Oznaka: astrologija

Antares – Srce Škorpiona

“Antares, Alfa (α) Škorpion, je crvena binarna zvijezda, vatreno crvena i smaragdno zelena, u blizini centra konstelacije Škorpiona i ponekad se označava kao „Srce Škorpiona“. Zodijački je pozicionirana na 10 stepeni Strijelca.
Antares, skoro univerzalni naziv za ovu divnu zvijezdu, je prepisan od grčkog astronoma iz drugog vijeka, Ptolomeja, koji Antares posmatra kao sintaksu – anti Ares – „sličan“ ili „rival“ Marsa, dok u vezi sa njenom bojom , latinski Tetrabiblos je imao „Marti comparatur“; ili, u homerskom tumačenju riječi, „ekvivalent Marsu“, što zbog sličnosti u boji, što zbog toga što astrolozi smatraju Škorpiona kao kuću te planete i tog boga kao njenog čuvara. Stoga ona prirodno prati karakter svoje konstelacije, ili ga možda i nasljeđuje, i oduvijek je bila povezivana sa dostojanstvom i aktivnošću u čovječanstvu.

Holandski naučnik Grocijus (1583-1645), je pak govorio da riječ Antares označava Šišmiša, kako ga je i Vespertilije (grčki pjesnik) vjerovatno i oslovljavao; dok je njemački astronom iz 17 vijeka Bayer pogrešno citirao Hesychiosa – Antartes, kao pobunjenik ili tiranin. Shodno tome, holandski astronom iz 17.vijeka je prikladno stilizovao sazvežđe Insidiata, ili Skriveni.

Drugi kažu da je u pitanju Antarova zvijezda, zaboravljajući na Ptolomeja, slaveći Antar ili Antarah, koji je bio meleski ratnik heroj u jednoj od Zlatnih Mu’allakat, neposredno prije Muhamedovog vremena. (Mu’allakat – sedam izabranih čuvenih pjesama Arabije, za koje se kaže da su ispisane slovima od zlata i svile, ili egipatskog lana, i obješene u Kabahu kod Meke)

Arapski Kalb al Akrab, Srce Škorpiona, koji je vjerovatno predhodio nazivima Kardia Skorpion i Cor Scorpii iz Grčke i Rima, je postao u ranom engleskom i kontinentalnim jezicima poznat kao Kelbalacrab, Calbalacrab, Calbolacrabi, Calbalatrab, and Cabalatrab.
Zvijezda Antares je sama činila šesnaestu manzil (arapski Mjesečev Dvorac), Al Kaib, Srce, jedna od srećnih stanica.

Ali Kinezi su uključili sigmu (σ) i tau (τ), na obje strane Antaresa, za svoje sieu (kineski Mjesečev Dvorac), sinonim za Sin, ranije Sam, sigma kao odrednica; iako Brown kaže da se ovo Srce odnosi na ono Tsing Lunga, Azurnog Zmaja, jednog od četiri velika graničnika njihovog Zodijaka. Takođe su zabilježili i kometu iz 531.gpne, „lijevo od Ta Shina“, koju Williams identifikuje kao Antares; dok je, kao Vatrena Zvijezda, Wo Sing, izgleda bila prizivana vjekovima prije naše ere radi zaštite od požara.Uz izvjesne ograde, smatra se da je bila jedna od Ming t’ang, ili Carevih Vijećnica; njegovi sinovi i dvorani, druge zvijezde, stoje sa strane, dok im Antares, kao Ta Who, donosi proglas o principima svoje vladavine.

Hindusi su koristili alfu (α Antares), sigma (σ), i tau (τ) za svoju nakshatru (hinduski Mjesečev Dvorac) Jyetsha, najstarija, takođe znana i kao Rohini, Ruddy, zbog boje koju Antares ima – Indra, boginja neba, vladar sazvežđa figurisanog kao viseća biserna minđuša.

To je jedna od četiri kraljevske zvijezde Persije, 3000 gpne, i vjerovatno vladalac Nebesa koja Dupuis označava kao Satevis; ali, i kao njihovo lunarno sazvežđe, bila je Gel, Crvena; Sogdijanci su ovo izmijenili u Maghan sadwis, Veličanstvena boje šafrana. Korasmijani (istočna Persija) su je nazivali Dharind, Otimač; a Kopti (današnji hrišćani u Egiptu), Kharthian, Srce.

Vaviloncima je ukazivalo na njihovu 24. ekliptičku konstelaciju, Hurru, nejasnog značenja, a sama je bila Urbat prema astrolabu otkrivenom u palati Sennacheriba koji je interpretirao Džordž Smit. Sa druge strane, Brown dodjeljuje ovaj naziv zvijezdama u Lupusu (Lupus se graniči sa Škorpionom). Druga Eufratska imena su bila Bilu-zha-zri, Gospodar Sjemena; Kak-shisa, Stvoritelj Prosperiteta, i u lunarnom zodijaku, Dar Lugal, Kralj, identifikovan sa bogom munje, Lugal Tudda, Požudni Kralj. Prirodno, zapisi grade vezu sa planetom Mars, njihov Ul Suru, kao i sa Masu Sar (Heroj i Kralj) i Kakkab Birom, Ružičastom Zvijezdom. Brown je još identifikuje sa prepotopskim kraljem Euedorachosom (grčki) ili Udda-an-χu, Dnevna nebeska ptica.

U Egiptu Antares predstavlja boginju Selkit, Selk-t, ili Serk-t, oglašavajući svitanje kroz svoje hramove na jesenju ravnodnevicu oko 3700-3500 gpne, i bila je simbol Izide u piramidalnim ceremonijama. Renuf je uključuje sa Arkturusom u ogromnoj figuri Menat (ime korišćeno za egipatsku boginju Hathor.)”

Astrološki uticaj

Kraljevska zvijezda, kojoj Ptolomej pripisuje prirodu Marsa i Jupitera, Antares nudi ekstreme uspjeha, sreće, opasnosti i nevolja. Jasan je indikator potencijala za veliku moć, ali u onim slučajevima gdje “moć volje” nije praćena integritetom mudrosti, nosi opasnost uništenja. Lili upozorava da može opisati naglu, svojeglavu osobu sklonu da uništi sebe usled svoje tvrdoglavosti. Direkcije luminara ka ovoj zvijezdi obično donose velike počasti i napredak, ali uvijek postoji rizik da natus postane žrtva nemilosrdnih energija ove zvijezde. O direkciji Sunca prema njoj, Lili bilježi:

Predskazuje mnoge počasti, pod uslovom da je natus oprezan i ne dozvoli da ga vojnici obmanu. Mnogo puta prouzrokuje upalne groznice ili neki čin nasilja i oštećuje desno oko.

O direkciji Mjeseca, on piše:

Dodjeljuje natusu određenu vrstu zvanja koje sobom nosi neku vid straha i neprijateljstva. Ugrožava njegov život obmanama njegovih neprijatelja ili padom s konja itd. Ukazuje na smrt njegove majke ili žene ili vrlo snažnu bolest.

I naposletku, o direkciji MC-a:

Natus će dosta uživati u društvu vojnika ili vjernika, ili i jednih i drugih. Poznanstvo s njima može mu obezbijediti ugled, ali malo prihoda, jer rasipaće mnogo novca na vježbe s oružjem i biće vrlo naklonjen tome. Nakon čega može dobiti vojnu komandu od žovijalne ili religiozne osobe, ili može imati poziciju ili zapovjedništvo na moru među mornarima, na čemu će mu mnogo zavidjeti. Ova unapređenja koja dolaze samo pod uticajima fiksnih zvijezda, obično se nastavljaju bez iznenadnih promena.

Nadalje, često se povezuje sa neustrašivošću i spremnošću na akciju, usled prirode Marsa. Uspijeva da ostvari jak uspjeh, naročito na Zapadu ili kroz nešto što je u vezi sa Zapadom. U svakoj lošoj postavci (a to podrazumijeva i lošu postavku Marsa) natus mora biti spreman na iznenadne događaje, nepredviđena dešavanja i moguće nesreće. Prema tradiciji, Antares ima nasilan karakter i smatra se zaslužnim za nasilne smrti ili u bici ili u zakonskom procesu. Opasnost za oči.
Prema Duporu, kada je Antares sa Suncem – nakon poniženja bogatstvo ili vojnički uspjeh; sa Mjesecom – popularnost zbog poduhvata ali bolest i atentat; sa Merkurom – živahne misli, dar stratega, sa 90 MA može postati kriminalac; Sa Marsom ili Saturnom – uvijek nešto povezano sa oružjem ili ratom; Na MC sa Mjesecom – taština koja izaziva naprasnu smrt. Na ASC – uspon iznad mogućnosti po zasluzi nasljeđa ili porijekla, naročito kroz rat i revoluciju, kroz opasnosti ili nečije smrti.

Na Ascedentu horoskopa: donosi bogatstvo i počasti, nasilje, bolest, dobrobit koja rijetko kad traje.
U Zenitu horoskopa Antares donosi počasti, zvanja i dobru sreću.
Sa Suncem: pretvorenička pobožnost, neiskrenost, počasti i bogatstvo se završavaju padanjem u nemilost i propašću, vojni čin, opasnost od izdaje, počinjeno ili pretrpljeno nasilje, groznice i bolesti, povrede desnog oka, nasilna smrt. Ako raste ili je u Zenitu ukazuje na velike počasti nasilno postignute, uz poteškoće i nedaće. Ako je prisutan Saturn i Mars, na pomolu su zarazna oboljenja.
Sa Mjesecom: omiljenost, slobodoumlje, zanimanje za filozofiju, nauku i metafiziku, podložnost promjeni vjerskih uvjerenja, uticajni prijatelji, povoljno za posao i kućna pitanja, aktivnost u lokalnim djelatnostima, izuzetna moć, slava i bogatstvo, koji pak nisu trajni, opasnost od nasilja, bolesti, davljenja ili ubistva. Ako se nalazi u prvom ili desetom polju horoskopa, donosi počasti i zvaanja, ali i puno opasnosti i nesreća. Podložnost sljepilu ili očnim povredama, naročito ako se Mars i Saturn nađu u isto vrijeme sa Regulusom. Ako se Saturn nađe sa Aldebaranom, prijeti opasnost od smrti,vjerovatno vješanjem, a ako se zateknu Mars i Aldebaran, na pomolu je smrt od uboda, udaraca ili pada, posebno ako je na uglovima. Ako se neka zloćunda planeta stekne sa Aldebaranom u četvrtom, sedmom, jedanaestom ili dvanaestom polju horoskopa, opasnost od smrti iznenadnim udarcem sablje, ubodom ili padom.
Sa Merkurom: sumnjičavost, pogrešne optužbe na račun prijatelja, nepopulatnost, korišćenje crkvenog uticaja u poslu, novac se zarađuje polako i sa velikim poteškoćama, opasnost od bolesti po samog pojedinca i njegovu porodicu, te smrt nekog rođaka kod kuće ili na putu.
Sa Venerom: neiskrenost, nepoštenje, energičnost i sposobnost, ali sebičnost; nepovoljno za dobit i zdravlje.
Sa Marsom: štetne navike koje jako utiču na život, svadje sa prijateljima i rođacima, prilično povoljno za dobit. Ako je Mjesec u isto vrijeme sa Aldebaranom, prijeti smrtna opasnost od sablje ili vješanja.
Sa Jupiterom: izuzetna vjerska revnost, bilo iskrena ili pretvornička, crkveno zvanje, sklonost dvoličnosti, dobrobit od rođaka.
Sa Saturnom: materijalistička orijentacija, nepoštenje izazavno okolnostima životne sredine, religiozno licemjerstvo, brojna razočarenja, gubici zbog svađa i pravnih poslova, neprilike zbog neprijatelja, mnogo neuspjeha, sputavanje od strane rođaka, nepovoljno po porodična pitanja, mnogo bolesti i muka vezanih za djecu. Ako je u isti mah i Mjesec sa Aldebaranom, prijeti opsnost od smrti udarcem mača ili vješanjem.
Sa Uranom: nenormalne i ekstremne ideje, dvoličnost, laži i pretjerivanja, krajnje socijalističko usmjerenje, podbadanje na pobune, bezakonje i anarhija pa stoga i opasnost od hapšenja, privremeno siromaštvo, nesklad sa rođacima, više od jednog braka, nepovoljno za djecu, nasilna smrt.
Sa Neptunom: prepredenost, inteligencija, neuravnotežen i umno nezdrav, tajanstvenost uz djelimičnu otvorenost, nepoštenje, sklonost ka krađi, štedljivost, neiskrenost, čudne religiozne ideje, loša okolina, dobit preko teškog rada. Iznenadna i neočekivana smrt usled izdaje ili od strane neprijatelja, koji na taj način žele da izbjegnu odmazdu.
Sa Fortunom ili njenim vladaocem u horoskopu: siromaštvo.

Podznak – Strijelac

Budući da ovim znakom vlada Jupiter, Strijelac posjeduje ekspanzivan i altruistički temperament, a ponekad se naziva i proročkim znakom, budući da objektivni i subjektivni um rade harmonično pod njegovim vibracijama. Shodno tome, njegova je vatra posve drugačija u odnosu na ostale znake vatrenog tripliciteta, odnosno nije tako osvajačka kao kod Ovna ili kraljevska kao kod Lava, ali ipak kombinuje obje na vrlo specifičan način.

Strijelac je rođeni idealista; on je mlad čovjek koji ima vizije i starac koji sanja snove. Međutim, taj njegov idealizam nije nepraktičan, budući da je u stanju da predvidi ishod transakcije od samog njenog starta. Iskren, otvorenog srca, častan i uvijek dosledan istini i netolerantan prema ovima koji nisu, Strijelac je dijete prirode čije se dvije strane konstantno manifestuju u različitim raspoloženjima, jer on je hrabar, nemiran i spreman na izazove, ali istovremeno i osjetljiv, i sklon povlačenju. Baš kao što je lak na nogama i okretan, jednako je brz i precizan u mislima. Direktan je u govoru i prezire “vrdanje” kod drugih; ništa ga ne ljuti kao dvoličnost, no njegov je bijes kratkog trajanja i nikada nije obojen zlobom; često će napustiti svoje pozicije da bi izbjegao svađu, no isto tako može vrlo rigidno braniti svoju poziciju kad je u pitanju stvarni princip. Sitnice ga češće izbacuju iz takta, više nego li ozbiljne poteškoće, koje je u stanju da izbjegne uz malo predviđanja i diplomatije – kvaliteta po kojima je Strijelac prepoznatljiv. Svojim čistim idealizmom, razjašnjava svako pitanje, i nalazi radost u poštenom življenju dok iskreno pokušava da svoje probleme smanji do najjednostavnijih pojedinosti. Neuobičajen nivo mentalne aktivnosti je jedna od najmarkantnijih karakteristika znaka; okretnost i direktnost njegovih tjelesnih pokreta prevode se u aktivnost njegovog uma, pa tako njegovi zaključci često pogađaju cilj onako brzo i precizno kao strijela, koja je i simbol znaka. Generalni temperament znaka je miran, živahan i radostan, i ljudi rođeni pod njim zadržavaju određenu mladost do duboko u starost; pa tako zaista nikad ne izgledaju onoliko staro koliko im to godine kazuju. Pored toga, među njima ima i onih koji se sporo razvijaju, ne postižući pun potencijal do srednjeg ili kasnijeg životnog doba.

Već smo naglasili njegovu izuzetnu mentalnu aktivnost, kao i nezasitu radoznalost po kojoj je sličan vazdušnom triplicitetu, a naročito Blizancima, ali i neiscrpnu energiju kojima rješava sve probleme, pronalazeći radost u zalaženju u srž problema i njegovom redukovanju do najjednostavnijih pojedinosti. Stoga, pod povoljnim okolnostima, Strijelac može biti odličan učitelj, obično slijedeći Sokratov metod podučavanja ispitivanjem. Zato je podobniji kao učitelj starijim učenicima koji su u stanju da mu odgovore pametno i koji su otvoreni za diskusiju. Pravnička profesija je odlično polje za njegove talente, iako ima dobre izglede da uspije u novinarstvu i često u književnosti. Ipak, podučavanje religije ili filozofije čini se kao njemu najsrodnije od svih zanimanja.

U razgovoru, Strijelac je otvoren za raspravu, i uživa da “ukrsti mačeve” sa dobrim sagovornikom, te može biti vješt dijalektičar. Izgleda da ima intuitivno znanje o slabim tačkama svog protivnika, i uživa u razmjeni dovitljivih doskočica. U prosječnim slučajevima postoji tendencija ka diskurzivnom govoru, sa čestim ubacivanjima nepotrebnog, ali i dalje punog humora. U pisanju, prirodno su skloniji formi dijaloga u književnom izrazu, i dosta često u dramaturškim kompozicijama; no ipak, u tom slučaju, veliki su izgledi da napravi nerealan zaplet, a govore predugim, dok likovi nemaju dovoljno prostora da postanu “stvarni”.

strijelac lična kart — Lična karta Strijelca

Što se tiče novca, ukoliko nema loših planetarnih ograničenja, Strijelac je obično dobro opskrbljen novcem. Njegova sposobnost direktnog i efikasnog djelovanja je jako bitna kad su u pitanju mnogi finansijski poslovi, što mu značajno olakšava. U poslovanju, Strijelac ima dobre izglede da uspije bilo sam ili u partnerstvu, najbolje u nekim komercijalnim oblastima. Ipak, nikako se ne snalazi u poslovima koji zahtijevaju sitničave detalje, pa mu nikakvi pisarski i službenički poslovi ne odgovaraju. Čini se da se Strijelac najbolje može snaći u političkim vodama, zahvaljujući njegovom samopouzdanju i jasnoći vizije.

Jedan od dva najveća nedostatka Strijelca jeste određena nestrpljivost i brzina koja često ohrabruje preuranjenu akciju. Često može biti tako nestrpljiv da ubere plod da ne može sačekati da sazre. Stoga, trebalo bi da porade na strpljenju.
Još jedna opšte karakteristika – koja može biti posebno neugodna – je ta, što u želji da zadovolji, Strijelac često može dati obećanja koja kasnije zaboravlja. Ponekad se sa razlogom možemo zapitati da li ikad ima namjeru da ispuni obećanje.

Strijelac je posebno oduševljen mogućnošću da bude na otvorenom, i voli sve vrste sportova i poslova napolju, tako da on razvija otvoren i zaista demokratski impuls što ga čini voljnim da se pobratimi sa različitim sojevima ljudi. Ovi ljudi su često vrlo zainteresovani za projekte društvenih reformi i za poboljšanje položaja radničke klase. U takvim poslovima, ekstremno su praktični, jer njihove teorije se zasnivaju na strpljivom istraživanju stvarnih uslova, dok su njihovi vidici suviše čisti da bi mogli biti uvučeni u nekakav radikalizam.

Iz svega rečenog, vrlo je evidentno da Strijelac posjeduje kvalitete koji su posebno poželjni u prijateljstvima, jer oni su impulsivni i brzi da stupe u kontakt sa onima koji ih zanimaju. Kako je njihov interes primarno podstaknut mentalnim kvalitetima, tako postoji i čvrsta osnova za izgradnju trajne intimnosti, pa su vrlo lojalni onima za koje su se vezali.

Ista ta otvorena iskrenost i poštenje koja čine njihova prijateljstva pravim, principi su do kojih Strijelac drži u svom ljubavnom životu. No, ipak, ovdje iako postoji istinska privrženost, to se često ne pokazuje dovoljnim. Ukoliko natus ovog znaka uspije da nađe ženu koja ga zaista razumije dovoljno da bi ga voljela i vjerovala mu, njegova će se priroda proširiti do najviših visina, i on će postati posvećen muž; no velika opasnost je da prosječna žena neće razumjeti sasvim njegov duh, tako da može imati vrlo malo uspjeha. Isto tako, često je sklon tome da odabere ženu shodno razumu. Njegova impulsivna i direktna priroda će mu omogućiti da lako započne prijateljstvo sa ženom, te da potom uđe u odnos čije potrebe neće biti u stanju sasvim da ispuni; Strijelac nije u stanju da laže pred oltarom, tako da raskinute vjeridbe nisu rijetke kod ovog tipa. Ovaj znak takođe stvara i najveći broj neženja, u značajnom dijelu usled opreza i mudrosti koji su mu karakteristični. Ovo je zaista za žaljenje, jer je emotivni razvoj najneophodniji element prirode Strijelca. U braku, Strijelac ne može tolerisati ograničenja koja donosi ljubomora. Čak iako izgleda da se predao, budući da ga njegova praktičnost vodi uvijek ka tome da izvuče najbolje iz situacije, postaće iritantan i sarkastičan, pa će zajednica biti daleko od srećne. Kod nerazvijenih tipova, ovi kvaliteti se često izražavaju u ciničnom stavu prema braku; oba pola teže tome da postanu sebični i bezobzirni, pa iako rijetko dozvoljavaju da ih emocije odvuku u stvarne afere, njihovo nekonvencionalno nepoštovanje suda javnosti može ih često dovesti do skandala.
I dok je Strijelac prijateljski i srdačno okrenut čvječanstvu, ipak je manje posvećen porodičnom životu, pa su često odvojeni od rođaka i domaćinstva. Kada su im njihovi najbliži srodnici bliski tretiraju ih kao prijatelje, no ako im nisu tako zanimljivi, znaju da budu vrlo otvoreni u svojim kritikama, pa im ukazuju na nedostatke sa posramljujućom otvorenošću.

Kad je u pitanju religija, Strijelac je često skeptičan, zbog aktivnog uma, kao i urođene želje da istraži i obrazloži vjeru, uvijek kada su mu predočena religiozna učenja koja ne mogu izdržati takvu analizu, neprikosnoven je u kritici njihovih nedostataka. Ipak, nijedan znak pod Jupiterovim vladarstvom ne može biti nereligiozan, i njegov osjećaj dužnog sklada često doprinosi da drži čvrste ortodoksne stavove. I zaista, Strijelac često jeste odličan sveštenik, mnogo više zainteresovan za praktično Hrišćanstvo brige o sopstvenoj parohiji, nego do dosledne primjene “Pisma”.

I na kraju možemo reći da lik i djelo najvećeg antičkog filozofa, Sokrata, sumira najbolji razvoj karaktera Strijelca, istovremeno ilustrujući mnoge osobenosti, pa čak i slabosti znaka. Njegov metod podučavanja metodom konverzacijskog ispitivanja, navodeći svoje učenike da dokažu istinitost svojih postulata kroz pametno unakrsno ispitivanje; njegova mentalna aktivnost i demokratska sloboda druženja sa ljudima različitog statusa; njegovo prkošenje javnom stavu i njegov nekompromisan stav prema Državi; njegova krajnja ravnodušnost prema domaćinskom životu, njegova odvojenost od porodičnih veza, i njegove teorije o braku, kao i genijalnost koja ga je učinila dobrodošlim saputnikom i drugom van doma; i beznadežna neprikladnost njegovog braka, u kojem je morao dozvoliti da ga vodi njegova glava a ne srce – sve su to kvaliteti koji ga nepogrešivo čine Strijelcem.

astrolog horoskop horoskop horoskop horoskop jupiter sagittarius sokrat strelac strijelac zodijacki znaci zodijak

Stari Rim (drugi dio): Astrologija u Kultu Careva i Nepobjedivo Sunce

Tekstove o astrologiji u Rimu zamislila sam kao otvaranje teme povezanosti astrologije i politike; utjecaja kojeg su tokom povijesti astrolozi imali na politiku, njihove odnose s vladarima i sl. Za temu „astrologije i politike“ Stari Rim se činio kao logičan početak budući da Babilonsku astrologiju, iako usko povezanu s dvorom, ne možemo smatrati astrologijom u današnjem smislu.* No, još na početku sam se susrela s nemogućnošću jasnog razdvajanja politike od religije u ono doba. S obzirom na usku povezanost politike s religijom jedan dio uvoda napravila sam u prethodnom članku, no prije nego krenemo na one uže astrološke teme morat ćemo se još malo zadržati u ovim mješovitim vodama – na kultu careva i općenito temi religije u Rimu.

Svi smo negdje čuli da su se „ludi rimski carevi“ smatrali božanstvima, identificirali se sa Suncem, dok sve ovo nekako automatski povezujemo s općom dekadencijom zadnjih stoljeća carstva, istom onom koja je dovela do njegova raspada i konačne pobjede nove religije – kršćanstva. No, što zapravoznači da su se carevi smatrali božanstvima? Jesu li stvarno vjerovali da su besmrtni ili svemoćni? Da su bog, „Nepobjedivo Sunce“ poput Komoda, ili poput Septimija Severa koji je sebe dao prikazivati kao Jupitera a suprugu kao Junonu? I najbitnije, jesu li ih njihovi podanici zaista držali za bogove ili su ih štovali iz čisto političkih tj. “pragmatičnih” razloga?

Prvi rimski državnik i jedini (!) koji je za života bio službeno proglašen božanstvom je Cezar. Budući da je izgubio život nedugo nakon dobivanja ovih posljednjih, božanskih, počasti (zbog čega one nisu bile službeno sprovedene za njegova života) naredni vladari, tj. rimski carevi od Augusta nadalje, nisu se usudili prihvaćati božanske počasti od senata – nitko nije želio ponoviti Cezarovu nesretnu sudbinu. Cezarova „božanstvenost“ bila je vrsta časti, počasti koju senat, kao zakonodavno tijelo, dodjeljuje moćniku – po istom principu po kojem su Rimljani štovali bogove, npr. Jupitera kao najmoćnijeg, počasti bi se dodjeljivale i smrtniku. „Božanskost“ je za Rimljane (kao i neke druge kulture i civilizacije) bila relativan pojam: boga nisu poimali kao apsolutno, sveprisutno, sveznajuće i svemoguće biće, poput nas koji ga danas spontano zamišljamo na ovaj način zahvaljujući utjecaju kršćanstva.

U starom Rimu (Rimu prije kršćanstva) riječ „religija“ označavala je poštovanje, savjesnost , iskazivanje poštovanja prema nadređenima – ne nužno prema bogovima već i prema ljudima. Re-ligare po-vezuje, vezuje na način da stvara obveznicu između bogova i ljudi. Npr. na početku godine u carevo su ime davani zavjeti bogovima da će određeni broj životinja biti žrtvovan ukoliko car preživi godinu. No ako car nagodinu više ne bi bio živ, bogovi bi ostali bez „štovanja“: ako bogovi ne bi ispunili svoj dio obaveze ostali bi bez žrtvenih životinja, a hram bi bio zatvoren. Istom logikom, nakon objave smrti Germanika, Tiberijeva nećaka koji je bio omiljen među Rimljanima, ožalošćeni narod je u znak protesta i ljutnje na bogove kamenovao hramove i prevrtao oltare. Tek je dolaskom kršćanstva koncept „religije“ počeo sadržavati konotacije vjerovanja, osobnog uvjerenja, dok se u rano doba svog korištenja ova riječ odnosila primarno na ritualni, ponašajni aspekt (što ne isključuje samo vjerovanje ali stavlja naglasak na drugu stranu.) Počasti velikom vojskovođi, poput postavljanja njegovog kipa, razlikovale su se od počasti prinošenja žrtve Jupiteru tek po intenzitetu, stupnju te časti, ne po vrsti. U oba su slučaja počasti i štovanja iskazivana onima koji imaju moć, gdje je božanskost bila relativan pojam koji označava veću moć. Na taj način, s obzirom na količinu moći koju je posjedovao, Cezar je bio „bog“ u odnosu na ostale (narodni izraz “bog i batina” dobro sažima ovaj princip.)

Politička moć bila je usko povezana s religijskom te smo zapravo mi ti koji u onom dobu tražimo jasnu crtu razgraničenja – moć je bila moć. Ovo se očituje i time što su senatori, magistrati, (vlast) bili ti koji su obavljali službene državne divinacije, državna proricanja. Prije svake javne akcije trebalo je provjeriti volju bogova, prinijeti žrtvu te po stanju životinje „proreći“ je li žrtva prihvaćena tj. odobravaju li bogovi planiranu akciju. Ovakve bi se divinacije vršile prije bitke ili prije početka zasjedanja skupštine čime je divinacija kao religijska aktivnost bila integralni dio politike. Također, svi redovi svećenika proricatelja (poput augura, haruspika, čuvara sibilinskih knjiga) uz ove divinacijske imali bi i druge „dužnosti“, tj. nisu bili „specijalizirani“ samo za divinaciju već su se bavili i politikom, kao što su se divinacijom bavili i drugi. Za posljednji primjer uzmimo službu vrhovnog pontifexa. Nakon smrti Lepida (“onog trećeg” iz Antonijevog i Oktavijanovog trijumvirata) Oktavijan August napokon se domogao i titule pontifexa maximusa, vrhovnog svećenika. Pontifex doslovno znači “graditelj mostova”, čime je vrhovni svećenik predstavljao most između bogova i ljudi, posredovao među njima. Time je od Augusta na dalje car bio taj koji je kao pontifex maximus zaslužan za dobru „komunikaciju“, za sklad između rimskog naroda i bogova; odgovoran za službene rimske kultove te za obnavljanje starih (ova titula je kasnije prešla sa Rimskog Cara na Rimskog Papu).

Upravo je u sklopu službe pontifexa maximusa Cezar pokrenuo poznatu reformu kalendara, uveo tzv. julijanski kalendar, a s Cezarom je započela i „politika“ dodjeljivanja božanskih počasti u Rimu – iako je kasnije senat cara službeno proglašavao za božanstvo tek nakon njegove smrti. Tako nakon smrti Augusta (Cezarovog posinka i nasljednika) stoji da je senat Augustu dodijelio božanske počasti (ne da je August „bog“!). Praksa deificiranja preminulog cara ubrzo se proširila i na preminule carice, pa i na djecu vladara: postoji priča da je Neron usred neke svađe udario trudnu suprugu koja je zbog ozljede preminula zajedno s djetetom, a nakon te tragedije ožalošćeni je Neron deificirao i nju i nerođenu kćer. Ove dvije deifikacije su povijesna činjenica no za okolnosti caričine smrti ipak nismo sigurni, o Neronu i drugim omraženim carevima kolale su mnoge netočne priče. Ipak, ova nam (cinična) priča govori nešto o stavu koji je postojao prema toj vrsti božanstava, deificiranim članovima carske obitelji – a to je da prosječnom Rimljaninu nisu bili naročito važni niti mrtvi carevi, a ni njihove supruge i djeca. Početkom trećeg stoljeća postojalo je već dvadesetak ovakvih „divii“-a, (diviniziranih careva i članova njihove obitelji) no nisu svi oni dobili vlastiti hram i svećenike. Manje bitnidivii dijelili bi hram i svećenike s članovima svoje obitelji – ni svi divii nisu bili jednaki u svojoj božanskosti. Štovanje divii-a održavalo se jedino na političkoj razini dok je za običnog Rimljanina car bio bitan, a štovao ga je dok bi car bio živ, ne i nakon smrti (mrtav Car nema moć). Također, divii nisu nikada dobili „službenu domenu vladanja“, kao što npr. Mars vlada ratom, nisu imali moć, utjecaj nad nekom sferom života te su od svih rimskih bogova bili najniže rangirani.

(hram Augusta i Rome u Puli)

Sa živim je carevima priča malo drugačija, iako za života nikada ne bi bili službeno proglašeni bogovima, stoga u njihovu čast nije postojao službeni državni kult, ipak ih se još za života štovalo kao božanstva – no u „privatnoj“ sferi, u onoj koja nije financirana od strane države (privatni kultovi su se mogli izvoditi i na javnim mjestima, no to ih ne čini „državnima“ tj. službenima). Na primjer, neki bi grad caru poslao obavijest da mu želi učiniti počast, udijeliti božanske titule, izgraditi hram i dodijeliti svećenike koji će obavljati žrtve u njegovu čast, dok bi na caru bilo da te počasti prihvati ili pak- odbije. Čak su i neki „ne-skromni“ carevi poput, Klaudija, odbijali određene počasti jer, kao i u slučaju „pravih“ bogova, štovanje je impliciralo reciprocitet – prihvativši štovanje car je trebao nešto dati zauzvrat, imao je određenu „obavezu“, stoga su carevi dobrano kalkulirali koje će časti prihvatiti, a koje odbiti, te na koji način. Car August bi prihvaćao hramove u svoju čast pod uvjetom da je s njim štovana i boginja rimskog naroda, Roma.

Iako je Cezar u posljednjim tjednima života od senata dobio status božanstva, dobivši vlastitog flamena (svećenika kulta), dozvolu da svoju sliku stavi u procesiju zajedno s drugim bogovima, i neke druge počasti koje su implicirale status boga, službeno je deificiran dekretom tek 42. pr.n.e. Dakle, nakon smrti, kao božanski Julije (divus Julius). Za razliku od ostalih, kasnijih carskih kulteva, Cezarov je bio samo-održavan, zatvoren, jedino mu je vlastiti flamenprinosio žrtve, nikada neki drugi svećenički kolegiji kada bi štovali rimska božanstva i ostale divii-je. Još u vrijeme posmrtnih igara koje je u Cezarovu čast priredio mladi Oktavijan (44. pr.n.e) na nebu se pojavio komet koji je bio vidljiv nekoliko dana te je razgaljena masa vjerovala kako je komet „znak“ da je Cezar primljen među bogove. Kasnije se, čini se, vjerovalo da komet predstavlja samu Cezarovu dušu, čime je to nebesko tijelo bilo poput fizičkog prikaza Cezarove apoteoze (postajanja bogom). Ovaj događaj pridonio je da Cezar ubrzo bude i službeno proglašen bogom, a njegov se nasljednik, Oktavijan, mogao okititi nazivom divi filius– sinom boga (Cezar je Oktavijana posvojio u oporuci).

Sam Cezar koristio se simbolikom Venere, planeta / boginje koja je smatrana pretkom ne tek rimskog naroda u cjelini već i same loze Julijevaca pa time i Cezara, i još se u vrijeme Cezarova života zvijezda (sidus Julius) pojavljivala uz njegov lik na kovanom novcu. Ovaj simbol julijanske zvijezde preuzeo je August na vlastitom novcu, dok bi se u narodnoj svijesti ta simbolična zvijezda često miješala sa povijesnim kometom iz 44. pr.n.e. (svakako ne stoji priča da je, tada mlad i ne naročito moćan, Oktavijan bio taj koji je iz političkih razloga propagirao “Cezarov komet” kao božanski znak, niti da je izumio sidus juliuszvijezdu, budući da je već Cezar stavljao Veneru na vlastiti novac). Nakon Cezarove smrti, zvijezda je pridodana i njegovoj bisti na forumu, a kako je astrološka Venera vladarica Bika imamo vjerojatan razlog Cezarovom postavljanju upravo ovog zodijačkog znaka na stijeg svoje legije. Ovime je započeo tradiciju da vojskovođe na stijegove legija stavljaju zodijačke znakove, znakove vlastitog rođenja ili znak osnivanja legije (u prvom redu gornje slike vidimo i Augustovog Jarca). Koliko je Cezar osobno vjerovao u samu astrologiju nije nam poznato.

Pored julijanske zvijezde August je od astroloških simbola koristio i znak Jarca. Jarac je smatran njegovim „znakom rođenja“, no očito mu nije bio sunčev znak niti znak AC-a, podznaka (Augustov natal vidjet ćemo u sljedećem članku). Osim što mu se u Jarcu nalazi Mjesec, jedno od vjerodostojnijih objašnjenja za Augustovo isticanje Jarca je što se u tom znaku nalazi i njegova točka fortune** s obzirom da na nekim mjestima Augustovu vladavinu simboliziraju znak Jarca i atributi Bone Fortune, boginje dobre sreće. Npr. jedno od obilježja Fortune je kornukopija (rog obilja) a vidimo ju na leđima Jarca ovog augustovog zlatnika.

Astrologija u to vrijeme uzima maha među rimskom elitom te je znak Jarca, kao moćan simbol, možda Augustu predložio neki poznavalac astrologije. Naime, Jarac je znak solsticija (u tropskom zodijaku 0 Jarca = zimski solsticij), znak u kojem Sunce pobjeđuje tamu, znak u kojem dani postaju dulji – prihvaćanjem ovog zodijačkog znaka August simbolički pobjeđuje neprijatelje (Cezarove izdajice) te inicira novo doba, zlatno doba (mitološkim Zlatnim dobom vladao je Saturn, vladar Jarca). Jarac se na Augustovom kovanom novcu pojavljuje još od 41., 40. pr.n.e., pa i kao oblik propagande protiv Marka Antonija (u to vrijeme još „kolege“ triumvira).

Jedan od medija Augustove političke propagande bila su mala umjetnička djela poput kameja, izrezbarenih poludragih kamena. Tako na slici vidimo Gemmu Augusteu na kojoj je August prikazan polu nag, poput heroja, a znak Jarca nalazi se između njega i Dee Rome, boginje Rima. Znakom Jarca i njegovom simbolikom povremeno bi se poslužili i Augustovi nasljednici poput Tiberija, Vespazijana i njegovih sinova, ponajviše kada bi im povezivanje s Augustom bilo politički korisno kao potvrda legitimnosti vlasti.

Postoji priča da je u vrijeme kada se pojavio Cezarov komet (44. pr.n.e) jedan haruspik objavio da komet označava kraj sekuluma, a zatim se srušio mrtav. Po starom etruščanskom vjerovanju svakom je narodu ili civilizaciji dodijeljen točno određen broj sekuluma, vremenskih jedinica, a Etruščanima (čiji su haruspici bili potomci) dodijeljeno je deset sekuluma. Zaista, u desetom sekulumu koji je tada (pojavom kometa) započeo etruščanski jezik je zaboravljen – posljednji car koji je znao čitati etruščanski bio je Klaudije (vladao od 41. n.e. do 54). U vrijeme političkih kriza i previranja kakve su vladale Rimom krajem prvog stoljeća pr.n.e., Rimljani su strahovali da bi Rim, kao grad kojem je dodijeljen određeni period, mogao uskoro skončati – ne samo Rim već možda i čitavi kozmos, s obzirom na ideje o platonskoj Velikoj Godini i stoičkom sveopćem požaru koje su u to doba bile široko prihvaćene (i koje smo vidjeli u jednom prethodnom tekstu). Augustovim dolaskom na vlast, njegovom dugom i mirnom vladavinom činilo se kao da je zaista počelo novo doba, novo zlatno doba te da će Rim trajati vječno (Roma aeterna).

Imena Augusta i Cezara možda neće potrajati baš “vječno”, no osim u povijesnim knjigama ona žive i u svakodnevnom govoru: već 2000 godina koliko dugo po njima nazivamo mjesece u godini. Senat je prema Cezaru nazvao srpanj (juli, po njegovom obiteljskom rodu Julijevaca) dok je po Oktavijanu Augustu nazvan kolovoz (August). Samu titulu (ili naslov) „augustus“ Senat je dodijelio Oktavijanu 27. pr.n.e. a ova, tada arhaična, riječ označavala je nešto božansko ili sveto (tek je nakon Augustove vladavine naziv Augustus počeo službeno označavati carske ovlasti stoga su se tim naslovom koristili i kasniji carevi.) Cezaru je Senat bio zahvalan na pokretanju, tada već prijeko potrebne, reforme kalendara, a razlog zbog kojeg srpanj i kolovoz imaju jednak broj dana, trideset jedan, iako su jedan pored drugog, je što Senat nije želio da August pored Cezara ispadne „manji“. Dodatni dan za kolovoz „ukraden“ je od veljače (februara). Također, svibanj (maj) neko se vrijeme nazivao „Claudius“ a travanj (april) „ Neronius“, no ove izmjene nisu preživjele dotične careve .

Egiptski obelisci oduvijek su bili solarni simboli, a nakon pobjede nad Egiptom kad ih je August dopremio u Rim obelisci su bili nanovo posvećeni Rimskom solarnom božanstvu. Jedan od obeliska koje je August dopremio iz Heliopolisa (Sunčevog grada) danas stoji ispred zgrade talijanskog Parlamenta, a služio je i kao gnomon – August se rado poistovjećivao sa solarnim Apolonom, dok od Plinija saznajemo da je naprava korištena tako da ukazuje na zimski solsticij – na znak Jarca, simbol Augustove vladavine i novog doba.

Kult Sunca postojao je u Rimu od davnih dana, no dvojica careva ovaj su kult podigli na novi nivo. Mladi Elagabal na prijestolje je došao 218. kao teenager a održao se na njemu tek četiri godine – kada ga je baka, koja ga je i postavila na prijestolje, dala ubiti, a za novog cara postavila njegova rođaka. Razlog tome bilo je ponašanje mladog cara koje je bilo sve samo ne razborito i umjereno. Elagabal / Heliogabal, tj. Marko Aurelije Antonin August kako se zvao za života, bio je nasljedni svećenik kulta solarnog božanstva Elagabala u hramu u Emesi, u Siriji. Kada je dolazio u Rim sa sobom je donio i svoje božanstvo, no solarne mane arogancije i slave udarile su mu u glavu te je stekao neprijatelje i prije negoli je kročio u prijestolnicu – poslavši Senatu svoj portret u istočnjačkoj svećeničkoj odori s naredbom da se portret postavi u kuću senata. Elagabala, boga koga je štovao kao vrhovni svećenik, postavio je za glavno božanstvo Panteona: pri javnim ceremonijama više se nije Jupiter zazivao prvi već ovo strano solarnog božanstvo. Rimske vrijednosti i osjećaje car je uvrijedio i time što je oženio Vestalinku – djevičansku svećenicu čija je dužnost bila čuvanje svetog ognjišta – s namjerom da proizvedu božanskog nasljednika. Svog je boga Elagabala čak i ritualno „oženio“ za boginju Tanit / Celestis iz Kartage. Mladom caru druga božanstva nisu bila mrska, naprotiv, bio je iniciran u misterije Velike Majke Kibele. No sva je ostala božanstva želio podrediti Elagabalu, sve strane kultove, njihove misterije i njihove bogove želio je staviti pod okrilje vlastitog solarnog boga. U Rim je donio idola, Crni kamen iz Emese, a puno ime božanstva glasilo je Sol Invictus Elagabalus. Nakon careve propasti kamen je vraćen u Emesu budući da je čitav kult u velikoj mjeri bio izjednačen s osobom cara i bez njega se nije održao u Rimu. Elagabalov nasljednik Sever Aleksander vratio je Jupitera na mjesto koje mu pripada u rimskom panteonu, a pri ponovnom posvećivanju hram mu je preimenovan u hram Jupitera Ultora, Jupitera Osvetnika. S obzirom da je kult Elagabala bio praktički izjednačen s carem, koji je bio njegov visoki svećenik, tu nailazimo na nešto drugačiju varijantu „štovanja cara kao božanstvo“ nego u prijašnjim slučajevima.

(Sol Invictus, 3.st.)

Solarno božanstvo ponovo se našlo na čelu panteona za Aurelijana. Godine 274. car Aurelijan posvetio je hram Suncu (Sol Invictusu), dok je na njegovim kovanicama pored lika ovog božanstva stajao naslov Dominus Imperii Romani– Gospodar rimskog Carstva. Aurelijanova majka bila je svećenica boga Sunca u Panoniji, a smatra se da je car štovao Sunce jer mu je ovo božanstvo pomoglo u ratu protiv kraljice Zenobije. Ipak, Aurelijanov Sol Invictus nije imao onako izraženo orijentalne elemente, kao Sol Elagabalovog kulta, već se temeljio u rimskoj tradiciji čime je kult narodu bio mnogo prihvatljiviji. I neki Aurelijanovi prethodnici poput Komoda, Hadrijana i Septimija Severa, štovali su Sirijskog Sol Invictusa; Komod ga je prikazao na novcu a imperijalnom naslovu dodao invictus, Septimije je na svoj novac stavio „invicto imperatori“. Kult Sol Invictusa bio je veoma popularan u vojsci; imamo sačuvane posvete koje cara Karakalu izjednačavaju sa Sol Invictusom. No, iako je solarno božanstvo bilo odabranik pojedinih careva, dok ga je i vojska masovno štovala, Sol Invictus nije bilo služeno prihvaćeno božanstvo sve do Aurelijana – on ga je postavio i kao službeni kult vojske (što znači da ga štuje čitava rimska vojska, gdje god se našla) i kao službeni kult u Rimu. Osim što je ovim kultom namjeravao ujediniti rimsku naciju, Aurelijan je želio i da kult ima tradicionalniji, rimskiji prizvuk nego što su ga imali prijašnji (sirijski) solarni kultovi. Zbog toga je osnovao kolegij svećenika koji su se zvali pontifeksi (poput pontifexa starog doba), a službeni naziv kulta bio je Deus Sol Invictus. Ovaj solarni kult nije bio toliko usko vezan za Aurelijana kao osobu, kao što je bio slučaj s Elagabalom, stoga je kult ostao živ i nakon careve vladavine. Mitra koji je toliko usko povezan sa Solom, bio je bog kulta misterije – za nas je mitraizam, doslovno, misterij jer ne znamo što se točno u tom kultu dešavalo budući da su glavne ideje dobivane tek nakon inicijacije, kamo li da nam je poznat ostatak religijske prakse. Nasuprot tome, Sol Invictus kojeg je ustanovio Aurelijan bio je javni, službeni kult rimske države. Pa ipak s obzirom na usku povezanost Mitre i Sola, inicijant misterija Sol Invictus Mitre mogao je smatrati kako sudjeluje u „službenom“ kultu Sola, budući da je Mitra zaštitnik Careva dok sam Car priznaje Sola.

(na medaljonu su prikazani Sol Invictus i car Konstantin)

Zadnji u nizu solarnih careva je Konstantin, posljednji poganski ili pak prvi kršćanski car, ovisno na koji način tumačimo da se tek na samrtnoj postelji odlučio pokrstiti. Ipak, u ono doba to i nije bilo neobično jer se vjerovalo da krštenje briše sve grijehe čime je sigurnije pričekati zadnji čas. Novo božanstvo, Krista, Konstantin je prihvatio u duhu svog vremena i svojih prethodnika; kako je Aurelijan vjerovao da mu je Heliogabalus pomogao protiv Zenobije nakon čega je podigao hram Solu – tako je Konstantin prihvatio Krista nakon što mu je pomogao u bitci protiv Maksencija. „Poganski“ elementi još su dugo vremena živjeli rame uz rame s kršćanstvom; na Konstantinovom Luku prikazani su nosači vojnog znakovlja dok nose statue Sol Invctusa, a sam Konstantin prikazivao se kao Helije. Konstantinov nasljednik, Konstans, datum Božića je promijenio iz 6.1. na 25.12. preselivši time Kristovo rođenje na „rođendan“ Sol Invictusa – no prije toga, dok se još smatralo da je Isus Djevica, 6.1. je bio rođendan Aiona. Ovo božanstvo vremena, spomenuto u prethodnom tekstu, pojavljivalo se u štovanju Mitre a vidimo ga na naslovnoj slici okruženog zodijakom.

U nastavku ćemo pogledati na koji način su se rimski vladari služili samom praksom astrologije kao i njihove odnose sa astrolozima.

Tekst je izvorno objavljen na Art of Astrology blogu link

aurelijan cezar elagabal istorija astrologije jarac oktavijan rimsko carstvo sol invictus stari rim

Da li ću pronaći Kamen Mudrosti?

U ovom tekstu donosim vam tumačenje jednog vrlo zanimljivog pitanja – Da li ću pronaći Kamen Mudrosti?, koje je Vilijamu Liliju postavio nepoznati alhemičar, a koje nam tumačenje ovaj veliki astrolog predočava u svojoj “Hrišćanskoj Astrologiji”. Pitanje je osobito zanimljivo uzimajući u obzir implicitnu i jasnu vezu alhemije i astrologije, a možda još i više jer se izdvaja od mora onih prizemnijih pitanja na koja horarni astrolog obično odgovara, pa nam tako pruža pogled u možda nešto bogatiji svijet Lilijevih savremenika.

Kao što je, vjerujem, poznato, Kamen Mudrosti predstavlja stanje perfekcije u alhemiji gdje pojedinac dostiže moć pretvaranja običnih metala u zlato. Očito ovo je više od čisto fizičkog eksperimenta, budući da zahtijeva savršenu harmoniju i razumijevanje duhovnog, intelektualnog i zemaljskog. Na duhovnom nivou, Kamen Mudrosti se odnosi na sposobnost transformacije mutnog Saturnovog olova u čisti sjaj Sunčevog zlata. Lili prihvata da je takva stvar moguća, ali izbjegava debatu o tačnoj prirodi koja karakteriše Kamen Mudrosti, oblikujući pitanje na takav način da odgovara da li će pitač dostići nivo alhemijske perfekcije koji sam očekuje. Ovdje ću vam predočiti prevod originalnog teksta tumačenja koje je Lili dao, dok u nekom narednom namjeravam objaviti i prevod komentara ovog pitanja pod naslovom “Lilly and the Alchemist”, autora Dejvida Planta.

Lili kamen mudrosti horarni horoskop — Dan Jupitera, čas Merkura; Mjesec od sekstila sa Merkurom prema konjunkciji sa Jupiterom

Jedan dovitljiv čovjek mi je uz mnogo ozbiljnosti postavio navedeno pitanje, tj. da li će pronaći Kamen Mudrosti? ili onaj Eliksir, putem kog se sva čuda mogu izvesti? Da postoji tako nešto ja iskreno vjerujem; te da može biti dostignuto, u to sam uvjeren: no kako je to blagoslov nad blagoslovima na zemlji, držim da je to dato vrlo rijetkima, a i njima više uz otkrovenje dobrih anđela Božjih, nego li kroz ispravnu ljudsku djelatnost. Pitanje bi se onda moglo postaviti i na drugi način: “Da li će mu njegovo znanje omogućiti, te da li je tako dovitljiv, da proizvede svojom Umjetnošću efekat koji želi?

Pitač je predstavljen ascendentom, i Merkurom kao njegovim vladarem; njegovo znanje Marsom, vladarem devete kuće, i aspektima koje prima od drugih planeta.

Nalazim Marsa, vladara pitačeve Nauke u kadentnoj kući, ali u svom terminu i licu.

Mars je u kvadratu i sa Merkurom i sa Saturnom, a oni su kao i on u fiksnim znacima, oni u terminima Saturna, padajući u devetu kuću; Nalazim Merkura do nedavno retrogradnog i u kvadratu sa Marsom, kako se sad polako kreće direktno, aplicirajući ponovo ka drugom kvadratu prema Marsu: Odavde zaključujem da je pitač prethodno proveo neko vrijeme u potrazi za ovim divnim Draguljem, Eliskirom, no uzalud i bez svrhe; njegova druga aplikacija koja se odigrava nedugo zatim, dok je Merkur u Blizancima, i u svojim terminima, ukazuje na jaču želju, veće nade i odlučnost da se još jednom upusti u poduhvat dostizanja Kamena Mudrosti, ali pitaču sam savjetovao da odustane od daljeg rada na tu temu, u svijetlu prethodno navedenih razloga, i upozorio ga koliko je nesposoban, i da ne postoji vjerovatnoću dostizanja željene stvari, prema prirodnim uzrocima, i savjetovao sam ga da se okane toga: Takođe sam mu rekao da je griješio u svojim materijalima ili jedinjenjima, radeći na stvarima previše zemaljskim ili sa previše glomaznim i teškim substancijama, koje sam tumačenje dijelom prikupio od Merkurovog kvadrata prema Marsu, dijelom od aflikcije Merkura, njegovog intelektualnog dijela, blizinom Saturna, dok oba nastanjuju zemljane znake, jer u svakoj operaciji u kojoj je Merkur oštećen, tu je fantazija ili imaginativni dio imbecilan; ali gdje je vladar Djela sam nesrećan (kao što je ovdje Mars kao vladar devete) onda je temelj ili stvar po sebi u glavnom dijelu operacije defektna, kao što je ovdje bila; i ovaj Gospodin ne bi trebao misliti da govorim uludo; upoznao sam ga, da bi mu neophodnije bilo da se izliječi od tuberkuloze u koju je upadao …(ne, u koju je ušao) nego da nastavi sa daljom patnjom u istraživanju ovog Lavirinta.

Jer vidjevši Merkura, vladara ascendenta u konjunkciji sa Saturnom u Biku, pri čemu je Saturn vladar šeste kuće, zlog uticaja prirodno, te našavši Marsa kako aflikuje Merkura iz dvanaeste, dok Merkur ne odstupa, već aplicira dalje zlom kvadratu Marsa, bez benefika koji bacaju svoje zrake između Merkura i dva malefika, već da stoji sam bez ikakve pomoći, i tako nesposoban da se odupre njihovom malefičnom uticaju. Savjetovao sam mu da se brzo postara za svoje zdravlje.

Originalna postavka horoskopa

alhemija christian astrology horarna astrologija hriscanska astrologija kamen mudrost philosopher's stone william lilly

Stari Rim (prvi dio), Astrologija u religijskim i filosofskim strujama Carstva

Ako spoznaš da si i ti sačinjen od svjetlosti i života, vratit ćeš se u svjetlo i život.
(Pimander, Corpus Hermeticum)

Astrologija je u antičko doba bila toliko isprepletena s helenističkom mišlju i tzv. „orijentalnim religijama“ te se čini da je astrološka simbolika bila, ako već ne podloga tadašnjih pogleda na svijet, onda svakako nit koja ih povezuje. Sama praksa onog što danas smatramo astrologijom i jeste produkt onog vremena i prostora tj. aleksandrijskih mudraca, kao što smo vidjeli u jednom prethodnom tekstu. No pregled astrologije u doba Rimskog carstva započećemo s njenim „teorijskim” dijelom, ne s kartama i tehnikama, astrolozima te njihovim klijentima već s astrološkim simbolima – zamisli o planetama kao božanstvima ali i o bogovima kao planetama, ideje o nebeskim uticajima i sudbonosnim zvijezdama utkane su u antičku kulturu, književnost, u narodna vjerovanja ali i uzvišenu filozofiju i onodobne religijske pokrete.

Još su starogrčki filozofi planete smatrali božanskim bićima; Pitagora je držao da planete pokreće eterična duša nalik onoj čovjekovoj, za Platona su planeti mlađi tj. vidljivi bogovi koji sprovode vlast najvišega Boga, čak je i za racionalnog Aristotela njihova priroda božanska. Druga uvriježena ideja bila je da je čovjekova duša istovjetna božanskoj, nebeskoj, te da dolazi sa zvijezda. Heraklit poučava da je duša iste prirode kao i eter, duša univerzuma, a Platon da ljudske duše dolaze sa zvijezda, na zemlju silaze putem planetarnih sfera ostavljajući za sobom božansko i preuzimajući sudbinu koju im dodijele tri Suđenice. Ovakve zamisli nisu ostale tek na nivou visoke filozofije; na službenom epitafu (nadgrobnom natpisu) Atinjanima palima u bitci 432. pr.n.e. saznajemo kako je “eter primio duše ovih heroja kao što je zemlja primila njihova tijela.”

Povratak ljudske duše zvijezdama s kojih je i potekla, naspram drugih raširenih ideja o zagrobnom životu (poput odlaska u Had ili pak reinkarnacije), prihvatio je i veliki Ciceron u svom „Scipionovom snu“. U ovom vizijskom putovanju u visine Scipion stariji (osvajač Kartagine) unuku Scipionu mlađem pokazuje Zemlju izdaleka ističući da je sva zemaljska “slava” iz perspektive nebesa – posve beznačajna. Takođe ga poučava da sve one koji vjerno služe domovini nakon smrti čeka zasluženo mjesto u nebesima. Iako je „povratak“ među zvijezde nakon smrti u početku bio rezervisan tek za vladare, a kasnije i one kreposne koje su ga zaslužili, poput državnika ili hrabrih boraca, do prvog vijeka pr.n.e. raširilo se vjerovanje da se ne samo herojske već i one manje istaknute duše vraćaju zvijezdama. (Sličan trend nalazimo i u egipatskoj religiji u kojoj je Knjiga Mrtvih, skup magijskih formula za osiguranje zagrobnog života, u početku bila rezervisana samo za najvišu kastu.) Na jednom takvom epitafu piše : “U ovoj grobnici leži mlada djevojka, Ceresina anthophoros (ona koja drži cvijeće), odnijele ju nesmiljene Suđenice. No voljom Besmrtnika njena duša obitava među zvijezdama, zauzevši svoje mjesto u zboru blagoslovljenih.”

Zamisli da ljudska duša potiče sa zvijezda i da se nakon smrti, prolazeći planetarnim sferama, vraća svome domu, našle su svoje mjesto i u onodobnoj duhovnosti: hermetizmu, gnosticizmu, platonizmu, kaldejskim proročanstvima, kultu Mitre. Navedene filozofsko religijske struje u nekim su aspektima usko isprepletene; hermetizam je kao put spoznaje a ne vjere u svojoj biti gnostičke prirode, dok je kult Mitre ritualizovani platonizam, platonizam u (ritualnoj) praksi. Kaldejska proročanstva pak, tzv. „biblija platonista“, čine se usko povezana s (barem jednom strujom) Mitraizma – a svi odišu astrološkom simbolikom.

Hermetizam

U Pimandru, prvom tekstu Hermetičkog Korpusa (kompilacije hermetičkih tekstova iz 5.st) piše*;

Prvi um, Nous, koji je i muški i ženski, i život i svjetlo, Riječju stvori drugi um, kreatora svijeta (Demijurga); A taj drugi um koji je od vatre i zraka oblikova sedam vladara koji svojim orbitama okružuju čulni svijet. Njihova vladavina zove se sudbina (heimarmene).

(O putu natrag)

Tada se čovjek uzdiže kroz harmoniju sfera. Prvoj sferi predaje silu rasta i opadanja (Mjesecu), drugoj zlobne muljaže (Merkuru), trećoj požudu (Veneri), četvrtoj nasilničku aroganciju (Suncu), petoj drskost i naprasnost (Marsu) , šestoj zlokobnu težnju bogaćenju (Jupiteru), sedmoj sferi zlobnu laž (Saturnu) – sve su lišene moći.

Ovakvo dodjeljivanje “grijehova” planetarnim sferama tj. planetama bila je česta pojava u ranim stoljećima n.e., no takvi su popisi varirali stoga nije bilo konsenzusa oko toga koji grijeh pripada pojedinoj planeti. Uopšteno se smatralo da pri silasku na zemlju, spuštajući se od najviše i najbožanskije, Saturnove, pa do najniže planetarne sfere, Mjesečeve, duša od planeta dobija, preuzima određene funkcije dok im pri svom povratku vraća ove preteče “sedam smrtnih grijeha”. Npr. Makrobije kaže da od Saturna duša dobija razum i razumijevanje, od Jupitera sposobnost za djelovanje, od Marsa smjelost duha, od Sunca osjetilnu percepciju i imaginaciju, od Venere strast, želje, od Merkura sposobnost izražavanja, od Mjeseca funkciju oblikovanja i rasta tijela. Te sposobnosti, funkcije, “astralna tijela” koja duša odijeva pri silasku, ogledale bi se u natalnoj karti.

No vratimo se hermetičkim tekstovima; kada je 1945. otkrivena biblioteka Nag Hammadi među ostalim “gnostičkim” tekstovima po prvi je put otkriven i jedan hermetički, naknadno nazvan – “Rasprava o osmoj i devetoj (sferi)”. Pred kraj teksta, nakon što je svom “sinu” predstavio znanje o višim sferama i poveo ga na vizijsko putovanje sferama iza Saturna (sedme sfere), Hermes mu daje uputstvo da ovo učenje zabilježi na pločama od tirkiza kako bi se sačuvalo. Kazuje mu neka na ploče upiše i zakletvu, da se ne bi desilo da učenje padne u ruke onih koji će ga koristiti za neke druge svrhe do li one koja mu je namijenjena – a to je borba protiv sudbine (heimarmene).

Hermes kaže: Za postolje ovih ploča postavi kvadratni mliječni kamen, a ime upiši hijeroglifima na azurnu ploču. Sine, uradi ovo kada sam u Djevici, Sunce je u prvoj polovici dana, a 15 je stepeni prošlo kraj mene.

Hermesovo učenje o višim sferama trebalo je zabilježiti u vrijeme koje je povoljno po hermetičkim principima, tj. po principima elekcione astrologije – a koje vrijeme može biti za to povoljnije nego li kada je Merkur (Hermes) na stepenu svoje egzaltacije? (15 Djevice). Po tradicionalnoj astrologiji Merkur je tamo posebno snažan budući da je uz egzaltaciju Djevica i njegov znak domicila.

Osim religijsko / filozofskih tekstova, poput onih sakupljenih u Corpus Hermeticumu, Hermesu su pripisivani i magijski, alhemijski te tehnički astrološki tekstovi, poput Liber Hermetisa. To je ujedno i jedan od najstarijih astroloških udžbenika koji nam je danas dostupan i sadrži tzv. “pogansku astrologiju”, astrološki materijal koji još nije pod uticajem hrišćanskih ideja, budući da su one kasnije ušle u astrologiju.

U šesnaestom tekstu Corpus Hermeticuma “Asklepije kralju Ammonu” saznajemo da je svakoj zvijezdi bio dodijeljen jedan daemon, a daemon koji bi bio “na dužnosti” u vrijeme čovjekova rođenja imao bi vlast nad njim:

14- Svi ovi daemoni dobili su vlast nad Zemljom i oni su ti koji stvaraju nerede u zemljama, među narodima, kao i u životu pojedinca. Oni oblikuju naše duše s obzirom na svoje i (pokreću) aktiviraju ih ležeći u našim mišićima, koštanoj srži, venama, arterijama, pa i mozgu, dopiru do same naše utrobe.

15- Daemoni, dodijeljeni svakoj zvijezdi s obzirom na vrijednost (zasluge) pojedinog rođenja, zaposjedaju nas u trenutku kada se rađamo i udahnemo. Nikada ne stoje na mjestu već se kreću ukrug i mijenjaju položaj iz trena u tren. Kada ovi dusi siđu kroz tijelo u dva dijela duše, svaki ju uznemiruje prema svojoj aktivnosti. No racionalni dio duše netaknut je vlašću ovih sila i slobodan je primiti Boga.

16- Kada je, putem Sunca, racionalni dio čovjekove duše osvijetljen zrakom svjetlosti (a takvih je ljudi malo) daemoni na njega više ne djeluju, jer ni jedan daemon niti božanstvo ne može nadjačati zrak vrhovnog Boga. No ostalim ljudima, i dušom i tijelom od rođenja upravljaju daemoni, čije aktivnosti oni vole. Misli su im zavedene, misli ih navode na krivo, ne ljubav. Stoga, putem naših tijela daemoni upravljaju svime na Zemlji, a tu vlast Hermes je nazvao Sudbina (heimarmenē).

Ideja da su nebesa nastanjena raznim bićima / daemonima bila je veoma raširena u ono vrijeme, tako i sveti Pavle govori o silama, prijestoljima, vlastima. (Kasnije će ovi anđeoski tj. daemonski “zborovi” postati podložni Kristu i biti uvršteni u službenu crkvenu doktrinu). Vjerovalo se da daemoni utječu na postupke ljudi, ili barem na niže djelove ljudske duše tj. na djelove duše koje su oni sami oblikovali. Ova nebeska bića izjednačavana su s planetama (ili zvijezdama, zodijakom) i smatralo se da upravljaju sudbinom ili pak, da se sudbina putem njih provodi. Ponovo, ni kod gnostika, ni hermetičara pa ni kod platonista ne nalazimo konsenzus oko pitanja – jesu li planeti (daemoni planete) zla bića, neutralna ili pak pozitivna; je li “sudbina” izričito negativan fenomen ili nije. Tako je za rane stoike sudbina (heimarmene) bila pozitivan pojam, praktično nerazlučiv od pronoie (božjeg proviđenja) – dobroćudne božanske energije koja djeluje na čovječanstvo i usmjerava ga. Stoički kosmos počivao je na razumu, te je kao i onaj platonički, u svojoj osnovi bio “dobar” čime je i sudbina imala pozitivno značenje. No jedan kasniji mislilac platonizma, Numenije, smatrao je da ljudska duša postaje inficirana grijehom dok se spušta na zemlju kroz Rakovu obratnicu. Zle sile koje djeluju na dušinu inkarnaciju, na materiju tj. na tijelo, povezao je s planetarnim bogovima i takav Numenijev “pesimistični” pogled izvršio je uticaj na ideje hermetizma i kaldejskih proročanstava.

Tzv. “srednji” platonisti pokušali su podijeliti “sudbinu” na dva nivoa: na onu višu, “pozitivnu”, pronoiu – tj. božje proviđenje, te na nižu sudbinu kojom upravljaju planetarne sile, daemoni – fatalističnu silu koja nas zarobljava tj. heimarmene. Na taj način, jedan od glavnih zadataka gnostika, hermetista, pa i preteča ortodoksnih hrišćana bio je osloboditi se djelovanja ovih daemona, arhonata, planetarnih sila – sudbine. Jer, iako na čovjekovo tijelo i niže djelove njegove duše djeluju daemoni / planete / sudbina koja ga podstiče na grijeh, u njemu postoji i onaj drugi dio – božanska iskra koja se može vratiti svome božanskom domu.

Gnostici

U Tajnoj knjizi Ivanovoj, gnostičkom tekstu poznatom i kao Ivanov apokrif, arhonte je izrodio Yaldabaoth (Demijurg) i dao im vlast nad sedam sfera. U spisu se navode njihova imena (i muška i ženska), te fizička forma uz napomenu “ovo su sedmorica iz nedelje, ovi arhonti vladaju svijetom”.

(Rimljani su u početku imali nedelju od osam dana, Hebreji nedelju od sedam dana no astrološka nedelja povezana s hronokratorima – vladarima vremena – kakav i danas imamo, uveden je u vrijeme kasne republike, ranog carstva i svjedoči o popularnosti astrologije.)

U gnostičkom spisu Pistis Sofia Isus pripovijeda učenicima kako je u njihova tijela stavio duše s viših sfera (“dvanaest moći od dvanaest spasitelja”), dok su arhonti mislili kako u tijela učenika stavljaju vlastite duše i na taj način učenici su rođeni bez arhontskih duša. Dalje Isus priča kako se, u nekoj vrsti svjetlosnog tijela, uzdigao u drugu sferu, u sferu heimarmene (niže sudbine) gdje je njegova pojava izazvala opšti haos; arhonti su postali veoma uplašeni i uznemireni – Isus je raspustio vladavinu njihove sudbine, pokidao sudbinske veze kojima su zarobljavali. U sljedećoj sferi, onoj “12 eona”, Isusova pojava ponovo je izazvala nemir i prestrašila tamošnje vladare; oduzeo im je trećinu moći i promijenio im putanju na način da 6 mjeseci gledaju na desno, 6 mjeseci na lijevo. Na to ga učenica Marija pita hoće li nakon ovoga ljudi koje su pali anđeli poučili magiji arhonata i i poznavanja sudbine moći i dalje obavljati svoje poslove, Isus joj odgovara kako zlu magiju neće moći činiti kao prije jer im je oduzeo trećinu moći, a za horoskope će biti u pravu u polovini slučajeva: “ako je sfera, sudbina, okrenuta na lijevo sve što kažu će se obistiniti, no ako je okrenuta na desno bit će posve u krivu “jer sam promijenio njihove uticaje i njihove kvadrate i trigone i oktagone”. Malo kasnije Isus kaže: “Po istom principu, ako prizovu imena arhonata a ovi su okrenuti na lijevo, točno će im reći sve što upitaju njihove dekane”, no ako ih prizovu u vrijeme kada su okreniti na desno “neće im reći istinu već će im prijetiti i zbunjivati ih.”

Dok se Isus iz Pistis Sofije uzdigao na nebesa kojima vladaju arhonti, u nekim drugim gnostičkim tekstovima nalazimo obratan motiv, silazak nekog višeg bića, spasitelja u, za njega, niže sfere. Ovime taj spasitelj unosi nered u vladavinu arhonata – mijenja putanje planeta i na taj način “uništava” sudbinu kao silu koja djeluje na ljude. Vjerovatnije je da se u ovakvim tekstovima misli na poništenje sudbine za one kojima je tekst i namijenjen, tj. užem krugu inicijanata, nego da bi negativno djelovanje planeta bilo objektivno poništeno za čitavo čovječanstvo, tj. za “jeretike”, ili “nevjernike”. Ideju da najviše božanstvo spašava zle sudbine nalazimo i u tzv. orijentalnim religijama, kultovima ranih vjekova nove ere; egipatski bogovi su nosili titule “gospodara sudbine”, posvećenici Serapisa, Izide i Mitre takođe su vjerovali da njihovi bogovi mogu ukinuti njihovu sudbinu. Npr. na jednom grčkom magijskom papirusu stoji čarolija / molitva upućena Serapisu: “sačuvaj me uticaja zvijezda”, dok na jednom drugom piše “spasi me moje astrološke sudbine”.

Neki rani hrišćani vjerovali su da se samim činom krštenja duša oslobađa sudbine, vladavine zvijezda i planeta. Tako gnostički učitelj Teodot (Theodotus) uvjereno kaže “sudbina je stvarna prije krštenja, no nakon njega astrolozi više nemaju pravo” tj. da nakon što čovjek putem krštenja primi “Duh” odozgo njegova duša više nije podložna uticaju zlih arhonata – hrišćanin dobija novo, pneumatsko (duhovno) tijelo. Za krštenje je u to doba korišten termin “palingeneza” – ponovno rođenje – te se čini da su onodobni hrišćani (gnostici kao i “proto-pravovjerni”) ovu riječ shvatali u doslovnom smislu čime su krštenje vidjeli kao uistinu posve novo rođenje, novu “genituru”, novi “natal”. Time bi krštenje, između ostalog, označavalo novi početak (inicijaciju) u kojem hrišćanin više nije pod vlašću svog horoskopa, tj. – nije podređen sudbini.

Kaldejska proročanstva i kult Mitre

Treća “struja” ranih vjekova naše ere prožeta astrološkim idejama je ona “Kaldejskih proročanstava”. Kaldejska proročanstva su skup stihova koji su nam očuvani tek u obliku određenih citata u djelima njihovih komentatora, neoplatonista. Često su nazivana “neoplatonističkom Biblijom” budući da su ih neoplatonisti (4.v.n.e.) držali za otkrovenje u rangu s Platonovim Timajem. Kasniji kritičari nazivali su ih “mračnim podzemljem platonizma” smatrajući ih jednim od iracionalnih (u pejorativnom smislu) elemenata koji su se krajem antike upleli u filozofiju – budući da je Kaldejski kosmos nastanjen brojnim daemonima. Sami stihovi razotkriveni su Julijanu Kaldejcu i njegovom sinu Julijanu Teurgisti, a naziv “kaldejski” tek je naknadno pridodan ovim proročanstvima. Iz Proročanstava saznajemo da daemoni vladaju sublunarnim područjem – Prirodom (sferom Prirode) koja je prostor Heimarmene, dok Teletarsi pomažu duši pri povratku ka izvoru. (Za razliku od gnostičke / hermetičke misli ovdje imamo slučaj da se daemoni nalaze na “našem terenu”, a ne da nastanjuju više, planetarne sfere). Teletarh Etera izjednačen je sa Helijem, mundanim suncem, a Teletarh Empireja sa Aionom, transmundanim Suncem.

Slične ideje nalazimo u mitraizmu, točnije, u Mitrinoj Liturgiji, tekstu koji predstavlja barem jednu struju ovog kulta. Kao i u Kaldejskim Proročanstvima, u Mitrinoj Liturgiji duša se u nebesa uzdiže putem sunčevih zraka i potrebno je da iz njih magičar udahne pneumu (duh/ dah). Prema tekstu Liturgije, na svom putu u vis magičar susreće bića koja su nam poznata iz Kaldejskih Proročanstava s tom razlikom da Aion ovdje nije najviše biće. U Proročanstvima je Helije bio mundano sunce, a Aion transcendentno, više sunce dok je u Mitrinoj Liturgiji vrhovno i krajnje Božanstvo Helije Mitra, dok se (niže) solarno biće na koje magičar nailazi naziva se Helije Aion.

Mitra je staro persijsko solarno božanstvo no njegov kult u Rimskom Carstvu ima više platonističkih i hermetičkih elemenata nego li persijskih, čime rimski kult Mitre nije istovjetan persijskom Mitri, zaštitniku ugovora i zakletvi. U mitraeumima, pećinama koje su služile za obrede Mitrinog kulta, nalazimo prikaze drugih božanstava s kojima je Mitra izjednačen, ili / i koji su povezani s njegovim kultom. Npr. lavljeglavog Aiona (na slici lijevo) koji je u Egiptu bio poznat kao bog vremena poput Mitre, a povezan je i sa Saturnom koji je takođe bio zamišljan kao zmija. Mitra je bio izjednačavan s drugim solarnim božanstvima poput Apolona, Faetona i Fana, (na slici desno) orfičkog božanstva koje označava bezgranično svjetlo. Mitrina povezanost sa Sol Invictusom (Nepobjedivim Suncem) posebno je zanimljiva tj. zbunjujuća; na votivnim i drugim natipisima Mitru oslovljavaju kao: Sol Invictus Mithras, ili Deus Sol Invictus Mithras ili Deus Sol Mithras, Sol Mithras. Na reljefima i slikama često su prikazani obojica te iako Mitra jeste Sol (Sunce), Sol je ujedno i Mitrin pratilac.

Osim povezanosti Mitre sa Suncem, za našu temu je zanimljivo da u mitraeumima često nailazimo na prikaze zodijaka ili pak 7 planetarnih bogova, a poznato nam je i da je u Mitrinom kultu postojalo 7 stepenova inicijacije: Gavran (Merkur), Mladoženja (Venera), Vojnik (Mars), Lav (Jupiter), Persijanac (Mjesec), Sunčev trkač (Sunce), Otac (Saturn). Iako je Mitra solarno božanstvo najviši stepen izjednačen je sa Saturnom, noćnim suncem (najudaljenijom sferom), dok Ptolomej piše kako Persijanci obožavaju Saturna pod imenom Helije Mitra.

S vremenom je ovaj kult postao veoma popularan u carskoj vojsci gdje je prosperirao sve dok Teodozije 392. nije posve zabranio štovanje poganskih kultova, dok je Sol Invictus došao i do ranga službenog državnog kulta.

U nastavku ćemo pogledati kako su Cezar i Oktavijan August koristili astrološku simboliku u političke svrhe, te kako je Sol Invictus postao najviše božanstvo u carstvu.

Tekst originalno objavljen na Art of Astrology blogu link

arhonti corpus hermeticum gnosticizam haldejci haldejski poredak heimarmene hermes hermetizam isus kultovi mitre mitra pimander pistis sofija planetarne sfere stari rim sudbina

Spika – u naručju Boginje

Spika se oduvjek univerzalno smatrala jednom od najvažnijih pozitivnih zvijezda na nebu. Spika se nalazi u sazvežđu Djevice, tačnije u lijevoj šaci Djevice. Sjajna, jarko bijela, dvostruka zvijezda a simbol koji se za nju vezuje je klas pšenice. Ovo je zvijezda po kojoj se utvrđuje sideralni Zodijak, tj. u sideralnom Zodijaku, Spika je 0 Vage, pa joj je samim tim egzaktno suprotna tačka je 0 Ovna i tako se konstruiše cijeli Zodijak. U kasnom periodu drevnog Egipta, konstelacija Djevica se ponekad doživljavala kao boginja Izida, a Spika je božansko dijete Horus koje joj sjedi u krilu. Čak i hramovi u uništenom drevnom gradu Akhenatonu izgleda da su poređani u skladu sa izlascima i zalascima ove zvijezde. Egipatsko koptski naziv bio je Khoritos, “Usamljenik”, čime se primjećuje da je Spika dominantno svjetleća zvijezda u inače slabo osvijetljenom dijelu neba. Ova vidljiva izolacija doprinijela je reputaciji zvijezde kao neplodonosne ili nesrećne za brak, ali se u ostalom Spika smatra izuzetno srećnom zvijezdom, pogotovo kad su u pitanju oni koji se bave pravom, umjetnošću, naukom ili religijom. Kasnije, Djevica se identifikuje sa Bogorodicom, a Spika, samim tim, sa Hristom. Ali se najčešće vidi kao snop pšenice koji Persefona, boginja Djevica, drži u ruci. Helenistički astrolozi vidjeli su prirodu Spike kao mješavinu Merkura i Venere. Otuda se i kaže da su osobe rođene pod njenim uticajem često učene, filozofi, elokventne, kreativne, pametne, umjetnici, osobe koje uživaju u zadovoljstvima, praktične, uspješne, ali ponekad promjenljive ili promiskuitetne. Anonimni autor iz 379. godine napisao je da Spika, naročito među zvijezdama prirode Merkura i Venere, daje ljude koji djeluju kao “Hijerofanti” ili visoki sveštenici, kao i filozofi, te da ona proizvodi žene koje mogu postati sveštenice Izide, Demetre, ili Persefone.

U srednjevjekovnoj astrologiji, smatrala se jednom od takozvanih behenijanskih zvijezda, tj. zvijezda koje imaju osobitu magijsku upotrebu, i povezuje se sa smaragdom i žalfijom. U svojim knjigama o Okultnoj Filozofiji, Agripa sigil ove zvijezde povezuje sa Hermesom Trismegistosom.

Spika je dar, ili “poklon Boginje čovječanstvu”. Ona daje poklon u vidu sjajne životne prilike koju treba iskoristiti. Simbol je znanja i dubokih uvida.

Prema Ptolomeju ima Venerinu i Marsovu prirodu, a po Alvidasu riječ je o Veneri, Jupiteru i Merkuru. Donosi uspjeh, slavu, bogatstvo, prijatnu narav, ljubav prema umjetnostima i nauci, nemoralnost, jalovost i nepravičnost prema nedužnima. Dakle, izuzetno je povoljna i donosi dobrobiti na materijalnom i duhovnom nivou, ali ono što je posebno važno reći jeste da se smatra zvijezdom izraženo zaštitničkog karaktera. Džon Froli u svom “Udžbeniku horarne astrologije” opisuje uticaj ove zvijezde na sljedeći način: “Djevičino Klasje. Najsjajnija je u sazvežđu Djevice. Vezuje se za Našu Gospu, te je izrazito zaštitina. Spika na Asc nije neophodno pokazatelj da će se stvari odvijati kako smo se nadali, ali čak i da ne bude tako, vi ćete na kraju biti dobro; bićete zbrinuti. Spika može biti izrazito srećna, donoseći nagrade, ali sa sobom ne nosi osjećaj materijalnog uspjeha kao što je to slučaj sa Regulusom. Ona je, međutim, srećnija”

Vilijam Lili bilježi da Spika “predodređuje natusa da stekne najviše stepene crkvenog postignuća, ili bogate benefite, uz aplauze i veliko priznanje, uz prikladne dobiti, i sve to usled njegove zadivljujuće genijalnosti; sve stvari koje imaju veze sa venerijanskim ili merkurovskim ljudima, bivaju uspješne.”

Opisujući generalnu prirodu zvijezde, Lili kaže da opisuje osobu “… ljubazne pojave, marljive u sticanju Nauke i Umjetnosti, ili najinventivnijim izumiteljem kada je Merkur sa njom; ako je Saturn upleten daje sumnjičavu osobu, oštru i bahatu, nasilnu u svađi; dok ako je Mars sa Spikom daje rigidnu osobu, čak i budalu, ili malo bolje od tog.”

Za direkciju MC prema Spiki, Lili kazuje da donosi: “Neočekivane počasti ili unapređenje mogu biti dodijeljeni natusu, iznad njegovih očekivanja ili mogućnosti, a mnogo puta daje moć života i smrti nad drugima. Mnogi astrolozi smatraju da MC direktovan prema Klasju Device označava crkvena unapređenja, ali da mora djelovati u skladu sa porijeklom i mogućnostima natusa. Donekle će imati uticaja čak i među prostim osobama, tj. u toj godini bi prostak mogao steći mnogo uzimajući desetinu paroha.”

Dok direkcija Mjeseca prema ovoj zvijezdi “doprinosi uvećanju bogatstva natusa i mnogo slave, na račun svojih izuzetnih sposobnosti i nadarenosti uma, a što će dobijati od ljudi merkurijanskih, venerijanskih i žovijalnih.”

Inače, Lili smatra konjunkciju planete sa ovom zvijezdom slučajnim dostojanstvom koja na taj način dobija 5 poena u procjeni snage. To je inače princip koji se usvaja i kod većine tradicionalnih astrologa. Tradicionalno, Spika se smatra oazom dobre sreće u inače malefičnom dijelu Zodijaka, tzv. Via Combusta (spaljeni put), od 15°Vage do 15°Škorpije.

Djevica Spika — Konstelacija Djevica i Spika, kao najsjajnija zvijezda, u njenoj lijevoj ruci, u klasju

Na Ascedentu ili u Zenitu horoskopa: Spika donosi neograničeno dobru sreću, bogatstvo, zadovoljstvo, napredovanje u crkvenoj hijerarhiji, neočekivane počasti i uspjeh iznad ličnih očekivanja ili sposobnosti.
Sa Suncem: veliko i trajno napredovanje, ugledno i visoko zvanje, ogromno bogatstvo, izuzetna sreća roditeljima i djeci, pomoć od prijatelja iz krugova sveštenstva, povoljno za javne i pravne poslove; ako je u Zenitu napredovanje u crkvenoj ili državnoj hijerarhiji. Ako se nađe i sa Venerom i Marsom, osoba će biti moćan kralj sa mnoštvom podanika, ali uz brojne lične slabosti.
Sa Mjesecom: Spika daje dobit od pronalazaka, uspjeh, bogatstvo i slava uz pomoć ljudi kojima upravljaju Merkur, Venera ili Jupiter.
Sa Merkurom: urednost, uglađenost, promućurnost i pronicljivost, naklonost sveštenstva i ljudi od autoriteta, dobit od ulaganja, odgovoran položaj.
Sa Venerom: korist od prijatelja, društveni uspjeh, lažni prijatelji među pripadnicima istog pola.
Sa Marsom: Spika čini natusa omiljenim i uspješnim u društvu, darujući mu dobro rasuđivanje i brzo odlučivanje ili žestinu u raspravljanju, krutost, djelimična ili izražena glupost.
Sa Jupiterom: omiljenost, uspjeh u društvu, blagostanje, crkvene počasti i zvanja.
Sa Saturnom: sklonost sumnjičavosti, zajedljivost i osornost, ali uz mnoga dobra djela, zanimanje za okultno, dobar govornik, omiljenost, puno prijatelja, dobit od zaostavština ali i rasipnost, dobro zdravlje, povoljno za porodična pitanja.
Sa Uranom: medijumske sposobnosti, omiljenost, posao u vezi sa nakitom, dobit od braka, srećne ruke, naprasna i prirodna smrt.
Sa Neptunom: dobro porijeklo, udobna životna sredina, uvijek dovoljno imućan, povezanost sa kompanijama, dobit od zaostavština, povoljno za porodična pitanja, donekle nagao i rasipan, ne doživljava duboku starost.
Sa Fortunom: veliko bogatstvo, pohotljive sklonosti.

Po Duporu, Spika povezana sa sledećim horoskopskim faktorima donosi:

Sa Marsom i Venerom = često javno i privatno dobrostanje. Orbis 1,30. Sa Mjesecom = usamljeni studij i dobit od rada, pronalazaka ili društva.
Sa Merkurom = visoka upućenost, govornik, pjesnik, glumac, pisac i velika intuicija narocito ako je 120 sa Uranom.
Sa Venerom = uspjeh u muzici ili drugoj umjetnosti naročito ako su dobri aspekti svijetala i Jupitera.
SO, JU, VE, MO i Asc. ako su dijelom konjunkcija a dijelom u 10. polju slava je već unaprijed osigurana, a ako ima aflikcije Saturna ili Marsa uslijedit će i pad.
Na Ascendentu = filozofija, religija, umjetnost.
Sa Saturnom = siromaštvo barem neko vrijeme.
Sa Uranom = dar za otkrića i pronalaske, narodito 120 sa Asc.
Krug Sreće (Fortuna) = obogaćivanje u novcu i časti već prema radixu. U dobrom horoskopu je najbolje u 1. ili 10. polju imati s njom konjunkcije, dok u lošem sa Saturnom daje siromaštinu i sterilnost, a u boljem slučaju čistoću.

devica djevica klaudije ptolomej spica spika vilijam lili vilijam lili virgo

Sudbina u astrologiji

Vrlo često mi se u praksi dešavalo da ljudi koji zatraže tumačenje natalne karte imaju određeni otklon od determinističkog dijela koji je tu sadržan. Iako traže predočavanje tih najvažnijih događaja u životu na pouzdan način, ipak nerijetko imaju problem kada su suočeni sa takvim tumačenjem, nakon čega obično slijedi pitanje – “pa to i ne mora baš da bude tako?” U svijetlu ljudske prirode na način na koji ćemo o njoj govoriti, to i nije začuđujuće. I to je ono što mnogi astrolozi i ističu, da je natalna karta samo set potencijala. Čak iako prihvatimo takav stav, uvidjećemo da se ti “potencijali događaja” ipak manifestuju kao životne stvarnosti. Navjerovatniji razlog leži u činjenici da živimo u kauzalnom univerzumu i da je naše postojanje uslovljeno brojnim uzročnostima kojih najčešće nismo ni svjesni, što dalje omogućava “odmotavanje života” po nekom ključu datom u natalnoj karti. I upravo je to ono čime se astrologija u suštini i bavi, pa je tako i vezana za taj koncept sudbine koji odatle i proizilazi. Upravo taj koncept je i tema ovog teksta.

Sudbina i pitanje njenog postojanja staro je koliko i samo pitanje boga, budući da se oduvijek toj božanskoj volji podređivao ovaj postojeći ili manifestovani (kauzalni) univerzum. Iz te početne premise nastajale su brojne teorije i paradigme, koje su, manje više, nastojale da opišu taj odnos i kako taj “bog” uređuje stvari i događaje, prirodno određujući poziciju čovjeka u takvom poretku stvari.

Za svrhe ovog teksta koji ne nastoji da pruži odgovor ni šta je to bog ni sudbina, već da ih nekako predstavi iz ugla astrologije, kao hermetičke vještine, boga valja razumjeti kao onog Spinozinog – boga koji je potpuno ekvivalentan sa prirodom, koji obuhvata sve postojeće i koji “se ne kocka sa Univerzumom” kako je to opisao Ajnštajn, pod čime je podrazumijevao da se sve što se događa, bez izuzetka, događa prema strogim zakonima prirode. Astrologija i ne pretenduje ni na šta drugo izuzev te prirodnosti koja je dio svakog živa bića na planeti i u njega je utisnuta. To je vidljivo i iz tradicionalnog učenja o temperamentu (odnos humora u tijelu), koji je polazna uslovljavajuća premisa u skladu sa kojom prirodom je i dalji razvoj pojedinca određen. U tom smislu smo i govorili o procjeni temperamenta kao temelju valjane analize natalne karte u ranijem tekstu Kako (ne) tumačiti natalnu kartu?, gdje se može vidjeti kako se odatle dalje gradi tumačenje, a koje nije ništa drugo nego tumačenje “odmotavanja” te lične prirode kroz životna iskustva. Ovo je tako jer humori (elementi) ostvaruju svoju simboliku na svim astrološkim nivoima, od temperamenta u psihološkom i tjelesnom smislu, preko esencijalne i slučajne prirode planeta i esencijalne humoralne prirode zodijačkih znakova pa sve do godišnjih doba i njima korespondentnim kvadrantima horoskopskog kruga. Ta procjena temperamenta je zapravo uvid u physis pojedinca, za koji možemo reći da je amalgam svih okolnosti pod kojima se osoba rađa. Po ovoj delineaciji, to obuhvata upliv sredine, klime, tradicionalnih elemenata i njima pripadajućih kvaliteta i svih onih okolnosti koje spadaju u domen sublunarnog svijeta, sve do stelarnog “uticaja”. Sve te veze su mistične, i možda se najbolje mogu podvesti pod istinu hermetizma: “Ono što je dolje jednako je onome što je gore, i ono što je gore jednako je onome što je dolje te tako tvori čaroliju Jedinstva”

Zapravo, sa aspekta doktrinarne osnove astrologije, veoma bitno učenje za ovu temu jeste stoičko učenje o jedinstvu univerzuma. Osnova ovog učenja leži u ideji jedinstva prirode i univerzuma. To jedinstvo nije ni čisto materijalne, ni čisto duhovne prirode jer su stoici vjerovali da su i duh i materija sačinjeni od iste tvari zbog čega je sve podređeno istom zakonu koji su oni nazivali “Sudbina”. Ove ideje se prilično razlikuju od Aristotelovih, iako su i stoici i Aristotel prihvatali filozofiju elemenata i suprotnosti. Razlike se prevashodno tiču Aristotelovog uvjerenja da postoje dvije vrste fizike, jedna za sublunarni, a druga za nadlunarni svet. Stoici su priznavali postojanje samo jednog univerzalnog zakona koji povezuje sve postojeće i iz ovog razloga je njihovo učenje o jedinstvu univerzuma postalo osnova za objašnjenje prirode veze izmedju vidljivog neba i Zemlje koju mi danas označavamo kao sinhronicitet. Suština ove sinhronicitetne veze leži u istovremenosti promjena i ciklusa koji se odvijaju na nebu, u vidu planetarnih kretanja, i u čovjeku, a koja isključuje uzročno-posledični odnos između neba i čovjeka. Dakle, planete i nebeska sfera kreću se uporedo sa unutrašnjim čovjekovim razvojem, pa je, u tom smislu, netačna tvrdnja da “zvijezde utiču” na čovjeka i određuju koja mu je sudbina tim uticajem. Zvijezde su samo pokazatelji i same po sebi ne uzrokuju ništa. Zbog svega ovoga astrološka veza neba i Zemlje ne može se okarakterisati kao uzročno-posledična kao što se to danas veoma često čini, već kao simbolična i mistična kako je i objašnjavana hiljadama godina.

makrokosmos i mikrokosmos flad sudbina — *R. Flad “Vetruvijanski Čovjek; ili čovjek Mikrokosmosa unutar Univerzalnog Makrokosmosa”, Utriusque Cosmi, 1617.*

Iz tog ključa, natus živi svoju životnu priču, koja je cijela tu u natalnoj karti i svak je može pročitati (ako umije). Ne znam zašto je to tako, ali na osnovu prakse, to moram prihvatiti bez dvojbe, da nam je svima sudbina zabilježena u natalnim kartama. I to je ono što astrologija čini, daje nam način da spoznamo kakva je ta naša sudbina, tj. naše lično “sazvežđe”.

Ovo lično “sazvežđe” je nekako u nama samima, radeći iznutra ka spolja. To je određena nevidljiva mreža ili splet aspekata bića koji dispozicija ili postavka planeta, zvijezda, luminara (Sunca i Mjeseca), u zodijačkim znacima u vrijeme rođenja osobe predstavlja. Istovremeno, ona je u interakciji sa spoljnim nebom tako da su u svima nama spoljnje i unutrašnje povezani. Paracelzus je ovo takođe prepoznao govoreći o “nebu mikrokosmosa” i “nebu makrokosmosa”. Toj interakciji možemo da posvjedočimo kroz prediktivne tehnike, iako uvijek izmiče neki kauzalni uzrok. Ali tako mora biti jer je u pitanju interakcija između akauzalnog i kauzalnog, između “materijalnog” i “božanskog” čovjeka, koja očito operiše pod nekim drugim zakonitostima od onih koje je savremena nauka postavila. I zato će astrologija uvijek ostati okultna vještina, jer će ono što čini da ona “radi”, tj. razlozi astrološkog uticaja zauvijek ostati tajna i misterija. Zato bi svi oni koji nastoje da je dokažu, pogotovo kroz termine današnje nauke, i tako je “reformišu”, trebali da se okanu te uzaludne rabote.

Praksa izvorne astrološke delineacije i promišljene primjene prediktivnih tehnika, uklanja svaku sumnju u vezi sa tim. Postaje jasno da su gnostici i mistici bili u pravu, to naše sazvežđe je i svojevrsni duhovni zatvor, a natalna astrologija je samo plan jednog sprata tog zatvora. Duhovno, sve čemu se možete nadati da dobijete iz takvog plana jesu uputstva i smjernice, ka izlazima i slično. Sama po sebi, astrologija vas neće izbaviti iz tog zatvora. To je dio kad na scenu stupaju duhovnost, religija i filosofija i njihove prakse.

Ono što astrologija može da učini jeste da unaprijed da opis karakteristika naših otelovljenih života. Pravilno tumačenje natalne karte oslikava našu objektivnu realnost. Daje odgovore na takva pitanja poput: “Da li ću se oženiti/udati?”; “Da li ću imati djece?”; ili “kakvom profesijom ću se baviti?” “Kakve su mi finansije ove godine?”; “Kakvog ću biti zdravlja?”; “Hoću li otići u zatvor?” itd.

Natalna astrologija se tradicionalno koristila na tri načina: da unaprijed da opis događaja koji će se odigrati u našem životu, da pokuša da manipuliše realnost koju živimo i da objasni skrivene duhovne uzroke koji stoje iza fenomena naših života. Jer zadatak astrologije kao gnostičke vještine, nije da olakša samo životnu svakodnevicu i odgovorom na takva pitanja “riješi” životne probleme čovjeka, već, prije svega, da otkrije tačku individualnog potencijala za “oboženje” i ojača isti kroz svoje interventne manifestacije.

Dvije stvari koje su nam potrebne da utvrdimo da postoji predodređenje ili sudbina u našim životima su: objektivno, nepristrasno posmatranje događaja i ponašanja ljudi tokom dovoljno dugog perioda vremena i delineacija natalne karte i prediktivne astrološke tehnike. Prvo zahtijeva produženu pažnju, koju svi nemaju, ali koja se praksom može razviti. Ovo drugo nam pruža strukturu i jezik koji nam dozvoljavaju da vidimo i govorimo o sudbini.

Kako bismo vidjeli kako to “sudbina radi”, potrebno je najprije da uvidimo ko je osoba u pitanju. Slučajnosti ili okolnosti natusa su ono što ga razlikuje od ostalih ljudi, a natalna karta je dijagram takvih slučajnosti. Natalna karta govori nam o onom što je natalno obećano i moguće, onaj “šta nas očekuje dio”, dok su prediktivne tehnike one koje nam omogućavaju da posvjedočimo periodičnim i povremenim manifestacijama događaja datih u natalnoj karti, pa nam tako daju onaj “kada” dio tumačenja.

Jednom kada sagledate stvari iz ovog ugla; jednom kada uvidite naizgled neprestano ponavljanje obrazaca iz natalne karte u vidu događaja u životima ljudi oko vas, tada nema sumnje da li sudbina postoji. Ali istim putem dolazi se i do uvida da sudbinska strana ljudskog postojanja nije čitava priča.

To nas dovodi do spoznaje da je jedino Mudrost ključ od tamnice u kojoj nas sudbina drži. Kroz Mudrost, mudri mogu izbjeći horoskop i vladavinu sudbine. Ipak, oni se i dalje oni moraju suočavati sa faktima svog fizičkog postojanja. Tijelo ostaje podređeno vladavini zvijezda. Ali, sticanjem Mudrosti, oni dostižu i slobodu. Oni znaju da nisu ta tijela i da ono što jesu nije determinisano sudbinom niti može biti pod njenom vlašću. Jer hermetička učenja su tu prilično decidna kad govore o Čovjeku kao dvostrukom biću. Njegovim materijalnim dijelom vlada sudbina. Njegov božanski dio je slobodan. Onaj koji teži slobodi od sudbine mora kultivisati ovo drugo. To je suština Hermetičke mudrosti.
Ipak, kada govorimo o materijalnom i božanskom dijelu čovjeka, mišljenja sam da ga ovdje treba razumjeti sa aspekta svjesnosti, tj. vrijedi napraviti razliku između materijalne, uslovljene (kauzalne) svjesnosti i one koja je nadilazi, akauzalne i neuslovljene konceptom prostora i vremena, čije sticanje počinje Mudrošću i koja kao takva nužno izlazi van okvira natalne karte i stoga se često poistovjećuje sa idejom prosvjetljenja.

Ova učenja sadržana u prvoj knjizi Corpus Hermeticuma, nazvanog Poimander ili Pimander, govore nam o toj dvostrukoj prirodi čovjeka. On je podređen sudbini koliko i dok je smrtan, ali je egzaltiran i iznad nebesa, uvijek svjestan i besmrtan kao “Čovjek od Vječne Substancije”. Ostvarenje ovog “Čovjeka vječne Substancije” u nama je tema narednih knjiga Corpus Hermeticuma i od glavnog je interesovanja ezoteričnih filosofija oduvijek. Ovo “bogoliko” i “besmrtno” biće koje postoji u nama, po učenjima mnogih duhovnih i religijskih filosofija, nekako uvijek ostaje tek kao ideja, ili samo mišljenje, ukoliko uopšte i postoji svjesnost o njemu. Da bi se učinilo stvarnim, određene stvari se moraju uraditi, koje nijesu dio svakodnevne rutine. Tradicionalno, taj proces realizacije bića se naziva “oboženjem” i predstavlja ponovno spajanje prvobitnih elemenata Duše. Proces je veoma težak, ali treba imati u vidu da se on takođe manifestuje pod plaštom onoga što prepoznajemo pod pojmom sudbina. Iz toga treba razumjeti da je čak i sudbina kao takva samo sredstvo u tom Procesu, ali čija je uloga veoma bitna budući da nam kroz životna iskustva otvara put ka mudrosti.

Opet, ova pitanja pripadaju metafizici, ne astrologiji. Postoje discipline (poput određenih formi joge ili duhovnih praksi) koje mogu voditi tom cilju. Ipak, za postignuće o kom ovdje govorimo, puka primjena njihovih praksi nije dovoljna, već pretpostavlja “prethodni put” odricanja i patnji. Iako su ta pitanja od suštinskog značaja, ona ipak nisu astrologija. Ono čime se astrologija primarno bavi jeste otjelotvoreno postojanje. U skladu sa tim daje nam nepotpunu sliku ljudskog bića, i mada može dati naznake i upute za dostizanje onog što se u Pikatriksu označava “usavršenom prirodom”, ne može vas do tog postignuća i dovesti. Vjerovatno je to i razlog što je označena kao “Manja Misterija”. Manja je jer se ograničava na niži nivo transcedentne realnosti. Zapravo, to je i njena pozicija među hermetičkim vještinama, budući da astrologija predstavlja filosofsku (metafizičku) disciplinu koja se bavi odnosom čovjeka i onog dijela kosmičke ose koji, uslovno rečeno, pripada njemu i obuhvata svijet 4 elementa i tanani svijet planeta dok simbolički krug na vrhu (transcendencija) nije predmet astrološkog istraživanja niti astrološke primjene.

Dakle, jasno je da kvalitetna i precizna astrološka tumačenja, potvrdom u stvarnim događajima, predstavljaju validaciju koncepta sudbine kako je ovdje predstavljen. Eventualne pogreške koje se dešavaju nikada se ne mogu zamjeriti Umjetnosti, već se moraju pripisati nedoraslosti umjetnika, kako je to govorio Vilijam Lili.

Ono što je međutim ključno za praktično razumijevanje koncepta sudbine sa aspekta astrologije jeste da sudbina predstavlja nemogućnost izlaska iz određenog okvira, ali ostavlja mogućnost kretanja u tom okviru, što praktično znači da jedan planetarni faktor u životu može da se manifestuje na desetine različitih načina, ali ne može postati nešto drugo, drugi ontološki faktor, bolje integrisan faktor i slično. Drugim riječima, vaš natalni retrogradni Merkur ili spaljeni Mars je ono što vas je “zapalo” i može imati mnoga značenja i može se izraziti na različite načine, ali nikako ne može postati nešto drugo.

Dakako, sudbina je tema o kojoj bi se moglo pričati do u nedogled i dalja raspredanja na tu temu prevazilaze okvire ovog teksta čije je glavno nastojanje da predoči neke ključne filosofske i druge postulate po kojim se sudbina astrološki i tumači. Uprkos tome, pravo razumijevanje leži u mističnom jeziku astrološkog simbolizma koji pruža direktan uvid u sudbinu, koji iskrenom i posvećenom tragaocu ne ostavlja mnogo prostora za spekulacije o ovom pitanju.

U tekstu su korišćeni izvodi iz “Diploma Medieval Astrology” kursa Roberta Zolera, i relevantnih diskusija na forumu tradicionalne astrologije link

bog corpus hermeticum hermetizam mudrost natalna astrologija natalna karta predodredjenje sudbina tradicionalna astrologija

Podznak – Djevica

Merkur je vrlo jak u ovom znaku, te stoga i sličnost sa Blizancima u smislu mentalnosti, ali zemljanost Djevica umanjuje čistu racionalnost, i njihova moć razuma i nije tako cijenjena kao što je to slučaj sa pozitivnijim merkurovskim znakom.

Djevica je vrlo praktična, i njihovi ciljevi su obično pod uticajem tzv. materijalne koristi. Njegov nastup može djelovati sitničavo, a sam razum otežava stalni upad pragmatičnog pogleda na svijet. Stoga, praktično je nesposoban da stvori nešto vatrom genija. Praktičnost Djevice, i njena ljubav prema redu i sređenosti, njenom strpljenju i sposobnosti predviđanja, upućuju je na konvencionalnost života što se može pomiješati sa izvjesnom etičkom moralnošću koju znak ipak ne posjeduje. Tendencija je Djevice da više pričaju o moralu nego li što, sami po sebi, osjećaju šta je dobro a šta loše. Svaka činjenica u prirodi je osnova za istrživanja, ali je ta činjenica uvijek posmatrana spolja, tako da nikad nije potpuno shvaćena.

Primarni izvor greške kod Djevica je što ne mogu da razumiju iracionalnu ljudsku strast. Nedostatak humanosti i saosjećanja koji je često karakterističan za Djevicu je čak uočljiviji nego što smo to vidjeli kod Blizanca, jer taj znak, naposljetku, sebe pravda cjelovitošću svog intelekta, dok Djevica, po navici, intelekt primjenjuje na više materijalnu stranu svakog problema.

Opisani kvaliteti su karakteristični jedino za manje-više intelektualne tipove, naravno. Prosječan čovjek rođen pod ovim znakom je tipični muž; on je stabilan i strpljiv radnik, ali njegov je rad uvijek rutina.

Sa druge strane, Djevica je par excellence kritičar. Ona sama rijetko stvara, ali zato opaža i razlikuje pojedinosti, često sa nepotrebnom tačnošću. On je čistunac, statističar, čovjek koji postupa po pravilu i koji isto najčešće tumači na najuži mogući način. Nedostaje mu mašta svojstvena veličini čak i u takvim stvarima kao što je zarada. Uspjeh im dolazi vrlo sporo, i najčešće je potpuno zavrijeđen. U tom smislu, ovaj znak je sličan Biku, ali Djevica, budući da ima veću sposobnost adaptacije, zaobilazi prepreke a ne ide kroz ili preko njih i tako postiže jednake rezultate kao i Bik ali ni sa približno toliko utrošene energije.

Djevica je često vrlo skromna, iako je ponekad osjetljiva na malo dostojanstvo koje može posjedovati. Dobro se slaže jer nije agresivna. Njihovo gegavo strpljenje pomaže njihove kapacitete i pamet, i iako možda neće savladati protivnika u ničemu, ponekad može dobiti prvoklasan posao a da ga i nije tražio; dok se lav i medvjed tuku, lisica bježi sa plijenom.

Djevice su vrlo štedljive i konstruktivne kad su u pitanju finansijski poslovi. Njihovi proračuni su vrlo precizni, jer su skloni da obraćaju mnogo pažnje na sitnice vjerujući čvrsto da „ako se pobrine za cente, dolari će se sami brinuti za sebe.“ Često može biti optužen za škrtost.

Budući da je Merkur bog trgovine (kao i lopova) Djevica je vrlo dobro prilagođena rutinskim poslovima i vrlo je pametna u cenjkanju. Utrošiće značajne napore da sačuva svaki cent, pa će biti vrlo zadovoljna kada postigne najbolji popust ili cijenu. Njihovi uski pogledi na svijet često su uzrok da budu nadmašeni od drugih. Uporno dodaju nove kolone brojeva, dok se drugi ljudi, nakon što načine grubu procjenu, bave dinamičnim kvalitetima svog plana. Drugim riječima, Djevica može biti odličan bankarski službenik ili kasir, ali rijetko postaje finansijer.

U domaćem životu, ovi ljudi su često dovoljno srećni; ne traže nevolje i ne odgovaraju dobro na njih. Bijes kod njih zna biti jednako površan kao i sve njihove strasti. Ne voli promjene i nije zainteresovan da napusti dom. Više uživa u životu na selu ili gradiću, nego li u velikom gradu, a i tu će izabrati neku komercijalnu karijeru prije ostalih profesija. Može postati dobar advokat ili pravnik, mada ne tako dobar kao Blizanac kada su kontroverzni djelovi prava u pitanju, ali je zaista izvrstan kad su pitanju pravne oblasti koje su u suštini neka specijalizacija biznisa – npr. prenos vlasništva ili imovine, ugovori o hipotekama i slično. Pouzdan je savjetnik pri ulaganju sredstava, i njihovi savjeti u pogledu bilo koje stvari su lukavi, uz uslov da se ne odnose na razmatranja koja su dublja od očitih fakata.

U ljubavi, Djevica je nepodnošljiv partner za temperamentne ljude. Nije strastvena a ni pretjerano nježna. Narcis, koji se povezuje sa ovim znakom, je odličan simbol. Hladan je jer je okrenut samo sebi; nema pojam o tome šta bi mogla biti najdublja tajna ljubavi, obostrano napuštanje sebe za voljenog/u koje rezultira istinskom duhovnom fuzijom u božansko jedinstvo. Međutim, Djevica prezire ideju samopredavanja. Nije ih previše briga ni za osvajanja, pa tako i ne uspijevaju da pobude entuzijazam ni kod sebe ni kod drugih. Stoga, na neki način, možemo reći da su nesposobni za ljubav. Paradoksalno, ovaj kvalitet ga čini vrlo popularnim u velikoj klasi zajednice koja voli da se pretvara u ljubavi. Ipak, Djevice su odlični partneri za brak ili posao; marljivo se posvećuju malim udobnostima i komforima. Čak iako se dese flertovanja, ona su vrlo blaga, nikad dovoljno ozbiljna da zaprijete miru doma. Kada su u pitanju djeca, teško je naći boljeg roditelja; Djevice su vrlo posvećene svakom detalju dobrobiti svog djeteta.

U javnim djelatnostima, Djevica može biti vrsna sekretarica. Sposoban je da predlaže korisna poboljšanja u svakoj organizaciji, i njihova opreznost i aktivnost se može pokazati vrlo korisnom onim umovima koji su, kod velikih projekata, skloni da ispuste iz vida sve male sitnice koje su vrlo važne. Natus je osoba od povjerenja i marljiva u svim poslovima, bilo državnim ili privatnim.

Imajući u vidu da je Merkur hladnokrvan i ravnodušan, ipak postoji faktor koji razlikuje Djevicu od Blizanca i čini je manje opasnom – a to je zemljanost ovog znaka, pa je stabilnija i praktičnija od svog vazdušnog brata. Stoga, postoji kod Djevica i izvjesni konzervatizam. Mentalna aktivnost je manje opsesivna – ili prosto rečeno, Djevica ima sidro. Ne zanosi se idejama kao Blizanac, no međutim, i ta velika praktičnost Djevice ponekad zna da preraste u pohlepu.

Ne postoji podsvjesna odbojnost prema zločinu. Samoubistvo je često kod ovog znaka.
Prijateljstva Djevica su često intimna i trajna, ali ona često postoje usled uzajmnog interesa, najčešće na intelektualnom nivou. Takva prijateljstva se lako raskidaju razilaženjem u stavovima, jer natus je izuzetno ljubomoran i osjetljiv na miješanje, i sumnja na to čak i u situacijama kada je opasnost prilično umišljena.

ascendent devica djevica merkur podznak sta sam u horoskopu virgo zodijacki znaci

Regulus – Srce Lava

(Dekl: 11°N 58’; Magnituda: 1.3; Priroda: Jupiter, Sunce)
Sazvežđe: Leo (Lav). Zvijezda u tijelu Lava i predstavlja njegovo srce (Cor Leonis). Poznata je i kao Rex (kralj), a riječ Regulus upravo i jeste deminutiv od Rex, i znači „Mali Kralj“. Njen simbolički naziv je i „stopalo koje slama“. Ova zvijezda krajem 2012, a početkom 2013. prelazi u znak Djevice, nakon 2160 godina provedenih u znaku Lava. Ona je glavna od 4 kraljevske zvijezde i predstavlja Čuvara Sjevera.

Dakle, šta je to tako posebno u vezi Regulusa? On je X Faktor i superstar. Elvis fiksnih zvijezda. On je rangiran kao ultra-srećan, najbenefičnija zvijezda u Univerzumu. Srednjovjekovni astrolozi govorili su da će donijeti slavu, bogatstvo i slavu svima onima rođeni pod njim, i da je “Royall Starre” (kraljevska zvijezda). Naravno to ne znači da su svi oni rođeni sa Suncem na Regulusu kraljevskog porijekla, ali oni će sigurno ponašati kao da jesu! Ili što bi Froli rekao, parafraziram, ovo ne znači da ćete postati naslednik engleske krune ako ste rođeni kao krojačev sin, ali bi moglo da znači da ćete vi nastaviti taj očev zanat i eventualno ga uzdići na viši nivo. Regulus je važan jer je jedna od najsjajnijih zvijezda ekliptike. Dakle, umjesto uobičajenih 1,30 stepena orbisa koji se daje za fiksne zvezde, ja bih dao Regulusu do tri stepena. Vilijam Lili ide čak i do pet stepeni. Stoga se lako može desiti da Regulus sija na vašem Suncu ako ste rođeni između 18. i 28. avgusta, ili imate nešto između 25 stepeni Lava i 5 stepeni Djevice.

Kroz istoriju i mitologiju, Lav je bilo jedno od najranije prepoznatih sazvežđa, sa arheološkim dokazima koji pokazuju da je slično sazvežđe bilo poznato u Mesopotamiji već 4000 god. p.n.e. Persijanci su Lava nazivali Ser ili Shir; Turci, Artan; Sirijci, Aryo; Jevreji, Arye; Indijci, Simha.

Neki mitolozi vjeruju da je u Sumeru, Lav predstavljao čudovište Humbabu, koje je ubijeno u Gilgamešu. U Vavilonskoj astronomiji, konstelacija je nazivana UR.GU.LA, “Veliki Lav”; dok je Regulus bio poznat kao “zvijezda na prsima Lava.”

U grčkoj mitologiji, Lav je identifikovan kao Nemejski Lav kojeg je ubio Herkul, kao prvi od svojih 12 zadataka. Nemejski Lav bi uzimao žene za taoce, odvodeći ih u svoje gnijezdo u pećini, mameći ratnike iz obližnjih gradova da spasu dame u nevolji, što je vodilo i njihovoj nereći. Nikakvo oružje nije moglo ubiti Lava,tako da su motke, mačevi i koplja bili sasvim beskorisni u borbi sa njim. Shvativši da mora savladati Lava golim rukama, Herkul se ušunjao u njegovu pećinu i započeo direktnu borbu. Kada je Lav skočio, Herkul ga je uhvatio u vazduhu, zgrabivši jednom rukom njegove prednje noge, a drugom zadnjem, te ih je savio unazad, slomivši mu tako kičmu i oslobodivši zarobljene dame. Zevs je obilježio ovo postignuće postavivši Lava na nebo.

Dejstvo Regulusa je direktno srodno kombinaciji uticaja Jupitera i Marsa, donoseći pobjedu i uspjeh, pa ako su ove planete povoljno postavljene, osoba postiže veliki uspjeh. Ovdje je potrebno obratiti pažnju na postavku Marsa u horoskopu osobe, budući da je to druga planeta koja je predstavnik prirode Regulusa, pa u mjeri u kojoj je on loše postavljen, natusu prijeti opasnost od pada nakon uspjeha. Regulus ima osobinu da osobu može da uzdigne više od okoline u kojoj je rođena, a naročito ako je na MC-u ili u konjunkciji da vladarem Ascendenta. Ako je Jupiter dobro postavljen osobi će dati jednu crtu plemenitosti i otvorenosti prema drugima. U lošoj postavci izvjesne su fizičke opasnosti i sklonost ka nasilju.

Priroda Marsa i Jupitera koju ova zvijezda posjeduje može vas odvesti daleko i mnogi ljudi rođeni pod ovom zvijezdom su zaista veoma uspješni. Ali ovaj veliki uspon može vam biti oduzet prilično brzo ako postanete plijen njegovog negativnog izražavanja. Postoji rizik od pada ako se prikazuje višak ponosa, ego-manije, arogancije, opsesivne potrebe za osvajanjem i najviše od svega osvete. Rečeno je da što se više ovi “Lavovi” popnu veći je rizik od pada iz milosti. Ipak, mišljenja sam da će pad najvjerovatnije doživjeti oni koji jure za uspjehom i slavom zarad sopstvene koristi, ili da bi samo ojačali svoj ego. Ali ako se pod Regulusom rodi osoba koja ima pravu strast za svoj zanat ili biznis, omogućavajući da i drugi dijele i uživaju u njegovoj slavi, mislim da naš kralj Lav može bezbjedno da sjedi na svom udobnom prestolu.

John Frawley to odlično sumira:

“Zvijezda Regulus, najsjajnija zvijezda u sazvežđu Lava. Trenutno se nalazi na 29 Lava. Srce Lava. Svaka zvijezda koja predstavlja srce svog sazvežđa jeste epitom ideje koju to sazvežđe nosi, te je zato Regulus najlavljiji dio lava: superlav. Izuzetno je povoljan za materijalna postignuća, a u horarnoj astrologiji se njegov uticaj može ograničiti samo na to. Nije neophodno srećna zvijezda, ali donosi uspjeh. Ima prirodu Mars/Jupiter i spada u kraljevske zvijezde pa vas može uzdići do kraljevskog dostojanstva. Margaret Tačer je imala Mjesec na Regulusu blizu MC. Regulus je izuzetno dobar za uspjeh u svijetu. Dovešće vas na vrh u bilo kojoj sferi. Međutim, iako uglavnom razmišljamo o prirodi želje na direktnom fizičkom nivou, ona to prevazilazi. Riječ je o osnovnom “Još, još, još!” ili “Šta je sledeće?”, ili “Zar je to sve?” Ideja o tome da vas Regulus uzdiže na tron a potom uzrokuje pad, umnogome je ideja o tome da ma koliko se tron visoko nalazio, nikada vam neće biti dovoljno visok. To je priča o Aleksandru Velikom. On plače jer nema više svjetova koje bi mogao osvojiti. To je Regulus. Aleksandrovo rođenje je odlagano sve dok se ključna planeta nije našla na Regulusu. Regulus, ta želja za dostignućem, ali uz činjenicu da će ono uvijek biti manje od onog ka čemu osoba teži, predstavlja srce lava. Našao se u samom srcu tijela koje duša poprima. A kada se jednom ukrcate na autobus, ne možete s njega sići. Kada jednom počnete da bivate solarni heroj, kao sto je to slučaj sa Herkulom, zarobljeni ste u tom tijelu do kraja.”

Uticaj: Prema Ptolomeju nalik je Marsu i Jupiteru, ali većina poznatih autora upoređuje je samo sa Marsom, dok Alvidas tvrdi da je slična dejstvu dobrog aspekta izmedju Sunca i Urana. Sa sobom donosi nasilnost, destruktivnost, kratkotrajne vojne počasti, uz neuspjeh na kraju, hapšenje, nasilnu smrt, uspjeh, visoke i veličanstvene ideale, snagu duha, a rođene pod svojim uticajem čini velikodušnim, izuzetno liberalnim, plemenitim, ambicioznim, uliva im ljubav prema moći, želju za komandovanjem i dariva smjelost i nezavisnost.

U 145. konsideraciji Gvido Bonati bilježi:

“… Kada vidiš prilikom dnevnog rođenja Kor Leonis na Ascendentu, što će reći na istočnoj liniji, jedan stepen ispod ili tri stepena iznad nje, ili da je u desetoj kući i ne obrazuje konjunkciju ili bilo kakav aspekt sa dobroćudnim planetama, to znači da će osoba biti izuzetno važna, moćna i preuzvišena i da će steći visoko zvanje i počasti uprkos niskom porijeklu. Ako bilo koja povoljna planeta zauzima to mjesto, slava će mu još više porasti, ali ako je rođenje noću, sreća će opasti, premda ne mnogo. Ali, ako zloćudne planete obrazuju svoje aspekte, uveliko će se smanjiti – a ako su tu ujedno i dobroćudne planete, obećano dobro će uvećati za četvrtinu, a zlo ublažiti u istoj mjeri. No, bez obzira na sve to, očekuje ga smrt u nesrećnim okolnostima, ili će u najmanju ruku, sva njegova slava, uzvišenost i moć pretrpjeti pomračenje i zaći za oblake.”

Vilijam Lili o Regulusu kazuje:

“Bazilisk ili Srce Lava na 24° Lava – kao što sam naveo za ostale fiksne zvijezde kada su ili signifikator ponašanja ili vladar Ascendenta u konjunkciji s njima ili bilo kojom od njih, tako isto kažem da, ako je bilo koji od njih tjelesno sa Srcem Lava, to pokazuje da je natus velikodušan, da je plemenit i učtiv, željan vlasti ili teži da gospodari nad drugima.”

Takođe dodaje da direkcija MC, Asc, Sunca ili Mjeseca prema ovoj zvijezdi donosi vrijeme uvećanja bogatstva, sreće i reputacije, i sugeriše podršku eminentnih ličnosti. Kada je dobro postavljen obećava najveću sreću, ali usled svoje kolerične prirode, Lili primjećuje da će natus “… patiti zbog nekih pogrdnih riječi, a takođe i od neke akutne ili kolerične bolesti, ako ista nije pažljivo preduprijeđena lijekom.”

Na Ascedentu horoskopa: velike počasti i bogastvo, ali uz nasilje i neprilike, bolest, groznice, akutna oboljenja, kratkotrajna dobrobit, naklonost ljudi na višim položajima, pobjeda nad neprijateljima i skandali. Dupor ga ovdje vidi kao indikatora velikog autoriteta i uspona, a osoba voli čast i luksuz.
Primjer je Elton Džon, kome je Regulus na Asc, te on zaista i jeste dobio kraljevsko zaduženje, svirajući na sahrani princeze Dajane. On je takođe sasvim prikladno napisao muzičku temu za “Kralja Lavova”. On je prodao više od 250 miliona diskova što ga rangira kao jednog od najuspešnijih pjevača i tekstopisaca svih vremena. Dobio je titulu viteza za doprinos u oblasti muzike i milosrđa. Kao što vidimo Elton je poprimio prilično fer udio od slave Regulusa, iako se borio sa zavisnostima od alkohola i kokaina. Elton je takođe bulimičan već neko vrijeme.
U Zenitu horoskopa: počasti, napredovanje, dobra sreća, visoka služba pri vladi, vojni uspjeh. Kada je sa Suncem, Mjesecom, ili Jupiterom, slijede velike počasti i neizmjerna sreća.
Sa Suncem: moć, autoritet, veliki uticaj na neprijatelje, počasti i bogatstvo, ali uz nasilje, neprilike, degradiranje i propast na kraju; bolesti, groznice, dobit rijetko traje. Nama možda i najbliži primjer Sunca (ali i Merkura) na Regulusu je Slobodan Milošević.
Sa Mjesecom: zanimanje za okultno, moćni neprijatelji, opasnost od neprijatelja, dobit od špekulacija, ugled u javnosti, velika moć, počasti i bogatstvo, kratkotrajne koristi, nasilnost, neprilike i bolesti. Žene čini ponosnim i samostalnim. Primjer je prethodno pomenuta Margaret Tačer, koja je 1990. i pretrpjela pad tipičan za Regulus. Ako je u isto vreme Mjesec sa Zmajevom glavom u Blizancima, Jupiter u desetom polju horoskopa u trigonu sa Marsom a Sunce sa Zmajevom glavom, slijedi veliko unapređenje, čak i sa najnižih slojeva do vrhovnog ranga.
Sa Merkurom: poštenje, pravičnost, omiljenost, plemenitost zloupotrijebljena od strane protivnika, slava, dobit od visokog položaja.
Sa Venerom: brojna razočarenja, neočekivani događaji, burne veze, neprilike zbog ljubavnih afera.
Sa Marsom: počast, slava, jak karakter, ugled u javnosti, visok vojni čin. Henri Ford, osnivač Ford Motorsa, imao je Regulus na Marsu, ali i Asc. Ford je postao jedan od najbogatijih ljudi, zahvaljujući i svom sistemu “Fordizma” po kom je svojim radnicima davao dvostruko veću platu nego što je to činila konkurencija. Ovaj častan čin svakako je podstakao dalji rast. Bio je dominantan dugo vremena, dok nije krenuo protiv svog mirovnjačkog stava. Do Drugog svjetskog rata njegova kompanija je korištena za naoružavanje. Nakon toga pretrpio je seriju moždanih udara postavši senilan, te je tako izgubio svu realnu moć.
Sa Jupiterom: slava, sticanje visokog, naročito vojnog zvanja, visok vojni čin. Kada se još nađe na MC-u sa Jupiterom, donosi velika priznanja i visinu položaja, bogatstvo i vlast.
Sa Saturnom: pravičnost, prijatelji među sveštenstvom, uspjeh u crkvi ili pravničkim djelatnostima, učenost, blagostanje, dobit od špekulacija, kompanija ili prijatelja, visok položaj, ponos za dom i porodicu, dobro zdravlje, srčane tegobe potkraj života. Ako je zvijezda angularna, a naročito ako raste ili je u Zenitu, ukazuje na počasti i povjerenje u javnonosti. Ako je Mars na Plejadama, nasilna smrt u nekakvom metežu. Po Duporu, socijalni pad i nasilna smrt.
Sa Uranom: energičnost, ambicioznost, uspjeh, moguća nepravičnost ili nepoštenje, uzdizanje sebe samog, visok službeni položaj, prilaženje plemstvu, povezanost sa religijom u poslovne svrhe, dobit od špekulacija i kompanija, povoljno za brak, ožalošćenost ćerkinom smrću, i raročarenje sinom, prijatelji se pretvaraju u neprijatelje pred kraj života. Moguće povlačenje od svijeta u usamljenički život, nasilna smrt prouzrokovana nezgodom ili ubistvom.
Sa Neptunom: ugledni vođa, zakonodavac, diplomatsko ophođenje, jak karakter, sposobnost uspostavljanja kontrole nad drugima, uticajni prijatelji, malo neprijatelja, sklad u kući, prirodna smrt u dubokoj starosti. Sa nebeskim zloćudnim planetama i Mjesecom na Antaresu, Prezepama ili Plejadama, sljepilo ili povrede očiju.

astrologija astrologija astrologija astrologija astrologija astrologija astrologija astrologija astrologija astrologija cor leonis fiksne zvezde jupiter lav leo mars regulus srce lava

Uticaj fiksnih zvijezda u astrologiji

Fiksne zvijezde su nešto što obično nazivamo „zvijezde“, nasuprot „lutajućim zvijezdama“ ili planetama. Kao što se možete uvjeriti pogledom na noćno nebo, postoji mnoštvo fiksnih zvijezda. Oko stotinu njih ima značajnu astrološku važnost, a taj značaj se pojačava što se višlje penjemo na astrološkoj skali – vrlo su korisne u natalnoj astrologiji, nezamjenjive u mundanoj, dok su horarna ispitivanja obično izvan dometa njihovog uticaja. Prema strukturi tradicionalnog kosmološkog modela, jedinog relevantnog za astrologiju, fiksne zvijezde pripadaju osmoj sferi, tj. sferi iznad sedam planetarnih sfera. Iznad sfere fiksnih zvijezda nalaze se još tri nematerijalne i nevidljive sfere metafizičkog značaja. To su sfera zodijaka koja predstavlja sveukupnost arhetipskih potencijala stvaranja koji se artikulišu i realizuju kroz materijalne i vidljive sfere zvijezda nekretnica i planeta i dvije božanske sfere a koje se nalaze na samom vrhu ove hijerarhije. Sfera zodijačkih znakova predstavlja zapravo božanski intelekt koji je prvi pokretač (primum mobile) na račun koga se kreću sve niže sfere, uključujući i sferu fiksnih zvijezda. Ispod sfere Mjeseca nalazi se sublunarni svet kojem pripada čovjek i koji je izgradjen od četiri osnovna elementa i njihovih kombinacija. Kakav je filosofski, pa donekle i praktični, značaj takve podjele, dobro je opisao i Titus Burkhart, navodeći:

Gradacija nebeskih sfera odražava ontološki poredak svijeta, u skladu sa kojim svaki stepenik egzistencije napreduje tako što viši stepen „sadrži“ niži, baš kao što uzrok „sadrži“ posledicu. Otuda, što je šira nebeska sfera u kojoj se zvijezde kreću, to je čistiji, manje uslovljen i bliži božanskom izvoru onaj stepen egzistencije ili nivo svijesti koji joj odgovara.

Usled toga, uticaj fiksnih zvijezda se razlikuje od planeta jer je u biti mnogo više dramatičan, iznenadan i nasilan. Po pravilu, planetarni uticaji su postepeni i rade relativno sporo, skoro da bi se moglo reći tiho, dok izgleda da zvijezde većinu svog uticaja ostvaruju u iznenadnim, teškim, oštrim rafalima, proizvodeći ogromne efekte za kratke periode, a, nakon podizanja natusa na velike visine, iznenada ga i ruše donoseći niz dramatičnih i neočekivanih katastrofa. Drugim riječima, fiksne zvijezde mogu podići iz siromaštva do ekstremnog bogatstva ili obrnuto, dok planete tako ne djeluju. Pravilo je da zvijezde ne rade same, osim možda u onim slučajevima kad se nalaze na uglovima, već se njihov glavni efekat prenosi kroz planete. Čini se da formiraju svojevrsnu podlogu na kojoj se gradi horoskop, a ako se planeta nađe na nekoj zvijezdi, dejstvo zvijezde je znatno uvećano, dajući joj značaj u životu koji je sasvim neočekivan sudeći po položaju i aspektima te planete u karti. Astrolozima su poznati slučajevi kada je uticaj izvjesne planete u horoskopu naglašen bez nekog očiglednog razloga, tako da drastično djeluje tokom života, ali u takvim slučajevima obično postoji fiksna zvijezda koja operiše u pozadini kroz planetu u pitanju.

Obim i značaj efekata koje donosi zvijezda zavisi od nekoliko faktora, naime, (a) prividna veličina, (b) nebeski položaj, (c) priroda planete kroz koju ostvaruju svoj uticaj, (d) mitološka pozadina sazvežđa kojim pripadaju i (e) opšta priroda horoskopa.

(A) Prividna veličina: Magnituda zvijezde ima definitivan odnos prema intezitetu svog djelovanja. Zvijezda prve magnitude ostvaruje veliki uticaj, zvijezda druge magnitude je znatno slabija, i tako dalje redom, efekat zvijezda ispod četvrte magnitude je veoma mali, osim u slučaju klastera.

(B) Nebeska pozicija: Što je zvijezda bliža ekliptici to je veća i njena moć, a na sjevernoj hemisferi zvijezda sjeverne deklinacije je moćnija od one sa južnom, dok suprotno važi u južnoj hemisferi. Često se pominje da zvijezde velike širine ne mogu da utiču na nas, ali veoma je sumnjivo da li je ova pretpostavka tačna, jer iskustvo, naročito u slučaju kometa, izgleda da ukazuje na to da su tijela iz svih djelova nebeske sfere u stanju vršiti svoj uticaj na zemlji i njenim stanovnicima.

(C) Priroda planete kroz koje djeluju: Kao što je već istaknuto fiksne zvijezde daju snagu i energiju planetama i modifikuju njihove efekte, ali u isto vrijeme i priroda planete vrši jak kontrolni uticaj na rezultat. Najveći efekat se dobija kada su i zvijezda i planeta iste prirode, i u takvim slučajevima uticaj planete se podiže do veoma snažnog nivoa, dok je istovremeno malefični efekat zvijezde umanjen. Dakle, ako se planeta Mars nađe na zvijezdi svoje sopstvene prirode njegova snaga se povećava, a ako se pak nađe na zvijezdama prirode Jupitera ili Venere njegov uticaj je smanjen i modifikovan, dok ako padne na neku Saturnove prirode taj uticaj je u velikoj meri promijenjen. Drugim riječima, ako planeta padne na zvijezde slične prirode onda sama stiče intenzitet, dok ako se nađe na nekoj suprotne prirode postaje mirna i iskrivljena i može dati neku vrstu tupog efekta na karakter.

(D) Mitološka pozadina sazvežđa. Sledeći važan princip kod fiksnih zvijezda jeste mitološka važnost zvijezda, odnosno sazvežđa kojim one pripadaju. Mnogi autori iznose ideju da su izgledi sazvežđa nekako predodređeni, da se stvarno nalaze tamo gore, na nebu, međutim to jednostavno nije tačno. Prizori zvijezda nisu na nebu, oni tako ne mogu postojati. Čak ni grupisanje zvijezda ne postoji na nebu. Konstelacije nisu takve, one su konfuzna zbrka, međusobno se preklapajući. Kod nekih sazvežđa, kao što je Ovan, imate tri prilično beznačajne zvijezde koje su manje-više blizu jedna druge. Kod drugih sazvežđa, poput Eridanus ili Drako, imamo niz zvijezda koje se protežu preko pola neba. Niko nikad nije te zvijezde nasumično pogledao i pomislio kako pripadaju zajedno. Ono što je postojalo jeste spoznaja da te zvijezde pripadaju jedna drugoj na sličan način na koji članovi jedne porodice pripadaju zajedno. To se može prepoznati u grupisanju tih zvijezda u sazvežđa. Nakon što su tako grupisane, te porodice imaju određenu prirodu koja se može vidjeti na isti način na koji znate da postoje porodice čiji su svi članovi loši ljudi ili obratno. Isto je i sa zvijezdama, to je razlog zbog kog su zvijezde i priključene određenom prizoru. Imale su i mit koji im je priključen, a koji je predstavljao otjelotvorenje njihove prirode, pričao njihovu priču. Proučiti priču koju mit sazvežđa prenosi je izuzetno bitan ključ za razumijevanje uticaja same zvijezde.

(E) Opšta priroda horoskopa: Ovo je važno razmatranje koje ne treba zaboraviti. Rezultat efekta zvijezde kroz planetu velikim dijelom zavisi od snage ili slabosti te planete u horoskopu. Tako u natalnoj karti koja ukazuje na veliku sposobnost i visok položaj, taj postignuti uspjeh će pomoću dejstva zvijezde biti trajnijeg karaktera, nego u natalu gdje to nije naznačeno. Pored toga, u svim slučajevima fiksne zvezde ne protivrječe planetarnim indikacijama. Čovjek neće postati ubica, lopov ili falsifikator samo kroz efekat zvijezde, već da bi do toga došlo opšta priroda karte mora na to ukazivati. Glavna funkcija zvijezda je da naglasi kvalitete, a ne da podari neke nove, pa se tačna priroda i efekti zvijezda moraju tražiti kroz uobičajena pravila astrologije.

Fiksne zvijezde djeluju zavisno od položaja i za njih se kaže da “ne bacaju zrake”, ili drugim riječima njihovi aspekti se smatraju neefikasnim i njihov uticaj se ostvaruje ugavnom kroz konjunkciju ili paralel. Kao i u slučaju planeta najmoćnije su kada su u uglovima i slabe kada su u kadentnim kućama, njihov efekat je vrlo značajan kada izlaze na Asc, kulminiraju na MC, ili ako su postavljene na nadiru čak i kada su same. U takvim slučajevima sve zvijezde prve magnitude daju čast i postignuće, koji će biti izgubljeni ili zadržani u nevolji i opasnosti ako je zvijezda prirode Marsa, dok ukoliko to bude priroda Saturna može donijeti konačnu sramotu i propast. Ugao na kom se nađu ispoljava svoj modifikujući uticaj, pa tako ako je u pitanju 10.kuća uticaće na profesiju, 7.kuća – partnerstva, 4.kuća – dom i prva kuća koja se odnosi na samog natusa.

Najmoćniji efekat zvijezde ostvaruju kada su u konjunkciji ili paralelu sa planetom, što ćemo detaljnije opisivati u narednim tekstovima. Uobičajeno je konjunkcije posmatrati na potpuno isti način kao kad su u pitanju konjunkcije planeta u horoskopu, tj. prema stepenu ekliptičke longitude, a paraleli po deklinaciji, s tim što su orbisi obično dosta manji. Ipak, može se pokazati da je opozicija gotovo jednako moćna kao konjunkcija, a da kvadrat ima neosporan uticaj koji ne bi bilo mudro zanemariti, iako mnogi smatraju da uticaj kvadrata i nije tako značajan. U slučaju trigona i sekstila efekat je vrlo mali, ako ga i ima.

Za glavne događaje u životu, fiksne zvijezde su od najveće važnosti. Naročito su značajne kada počnemo da progresiramo horoskop, jer će glavni događaji u životu vrlo pouzdano biti prikazani konjunkcijom progresiranih ključnih tačaka iz horoskopa sa fiksnim zvijezdama. Međutim, kako je rečeno, biće važne i u osnovnoj mapi života, ukazujući na potencijale u životu.

Sada ostaje samo da se razmotre stvarne prirode tih fiksnih zvijezda i način njihovog predstavljanja. Opšte prihvaćena metoda izražavanja kakav uticaj vrši neka zvijezda jeste poređenje sa uticajem planeta Sunčevog sistema. Tako određena zvijezda može da bude “prirode Marsa” na primjer, i to podrazumijeva da posjeduje karakteristike slične onima koje ta planeta inače pokazuje u horoskopu. Često, međutim, pominju se i dvije ili više planeta u opisu, pa u ovom slučaju treba uzeti da planeta čije se ime prvo pominje opisuje glavni uticaj zvijezde. Druga planeta opisuje modifikujući uticaj, tako da zvijezda prirode Marsa i Jupitera, na primjer ima uticaj sličan Marsovom, ali modifikovan prirodom Jupitera. Tako, čisto marskovski kvaliteti dobijaju ekspanzivnost Jupitera, tu je više optimizma i dobre sreće nego što bi to inače bio slučaj, i tako dalje.

Ovaj metod klasifikacije i opisivanja tačne prirode zvijezda nam omogućava da steknemo dobru ideju o svakoj, a ako kombinujemo sa znakom i dekanatom koji zvijezda zauzima, zajedno sa planetom i kućom preko kojih zvijezda deluje u nekom natalu, možemo znatno dotjerati našu procjenu njenog specifičnog efekta, a takođe i procijeniti način na koji bilo koja druga malo poznata zvijezda deluje, jer njena priroda može biti poznata iz opšteg karaktera sazvežđa kojem pripada.

Kako su ove prirode prvi put otkrivene ili fiksirane ne znamo, jer Ptolomej, kome dugujemo ta tumačenja, ne daje pravila za njihovo određivanje. To da je slijedio neka pravila čini se očiglednim jer drugačije bi bilo teško procijeniti kako bi tako fine nijanse uticaja mogle biti uočene. Prema Agripi, priroda ovih fiksnih zvijezda je poznata iz sličnosti njihovih boja u odnosu na planetarne boje.

Ne bi trebalo da bude teškoća u korišćenju fiksnih zvijezda u natalnoj astrologiji, ali za potrebe početnika vrijedi pomenuti sledeća pravila:

I. Označite na karti ili napravite listu fiksnih zvezda koje se nalaze u konjukciji, paralelu ili u opoziciji sa planetama, zajedno sa njihovim magnitudama i prirodom.

Sledeći orbisi mogu se dozvoliti za konjunkciju i opoziciju: Za zvijezde prve magnitude, do 7 stepeni 30 minuta, za zvijezde druge magnitude, do 5 stepeni 30 minuta, za zvijezde treće magnitude, do 3 stepena i 40 minuta i za zvijezde četvrte magniude, 1 stepen i 30 minuta. To su neke generalne smjernice, no ja moram istaći da se ne slažem sa ovim orbisima, pa mi se čini prihvatljivim orbis od jednog stepena za fiksne zvijezde prve magnitude. Sirijusu, koji je daleko najsvjetlija zvijezda dao bih maksimalno 2 stepena. Složio bih se sa En Rajt koja zvijezdama prve magnitude daje oko 1 stepen i 15 minuta, postepeno smanjujući do 15 minuta za zvijezde šeste magnitude.

II. Potražite sazvežđe koje sadrži zvijezdu, njenu prirodu (koju ćemo dodatno predstavljati), i kombinovati uticaj sazvežđa, zvijezde i planete.

III. Izmijenite ove karakteristike po znaku, dekanatu i kući u kojoj se zvijezda nalazi, zajedno sa aspektima prema planeti i kući kojom vlada kao što se čini i kod uobičajenih planetarnih konjunkcija.

IV. Magnituda zvijezde i njena pozicija u ugaonoj, sledujućoj ili padajućoj kući će dati neku ideju o snazi uticaja koji će ispoljiti.

fiksne zvezde fiksne zvezde haldejski poredak horoskop natalna astrologija orion planetarne sfere ptolomej sazvežđa sirijus tradicionalna astrologija zodijak zodijak

PG ASTROLOG

Oznaka: astrologija

Antares – Srce Škorpiona

Podznak – Strijelac

Stari Rim (drugi dio): Astrologija u Kultu Careva i Nepobjedivo Sunce

Da li ću pronaći Kamen Mudrosti?

Stari Rim (prvi dio), Astrologija u religijskim i filosofskim strujama Carstva

Spika – u naručju Boginje

Sudbina u astrologiji

Podznak – Djevica

Regulus – Srce Lava

Uticaj fiksnih zvijezda u astrologiji

PG ASTROLOG

Maternus: Podznak u vodenim znacima

Maternus: Podznak u vazdušnim znacima

Maternus: Podznak u zemljanim znacima

TELEFON

EMAIL

O MENI