritualnošću, pa se očekuje da su upravo oni i aktivirani u horoskopima ovih ljudi. U tom smislu, po svojoj posebnosti se izdvaja 29° bilo kog znaka, za kog bismo mogli reći da predstavlja krajnji stadijum nečega ili posljednju etapu nekog razvoja, pa tako može naznačiti viši evolutivni stepen razvoja i osobi dati čak i vidovitost, ili, bar, prilično snažnu intuitivnost. S druge strane, on takođe označava i kraj nečega, što je simbolisano planetom koja se na njemu nalazi ali i znakom čiji je krajnji stepen aktiviran, pa se smatra anaretom. Ovaj stepen je vrlo povoljan za duhovnost i često se sreće u horoskopima izrazito duhovnih osoba, dok se smatra jednako nepovoljnim za stvari „ovozemaljskog“ postojanja. Uz njega, za okultizam su još značajni i sljedeći stepenovi: 27° svih znakova, dok se posebno 27°Riba vezuje za lidere u ovoj oblasti, zatim su tu još: 16°Ovna, 1°Bika, 10°Bika, 11°Raka, 19°Raka, 6°Škorpiona, 11°Jarca, 15°Riba i 26°Riba. Svakako je i ovdje za očekivati da su ovi stepenovi aktivirani upravo planetama povezanim sa serijama 8 i 12, ali kao i za fiksne zvijezde, tako i za stepenove ovo nije pravilo već je bitno da su oni u natalu naglašeni.
Sve u svemu, osnovni astrološki kod bi se sastojao u sljedećem:
Veza serija 8 i 12 (vladar 8 u 12, vladar 12 u 8, Mars ili Pluton u 12, Jupiter ili Neptun u 8; aspekt između vladara ovih kuća, kao i aspekti signifikatora ovih serija sa vladarima 8 i 12.)
Planeta u aspektu sa osom čvorova (0, 90 ili 180) povezana sa serijama 8 ili 12, sekundarno i serijom 9
Povezanost transcendentnih planeta sa ličnim, i to primarno sa nižim oktavama (Merkur – Uran, Venera – Neptun, Mars – Pluton), ali i sa vladarima 8 i 12
Transcendentne planete u uglovima horoskopa
Mjesec, lične planete ili vladari 8 i 12 na nekoj od fiksnih zvijezda povezanih sa okultizmom i duhovnošću:[1]
Sadalmelik (03°Riba)
Formalhaut (03°Riba)
Ahernar (15°Riba)
Kambalija (06°Škorpije)
Akruks (11°Škorpije)
Zosma (11°Djevice)
Skat (08°Riba)
Sadalsuud (23°Vodolije)
Džabah (04°Strijelca)
Al Ferg (26°Ovna)
Vladari, vrhovi 8 i 12. kuće, signifikatori serija 8 i 12 na nekom od stepenova koji su povezani sa okultizmom i magijom: prije svega 29° svih znakova, potom 27° svih znakova, dok se posebno 27°Riba vezuje za lidere u ovoj oblasti, zatim su tu još: 16°Ovna, 1°Bika, 10°Bika, 11°Raka, 19°Raka, 6°Škorpiona, 11°Jarca, 15°Riba i 26°Riba
KOD NA PRIMJERU ISTAKNUTIH OKULTISTA
Peter Carroll (8. januar 1953, 1:30 AM, Durrington, England)
Piter Kerol se, uz Reja Šervina, smatra tvorcem Haos Magije kao nezavisnog polja magijskog istraživanja. Studirao je nauku na londonskom Univerzitetu. Nakon toga se zapošljava kao učitelj u školi i provodi četiri godine u Indiji i na Himalajima. Kerol i Šervin potom osnivaju IOT[2] red. 1995. godine odlučuje da napusti „uloge maga i pape Haos pokreta“. [3] Kerol je pisao članke za magazin „Chaos International“ pod imenom Piter Kerol i Stokastikos, koje je njegovo magijsko ime unutar IOT reda. 2005. godine, na zahtjev Roberta Wilsona, pojavljuje se kao instruktor haosa u „Maybe Logic“ Akademiji, i potom osniva „Okultni Koledž Arcanorium“ sa ostalim poznatim haos magičarima poput Lionela Snela, Jana Rida i Žaka Hokinsa. Kerol je autor mnogih značajnih knjiga i eseja o Haos magiji, među kojima se ističu: Liber Null, Psihonaut, Apopephion: Paradigma Haos Magije, Liber KKK, Liber MMM.
„Za mene, Haos magija znači nekoliko osnovnih tehnika koje se moraju strogo poštovati da bi se dobili rezultati, ali iznad toga nudi slobodu izražavanja i namjere nezamislivu prethodnim sistemima magije.“ (Peter Carroll)
U tom smislu, Haos magičar koristi različite tehnike nezavisno iz kog sistema magije oni dolaze, ne vezujući se za dogmu i paradigmu koju ti sistemi posjeduju. Jedino mjerilo je učinkovitost te tehnike na ličnom planu. Ili kako bi to Šervin opisao: „Ako bi postojao Kredo Haos Magije, glasio bi ovako: Ne vjerujem ni u šta. Znam šta znam (gnoza), i postavljam teorije koje mogu ili ne mogu ući u moj sistem usvojenih vjerovanja kada su takve teorije testirane. Ne postoje bogovi ni demoni, sem onih koje sam uslovljen da priznam i onih koje sam ja stvorio. Stvaram i uništavam vjerovanja u skladu sa njihovom korisnošću. Ili riječima mudrih: Ništa nije istinito, sve je dozvoljeno.“
Na primjeru Pitera Kerola možemo pratiti vrlo specifičan potpis magičara. Najprije ćemo posmatrati odnos serija 8 i 12. Vidimo da je vladar i 8. i 12. kuće Venera, pa stoga u ovoj procjeni dodatno uzimamo i Merkur kao drugog vladara 8. kuće. Primjećujemo da se ove dvije planete nalaze u egzaktnom sekstilu! Nadalje, vidimo da se i dispozitor Merkura kao vladara 8. kuće, Saturn nalazi u 12. kući u konjunkciji sa signifikatorem te kuće, Neptunom! Takođe se i Venera, kao vladar 12. kuće nalazi u konjunkciji sa signifikatorom serije 8, Marsom. U smislu povezanosti serija 8 i 12 uočavamo da je slika vrlo upečatljiva. Posmatrajući osu čvorova uočavamo da je Pluton (signifikator 8) u konjunkciji sa Južnim Čvorom i samim tim u opoziciji sa Sjevernim. Takođe i Mjesec (kao drugi vladar 9) u 12 i široj konjunkciji sa Neptunom gradi egzaktan trigon/sekstil sa tom osom ukazujući nam da je upravo put lične duhovnosti put prevazilaženja te primarne opozicije i razvoja svjesnosti. Posmatrajući konfiguracije u ovom natalu, primjećujemo T-kvadrat, u kojem je upravo taj Mjesec centralna planeta! Tačka opozitna njemu pada na 13°Ovna, čiji je vladar upravo Mars koji se nalazi u konjunkciji sa vladarem 12. kuće, Venerom. Venera se nalazi egzaktno na fiksnim zvijezdama Sadalmeliku i Formalhautu, vrlo duhovnim zvijezdama, od kojih pogotovo Sadalmelik daje okultna znanja, koja čak pomažu osobi da uspije, a donosi i ugled u bavljenju okultnim radom, što je sa Kerolom nesumnjivo slučaj. Takođe, i Neptun se nalazi na Spiki koja je simbol dubokih uvida i znanja, uspjeha kroz religiju i filozofiju između ostalog, i Arcturusu kom određeni mistici pripisuju izuzetan duhovni uticaj i razvoj svijesti. Od ostalih zvijezda povezanih sa duhovnošću, tu je Zosma na vrhu 11. kuće, koja daje sposobnost proricanja između ostalog. Vladar te kuće je S, koji ujedno vlada i 8. kućom. Od važnih stepenova povezanih sa okultizmom vidimo da se sam Asc nalazi na 27°Vage, a tu je još i Jupiter (signifikator 12) na 10°Bika, te Južni čvor na 13°Lava, i vrh 11. kuće na 11°Djevice.
Dakle, jedino što nedostaje ovom horoskopu da bude knjiški primjer gore opisanog koda jeste povezanost odgovarajućih ličnih planeta sa transedentnim, mada opet imamo Neptuna blizu vrha Asc u konjunkciji sa Mjesecom. Takođe se i Pluton nalazi u uglovnoj 10. kući.
Samuel Liddell MacGregor Mathers (08. Januar 1854., 10:56 AM, Huckley, England)
Samuel Liddell MacGregor Mathers jedna je od najuticajnijih ličnosti modernog okultizma. Široj javnosti najpoznatiji je kao jedan od osnivača Hermetičkog Reda Zlatna Zora i kao prevodilac drevnih grimoara poput „Solomonovog Ključa“, „Svete Magije Abramelina Maga“, „Razotkrivena Kabala“[4]. Postao je mason 1877. godine, da bi 1880. godine postao član Societas Rosicruciana, gdje se udružio sa Kenetom MekKenzijem, Vilijemom Vin Vestkotom i Vilijemom Robertom Vudmanom, sa kojim je i osnovao Zlatnu Zoru 1888. godine, nakon MekKenzijeve smrti. Autor je rituala ovog Reda zasnovanih na Šifrovanim Manuskriptima Keneta Mek Kenzija (Kenneth MacKenzie), kao i rituala Drugog Reda Zlatne Zore, R.R. et A.C.[5] Bio je genije iza magijskog sistema Zlatne Zore, integrišući Kabalističku, Egipatsku i Enohijansku Magiju u jedan sistem Elementalne i Astrološke Magije koji je, kao takav, bio jedinstven u istoriji okultizma. Tokom svog boravka u Parizu, primio je napredna učenja o duhovnoj seksualnosti kao i određene tehnike „Hermetičke Unutrašnje Alhemije“ i „Alhemijske Magije“ koji su trebali biti uključeni u projektovani treći red Zlatne Zore. 1906. godine osnovao je Rojzenkrojcerski red „Alpha et Omega“ (A.O.). Preminuo je 1918. godine prije nego što je uspio ovladati navedenim tehnikama u mjeri u kojoj bi one mogle biti uključene u pomenuti treći red. Smatra se magijskim patronom Alistera Kroulija, sa kojim je ipak imao sudskih sporova oko autorskih prava rituala i tekstova Zlatne Zore koje je Krouli objavljivao u svojim djelima.
U horoskopu MacGregor Mathersa takođe možemo pratiti upečatljivu sliku u pogledu okultnog rada. Naime, povezanost 8 i 12 se već vidi kroz konjunkciju vladara ovih dveju kuća u prvoj. Dispozitor te konjunkcije, Venera, nalazi se u 12. kući, na Sadalemeliku i konjunkciji sa Neptunom (aspekt čarobnjaka). Takođe i Mars, kao suvladar 8. kuće, gradi trigon sa oba vladara 12. kuće, Uranom i Saturnom, kao i opoziciju sa Neptunom, vladarem uklještenih Riba u 12.kući. Treba pomenuti i da je Jupiter, iako ovdje vladar 9.kuće vrlo značajan budući da gradi egzaktan trigon sa vladarem 12. kuće, Uranom = lična duhovnost. Dakle, povezanost ovih serija još jednom je naglašena. Što se, pak, ose čvorova tiče, vidimo da Venera iz 12. kuće kvadrira tu osu, dok Uran gradi egzaktan polusekstil/inkonjunkciju sa njom, što ističe put lične duhovnosti i transformacije. Za razliku od prošlog primjera, ovdje vidimo i da su transedentne planete povezane sa svojim nižim oktavama, omogućavajući tako spuštanje tih snažnih sila i njihovu kontrolu (VE 0 NE, ME 120 UR). Od značajnih konfiguracija uočavamo impozantnu Zmaj konfiguraciju. On je kao čista konfiguracija veoma astralan i djeluje na veoma visokim nivoima, i obično neka druga konfiguracija koja se pojavi aktivira jedan ovakav momenat. Suština u ovom Zmaju jeste da će uvijek cilj biti da se ono što se nalazi na kraju, u onom dijelu planete koja prima dva trigona da se prebaci i da se napravi spajanje, fuzija sa onim što se nalazi u planeti koja prima dva sekstila, na drugom kraju te opozicije. To je svrha Zmaja, svrha Zmaja je da se suprotnosti potpuno ujedine. Ujedinjenje suprotnosti jeste razvoj svijesti, a kako smo ranije opisali, to je i osnovni cilj svakog ko se ozbiljno bavi magijom. U našem primjeru, planete koje teže tom spajanju su upravo Neptun (vl.12, koji prima dva sekstila od vladara 9, Jupitera i vladara opet 12, Urana) i Mars, vladar 8.kuće (koji prima trigone od te iste dvije planete). A koja je konfiguracija koja aktivira ovaj momenat? To je izuzetno spiritualna lotos konfiguracija koju grade Merkur sa 29°Strijelca, te Pluton, kao vladar 8. kuće na 0°Bika (ali i Uran sa 08°Bika), a u čijem se centru nalazi upravo Venera na Sadalmeliku u 12. kući i u konjunkciji sa onim Neptunom! Ako bismo iz drugog ugla posmatrali priču Zmaja, videćemo da on zapravo predstavlja u osnovi suštinu jednog probuđenog čoveka koja je već izražena u svom obliku kroz sam kaducej, Hermesov štap ili samu kičmu kroz koju ide polje energije koje kreće iz dna i koju zovemo kundalini energijom. Što se, pak tiče, fiksnih zvijezda, već je pomenuto da se egzaltirana Venera nalazi na Sadalmeliku, kao vrh lotos konfiguracije. Pomenuo bih još da se i fiksna zvijezda Skat, na 08°Riba nalazi u samom središtu Venera – Neptun konjunkcije, i da prima egzaktne sekstile od Jupitera (vl.9) i Urana (vl. 12). U takvoj konotaciji daje izuzetnu inteligenciju kombinovanu sa snažnom intuitivnošću, pa može ukazati na krajnu duhovnost. Od važnih stepenova, treba pomenuti Merkur na 29°Strijelca, Pluton na 0°Bika, vrh 5. kuće na 19°Raka.
Garreth Knight je jedan od najpriznatijih autoriteta u ritualnoj magiji, Zapadnoj Mističnoj Tradiciji i Kabalističkom simbolizmu. Magijski trening stekao je u redu „Unutrašnje Svjetlosti“[6] pod pokroviteljsvom Dion Fortune. Brzo napredujući kroz stepene, 1959.godine iniciran je u Više Misterije, kada postaje i bibliotekar Reda. Život je posvetio ponovnom otkrivanju i podučavanju principa magije kao spiritualne discipline i metoda samo-ostvarenja. 1973. osnovao je i svoj Red koji se zasniva na principima reda „Unutrašnje Svjetlosti“. Autor je preko 40 knjiga na temu magije, tarota, Kabale, Rojzenkrojcerizma.
I na ovom primjeru uočavamo prisustvo koda. Kao i do sada, polazimo od povezanosti serija 8 i 12 i primjećujemo da se vladar 12, Pluton nalazi u 8. kući. Isto tako, i vladar 8. kuće Mjesec se našao u kvadratu sa Marsom, kao drugim vladarem 12. kuće. Ovaj Mjesec je i u konjunkciji sa vladarem Asc. Jupiterom, koji je ujedno i signifikator 12, ali u ovom slučaju, još i dispozitor vladara 12.
Nadalje, ovdje je Neptun (sign.12, disp. vl.12) planeta koja gradi trigon/sekstil sa osom čvorova, što i na ovom primjeru naglašava put duhovnosti, a i nalazi se u 9. kući. Na ovom primjeru takođe uočavamo i snažnu povezanost transcedentnih planeta sa odgovarajućim ličnim, pa tako imamo: ME 0 UR; VE 120 NE; MA 120 PL, iz čega vidimo da je ta veza ostvarena kroz izuzetno povoljne aspekte, pogotovo u slučaju Marsa i Plutona koji još vladaju 12. kućom. Što se, pak, konfiguracija tiče, ovdje možemo vidjeti jedan kardinalni T-kvadrat, u čijem se centru nalazi stelijum Sunce, Merkur i Uran, gdje su prva dva vladari 9. kuće, usmjeravajući nas ponovo na put duhovnosti i na onog Neptuna u 9, koji ima povoljan aspekt sa osom čvorova. Upravo taj Neptun je u trigonu sa vladarem opozitne tačke, sa Venerom na 27°Ovna. A kad smo već kod stepenova, pored te Venere na 27°Ovna, vidimo još i da je Merkur kao centralna planeta T-kvadrata, te vladar 9. kuće i dispozitor vladara 8. kuće, na 16°Ovna, a na važnom stepenu za okultizam je još i Saturn na 11°Jarca. I napokon, cijelu sliku moramo dopuniti i fiksnim zvijezdama. U tom smislu, svakako je najznačajnija pozicija Marsa na fiksnoj zvijezdi Ahernar, srećnoj zvijezdi koja naglašava duboka duhovna iskustva, ukazujući na daleka putovanja i to baš u Duhu, jer Mars ovdje vlada 12. kućom. Ovo je u svojoj krajnjoj manifestaciji čisto znanje koje dolazi od Plutona, i ovaj opis svoju najbolju potvrdu nalazi baš u ovom natalu budući da ovaj Mars (vl. 12) gradi trigon sa Plutonom u 8.!
Živorad Mihajlović Slavinski je psiholog po obrazovanju i, vjerovatno, najpoznatiji parapsiholog na našim prostorima. Prvi je još prije više od dvadeset godina objavljivao knjige iz oblasti okultnog i parapsihološkog, kreator je nekoliko spiritualnih tehnika i sistema, a danas je već i medunarodno priznati istrazivač u oblasti spiritualne tehnologije, koji drži svoje seminare širom svijeta.
Kod našeg najpoznatijeg okultiste možemo primijetiti mnoge značajne indikatore koji se uklapaju u naš kod. Najprije vidimo da se Pluton (kao signifikator 8) našao u 12. kući na 29°Raka, koji je stepen često naglašen kod osoba koje se bave duhovnošću. Potom je tu i znak Riba na vrhu 8. kuće, odakle Saturn, dispozitor vladara 12. kuće, gradi trigon sa tim Plutonom, i što je još važnije i sekstil sa vladarem 8. kuće, Jupiterom. Vrh 12. kuće nalazi se na stepenu egzaltacije Jupitera, koji je ovdje vladar 8. kuće. Taj Jupiter se nalazi u opoziciji sa Plutonom u 12, a i Neptunom (kao drugi vladar 8) gradi sekstil sa njim. Dakle, iako nemamo posebno očitu vezu između vladara ovih dviju kuća, povezanost ove dvije serije ipak postoji, govoreći nam da se ta veza može manifestvovati na najrazličitije načine. Posmatrano sa aspekta povezanosti transcedentnih planeta sa ličnim izostao je jedino odnos Marsa i Plutona, dok su Merkur i Uran u trigonu, a Venera i Neptun u sekstilu. Sunce, kao drugi vladar 12. kuće, našlo se u konjunkciji sa Sjevernim Čvorom (a ujedno i opoziciji sa Južnim), te nam tako potvrđuje priču da je skoro uvijek neka planeta iz serija 8 ili 12 u aspektu sa osom čvorova, opisujući tako put duhovnosti i transformacije kao put razvoja svijesti kroz pomirenje suprotnosti. Ovdje su posebno naglašene konfiguracije. Pogledajmo samo taj izrazito duhovni vodeni trigon koji grade Pluton na 29°Raka, Saturn na 28°Riba i Venera na 27°Škorpije (sve dakle na stepenovima duhovnosti!). Kao što znamo, veliki trigon sam po sebi nije dovoljan i često ostaje latentan, ako nema nekog kvadrata da ga pokrene. Tu ulogu na sebe je ovdje preuzeo baš vladar 12. kuće, Mjesec koji je u kvadratu sa Saturnom. Dakle, snažan duhovni potencijal Slavinski je razvio kroz ličnu duhovnost, kroz ličnu spoznaju (gnozu). Isto tako, Saturn pravi spoj ovog velikog trigona sa drugom, vrlo duhovnom konfiguracijom, a to je lotus konfiguracija, u čijem se središtu nalazi upravo vladar 8. kuće, Jupiter. Ovom vezom puta lične duhovnosti i transformacije, koji je jedini istinski put magije, opisan je cjelokupan rad Slavinskog koji je razvio brojne tehnike, od kojih nekako najbolje opisanoj sintezi odgovara Intenziv (8) Gnoze (12). Pored već pomenutih stepenova (Venera na 27°Škorpije, i Pluton na 29°Raka), možemo primijetiti i da se Uran našao na 10°Bika. Saturn se našao na Scheatu, zvijezdi koja ukazuje na jaku duhovnost, dok je Neptun, vladar 8.kuće, na Deneboli, fiksnoj zvijezdi koja je donosilac promjena, koju je simboliku Slavinski i ispunio svojim inovativnim magijskim tehnikama. Sjeverni Čvor se našao na zvijezdi Džabah, koja opisuje sva tajna i „zabranjena znanja“, a njoj su vrlo bliske još i Izidis i Akrab, što sve daje sliku istraživača onih stvari čija je priroda tajna i skrivena (okultna)
Austin Osman Spare (30. Decembar 1886, 03:53 AM, London, England)
Ostin Sper rodio se 1886. godine u porodici londonskog policajca. Sa 13 godina napušta školu i zapošljava se u fabrici stakla da bi u večernjim časovima pohađao kurs slikanja. Ubrzo su profesori zapazili njegovu obdarenost i on je, kao najbolji, dobio stipendiju za Kraljevsku umjetničku akademiju u Kensingtonu. Kasnije postaje vrlo blizak sa starom gatarom koju u spisima označava kao gospođa Paterson. Ona je bila prva i jedina Sperova učiteljica u okultnim stvarima, i on je za nju tvrdio kako nije sreo osobu koja joj je ravna po moćima. U ranoj mladosti, Sper je bio zakratko član Kroulijeve organizacije „Srebrna Zvijezda“[7]. Iz svojih snovidnih spoznaja i učenja gđe Paterson, Sper je razvio samosvojan sistem magije i izložio ga u privatno publikovanoj „Knjizi zadovoljstva“ iz 1913. godine. Čitave tri decenije on je usavršavao svoj sistem koji je nazvao Zos Kia, po njegova dva ključna elementa. „Zos“ je bilo njegovo magijsko ime, koje je definisao kao „tijelo kao cjelina“, a pod tim je podrazumijevao fizički organizam, astralno tijelo i duh. „Kia“ je kosmičko Ja koje je koristilo Zosa kao polje svoje aktivnosti i nosač ispoljavanja njegovih ovozemaljskih aktivnosti. Ovaj sistem je zasnovan na polarizaciji seksualne energije, pozitivne i negativne struje, koja se na ravni individualne ljudske egzistencije ispoljava kroz simbole ruke i oka. Zos i Kia, ruka i oko, jesu magijski instrumenti za aktivaciju energija Ida. Čitav sistem se svodi na eliminisanje svjesnog duha i njegovog načina karakterističnog ispoljavanja – svjesnog i logičnog mišljenja. Jer svjesni duh je mlađi i inferiorni nivo u poređenju sa bezgraničnim dubinama nesvjesnog. Sper je razvio tri praktična okultna metoda unutar Zos Kia sistema: sistem magijskih pečata ili sigila, alfabet želja i korišćenje osjećajnih simbola. Sper je tvrdio da je otkrio matematičku formulu kojom je moguće izraziti konačnu suštinu onostranih dimenzija i koja predstavlja osnovu njegove mistične filozofije. Umro je 1956., prije nego što je stigao da je stavi na hartiju i ona do sada nije otkrivena u spisima neđenim poslije njegove smrti. Pored pomenute „Knjige Zadovoljstva“, autor je još i: „Fokus Života“, „Earth Inferno“, „Knjiga Satira“ i „Anatema Zosa“ koje je sve privatno izdao, dok su njegove slike uglavnom izlagane u Londonu, kako tokom njegovog života, tako i posthumno.
Na primjeru ovog u svakom smislu posebnog magičara, možemo takođe lako uvidjeti postojanje koda, mada iskazano nešto drugačijim rječnikom. Strogo posmatrano, ne postoji direktna veza serija 8 i 12 u smislu aspekta između primarnih vladara ili pozicija 8 u 12 i obratno. No, ipak ta veza postoji. Naime, vladar 8. kuće je Merkur čiji je dispozitor Jupiter u 12. kući! Potom, drugi vladar 8.kuće je Mjesec koji gradi egzaktan trigon sa tim Jupiterom u 12, kao i egzaktan kvadrat sa Plutonom koji je vladar dominantnog znaka u 12. kući, Škorpije (te samim tim i drugi vladar 12). Jupiter u 12 je dispozitor oba vladara 8. kuće, i Merkura i Mjeseca. Takođe, Pluton kao signifikator 8 (ali i vladar 12) je u konjunkciji sa Neptunom, signifikatorom 12 i dispozitorom Mjesecom (drugog vladara 8). Isto tako se i dispozitor Marsa, vladara 12.kuće, Saturn, našao u 8.kući. Nadalje, povezanost transcedentnih planeta sa ličnim je takođe dosta naglašena, pa tako imamo: ME 60 UR, MA 120 PL, dok Venera i Neptun nemaju aspekt, mada treba pomenuti da je Venera dispozitor Neptuna. Što se pak tiče ose čvorova, tu imamo vrlo zanimljivu situaciju. Najprije je tu Mjesec u konjunkciji sa Južnim Čvorom, potom Jupiter iz 12 u trigon sekstilu sa njim i napokon Pluton koji kvadrira osu čvorova. Kao što sam i maloprije pomenuo, sve ove planete su povezane sa obje serije, i 8 i 12, što je situacija koju smo mogli primijetiti i ranije i koja je sada već pravilnost. Ono što bih naglasio jeste da su sve tri planete međusobno u egzaktnim aspektima i čine dominantnu strukturu ovog horoskopa. Posebno je snažan Mjesec u Ribama, koji je, posmatrano kroz astro-simboliku, i slika Sperovog rada, koji se upravo svodi na rad sa podsvjesnim i nesvjesnim nivoima ličnosti koji su često uključivali tzv. black out (primjera radi, poza smrti), kao i rad sa snovima. Dalje posmatramo konfiguracije, i možemo zapaziti kardinalni T-kvadrat, koji grade Saturn u 8 (vladar 3, i dispozitor vladara 12), Venera u 2 (vladar 12. kuće) i Uran u 11 (vladar 3, i dispozitor vladara 12). Ovaj Uran je centralna planeta T-kvadrata, i u 11. kući naglašava Sperovu originalnost i inovativnost i sjajan je kanal za nove mogućnosti. On je takođe i dispozitor vladara 12.kuće Marsa, pa bi se ovo svakako moglo odnositi na duhovnost. Da je to zaista tako, potvrđuje i vladar tačke opozitne centralnoj planeti, a to je upravo taj Mars, koji gradi trigon sa centralnom planetom i to orbisa 8°. Uranov dispozitor je Venera, vladar 12. kuće. Ako sada obratimo pažnju na fiksne zvijezde, zaključak o snažnom Mjesecu dobija svoju potvrdu. Dakle, pored svih navedenih faktora i uglovnosti (na vrhu svoje 4.kuće), ovaj Mjesec se nalazi na fiksnim zvijezdama Sadalmelik i Formalhaut, koje smo sretali i u prošlim primjerima. Već sam ranije naglasio da je najbolji provodnik uticaja fiksnih zvijezda upravo Mjesec, a on je ovdje još i drugi vladar 8.kuće! Uticaj ove dvije zvijezde snažno povezane sa okultizmom opisan je i ranije. Mjesec ima, dakle, taj egzaktan trigon sa Jupiterom u 12, koji se nalazi na fiksnoj zvijezdi Princeps, koja je, kako joj i samo ime kaže, povezana sa postavljanjem principa i istraživanjima. Kako je Jupiter u 12, jasno je da se radi o duhovnosti, a Sper je svojom inventivnošću nesumnjivo postavio nove principe u okultizmu. Neptun se nalazi na Algolu, malefičnoj fiksnoj zvijezdi, nosiocu ogromne strasti koja se lako može manifestvovati kroz svu plutonovsku simboliku u najdirektnijem smislu te riječi. U ovom natalu, taj Neptun je u konjunkciji sa Plutonom. Nadalje, od važnih stepenova odmah pada u oči vrh 12.kuće na 29°Vage, stepenu koji je inače naglašen kod izrazito duhovnih osoba, a ovdje je još i aktiviran vrhom 12.kuće. Treba napomenti i da se dispozitor vladara 12.kuće, Saturn našao na 19°Raka, a Fortuna je vrlo blizu 11°Jarca.
Francis Regardie (17 Novembar 1907, 6:10 AM, London, England)
Regardije je jedan od najznačajnijih okultista 20.vijeka. Rođen u siromašnoj jevrejskoj porodici, sa 14 godina emigrira u SAD, gdje je i studirao umjetnost. Tokom tog perioda izučava brojne spise sa posebnim naglaskom na Teozofiju, Indijsku filosofiju i Jogu, te se priključuje Rojzenkrojcerskom redu. Nakon što se susreo sa Kroulijevim djelom, započinje prepisku sa njim što vodi tome da 1928. postane njegov sekretar. 1934. učlanjuje se u Red Zlatna Zora. Nakon raspada reda, Regardije skuplja dokumenta i izdaje knjigu „Zlatna Zora“ koja sadrži rituale i ostale tajne spise Reda, zbog čega i biva optužen za gaženje zakletve. Uprkos tome, originerni sledbenci Reda duguju svoje postojanje i popularnost upravo ovom čovjeku. U svojoj 30-oj godini odlazi u Nju Jork na studije kiropraktike, po čijem završetku otvara takvu kancelariju i podučava psihoterapiju. Autor je brojnih knjiga među kojima se izdvajaju: „Drvo Života“, „Srednji Stub“, „Vrt narova“, „Oko u Trouglu“ (biografija Alistera Kroulija).
Na ovom primjeru povezanost serija 8 i 12, najprije vidimo kroz poziciju Pluton u 8. kući, budući da je u pitanju drugi vladar 12. kuće. Istovremeno to je i vladar Asc, a sa druge strane vladar 8. kuće našao se u prvoj govoreći tako o snažnoj okretnutosti hermetičkim i okultnim radnjama. Ova veza oslikana je još i trigonom Plutona iz 8 sa vrhom 12, kao i egzaktnim trigonom Marsa sa vrhom te kuće. Nadalje, povezanost transcedentnih planeta sa ličnim je takođe prisutna, budući da imamo ME 60 UR, MA 120 PL dok se Venera i Neptun nalaze u širem aplikacionom kvinkunksu. Planeta koja je u vrlo bliskom trigon sekstilu sa osom čvorova jeste upravo Merkur, vladar 8. kuće u prvoj, čime je naglašen put okultizma i magije. Kada se osvrnemo na same konfiguracije, opet dobijamo jako zanimljivu priču. Počinjemo sa razmatranjem fiksnog T-kvadrata, koji grade Jupiter (dispozitor vl. 12), Mars (drugi vladar 12 i dispozitor vladara 8) i sam vladar 8. kuće Merkur kao centralna planeta! Vladar opozitne tačke, koja uz centralnu planetu omogućava transformaciju snažne energije T-kvadrata jeste upravo Venera koja je vladar 12. kuće! Kao što znamo, ova konfiguracija je najčešće dominantna sila u natalnoj karti, a kada ovako upečatljivo povezuje 8 i 12, onda je upravo put okultizma taj kojim osoba treba da ide u razvoju svjesnosti (ne treba smetnuti sa uma da je T-kvadrat vrlo nesvjesna kategorija i da su rijetki oni koji mogu upravljati njime). Sa druge strane, nailazimo na jod konfiguraciju koji grade Pluton iz 8, Mjesec kao vladar 9 i Sunce kao vladar 10.kuće. Treba primijetiti da se ovo Sunce nalazi u konjunkciji sa vladarem 8. kuće u Škorpionu, i vrlo je snažno obojeno tim uticajem, pa iako tehnički ne možemo uzeti Merkura za vrh joda, to svakako Sunce možemo povezati sa okultizmom, usljed njegove pozicije. Od važnih fiksnih zvijezda, krucijalno je uočiti da se sam vrh Asc nalazi na fiksnoj zvijezdi Akruks, kojoj se pripisuje okrenutost ka okultnom i mističnom dijelu stvarnosti i koja daje sposobnost da se duhovnost praktično živi te su stoga za nju tipična sva polja okultnog. Nadalje, Mars (vl.Asc i dr. vladar 12) se našao na Sadalsuudu, zvijezdi povezanoj sa okultizmom i uopšte alternativnom duhovnošću, odakle gradi egzaktan sekstil sa Mjesecom koji je vladar 9. kuće i drugi vladar 8. Od okultnih stepenova, pored 11° Škorpije, uočavamo da se vrh 5.kuće nalazi na 27°Riba, dok je vrh 7.kuće na 10° Bika. Isto tako treba primijetiti da se vrh 9.kuće nalazi na stepenu egzaltacije Jupitera.
Zaključak
Kako se može i primijetiti, u ovom radu se nisam bavio sklonostima ka okultnom, onom zainteresovanošću koja, i kao takva, oplemenjuje duh, ali daleko manje nego što je to slučaj sa jednim Adeptom Magike, sa Magom, Magičarem ili kakvo god ime nadjenuli onom koji je svoj život posvetio Stazi Znanja. Svakako da se i to da istražiti, i samim otvaranjem i sintezom horoskopa uočićemo kako je ličnost vezana za okultno. Slike bi bile razne, povezanost Asc sa serijama 8 i 12, jedan ezoterno obojeni Merkur ili serija 3, ili ćemo ga pak naći vrlo intuitivnog sa serijom 12, dok će nas emocije kroz Mjesec voditi tom putu, pa istog možemo zateći u vodenim znacima, u odgovarajućim kućama i slično. Međutim, ovaj rad je pokušaj da se pronikne u one najdublje stvari zahvaljujući kojima čovjek i učini nešto na tom Putu. Kao što je pokazano primjerima, na početku dati činioci koda za magičara su ostavili snažan pečat u tim natalima, što ih stoga čini značajnim pokazateljima. Ipak, daleko od toga da je ovaj rad dao sve ključeve za dekodiranje. Njegov najveći doprinos jeste što je ukazao na neke bitne elemente koji mogu pomoći u prepoznavanju potpisa magičara. Dakako, svaki natal je priča za sebe, pa i samo kod ovih nekoliko pobrojanih „okidač“ koji je omogućio da sklonost preraste u veliku sposobnost je različit, i u tom smislu generalizovanje nema veliki značaj. Isto tako, navedeni su primjeri ljudi koji su ostavili trag na ovom polju, a postoji mnogo onih koji rade sami, bez neke želje za priznanjem i isticanjem, koji u tajnosti i tišini vješto upravljaju Silom koju Elifas Levi u svom djelu „Dogma i Ritual Visoke Magije“ opisa ovako:
„U prirodi postoji Sila neuporedivo snažnija od svake poznate, a čovjek koji njome ovlada i usmjeri je, u stanju je da izmijeni lice cijelog svijeta. Ova Sila bješe poznata starima, ona sadrži Univerzalni Agens čiji je vrhovni zakon Ravnoteža, dok je njegov pravac povezan s Velikim Arkanumom transcendentalne Magije. Usmjeravanjem tog agensa moguće je mijenjati redosled godišnjih doba, izazivati dnevne pojave noću, u jednom trenutku opštiti između dva kraja zemlje, vidjeti šta se dešava na drugom kraju svijeta, iscjeljivati ili zadavati rane na daljinu, govor učiniti univerzalno razumljivim. Ovaj agens jeste upravo ono što su posvećenici u srednjem vijeku nazivali Prvom Stvari Velikog Djela. Gnostici ga predstavljaše kao ognjeno tijelo Svetog Duha. Bio je predmet divljenja u tajnim Ritualima izvođenim na Sabat i u Hramu predstavljen hijeroglifskom figurom Bafometa ili Androgina.“
Dakle, ovaj rad je samo pokušaj predstavljanja portreta ovih ljudi oslikanog beskrajnim bojama astrosimbolike tako da bude nešto manje apstraktan, bar onima koji su skloni astrološkoj vještini. Tačnije, vodeći se maksimom iz Nekronomikona[8] „Sve nam je rečeno, ništa nam nije objašnjeno“, ovo je samo pokušaj da se bar djelić tog astrološkog opisa približi boljem razumijevanju. Nadam se da će, kao takav, doprinijeti nekim budućim istraživanjima.
[1] Sve pozicije ovdje navedenih fiksnih zvijezda izračunate su za 01.01.2000.
[8] Nekronomikon, odnosno Šotenerom, je Knjiga Mrtvih, odnosno zbornik magijskih tekstova i grimoara nastalih u različito vrijeme, a zasnovanih na mitologiji i predanju naroda Sumera, Akada, Asirije i Vavilona.
U ranijim tekstovima koji sada već čine trilogiju o nadolazećem Dobu Vodolija, bavili smo se odlikama ovog Doba kroz različite simboličke prikaze. Tako smo u prvom dijelu posmatrali doba Vodolija kroz prizmu mitologije i ezoterične filozofije, da bi drugi dio bio posvećen astrološkoj simbolici nastupajuće promjene. U ovom završnom osvrtu pokušaću da dođem do nekog odgovora na pitanje o kom postoji široka debata među astrolozima, a to je kada će ovo Novo Doba zvanično i početi.
Era Vodolija se smatra duhovnom prekretnicom – za društvo, ali i za svakog čovjeka posebno. Puno je spekulacija o tome kada počinje Era Vodolija. Da li je već počela, da li tek dolazi, ili je čovječanstvo već u sredini Ere Vodolije? Mišljenja su sasvim podijeljena, pa tako Međunarodna astronomska unija (IAU) kao datum početka uzima 2601. godinu, neki astrolozi proglašavaju 2375. kao početak Ere Vodolije, a kao što ćemo vidjeti mišljenja su jednako nekoherentna i među raznim misticima.
Posao nam u ovom pogledu ometa činjenica da tranzicioni period tokom smjene ovako dugih vremenskih razdoblja i sam traje poprilično dugo. U ovom smislu, mišljenja sam da slobodno možemo i ovdje prihvatiti jedan od temeljnih astroloških principa, a to je da kada se neka planeta ili tačka horoskopa nađe u posljednjih pet stepeni jednog znaka, već djelimično poprima karakteristike narednog znaka. Zašto su ovih pet stepeni sada bitni? Upravo zato što se po generalno prihvaćenim astrološkim proračunima tačka precesije ekvinocija sada upravo nalazi na pet stepeni Riba. Stoga, ovo može biti i razlog zašto već sada osjećamo ovu nastupajuću promjenu, i to sve snažnije i snažnije, kako je to već i opisivano, pa smatram da se u biti i ne može odrediti neki fiksni datum ove promjene, već da je u pitanju jedan postepeni tok kog usmjeravaju različite tačke preokreta. Jedna takva je primarna tema ovog teksta.
Ovdje se vrijedi još jednom osvrnuti na tu famoznu precesiju ekvinocija i na šta se ona to zapravo odnosi? Sunce svake godine potpuno obiđe oko zodijaka i vraća se u tačku iz koje je krenulo – proljećna ravnodnevica – i svake godine mu malo nedostaje da u predviđenom roku napravi kompletan krug na nebu. Kao rezultat toga, ono u zodijačkom krugu prelazi ekvator malo iza mjesta na kojem je bilo prošlo prethodne godine. Svaki zodijački znak sastoji se od trideset stepeni i, kako sunce gubi jedan stepen na svakih 72 godine, ono se vraća kroz cijelo jedno sazvežđe (ili znak) za približno 2160 godina (što i predstavlja jedno doba), a kroz cijeli zodijak za 25920 godina. To retrogradno kretanje se naziva precesija ekvinocija. To znači da u toku od oko 25920 godina, što čini jednu Veliku Solarnu ili Platonsku Godinu, svaki od dvanaest znakova zauzima poziciju na proljećnom ekvinociju gotovo 2160 godina, a onda mjesto prepušta prethodnom znaku.
Iz prethodno rečenog, dobijamo važnu informaciju, a to je da jedno astrološko doba traje okvirno 2160 godina, pa da bi znali kada Vodolija preuzima tron bilo bi značajno da znamo kada je počelo doba Riba, i da od te tačke u vremenu odmjerimo 2160 godina. U toj potrazi čini mi se da su mnogi prenebregli vrlo očiglednu referencu, a to je upravo kalendar kojim se čitavo čovječanstvo upravlja. Ovaj kalendar za svoju početnu tačku uzima rođenje Isusa Hrista i označava se kao hrišćanska era, nova era, odnosno vrijeme dijeli na ono prije i poslije Hrista. Kada se prisjetimo da se i dalje aktuelno doba Riba simbolički najbolje poklapa upravo sa hrišćanstvom, to sasvim jasno možemo poistovjetiti pojmove hrišćanska era i doba Riba. Iz ovakve postavke računica bi bila krajnje jednostavna, doba Vodolija počinje 2160. godine.
Zašto je baš religija ta koja je bitna u cijeloj ovoj priči? Po Abu Ma’shar-ovom shvatanju, „religija“ je ono što prethodi formiranju svake vladajuće dinastije i shodno tome, ona je temeljni princip ustrojstva svakog društvenog poretka. Treba istaci da on nigdje ne kaže da ta „religija“ mora biti ne-sekularnog tipa; radi se o jednostavnom objašnjenju da religija inspiriše vjeru ljudi u zakone koji iz nje proizlaze. Ti zakoni zauzvrat omogućavaju i daju legitimitet formiranju dinastija iz kojih se regrutuju vladari. Nakon uspostave religije i njenih zakona, moguće je predvidjeti promjene centara moći između nacija, čak i unutar iste nacije tj. između različitih vladarskih porodica. (1)
Dakle, pravi uzročnici i nosioci najvećih promjena u društvenom uređenju nisu smjene pojedinačnih vladara, već promjene religije koja ima primarnu moć pri uspostavljanju novog poretka. Kada se spomene „religija“ obično smo skloni da pomislimo na neku ezoteričnu doktrinu koja obavezno sadrži koncept „boga“. Ali pri tome se lako zaboravlja da sve ono sto se mora prihvatiti po vjeri predstavlja religijsku doktrinu, bilo da se radi o vjerovanju u neku „visu silu“ ili da su ljudska etika i moral najveći autoritet („demokratija“). Jedna razlika medju ovima je da je jedna sekularnog karaktera, druga nije.
Svjesni ili ne ove bitne činjenice, pojavile su se mnoge ezoterične i druge tradicije, koje su proklamovale svoju religiju ili učenje kao paradigmu novog doba, te da upravo njihova doktrina predstavlja novu svjetsku religiju koja će vaspostaviti doba Vodolija. Mnoge od ovih struja smo opisali u prvom dijelu ove trilogije, kada smo konstatovali da ih u simboličkom smislu ne vidimo kao pogrešne, već kao različite aspekte jedne struje.
Tako je, recimo, Alister Krouli, proglasio da je Novo Doba započelo 8. aprila 1904. g., kada je on od “nebeskih sila” od 8. do 10. aprila primio opskurnu objavu nazvanu Liber Legis (‘Knjiga Zakonâ’), kao “Bibliju” nove epohe. Tada je, po njegovoj interpretaciji, “Eon Ubijenog Boga” (Osirisa) bio smenjen od strane “Eona Krunisanog i Pobedničkog Deteta” (Horusa). U izdanju Liber Legis-a iz 1938. g., u vezi sa dolaskom Horusovog eona, Krouli razmatra: »On vlada sadašnjim periodom od 2.000 godina, počevši od 1904. g. Njegova vladavina svuda pušta korijen. Samostalno posmatrajte nestajanje osjećaja grijeha, porast nevinosti i neodgovornosti, čudne promjene reproduktivnog instikta, sa tandencijom ka biseksualnosti ili dvopolnosti, djetinjasto povjerenje u progres kombinovano sa velikim strahom od katastrofa, protiv koje smo tek dopola bezvoljni da preduzmemo mjere predostrožnosti.” Na sličan način Anton Szandor LaVey je osnovao Crkvu Satane 1966., takođe kao religiju novog eona. Nadalje, teozofi nam preko Alice Bailey saopštavaju da je prema tibetanskom učitelju Đuhal Kulu (Djwhal Khul), iza koga je moćno stajala istočna Hijerarhija “majstora mudrosti”, Vodolija je inaugurisana juna 1945. g. na pun mjesec, kada je u najjačoj energetskoj bazi ispod pustinje Gobi, Hrist-Majtreja preuzeo žezlo moći, postavši navodno Svjetski Učitelj i Voditelj tokom narednih 2.500 godina: »U središtu ovog trougla /= Svjetlosti, Ljubavi i Moći/ Hrist je zauzeo Svoj položaj: od ove tačke počinje Njegovo djelo u doba Vodolije, te će trajati kroz 2.500 godina. Tako je On otpočeo novo doba, pa se na unutrašnjim duhovnim nivoima počela oblikovati nova svjetska religija.« Prema Jungovoj astrologiji 7. februara 1962. smo ušli u eru Vodolija: tada je većina planeta Sunčevog sistema bila grupisana u zodijačkom znaku Vodolija. Tobožnji vidovnjak Džin Dikson (USA) iznijela je stav da je 5. februara 1962. g. rođen veliki Antihrist. U šezdesetim i sedamdesetim godinama XX stoljeća, svakako je došlo do izvjesnog buđenja ljudskog mnoštva, akvarijanski talas je počeo da se osjeća; ali to pokretanje mnoštva bilo je dosta sirovo buntovničko i zanesenjačko, što najbolje oslikava hipi-pokret, koji je uveliko nastojao da opijum i psihodelika postane religija za narode.; u ekscentričnim hipicima koji su anemično i nakaradno imitirali Hrista, neki su vidjeli one koji “pripremaju” dolazak Vodolije u svoj sili.
Sada se vrijedi osvrnuti i na određene metode mundane astrologije, pogotovo tzv. veliku konjunkciju hronokratora – Jupitera i Saturna, koje nam u ovom pogledu mogu dati značajne uvide. Pa tako, u prvom poglavlju prvog dijela „O velikim konjunkcijama“ Abu Ma’shar navodi koje elemente u svrhu mundanih predikcija treba analizirati.
Prvo mjesto/nivo zauzima prelazak tj. povratak JU/SA konjunkcije u znake vatrenog tripliciteta i to je tzv. velika konjunkcija. Abu kaze da se taj novi početak desava u znaku Ar na svakih 960 godina ali ako pogledamo niz konjunkcija hronokratora 7000 godina unazad, vidjećemo da se ona nijednom nije desila u Ar, već su sve bez iznimke bile u Le (osim posljednje, koja se dogodila 1663. u Sag). Ni taj period ne traje 960 godina, vec se radi o razdoblju od 795 do 854 godine.
Međutim, stvarni broj godina je sporedna stvar, bitna je sustinska ideja da povratak konjunkcije hronokratora u znak vatrenog tripliciteta postaje indikator univerzalnog novog početka, korjenite promjene ustrojstva dotadašnjeg poretka stvari. Poslednja takva promjena desila se dakle 1663. godine, pa je zanimljivo uočiti da su nakon nje uslijedile društvene i političke promjene koje se markantno uklapaju u simbolizam Vodolija. Tako su nastupila Doba Razuma, prosvjetiteljstva, te brojne revolucije poput francuske, te nastanka Sjedinjenih Američkih Država, koje se u izvjesnom smislu mogu smatrati epitomom te “nove demokratije” proizašle iz maksime francuske revolucije “Liberté, égalité, fraternité ” koja ujedno i najbolje sumira glavnu ideju vodilju u tom vrlom novom svijetu. Tu su još i industrijska revolucija koju je u samo par stotina godina naslijedio ogroman proboj i napredak nauke i tehnologije pa sve do kvantne fizike i informatičkog doba kojem danas svjedočimo. No ipak, ova “nova demokratija” suočava se sa brojnim nedaćama pa ne možemo sasvim uzeti da je to ta nova religija predstojećeg doba.
Na drugom su nivou tzv. srednje konjunkcije tj. one koje prelaze iz tripliciteta u triplicitet, što predstavlja promjenu u razdoblju od 179 do 238 godina, koliko traje serija od 12-13 konjunkcija hronokratora u znacima istog tripliciteta. Pomenuti indikator daje informacije o dešavanjima u religijama, kraljevstvima i dinastijma, te najavljuje rađanje neke nove religije ili dinastije. Drugi nivo je sadržan u prvom a ne obrnuto; prvi daje indikacije o drugom, ali drugi ne može dati indikacije o prvom sto ukazuje na jasan hijerarhijski princip na kojem počiva ova teorija – saglasno filozofiji astrologije u cjelini. Posebno je zanimljivo da se takva promjena, odnosno prelazak velike konjunkcije u vazdušni triplicitet, dešava upravo na zimsku kratkodnevicu 2020. godine i to upravo na 0 Vodolije!
Šta bi sve ova promjena mogla da donese? U smislu prethodno rečenog, smatram da vrijedi podsjetiti da je ulazak ove konjunkcije u vodeni triplicitet, tačnije u Škorpiju, doveo do rađanja nove religije – i to Islama. Možemo li onda i ovu sledeću takvu konjunkciju, doduše ovog puta u vazdušnom triplicitetu, tumačiti kao predskazujuću za pojavu jedne nove religije ili uopšte nove doktrine koja je tako neophodna i za doba Vodolija? Ono što u izvorima astrološke tradicije možemo pronaći jeste da Abu Ma’shar daje i pregled snage konjunkcija u zavisnosti od znaka u kojem se desavaju a objašnjava i kako se prelazak konjunkcije u novi triplicitet generalno odražava na geografsko pomjeranje centara moći/uticaja. Konjunkcija u vazdušnom triplicitetu simbolizuje izdizanje naroda sjevernih predjela, gdje je po indikacijama najjača ona u Vodoliji, srednja je u Vagi a najslabija u Blizancima.Kako se konjunkcija događa u Vodoliji, u tradiciji se ovaj znak konkretno vezuje za sljedeća područja: prema Ptolomeju, Azijska Rusija, šira oblast oko rijeke Amu Darje na sjevernoj granici savremenog Avganistana, Tadžikistan, Uzbekistan i Turkmenistan sve do Aralskog mora, Arabijsko poluostrvo, cijela Istocna Afrika. Prema Vetiju Valensu pod Vodolijom su: Crveno more i Egipat, Sirija, Irak, Libija i sjevero-istok Evrope iznad granica antičke Trakije. Isti djelovi SAD i Kanade pripadaju u potpodjeli ovom znaku, iako su u glavnoj u vatrenom trigonu. Jednako tako svi sjevero-istočni djelovi bilo koje geografske cjeline se mogu dodijeliti vazdušnim znacima tako što sjeverniji djelovi uvijek pripadaju Vodoliji, južniji Blizancima, a Vagi najistočniji.
Uopšte uzev, to bi bile neke oblasti u kojim bi se mogle desiti značajne promjene koje će u najvažnijem formulisati glavni tok strujanja nastupajućeg novog doba Vodolija. Ovim ne želim da proklamujem 2020 kao godinu početka doba Vodolija, već samo ističem ovaj važan simbolički prikaz kao posebno indikativan u odnosu na novo doba. Bez namjere da se bavim nekim krajnje apokaliptičnim scenarijima, ipak smatram da je bitno imati na umu da su varijacije zaista mnogobrojne – to može biti zaista rađanje nove svjetske religije, stvaranje novog bloka ili saveza država, možda rođenje novog lidera, neko revolucionarno naučno otkriće i slično. Sam modalitet i nije tako važan, koliko da će to nešto suštinski u cjelosti i odlučujuće usmjeriti razvoj čovječanstva prema simboličkim predstavama vodolijanskog doba, o čijim odlikama je bilo riječi u prethodnom dijelu. Upravo kroz tu simboliku i odlike, uz navedene geografske i formativne reference možemo i pratiti dešavanja u tom periodu posle 21.12.2020. jer će navedena promjena predsavljati upravo njihovu najsnažniju sublimaciju. Odnosno ta neka nova religija ili doktrina imaće sve prethodno opisane odlike i nastaće među narodima sjevera, i predstavljaće čini mi se do sada najvažniji impuls u odmotavanju prelaska u doba Vodolija. Tako će se stvoriti plodno tlo za nastanak novih arhetipova, mitosa, novih urbanih legendi uz obnavljanje drevnih ruralnih legendi koje će otvoriti portal ka nečemu ipak misterioznom koje se ne da precizno opisati nama znanim riječima pa ga tražimo kroz ovaj njemu srodniji jezik simbolizma. Proces postepenog otkrivanja ovog duhovnog impulsa je i kolektivan i individualan, i obilježavaju ga razne tačke preokreta. Čovječanstvo kao cjelina prolazi kroz taj proces, isto kao i svako individualno ljudsko biće. Shodno tome, ovo moje zapažanje može biti samo još jedna od takvih tačaka, koja u krajnjem i ne mora imati tako odlučujući uticaj, mada, usled vremenske reference i simboličkog značaja, svakako djeluje da će imati do sada najsnažniji upliv.
U prethodnom tekstu Doba Vodolije smo razmatrali sa aspekta religije, mitologije i ezoterične filosofije, red je da se osvrnemo i na astrološke konotacije u vezi sa tim pitanjem. Na početku vrijedi da se osvrnemo na tradicionalni astrološki simbolizam zodijačkog znaka Vodolije. Najprije treba reći da je Vodolija muški, vazdušni, fiksni, topli i vlažni znak ljudske i zapadne simbolike. Označava visoka mjesta, krovove, strehe. Vlada svijetlo-plavom bojom. U pogledu zapada, može biti od značaja ako primijetimo da su religije i škole misterija govorile da će se Mesija pojaviti na zapadu.
Simbolički emblem Vodolije je vodonoša, koji klečeći sipa vodu koju prinosi u činu skromnog služenja. Iako je klasifikovan kao vazdušni znak prema svojim elementalnim kvalitetima, Vodolija se, u mnogim aspektima, smatra “zaboravljenim” vodenim znakom, u kom joj samo ime ukazuje na povezanost sa vodom, te naposletku ona i mnoštvo svoje simbolike izvlači iz vodonošinog čina izlivanja. Ali taj simbolizam slobodnog toka vode kod Vodolije nema mnogo veze sa uvijek bremenitim okeanom psihe kog prikazuju znaci vodenog tripliciteta, već u tom svom činu ona nastoji da pročisti, prosvijetli i izbistri. Drevni su poplave koje su pratile kulminaciju ovog znaka i sezonsku promjenu posmatrali kao periode osveženja, kada bi zemlja, ponovo krštena, bila očišćena od grijeha. Mjesec februar je i dobio ime u čast ceremonija pročišćenja koje bi se održavale tokom prolaska Sunca kroz Vodoliju (latinski: Februa = pročistiti + auris = koja se odnose na), kada bi pažnja društva bila usmjerena na pročišćenje doma, tijela i duše. Nakon čišćenja, obnovljeni smo, pa ovaj klasični simbolizam takođe obuhvata i element mladosti i nevinosti kroz identifikaciju vodonoše sa Ganimedom, čija je blagost i ljepota opčinila Zevsa, kao što smo to vidjeli ranije.
U tradicionalnim astrološkim izvorima, nailazimo na sljedeće opise znaka Vodolije
Vetije Valens o znaku Vodolije kazuje: “Vodolija je nebeski znak koji je muški, fiksni, antropomorfni, pomalo vlažan. Nijem, dosta hladan, slobodan, usmjeren na napredak, feminiziran, nepromjenjiv, sa malo potomstva, uzrok nevolja proizilazi iz sportskog treninga, nošenja tereta, ili rada sa teškim materijalima, umjetnik, javan. Ljudi rođeni pod ovim znakom su maliciozni, mrze svoje familije, nepopravljivi, samoživi, prevarni, puni trikova, kriju sve, mizantropi, bezbožnici, izdaju reputaciju i istinu, zavidni, sitničavi, tek povremeno velikodušni (usled toka vode), ne da se kontrolisati. U cjelini, ovaj znak je vlažan.” (Antologija, knjiga prva)
“Mlađani Vodonoša, koji iz izokrenutog suda izliva svoj potok, te isto tako daruje sebi svojstvene vještine: kako da pronađe izvore pod zemljom pa da ih usmjeri ka površini, da transformiše tok vode tako da njome poprska same zvijezde, da se ruga moru obalama koje ljudi načiniše zarad svog luksuza, da konstruiše različite tipove vještačkih jezera i rijeka, i da omogući upotrebu dalekih potoka za domaćinstva. Ispod ovog znaka leže hiljade vještina koje reguliše voda. Zašto?! Pa voda će čak pokrenuti nebesa i zvjezdane naseobine i uzrokovati neba da se kreću novom rotacijom. Nikada se sinovi Vodolije neće umoriti od djela koja slijede potoke. Oni iznikli iz ovog znaka su nježna sorta i ljubazna vrsta, i nema zlobe u srcima njihovim; skloni su gubicima i patnji usled njih; a za bogatstvima nemaju ni potrebu niti su ih presiti. Pa i tada, tok potoka iz urne ne staje” (Manilije – Astronomika, knjiga 4, str. 243)
Firmik Materno: “Ukoliko je ascendent u Vodoliji čemu bilo da rođeni teži biće uništeno i izgubljeno i gubiće iznova i iznova jer će mu se izgubljeno stalno i vraćati i tako dovijeka. Činiće mnogima usluge, ali mu neće biti zahvalni za to. U velikim će se opasnostima naći i život će mu biti težak i očajan. Ovaj je znak obmanljiv, prevaran, prikrivajući, mizantropski, bezobziran, tužilački, izdajnički, ali povremeno iznenađujuće velikodušan (zbog toka vode ovog znaka). Teško ga je kontrolisati…”
Abraham Ibn Ezra: “Vodolija je jedan od vazdušnih znakova, muški i dnevni, umjeren u grupi zimskih znakova, nepokretan, njegovi su sati uzdizanja kraći od normalnih (kratka ascenzija), nagnut na ekliptici. Priroda mu je topla, vlažna i destruktivna, simbolizuje vazduh koji unistava sve živo i koji istrebljuje. Čovjek rođen pod ovim znakom biće nizak rastom, imaće veliku glavu i jedno stopalo vece od drugog. Velikodušan, privlačan i samopouzdan jednako i jedina ce mu ambicija biti da uveća svoje bogatstvo. Bice ili impotentan ili sa malo ili nimalo djece. Rođen u prvom licu (dekanatu) ovog znaka, imace lijepo lice i tijelo, sa bjelegom na grudima i biće rafiniran. Rođen u drugom licu biće visok i ružan i imaće bjeleg na leđima i ispod lakta. Cio život nesrećan će biti. Onaj koji je rođen u trećem licu ovog znaka biće nizak, ali atraktivan i voljeće žene (bice žudan). Na samom kraju znaka čovjek će biti nedosledan u svom izgledu i djelima…”
Da bi se Vodolija dobro razumjela teško da možemo učiniti nešto bolje od kombinovanja ostala tri kerubinska znaka. Vodolija posjeduje sve njihove moći i kvalitete u određenoj mjeri, ali nikada pretjerano. Posjeduje ljubaznost Bika bez slijepe posvećenosti karakteristične za njega, hrabrost Lava bez njegovih borbenih i izazovnih kvaliteta, naučni duh Škorpije bez njenog strastvenog intenziteta. U suštini, Vodolija je svestrana. Ne može se uprijeti prstom u određen nedostatak u njihovom karakteru, ali se isto tako ne može reći da se nešto naročito ističu u bilo kojoj osobini, izuzev te da su naoružani na svim poljima. Više o karakteristikama ovog znaka možete pročitati u našem ranijem tekstu https://pgastrolog.me/podznak-vodolija/
Kako možemo vidjeti, opisi dosta variraju, što djelimično otežava naš zadatak da ih stavimo u kontekst Doba i njegovih osobenosti o kojima govorimo. Ipak, ovdje nam svakako može pomoći tumačenje Roberta Zolera, jednog od vodećih astroloških autoriteta, pogotovo sa aspekta njene ezoterične suštine, a koje tumačenje nalazimo kao najpotpunije. Stoga, Zoler bilježi sljedeće:
Tokom doba Ribe, benefik Jupiter je vladao uglovima. Jupiter vlada i Ribama na vrhu prve i Strijelcem na vrhu 10. kuće pa stoga, iako je bilo zabune oko hijerarhije religijskih i političkih institucija, u ovom Dobu su istina i filosofija bile značajne za ljude. Kako se doba Vodolije bude odmotavalo sve više, to će doba Riba biti posmatrano kao miran period polu-predaha, posmatrano sa aspekta esencijalno malefične i duhovno destruktivne prirode života.
Za vrijeme doba Vodolije, malefici će ponovo vladati uglovima, pa će se sa njima vratiti i prirodna surovost svjetovnog života. Onamo gdje su nekad religije Doba nastojale da otjelotvore Božji Grad kroz zemaljske hijerarhije, Novi Poredak će težiti da usavrši Makijevelijansku političku filosofiju da je “bolje da vas se plaše nego da vas vole, ako već ne može oboje.”
Novus Ordo Saeclorum, Novi Poredak Doba vladaće kroz moć nad životom i smrti, budući da je Škorpija (valja se prisjetiti mitološke reference Ganimeda sa Orlom, prim. prev.) sada na vrhu desete kuće, kroz modifikaciju ponašanja, kloniranje, genetski inženjering, kontrolu uma i okultno.
U dobu Vodolije, hraneći ljude trivijalnostima Vage (9.kuća, prim. prev.), Škorpionski vladari će neumorno raditi na ostvarenju svog cilja, odnosno apsolutne moći nad drugima – budući da je Lav na vrhu 7. kuće. Volja ljudi će biti sloboda izraza, Vodolija, i biće ohrabrivani da idu za svojim težnjama kako bi im se misli skrenule sa onog što njihovi vladari zaista čine.
Porodica će biti posmatrana imovinom i u velikom nesebičnom pokretu koji pristiže, veliki će se pritisak vršiti na populaciju da potpuno uništi porodicu.
Ne možemo zaboraviti da je Saturn, vladar Vodolije, egzaltiran u Vagi i da će u dobu Vodolije, Vaga biti na vrhu devete kuće. Stoga, biće jakih težnji među ljudima tokom doba Vodolije za duhovnim učenjima. Fokus će uglavnom biti na humanizmu jer će prednost koja se daje drevnim formama kroz Vodoliju i Saturna, ipak sačuvati drevna učenja iako će druge sile u društvu nastojati da ih suzbiju.
Prilike za usavršavanje biće veće nego ikad, sa Saturnom koji vlada prvom kućom i egzaltiran je u devetoj. Strijelac je u 11. kući. Grupe i okupljanja prijatelja koji diskutuju i studiraju filosofske teme biće uobičajena pojava. Mnoge društvene grupe će se okrenuti atletskim aktivnostima, koje su takođe u prirodi Strijelca.
Znanje će se pak vrednovati tek onoliko koliko doprinosi mogućnosti da se pokreću ratovi budući da je Ovan u trećoj kući. Kultivisanje znanja kao izvora vojne moći će naposletku dovesti do tajnih sredstava kojim se mogu mijenjati i kontrolisti takve pojave kao što su zemljotresi, pa čak i jezgro. Ovo će znanje čuvati tajna društva i ono na kraju vodi ka novom društveno-političkom sistemu koji će biti još jače vezan za Zemlju u dobu Jarca.
Kako je Vodolijanski san o humanističkoj nauci i univerzalnom bratstvu vizija svijeta koja treba da počne u Ribama i realizuje se u Vodoliji, tako će i Vodolijanska avangarda gledati naprijed ka ostvarenju Vodolijanskog Zlatnog Doba u jednu ruku, dok će Vodolijanske tehnokrate težiti svjetskoj korporaciji koja bi fosilizovala društvo u rigidni sistem kasta kojim upravlja tehnologija. Elementi već rade ka tome, pa iako će biti djelimično ostvareno u Vodoliji, ovo Doba koje je esencijalno pobunjeničko neće mu dozvoliti da se sasvim razvije i postavljaće mu brojne prepreke do doba Jarca.”
Već možemo da posvjedočimo brojnim aspektima koji ukazuju da to famozno doba Vodolije ipak neće biti tako svo šareno i divno kakvi se opisi nerijetko susreću, jer ipak se ne može prenebregnuti činjenica da je u pitanju doba kojim vlada esencijalni malefik, pa gdje je zima i gdje je Saturn beneficija nema, jednako na nivou karaktera i objektivnih uslova života. Tačno je, međutim, da je Saturn u Vodoliji nešto drugačiji, to je njegova glavna kuća i mjesto na kom se najviše raduje, pa ovdje on više ima intelektualne kvalitete. Vodolija je znak najviših intelektualnih apstrakcija i dostignuća i u njemu Saturn daje inteligentnu, vrlo stabilnu i racionalnu prirodu sposobnu za razumijevanje najtežih intelektualnih problema, pa je kao takav više naučan, i zato ne čudi ubrzan razvoj nauke i tehnologije. Otuda i bojazan od smjera kojim taj razvoj ide, jer robotika, genetički inženjering i slično, vode ka stvaranju mase poslušnih robota i dehumanizaciji. Ipak, kada se prisjetimo Saturnove simbolike vidimo da on simbolizuje i sve one koji su skromni i povučeni, uporni i istrajni, ozbiljni i koji se predaju nauci, simbolizuje siročad, evnuhe, monahe, askete i mudrace, čarobnjake i one koji se bave magijom i one koji poznaju tajne i koji prenose tajna znanja. Predstavlja naše djedove i pradjedove, simboliše dug život i dugovječnost, starije osobe, a u noćnim kartama predstavlja i oca. Pogotovo mi je zanimljiva referenca na one koji poznaju tajne i prenose tajna znanja, budući da je Saturn planeta ezoterične filosofije, a pogotovo kod ljudi kojima je almutem figuris, pa pored poteškoća koje će obilježiti njihove živote, imaju dar takve filosofije. Ovo osobito smatram da je prisutno u vazdušnoj Vodoliji, koja je pored toga i jedno od najboljih mjesta u kom se može naći Merkur. Sledstveno tome, a kako pravilno primjećuje Hol da Sunce preuzima simboliku znaka precesije, pa samim tim i božansko obličje, to je za očekivati i da ovo doba donese neku novu simboličku sintezu nauke i religije, odnosno duhovnosti, koje se međusobno dopunjuju. Ovo pogotovo kad se uzme u obzir u kakav fanatizam nauka kao antiteza religije ide, pa je jedino logično da se po staroj dijalektičkoj formuli: teza-antiteza=sinteza, razvije i neka nova nauka i duhovnost koja će biti paradigma tog novog doba. Nešto tako se već može naslutiti budući da teorije kvantne mehanike, paralelnih univerzuma i slično sve više dobijaju naučno utemeljenje, zalazeći u one nedokučive segmente koje tradicionalno posmatramo kao boga. Sa druge strane, u tom teološkom i simboličkom smislu, Saturn zaista i predstavlja Satanu, i po mnogo čemu je njegovo doba već evidentno postojeće, ali teško da novo doba može otići u tako teški materijalizam i samopovlađivanje, budući da je isti takođe neka vrsta antiteze viševjekovnoj religijskoj supresiji. U krajnjem, smatram da će se u budućnosti, u tom novom dobu, nauka razvijati u pravcu razvoja kosmičkog potencijala i osvajanju Kosmosa, ali ne kroz čisto empirijski i odveć zastareli naučni metod koji je u osnovi materijalistički, već kroz novi metod kojim ćemo dosegnuti te paralelne univerzume i da ćemo tako osvajati svemir, razvijajući tako naše potencijale i svjesnost ka novom evolutivnom skoku, a koji je svakako Kosmička sudbina čovječanstva. Doba Vodolije će zaista dati do sada neviđene prilike za dostizanje duhovnog oslobođenja, pročišćenja ka prosvetljenju, no ipak, kao astrolozi ne možemo ni ignorisati mračnije, sinisternije i malefične sile planete Saturn koje će biti na djelu tokom ovog perioda. Štaviše, mislim da ćemo posvjedočiti i distopijanskoj budućnosti u bar jednom periodu, no ipak ima dovoljno pokazatelja za nadu da ćemo svoju evoluciju uspjeti da usmjerimo ka prethodno opisanoj viziji, pa čak iako budemo morali da prođemo kroz opisivanu tehnokratsku tiraniju koja već uzima maha.
Iz ova dva teksta smo mogli steći dovoljno zanimljivih uvida o karakteristikama tog novog doba, čije obrise evidentno prepoznajemo u sadašnjici, pa nam preostaje još da utvrdimo kada nam dolazi to novo doba, čime ćemo se baviti u trećem dijelu ove serije tekstova.
Vodolija i njeno doba jedna su od glavnih astroloških, pa i ne tako astroloških, debata. Počev od hipi pokreta 60-ih godina prošlog vijeka i čuvene “Age of Aquarius” teme, pitamo se kada će ovo “zlatno doba” doći, da li je već tu, šta će ga obilježiti itd. Po nekima, glavne simboličke crte su već prisutne, pa iako ima obećavajućih aspekata u vidu oslobođenja duha i slično, takođe možemo zabilježiti i neke negativne trendove. To se posebno odnosi na činjenicu da su 20. vijek obilježila najveća stradanja u istoriji ljudskog roda (60 miliona u Drugom svjetskom ratu, i još 40 miliona za vrijeme Mao Ce Tunga), atomska bomba i najrazornija oružja ikad, ali isto tako i rapidni naučni i tehnološki napredak, čovjek je prvi put kročio u Svemir, pa su zaključci o tom novom dobu u najmanju ruku ambivalentni. Od posebnog je značaja paradigma koja će biti dominantna u ovom dobu, jer od nje zavisi kako će dalja naučna dostignuća biti upošljena, što će u mnogome opredijeliti i glavne tokove. U toj potrazi, riješili smo da idemo tragom simboličkih prikaza, počev od mitoloških, religijskih, ezoteričnih i naravno astroloških, kao ipak najrelevantnijih s obzirom da svi tokovi ljudske istorije imaju svoj korijen i ishodište u njima.
Kako najdublja simbolička značenja o određenoj temi možemo dobiti iz relevatne mitološke građe, to ćemo se najprije pozabaviti mitom koji se vezuje za sazvežđe Vodolije. Ovo je tako jer su upravo u mit utkane sve simboličke niti koje tvore kasnije osnovne odlike onog što predstavljaju, pa bio to čovjek, narod, država ili pak cijelo jedno doba. To proizilazi iz svojevrsne dijalektičke veze Mitosa i Etosa, u kom Etos (najprostije rečeno – etika) zapravo uprisutnjuje osnovnu simboliku mita na nivo primenjivih, i još važnije usvojenih na nivou kolektivne svijesti, društvenih pravila, iz kog proizilaze sve konkretnija načela i pravila koja tvore tako realnost. Možda najbliže ovaj koncept možemo posmatrati u relaciji Mita o Kosovu i srpskog naroda, čija je kompletna etika i vjera zidana na tom Mitu. Isto tako, mit o Vodoliji nam sigurno nudi dovoljno simbolizma da rastumačimo njegov budući etos i tako doznamo ključne aspekte nastupajućeg doba.
Vodolija se zasniva na mitu o Ganimedu. Ganimed je poznat kao klasična mitološka figura iz herojskog doba stare Grčke. Mit se prvo spominje kod Homera koji Ganimeda predstavlja kao jednog od trojice sinova Troja, legendarnog osnivača Troje. Zbog izuzetne ljepote, Ganimeda otimaju bogovi da bi bio peharnik Zevsu i uživao život besmrtnika. Kao što je uobičajeno kod grčkih mitova, razvili su se različiti oblici priče – nekolicina heroja se navode kao očevi Ganimeda, otmicu vrše bogovi ili pak sam Zevs, ili neko po njegovim naređenjima. Kada je otmičar Zevs, on se pojavljuje ili kao smrtnik, ili uzima oblik orla, ili naređuje orlu da zgrabi dječaka dok vodi svoja stada na planinu Idu. Svi su se bogovi radovali njegovom dolasku osim Here koja ga je prezirala. Hera se, naime, žalila da je time nanijeta uvreda i njoj i njenoj kćeri Hebi, koja je do tada usluživala bogove vinom; međutim, uspjelo joj je samo da naljuti Zevsa, koji je na to postavio Ganimedov lik među zvijezde kao Vodoliju. Neki mitografi tvrde da je to bio razlog zašto je u Trojanskom ratu Hera bila protiv Trojanaca. Ganimedov otac je tugovao za svojim sinom. Sažalivši se, Zevs je poslao Hermesa s dva konja koji su bili toliko brzi da su i po vodi mogli trčati. Hermes je uvjerio Troja da mu je sin besmrtan i da je vinotoča bogovima te da se ne brine. Interesantno je posmatrati i taj aspekt zaljubljenosti Zevsa u Ganimeda koji se u antičkim izvorima često navodi. Još u ranom periodu bog i dječak su smatrani arhetipskim ljubavnicima. Sofokle (peti vijek p.n.e.) piše o Ganimedu koji ”razbuktava Zevsovu moć svojim bedrima”. Ovaj par je takođe služio u svrhu opravdavanja homoerotske tradicije. Otuda Teognis iz šestog vijeka p.n.e. govori o Zevsu i Ganimedu kao primjeru radosti ljubavi sa dječakom i završava jednu kratku poemu riječima: ”I tako, Simonide, ne budi iznenađen što sam poklekao pred ljubavlju za divnim dječakom”. Mit je bio inspirativan za pjesništvo i srećemo ga kod Ibikusa u šestom vijeku, te kod Pindara i Euripida u petom vijeku p.n.e. Kada je Ksenofon (četvrti vijek) prikazivao Sokrata kako osuđuje kopulaciju između muškaraca, smatrao je da je neophodno ukloniti svu privlačnost mita o Ganimedu tumačeći Ganimedovo ime (Ganimed je u grč. složenica od prid. ganos – sjajan i medea – muške genitalije ali i razboritost, lukavost. – prim. prired.) kao da se odnosi na nekog ko je ”primamljivog rasuđivanja” a ne ”primamljivog tijela” (odn. genitalija), što bi bilo relevantnije tumačenje. Kao što vidimo, Mit o Ganimedu tumačen je na različite načine. Platon je smatrao da su mit izmislili Krićani, da bi opravdali ljubavne odnose sa dječacima ili mladićima. Ksenofon je taj mit objašnjavao kao moralnu alegoriju koja oznaćava superirnost duha u poređenju sa tijelom (već pomenuta etimološka osnova), što bi dokazivalo da intelektualna, a ne fizička preimućstva stiču naklonost bogova i osiguravaju besmrtnost. Renesansa tumaći ovaj mit u povezanosti sa neoplatonističkim učenjem o furor divinus. Landino u svom komentaru na DanteovPurgatorio, izričito povlači granicu između neoplatoničarske i hrišćanske interpretacije. Platon kaže da njegova otmica predstavlja »otcjepljenje od tijela i pošto zaboravlja materijalne stvari, potpuno se usresređuje na kontempliranje nebeskih tajni«.Ovu neoplatoničarsku interpretaciju prihvatili su skoro svi humanisti/Alcati-Emblema IV/. U tom pogledu, meni je posebno zanimljiv simbol orla, pošto je Orao jedan od oblika sazvežđa Škorpije, iako najređi. Kako je Škorpija znak okultne inicijacije, orao u letu – kralj ptica – predstavlja najviši i najduhovniji tip škorpije, u kom ona transcendira otrovnog zemaljskog insekta. Na ovu referencu ćemo se vratiti kasnije kad budemo govorili o astrološkom simbolizmu i tumačenjima istog.
Sazvežđe Vodolija, koje se poistovjećuje sa Ganimedom, predstavljalo je najprije egipatskog boga koji je vladao nad izvorom Nila, i iz kondira sipao vodu a ne vino (Pindar: Fragmenat 110). Tačnije, u pitanju je Oziris, simbolički bog Nila. Nil bi plavio u periodu kasnog jula i povezan je sa Lavom, tokom punog mjeseca u Vodoliji. Tim činom je simbolisana Ozirisova nadmoć nad zemljom, koji potom biva ubijen i rastrgnut, da bi naposletku ponovo uskrsao. Vodolija predstavlja stoga vitalnu silu koja obnavlja i oplođuje sve stvari.
Šta je to zapravo precesija ekvinocija, i koji su to principi na kojima ona počiva? Sunce svake godine potpuno obiđe oko zodijaka i vraća se u tačku iz koje je krenulo – proljećna ravnodnevica – i svake godine mu malo nedostaje da u predviđenom roku napravi kompletan krug na nebu. Kao rezultat toga, ono u zodijačkom krugu prelazi ekvator malo iza mjesta na kojem je bilo prošlo prethodne godine. Svaki zodijački znak sastoji se od trideset stepeni i, kako sunce gubi jedan stepen na svakih 72 godine, ono se vraća kroz cijelo jedno sazvežđe (ili znak) za približno 2160 godina (što i predstavlja jedno doba), a kroz cijeli zodijak za 25920 godina. To retrogradno kretanje se naziva precesija ekvinocija. To znači da u toku od oko 25920 godina, što čini jednu Veliku Solarnu ili Platonsku Godinu, svaki od dvanaest znakova zauzima poziciju na proljećnom ekvinociju gotovo 2160 godina, a onda mjesto prepušta prethodnom znaku.
Kod drevnih naroda sunce je uvijek simbolizovalo oblik i prirodu sazvežđa kroz koje je prolazilo na proljećni ekvinocij. Za posljednjih gotovo 2000 godina sunce je na proljećni ekvinocij ekvator prešlo u sazvežđe Pisces (dvije Ribe). Kroz sazvežđe Aries (Ovan) prošlo je 2160 godina ranije. Prije toga, proljećni ekvinocij je bio u znaku Taurus (Bik). Tokom tih doba, ili era (aeona), religijsko obožavanje poprima oblik odgovarajućeg nebeskog znaka – onoga za koji se kaže da sunce preuzima kao svoju ličnost, na isti način na koji duh preuzima tijelo. U tom periodu je u drevnom Egiptu, Apis (bik) bio posvećen bogu Sunca, obožavanom kroz životinjski ekvivalent nebeskog znaka koji je, u vrijeme svog prelaska u sjevernu hemisferu, bio ispunjen njegovim prisustvom. To je značenje drevne izreke da je nebeski Bik “razbio jaje godine svojim rogovima”. Tada je dakle sunce preuzelo tijelo Apisa, a Bik je postao posvećen Ozirisu. U Starom Zavjetu nailazimo na referencu na smjenu doba, kada Mojsije po povratku sa Sinajske gore zatiče svoje sledbenike kako slave Zlatno tele, koje potom uništava bacajući ga u vatru (koja i označava pročišćenje i preporod), da bi potom u Postanju 22:13 naišli na sledeće : ” I Avram podigavši oči svoje pogleda; i gle, ovan iza njega zapleo se u česti rogovima; i otišavši Avram uze ovna i spali ga na žrtvu mesto sina svog.” Tokom Doba Ovna, Jagnje je smatrano svetim i sveštenici su nazivani pastiri. Ovce i koze su žrtvovane na oltarima, a žrtveni jarac je određen da nosi grijehe Izraela. Za vrijeme Riba, ona je bila simbol božanstvenosti, a Bog Sunca nahranio je mnoštvo sa dvije male ribe. Ne samo da je Isus često nazivan Ribar Ljudi, već, kao što piše Džon P. Landi: “Riječ Riba je skraćenica za čitav sljedeći naziv, Isus Hristos, Sin Božji, Spasitelj i Krst, ili kao što to kaže sv. Avgustin: “Ako spojite početna slova pet grčkih riječi Ιησούς Χριστός Θεού Υιός Σωτήρ, dobićete ΙΧΘΥΣ, što znači Riba, riječ kroz koju se Hristos mistički shvata, jer on je bio u stanju da živi u ponoru ove smrtnosti, kao u dubini vode, odnosno, bez grijeha”. Aquarius se naziva znak Vodolije, ili čovjek sa vrčem vode na ramenu koji se pominje u Novom zavjetu (Jevanđelje po Luki 22:10; Jevanđelje po Marku 14:13), kada apostoli treba da pripreme Tajnu Večeru, pa ih Isus upućuje da slijede čovjeka koji nosi krčag vode. Simbolizovana je i kao “Lice Čovjeka” u Knjizi Otkrovenja, kao jedan od fiksnih znaka Zodijaka. Sa neke mistične tačke gledišta, ovo se može posmatrati i kao smjernica, jer apostoli su tradicionalno povezivani i sa 12 znakova, tzv. Kuća sunca, to se i ulazak u kuću u koju ih vodi čovjek sa krčagom vode, može posmatrati i kao referenca na ulazak u doba Vodolije, pogotovo ako se mitos o Hristu uzme kao simbolični prikaz cijelog doba Riba, odnosno hrišćanstva. Ponekad je prikazan kao anđeoski lik, navodno androgin, koji ili lije vodu iz urne ili nosi posudu na svom ramenu. Među orijentalnim narodima koristi se samo posuda za vodu. Prema svemu rečenom, Sunce će i sada uzeti oblik zodijačkog znaka u kom se nalazi, tj. Vodolije, koja je ljudski znak, pa otuda i naglasak na humanizam a doba će usvojiti simboliku ovog sazvežđa, kako u religijskim obožavanjima tako i u etici.
Ezoterična filosofija je sljedeća čije uvide vrijedi razmotriti u ovom pogledu. Ovo iz razloga što su upravo različite Škole Misterija znale pravilno uvidjeti i uposliti te simboličke mitološke prikaze, nerijetko čak i same stvarajući pojedine mitove. Stoga bismo na ovom mjestu htjeli da se pozabavimo jednim ezoteričnim aspektom vremena koji se tiče Doba, ili Aeona, kao i njihovog smjenjivanja.
U zadnjih par vijekova, otkad je Okultizam na Zapadu doživio renesansu i neke ideje počele otvorenije da se propagiraju — mnoge mistične i ezoterične tradicije su povremeno proglašavale nastupanje nekog Novog Doba, imenujući ga i opisujući drugačije, u odnosu jedna na drugu. Neki masonski autori su najavljivali Doba Vodolije, na osnovu astro-teološkog nasljeđa; Teozofi su govorili o dobima sedam ljudskih rasa, oslanjajući se na hinduističku tradiciju o sedam doba, proglašavajući da trenutno živimo u dobu pete Arijevske rase; Pomenuta hinduistička tradicija govori da živimo u dobu Kali-Juge; Red Devet Uglova, iako ima malo drugačiji koncept od teozoskog prepoznaje takođe sedam doba u razvoju ljudske vrste, ali proglašava ovo trenutno doba – Dobom Krvave Majke; Crowley i telemiti vjeruju da se mi nalazimo u Dobu Horusa – djeteta, nakon prethodnih doba Ozirisa-oca i Isis – majke; Anton Szandor LaVey i njemu slični proglašavaju Doba Satane, itd. Na prvi pogled, proučavajući sva ova učenja o dobima, ovih različitih tradicija, neko bi možda pomislio da tu mora postojati kontradiktornost i da sva ta doba nisu međusobno kompitabilna u potpunosti. Ne treba posebno napominjati da se svi sljedbenici gore nabrojanih tradicija isključivo slijepo drže naslijeđenih dogmi uglavnom poričući one ostale. Mi stvari vidimo malo drugačije. Mi ne vidimo kontradiktornost niti istinski sukob među svima njima, već smatramo da svi oni govore samo o različitim aspektima jednog istog vremena i nastupajućeg Novog Doba. Na primjer, već se osjeća nadolazak onoga što treba da predstavlja “Doba Vodolije” – rapidan i izuzetan duhovni i tehnološki napredak, kao i naglo raskidanje sa tradicijom, vrijednostima i religijama nastalim u “dobu Ribe”; Sva ova dostignuća su dominantno iznijeli predstavnici Arijevske Rase, ako se opomenemo teozofske klasifikacije; Licemjerje, nepravda i bezumlje takođe vladaju, s druge strane, kako je to i opisano u hinduističkim predstavama Kali-Juge, zajedno sa pojavom devocijskih i samilosnih religijskih formi, otklonjenih od tradicionalnog i ograničavajućeg ritualizma, kako na istoku tako i na zapadu; Evidentan je i porast dominacije ženskog principa i ženskog uticaja u društvu, ali ne onog majčinskog i brižnog ženskog principa iz pećinskog doba, već upravo onakvog kakvim ga Red Devet Uglova predstavlja kroz arhetip Krvave Majke, a koji se manifestuje kao sudija i dželat dosadašnjeg patrijahalnog sistema. ; Opet, i Crowley je u pravu kada govori o dobu Djeteta-Horusa, u kojem će, kako je sam opisao, biti evidentna sveopšta zbunjenost, inkoherentnost, porast sloboda, biseksualnosti, homoseksualnosti i nastupanje najbezumnijih i najkrvavijih ratnih sukoba; Naravno, i LaVey je precizno proklamovao doba Satane, budući da je Satanizam kao takav sve više prihvaćen kao sasvim legitimna religija, da je Satana javno obožavan i da su sve one stvari koje su nekada bile “grijeh” i “đavolja posla” sve više prihvaćene kao standard i nešto normalno. Dakle, ezoterično, mi sve ove predstave Novog Doba vidimo samo kao različite aspekte tog i takvog Doba, koji nadopunjavaju jedan drugog.
U drugom dijelu ove potrage, potražićemo odgovore u čisto astrološkom simbolizmu koji će nam dati dodatne uvide o aspektima ovog nastupajućeg novog doba.
U prethodnom tekstugovorili smo o astrologiji kao simboličkom izrazu fizisa, ili ti prirode živih bića, prvenstveno čovjeka. To smo činili kroz opis temperamenta i Sudbine koja se odmotava kao nužnost ispoljavanja te jedinstvene prirode. U ovom tekstu ćemo u principu ići istom linijom, samo što ćemo se sada baviti konceptom Vremena, kao ključnim segmentom tog istog fizisa i kako je on manifestovan u astrologiji čineći je potpunom u simboličkom opisu prirode natusa. Budući da je astrologija uglavnom prediktivna vještina, to je vrijeme svakako njen suštinski faktor. Ono je polazna tačka svakog tumačenja, budući da ako nemamo vrijeme nekog događaja, nemamo ni horoskop. Pa čak i sama ta riječ horoskop, etimološki u sebi sadrži vrijeme, budući da potiče od grčke ὡρόσκοπος, ili ti ὥρα (hora) što znači “čas ili vrijeme” i σκόπος (skopos) – posmatrač, osmatranje, pa u konačnici dobijamo “osmatranje vremena (rođenja i sl.)”. To je tako jer svako biće pa i događaj i sve što nastaje na ovoj planeti biva određeno upravo vremenom kada je to nešto rođeno ili nastalo. Vrijeme sažima sve kvalitete prirode u datom trenutku u samo taj jedan momenat koji poput pečata biva utisnut u prirodu natusa, pa samim tim i sudbinu, ili po onoj narodnoj – “što se grbo rodi, to vrijeme ne ispravi”. Vrijeme je ujedno i najveći resurs kojim čovjek može “raspolagati”, a sa kojim je uvijek u nekoj trci, kojeg mu nekako uvijek nedostaje, koje ne može da uhvati rastrzan između prošlosti i budućnosti. Vrijeme je sukob duha, duše i materijalnog tijela, jer to troje spaja na privremen način, smrtnošću. Drevni alhemičari su imali javnu tajnu formulu za prevazilaženje Saturna (Hronosa – Vremena) koja glasi:“vremenom treba ovladati uz pomoć ritma koji će ga pretvoriti u vječno sada“.
Najočitije tu poveznicu možemo napraviti kod godišnjih doba. Godišnja doba su i neka osnovna podjela vremena na nivou godine, saglasno kojoj je podijeljen i zodijak. Pa tako, prva tri znaka – Ovan, Bik i Blizanci – oličavaju atribute proljeća, i to svaki na svoj način: Ovan, kao kardinalni, označava početak tog doba, dok su najtipičnije karakteristike proljeća oličene u Biku, kao fiksnom znaku, i naposletku imamo Blizance, koji kao promenljivi znak i dalje zadržavaju proljećne atribute ali su oni sada uveliko pomiješani sa ljetnjim. I tako je i sa ostalim godišnjim dobima i odgovarajućim zodijačkim znacima. Pozicija Sunca u nekom od njih je naš rođendan, ali još važnije, simbolički atributi tog godišnjeg doba očituju se u našoj temperamentalnoj strukturi, tj. prirodi ili fizisu. Shodno tome, Sunce u Ovnu će donijeti toplotu i vlagu, odnosno sangvinične temperamentalne izraze, budući da su prikladni proljeću. Iz rečenog se može jasno uvidjeti koliko smo zaista dio prirode koja nas okružuje kao samo još jedan njen izdanak, povezani sa njom na najmističniji način, koji eto kroz astrološke simbole možemo tumačiti.
No, pored toga, osnovna premisa jeste da je Vrijeme već inherentno živim bićima, tj. da je dio njihovog fizisa. Ovo proizilazi iz toga da je Vrijeme numinozno – odnosno od živih bića, te je stoga biološko, a ne linearno. Shodno tome, Vrijeme varira, tj. zavisi od fizisa, ili tačnije varira zavisno od prirode, karaktera živog entiteta koji ga manifestuje, pa tako postoje i različite vrste Vremena. Jer svako živo biće ima Tok (budući da Vrijeme je Tok) koji je prikladan, odnosno koji predstavlja ili manifestuje njegov fizis, a koji je istovremeno prikladan tom obliku života. Stoga, naša vrsta Vremena, nas kao ljudi, razlikuje se od onih koje su odgovarajuće drugim oblicima života. Ovom jasno možemo posvjedočiti posmatrajući prirodu oko sebe i tako uvidjeti kako različiti oblici života imaju neko svoje Vrijeme koje je dio njihove prirode, pa se tako odgovarajući procesi njihovog razvoja odvijaju kada dođe Vrijeme za to. Pa tako, životinje imaju sezone parenja, sezone migracija, sezone hibernacije, sve u skladu sa fluktuacijama u Prirodi koje aktiviraju te njihove unutrašnje časovnike. Iako se ovi procesi mogu pratiti na nivou vrste, oni su jednako i individualni, jer ne ide svaki medvjed u istom momentu u fazu zimskog sna, već u skladu sa tim svojim unutrašnjim Vremenom koje tako diktira tempo njihovog razvoja i naposletku evolucije. Ista je stvar i sa biljkama, pa naravno i sa čovjekom. Treba istaći da ovaj Tok nije linearan, već je više spiralan, budući da se neke iste sezone ponavljaju u pravilnim vremenskim razmacima, ali svaki sledeći put na nekom drugačijem nivou od prethodnog, pa ne postoji ponavljanje kao takvo ma kako to spolja da izgleda. Taj privid ponavljanja i istovjetnosti, tj. linije koja ide samo naprijed, ljudima je donio apstrakciju kalendarskog mjerenja Vremena, iako se ona ne poklapa sa njihovim stvarnim, samo njima inherentnim vremenom. Pa tako, nisu ni svi ljudi od 40 navršenih kalendarskih godina jednako stari. Niti proljeće svake godine na svakom mjestu dolazi 21. marta. Ipak, čini se da su ljudi ovdje još jednom zamijenili suštinu za formu, dajući primat ovoj drugoj, iako svjesni njene nekompetentnosti. Izgleda da je zaboravljena primarna svrha kalendara, a to je ta da bude simbolički prikaz Vremena, ne i njegov vjerni pokazatelj.
Svakako treba napomenuti da su sva ta individualna vremena, kao svojevrsno nasleđe prirode sa kojom smo rođeni, podređena nekim višim vremenskim tokovima i van njih ne mogu izlaziti, tačnije ona su samo njihov segment. Svako to opšte Vrijeme posjeduje neke svoje karakteristike, neki svoj zeitgeist (duh vremena), i sve ljudske prirode i njihova vremena se podređuju tom duhu, tj. njegovoj aeonskoj ili evolutivnoj sili, pa je tako čovjek “… samo jedna slamka međ’ vihorove”. U toj nekoj široj perspektivi, ljudske prirode ne moraju nužno da otjelotvoruju sve karakteristike tog doba, one mu mogu biti i antiteza, pa možda i vjesnici neke Promjene, ali sve to i dalje ostaje kao onaj jedan naum Prirode o kom smo govorili u tom prethodnom tekstu. Pa će tako neka Vremena favorizovati loše ljude, bez časti i morala, kao vodeće ljude u tim periodima, dajući im najviše funkcije i zvanja, dok oni drugačiji, upravo zbog takve svoje prirode, nisu vični da se snađu u tom vrtlogu, tj. u određenom su raskoraku sa tokom Vremena, ili kasne ili žure, dok su prirode ovih drugih sinhronizovane sa tim tokom. Naravno, jasno je da lideri predstavljaju samo izraz kolektivno nesvjesne potrebe, i možda pritajene težnje većine ka istom tom načinu života i takvom karakteru za koji postoji potajno divljenje. Iz rečenog se može uvidjeti koliko je tu na snazi i svojevrsni povratni mehanizam i kako promjena svijesti može dati evolutivno progresivan zamah, ali poput klatna, i onaj povratni. “Što ljudi hoće, to i vrijeme trpi.”, kako to primjećuje Njegoš. No, to je već priča za neki novi tekst koji će se baviti upravo tim krupnijim vremenskim tokovima, poznatim i kao Doba, a posebno jer smo na domak novog, i to Vodolije.
No vratimo se osnovnoj temi. Saglasno rečenom, svaki čovjek ima neko svoje vrijeme, period ili sezonu u kojoj njegov potencijal sazrijeva i doseže vrhunac, pa ne postoje pravilnosti iako su uopštavanja te vrste donekle simbolički i prikladna. Jer kao što je tačno da svak ima svoje vrijeme, jednako je istinito i da sve ima svoje vrijeme. Taj Tok u astrologiji je predstavljen kroz sedam faza ili perioda u životu, korespodentnih sa sedam planeta – počev od Mjeseca i haldejskim redosledom sve do Saturna. Život je podijeljen na periode vladavine planeta tako da periodom prve četiri godine vlada Mjesec, potom do šesneste vlada Merkur, Venera od 16. do 22. pa zatim od 22. do 42. je period Sunca, potom do 56, Marsa,pa do 69 Jupitera i potom do kraja života Saturna. Sva ta doba je lijepo opisao Šekspir u svom komadu “Kako vam drago”:
(…) Sav svijet je pozomica; A ljudi, žene u njoj glumci samo, Što dolaze i odlaze sa scene; I mnogo život uloga mu pruža Kroz sedam čina. Prvo, kao dijete, On dreči, slini dojilji na ruci: A onda plačni đak, sa torbom svojom I s glatkim licem puže poput puža Bez volje ka školi. Ljubavnik je zatim I uzdiše ko peć, i tužno pjeva O obrvama drage. Tada, vojnik, Pun strašnih kletvi, s bradom ko pantera, Osjetljiv na čast, nagao na svađu, Za mjehur slave stavit spreman glavu Pred ždrijelo topa. Onda, kao sudac, Za ukras trbuh, kopuna pun, nosi, I strogo gleda, s podšišanom bradom; Pun mudrih riječi i običnih misli, On ulogu si igra. Šesti čin je Već Pantalone, mršav, s papučama, Naočare nosi, kosu k sebi stišće; A široke mu mladenačke gaće Struk tanak grle; snažno muško grlo Ko dječji vrisak opet tanko pišti I zviždi. Tako zadnji prizor stiže, Toj šarenoj je historiji konac; Djetinjstvo drugo, zaborav i propast, Bez zubi, vida, okusa, bez svega (…)
Kao što možemo vidjeti u ovoj najopštijoj podjeli Mjesecu pripada period prve četiri godine života, što je sasvim korespodentno činjenici da je ovo period kada djeca uglavnom upijaju utiske iz spoljne stvarnosti, na koje reaguju isključivo emotivno i nesvjesno, kada su vrlo zavisni od majke, što sve simbolički odgovara Mjesecu. Iskustva koja će natus imati u tom periodu, zavisiće od natalne postavke Mjeseca. Stoga, iako je taj period nekako univerzalan za sve ljude u tom uzrastu i iskustva slična, dometi i realna iskustva biće opet individualna, uslovljena natalnim postavkama. Kao i prošlog puta i ovdje bih taj princip predočio kroz Mars i Veneru. U tom pogledu, oduvijek mi je bilo zanimljivo kako recimo određene profesije poput manekenstva imaju tačno vremenski određen period kada se te karijere mogu započeti, a to je baš period Venere, tj. u tim adolescentskim godinama. Isto tako, muškarci neki svoj zenit generalno doživljavaju u četrdesetim godinama života, što je period Marsa, dok je kod žena suprotno, budući da tada nastupa period menopauze. Vrijedi dodati da vremenske uslovljenosti po ovoj podjeli proizilaze i iz one prethodne priče o humorima u tijelu. Tako imamo da je sangviničnom periodu najkarakterističnija prva četvrtina života i krv kao odgovarajući životni sok, pa sve tako dalje do hladnoće i vlage flegme i crne žuči, pa i ne čudi što taj kraj života pripada Saturnu, koji svojom simbolikom sve to objedinjuje. Čak i u kolokvijalnim izrazima nailazimo na te paralele, poput “jesen života” itd. Ta podjela Vremena se dalje kroz astrološke prediktivne tehnike spušta na sve pojedinačniji i samim tim jedinstveniji doživljaj. Tako imamo firdarske periode koji su podjela života na planetarne periode, takođe po haldejskom poretku, ali počev od svijetla vremena rođenja, tj. Sunca u dnevnim i Mjeseca u noćnim rođenjima, pa se ti periodi tumače u skladu sa natalnom pozicijom odgovarajuće planete. Nadalje se u taj okvir uklapaju i sve konkretnije tehnike poput firdarskih podperioda, profekcija, primarnih direkcija, progresija, planetarnih, solarnih te lunarnih povrataka, koji sve bliže preciziraju određeno vrijeme za neki događaj.
Jedna od primarnih konsideracija prilikom tumačenja natalne karte jeste procjena dužine života, tj. sam naš životni vijek je sadržan u natalnoj karti. Ova procjena polazi od hajlega, planete ili tačke nosioca životne sile, i njegovog vladara, znanog kao alkohoden. Alkohoden je planeta koja ima najviše dostojanstva na mjestu hajlega, a po nekim autorima neophodno je i da ga aspektuje. Svaka planeta može biti alkohoden i sve one imaju svoje manje, srednje, veće i najviše godine, a dodjeljuju mu se one koje odgovaraju snazi planete koja je alkohoden u natalu. Životni vijek može biti određen i susretom hajlega sa anaretom (tačkom rušioca života) prema direktivnom luku koje one grade. Međutim, ono što je ovdje od značaja jeste ta korelacija procjene životne sile ili snage jednog horoskopa, samim tim i prirode i konstitucije pojedinca, sa vremenom trajanja njegovog života, i na taj način ukazujući kako je vrijeme utkano u fizis pojedinca.
Iz ovog se jasno vidi kako je Vrijeme inherentno prirodi bića, jer potencijal obećan natalnom kartom neće biti dosegnut prije nego bude simbolički aktiviran astrološkim prediktivnim tehnikama, to jest, prije nego li dođe Vrijeme za to. U skladu sa prethodno opisanim, to ne treba tumačiti tako da te tehnike uslovljavaju bilo šta, one samo simbolički prikazuju da je moje/tvoje/njeno vrijeme došlo. Pa tako, iako se smatra da je idealan period za brak u trećoj deceniji života, to neće uvijek biti tako, već svako ima svoje vrijeme kada će doći do potpunosti tog iskustva. Isto je i sa karijerom, i uopšte nekom srećom ili nesrećom u životu. Neki ljudi vrhunce doživljavaju u starijim godinama, ili pak ranije u mladosti, iako je prema onoj opštoj podjeli zenit života u 40-im godinama. Samim razmatranjem natalne karte mi možemo uvidjeti kakav to natalni potencijal čini datost fizisa natusa, i kako će se isti kao izraz te njegove prirode odmotati kroz Vrijeme, na jedan sasvim jedinstven način. Jer sklop ličnosti utiče na to kojim tempom se stvari u životu osobe dešavaju, tj. taj tempo je sadržan u njegovoj prirodi, pa će neko strpljivo i marljivo graditi svoja postignuća, neko će ih osvajati na juriš i kroz borbu, neko opet kroz posustajanja i povlačenja sebe osujećivati, i sve tako, svak u svom ritmu raspreda niti tog finog tkanja svoje prirode, istovremeno upoznajući i gradeći sebe kroz sledstvena iskustva. Astrologija, kao jezik Prirode, u svom simbolizmu apstrahuje sve te aspekte, omogućavajući nam uvid u tu vječnu Misteriju koja je Život.
Sve rečeno nas naposletku dovodi do temeljnog principa hermetizma – “kako gore tako i dolje”. Vremenski ciklusi kosmosa su izgleda u određenoj korelaciji sa unutrašnjim ciklusima prirode čovjeka i njenog razvoja, jer je očigledan sinhronicitet između kretanja nebeskih tijela sa promjenama i dešavanjima u ljudskim životima. Jer neraskidiva je ta nit koja vezuje makrokosmos i njegove cikluse sa našim mikrokosmosom i njegovim ciklusima. Kako smo ranije i govorili u tekstu Sudbina u astrologiji, ta veza nije kauzalna niti se može objasniti nekim egzaktnim metodima savremene nauke, ona je jednostavno mistična, prikazana jedinim jezikom kojim može i biti objašnjena, onim astrološke simbolike koji nam omogućava da u tu vezu proniknemo i saznamo više o sebi i svojoj prirodi. Zbog ove opisane sveobuhvatnosti i bogatstva simbolike koja se proteže na svim nivoima postojanja i u svim vremenima, astrologija će uvijek posjedovati ključeve riznice Mudrosti Života!