Stari Rim (prvi dio), Astrologija u religijskim i filosofskim strujama Carstva

Ako spoznaš da si i ti sačinjen od svjetlosti i života, vratit ćeš se u svjetlo i život.
(Pimander, Corpus Hermeticum)

Astrologija je u antičko doba bila toliko isprepletena s helenističkom mišlju i tzv. „orijentalnim religijama“ te se čini da je astrološka simbolika bila, ako već ne podloga tadašnjih pogleda na svijet, onda svakako nit koja ih povezuje. Sama praksa onog što danas smatramo astrologijom i jeste produkt onog vremena i prostora tj. aleksandrijskih mudraca, kao što smo vidjeli u jednom prethodnom tekstu. No pregled astrologije u doba Rimskog carstva započećemo s njenim „teorijskim” dijelom, ne s kartama i tehnikama, astrolozima te njihovim klijentima već s astrološkim simbolima – zamisli o planetama kao božanstvima ali i o bogovima kao planetama, ideje o nebeskim uticajima i sudbonosnim zvijezdama utkane su u antičku kulturu, književnost, u narodna vjerovanja ali i uzvišenu filozofiju i onodobne religijske pokrete.

Još su starogrčki filozofi planete smatrali božanskim bićima; Pitagora je držao da planete pokreće eterična duša nalik onoj čovjekovoj, za Platona su planeti mlađi tj. vidljivi bogovi koji sprovode vlast najvišega Boga, čak je i za racionalnog Aristotela njihova priroda božanska. Druga uvriježena ideja bila je da je čovjekova duša istovjetna božanskoj, nebeskoj, te da dolazi sa zvijezda. Heraklit poučava da je duša iste prirode kao i eter, duša univerzuma, a Platon da ljudske duše dolaze sa zvijezda, na zemlju silaze putem planetarnih sfera ostavljajući za sobom božansko i preuzimajući sudbinu koju im dodijele tri Suđenice. Ovakve zamisli nisu ostale tek na nivou visoke filozofije; na službenom epitafu (nadgrobnom natpisu) Atinjanima palima u bitci  432. pr.n.e. saznajemo kako je “eter primio duše ovih heroja kao što je zemlja primila njihova tijela.”

Povratak ljudske duše zvijezdama s kojih je i potekla, naspram drugih raširenih ideja o zagrobnom životu (poput odlaska u Had ili pak reinkarnacije), prihvatio je i veliki Ciceron u svom „Scipionovom snu“. U ovom vizijskom putovanju u visine Scipion stariji (osvajač Kartagine) unuku Scipionu mlađem pokazuje Zemlju izdaleka ističući da je sva zemaljska “slava” iz perspektive nebesa – posve beznačajna. Takođe ga poučava da sve one koji vjerno služe domovini nakon smrti čeka zasluženo mjesto u nebesima. Iako je „povratak“ među zvijezde nakon smrti u početku bio rezervisan tek za vladare, a kasnije i one kreposne koje su ga zaslužili, poput državnika ili hrabrih boraca, do prvog vijeka pr.n.e. raširilo se vjerovanje da se ne samo herojske već i one manje istaknute duše vraćaju zvijezdama. (Sličan trend nalazimo i u egipatskoj religiji u kojoj je Knjiga Mrtvih, skup magijskih formula za osiguranje zagrobnog života, u početku bila rezervisana samo za najvišu kastu.) Na jednom takvom epitafu piše : “U ovoj grobnici leži mlada djevojka, Ceresina anthophoros (ona koja drži cvijeće), odnijele ju nesmiljene Suđenice.  No voljom Besmrtnika njena duša obitava među zvijezdama, zauzevši svoje mjesto u zboru blagoslovljenih.”

Zamisli da ljudska duša potiče sa  zvijezda i da se nakon smrti, prolazeći planetarnim sferama, vraća svome domu, našle su svoje mjesto i u onodobnoj duhovnosti: hermetizmu, gnosticizmu, platonizmu, kaldejskim proročanstvima, kultu Mitre. Navedene filozofsko religijske struje u nekim su aspektima usko isprepletene; hermetizam je kao put spoznaje a ne vjere u svojoj biti gnostičke prirode, dok je kult Mitre ritualizovani platonizam, platonizam u (ritualnoj) praksi. Kaldejska proročanstva pak, tzv. „biblija platonista“, čine se usko povezana s (barem jednom strujom) Mitraizma – a svi odišu astrološkom simbolikom.

 

 Hermetizam

U Pimandru, prvom tekstu Hermetičkog Korpusa (kompilacije hermetičkih tekstova iz 5.st) piše*;

Prvi um, Nous, koji je i muški i ženski, i život i svjetlo, Riječju stvori drugi um, kreatora svijeta (Demijurga); A taj drugi um koji je od vatre i zraka oblikova sedam vladara koji svojim orbitama okružuju čulni svijet. Njihova vladavina zove se sudbina (heimarmene).

(O putu natrag)

Tada se čovjek uzdiže kroz harmoniju sfera. Prvoj sferi predaje silu rasta i opadanja (Mjesecu), drugoj zlobne muljaže (Merkuru), trećoj požudu (Veneri), četvrtoj nasilničku aroganciju (Suncu), petoj drskost i naprasnost (Marsu) , šestoj zlokobnu težnju bogaćenju (Jupiteru), sedmoj sferi zlobnu laž (Saturnu) – sve su lišene moći.

Ovakvo dodjeljivanje “grijehova” planetarnim sferama tj. planetama bila je česta pojava u ranim stoljećima n.e., no takvi su popisi varirali stoga nije bilo konsenzusa oko toga koji grijeh pripada pojedinoj planeti. Uopšteno se smatralo da pri silasku na zemlju, spuštajući se od najviše i najbožanskije, Saturnove, pa do najniže planetarne sfere, Mjesečeve, duša od planeta dobija, preuzima određene funkcije dok im pri svom povratku vraća ove preteče “sedam smrtnih grijeha”. Npr. Makrobije kaže da od Saturna duša dobija razum i razumijevanje, od Jupitera sposobnost za djelovanje, od Marsa smjelost duha, od Sunca osjetilnu percepciju i imaginaciju, od Venere strast, želje, od Merkura sposobnost izražavanja, od Mjeseca funkciju oblikovanja i rasta tijela. Te sposobnosti, funkcije, “astralna tijela” koja duša odijeva pri silasku, ogledale bi se u natalnoj karti.

A naslovna Roman mosaic zodiac signs and the Sun (Sol)

No vratimo se hermetičkim tekstovima; kada je 1945. otkrivena biblioteka Nag Hammadi među ostalim “gnostičkim” tekstovima po prvi je put otkriven i jedan hermetički, naknadno nazvan – “Rasprava o osmoj i devetoj (sferi)”.  Pred kraj teksta, nakon što je svom “sinu” predstavio znanje o višim sferama i poveo ga na vizijsko putovanje sferama iza Saturna (sedme sfere), Hermes mu daje uputstvo da ovo učenje zabilježi na pločama od tirkiza kako bi se sačuvalo. Kazuje mu neka na ploče upiše i zakletvu, da se ne bi desilo da učenje padne u ruke onih koji će ga koristiti za neke druge svrhe do li one koja mu je namijenjena – a to je borba protiv sudbine (heimarmene).

Hermes kaže: Za postolje ovih ploča postavi kvadratni mliječni kamen, a ime upiši hijeroglifima na azurnu ploču. Sine, uradi ovo kada sam u Djevici, Sunce je u prvoj polovici dana, a 15 je stepeni prošlo kraj mene.

Hermesovo učenje o višim sferama trebalo je zabilježiti u vrijeme koje je povoljno po hermetičkim principima, tj. po principima elekcione astrologije – a koje vrijeme može biti za to povoljnije nego li kada je Merkur (Hermes) na stepenu svoje egzaltacije? (15 Djevice). Po tradicionalnoj astrologiji Merkur je tamo posebno snažan budući da je uz egzaltaciju Djevica i njegov znak domicila.

Osim religijsko / filozofskih tekstova, poput onih sakupljenih u Corpus Hermeticumu, Hermesu su pripisivani i magijski, alhemijski te tehnički astrološki tekstovi, poput Liber Hermetisa. To je ujedno i jedan od najstarijih astroloških udžbenika koji nam je danas dostupan i sadrži tzv. “pogansku astrologiju”, astrološki materijal koji još nije pod uticajem hrišćanskih ideja, budući da su one kasnije ušle u astrologiju.

U šesnaestom tekstu  Corpus Hermeticuma “Asklepije kralju Ammonu” saznajemo da je svakoj zvijezdi bio dodijeljen jedan daemon, a daemon koji bi bio “na dužnosti” u vrijeme čovjekova rođenja imao bi vlast nad njim:

14- Svi ovi daemoni dobili su vlast nad Zemljom i oni su ti koji stvaraju nerede u zemljama, među narodima, kao i u životu pojedinca. Oni oblikuju naše duše s obzirom na svoje i (pokreću) aktiviraju ih ležeći u našim mišićima, koštanoj srži, venama, arterijama, pa i mozgu, dopiru do same naše utrobe.

15- Daemoni, dodijeljeni svakoj zvijezdi s obzirom na vrijednost (zasluge) pojedinog rođenja, zaposjedaju nas u trenutku kada se rađamo i udahnemo. Nikada ne stoje na mjestu već se kreću ukrug i mijenjaju položaj iz trena u tren. Kada ovi dusi siđu kroz tijelo u dva dijela duše, svaki ju uznemiruje prema svojoj aktivnosti. No racionalni dio duše netaknut je vlašću ovih sila i slobodan je primiti Boga.

16- Kada je, putem Sunca, racionalni dio čovjekove duše osvijetljen zrakom svjetlosti (a takvih je ljudi malo) daemoni na njega više ne djeluju, jer ni jedan daemon niti božanstvo ne može nadjačati zrak vrhovnog Boga. No ostalim ljudima, i dušom i tijelom od rođenja upravljaju daemoni, čije aktivnosti oni vole. Misli su im zavedene, misli ih navode na krivo, ne ljubav. Stoga, putem naših tijela daemoni upravljaju svime na Zemlji, a tu vlast Hermes je nazvao Sudbina (heimarmenē).

Ideja da su nebesa nastanjena raznim bićima / daemonima bila je veoma raširena u ono vrijeme, tako i sveti Pavle govori o silama, prijestoljima, vlastima. (Kasnije će ovi anđeoski tj. daemonski “zborovi” postati podložni Kristu i biti uvršteni u službenu crkvenu doktrinu). Vjerovalo se da daemoni utječu na postupke ljudi, ili barem na niže djelove ljudske duše tj. na djelove duše koje su oni sami oblikovali. Ova nebeska bića izjednačavana su s planetama (ili zvijezdama, zodijakom) i smatralo se da upravljaju sudbinom ili pak, da se sudbina putem njih provodi. Ponovo, ni kod gnostika, ni hermetičara pa ni kod platonista ne nalazimo konsenzus oko pitanja – jesu li planeti (daemoni planete) zla bića, neutralna ili pak pozitivna; je li “sudbina” izričito negativan fenomen ili nije. Tako je za rane stoike sudbina (heimarmene) bila pozitivan pojam, praktično nerazlučiv od pronoie (božjeg proviđenja) – dobroćudne božanske energije koja djeluje na čovječanstvo i usmjerava ga. Stoički kosmos počivao je na razumu, te je kao i onaj platonički, u svojoj osnovi bio “dobar” čime je i sudbina imala pozitivno značenje. No jedan kasniji mislilac platonizma, Numenije,  smatrao je da ljudska duša postaje inficirana grijehom dok se spušta na zemlju kroz Rakovu obratnicu. Zle sile koje djeluju na dušinu inkarnaciju, na materiju tj. na tijelo, povezao je s planetarnim bogovima i takav Numenijev “pesimistični” pogled izvršio je uticaj na ideje hermetizma i kaldejskih proročanstava.

Tzv. “srednji” platonisti pokušali su podijeliti “sudbinu” na dva nivoa: na onu višu, “pozitivnu”, pronoiu –  tj. božje proviđenje, te na nižu sudbinu kojom upravljaju planetarne sile, daemoni – fatalističnu silu koja nas zarobljava tj. heimarmene. Na taj način, jedan od glavnih zadataka gnostika, hermetista, pa i preteča ortodoksnih hrišćana bio je osloboditi se djelovanja ovih daemona, arhonata, planetarnih sila – sudbine. Jer, iako na čovjekovo tijelo i  niže djelove njegove duše djeluju daemoni  / planete / sudbina koja ga podstiče na grijeh, u njemu postoji i onaj drugi dio – božanska iskra koja se može vratiti svome božanskom domu.

 

 Gnostici

U Tajnoj knjizi Ivanovoj, gnostičkom tekstu poznatom i kao Ivanov apokrif, arhonte je izrodio Yaldabaoth (Demijurg) i dao im  vlast nad sedam sfera. U spisu se navode njihova imena (i muška i ženska), te fizička forma uz napomenu  “ovo su sedmorica iz nedelje, ovi arhonti vladaju svijetom”.

(Rimljani su u početku imali nedelju od osam dana, Hebreji nedelju od sedam dana no astrološka nedelja povezana s hronokratorima – vladarima vremena – kakav i danas imamo, uveden je u vrijeme kasne republike, ranog carstva i svjedoči o popularnosti astrologije.)

U gnostičkom spisu Pistis Sofia Isus pripovijeda učenicima kako je u njihova tijela stavio duše s viših sfera (“dvanaest moći od dvanaest spasitelja”), dok su arhonti mislili kako u tijela učenika stavljaju vlastite duše i na taj način učenici su rođeni bez arhontskih duša. Dalje Isus priča kako se, u nekoj vrsti svjetlosnog tijela, uzdigao u drugu sferu, u sferu heimarmene (niže sudbine) gdje je njegova pojava izazvala opšti haos; arhonti su postali veoma uplašeni i uznemireni – Isus je raspustio vladavinu njihove sudbine, pokidao sudbinske veze kojima su zarobljavali. U sljedećoj sferi, onoj “12 eona”, Isusova pojava ponovo je izazvala nemir i prestrašila tamošnje vladare; oduzeo im je trećinu moći i promijenio im putanju na način da 6 mjeseci gledaju na desno, 6 mjeseci na lijevo. Na to ga učenica Marija pita hoće li nakon ovoga ljudi koje su pali anđeli poučili magiji arhonata i i poznavanja sudbine moći i dalje obavljati svoje poslove, Isus joj odgovara kako zlu magiju neće moći činiti kao prije jer im je oduzeo trećinu moći, a za horoskope će biti u pravu u polovini slučajeva: “ako je sfera, sudbina, okrenuta na lijevo sve što kažu će se obistiniti, no ako je okrenuta na desno bit će posve u krivu “jer sam promijenio njihove uticaje i njihove kvadrate i trigone i oktagone”. Malo kasnije Isus kaže: “Po istom principu, ako prizovu imena arhonata a ovi su okrenuti na lijevo, točno će im reći sve što upitaju njihove dekane”, no ako ih prizovu u vrijeme kada su okreniti na desno “neće im reći istinu već će im prijetiti i zbunjivati ih.”

A ili C Christ in the center of the zodiac. In the outer circle represented the four seasons. Image of the 11th century, northern Italy.

Dok se Isus iz Pistis Sofije uzdigao na nebesa kojima vladaju arhonti, u nekim drugim gnostičkim tekstovima nalazimo obratan motiv, silazak nekog višeg bića, spasitelja u, za njega, niže sfere. Ovime taj spasitelj unosi nered u vladavinu arhonata – mijenja putanje planeta i na taj način “uništava” sudbinu kao silu koja djeluje na ljude. Vjerovatnije je da se u ovakvim tekstovima misli na poništenje sudbine za one kojima je tekst i namijenjen, tj. užem krugu inicijanata, nego da bi negativno djelovanje planeta bilo objektivno poništeno za čitavo čovječanstvo, tj. za “jeretike”, ili “nevjernike”. Ideju da najviše božanstvo spašava zle sudbine nalazimo i u tzv. orijentalnim religijama, kultovima ranih vjekova nove ere; egipatski bogovi su nosili titule “gospodara sudbine”, posvećenici Serapisa, Izide i Mitre takođe su vjerovali da njihovi bogovi mogu ukinuti njihovu sudbinu. Npr. na jednom grčkom magijskom papirusu stoji čarolija / molitva upućena Serapisu: “sačuvaj me uticaja zvijezda”, dok na jednom drugom piše “spasi me moje astrološke sudbine”.

Neki rani hrišćani vjerovali su da se samim činom krštenja duša oslobađa sudbine, vladavine zvijezda i planeta. Tako gnostički učitelj Teodot (Theodotus) uvjereno kaže “sudbina je stvarna prije krštenja, no nakon njega astrolozi više nemaju pravo” tj. da nakon što čovjek putem krštenja primi “Duh” odozgo njegova duša više nije podložna uticaju zlih arhonata – hrišćanin dobija novo, pneumatsko (duhovno) tijelo. Za krštenje je u to doba korišten termin “palingeneza” – ponovno rođenje – te se čini da su onodobni hrišćani (gnostici kao i “proto-pravovjerni”) ovu riječ shvatali u doslovnom smislu čime su krštenje vidjeli kao uistinu posve novo rođenje, novu “genituru”, novi “natal”. Time bi krštenje, između ostalog, označavalo novi početak (inicijaciju) u kojem hrišćanin više nije pod vlašću svog horoskopa, tj. – nije podređen sudbini.

A ili C supp_Marino-il-Mitreo

 Kaldejska proročanstva i kult Mitre

Treća “struja” ranih vjekova naše ere prožeta astrološkim idejama je ona “Kaldejskih proročanstava”. Kaldejska proročanstva su skup stihova koji su nam očuvani tek u obliku određenih  citata u djelima njihovih komentatora, neoplatonista. Često su nazivana “neoplatonističkom Biblijom” budući da su ih neoplatonisti (4.v.n.e.) držali za otkrovenje u rangu s Platonovim Timajem.  Kasniji kritičari nazivali su ih “mračnim podzemljem platonizma” smatrajući ih jednim od iracionalnih (u pejorativnom smislu) elemenata koji su se krajem antike upleli u filozofiju – budući da je Kaldejski kosmos nastanjen brojnim daemonima. Sami stihovi razotkriveni su Julijanu Kaldejcu i njegovom sinu Julijanu Teurgisti, a naziv “kaldejski” tek  je naknadno pridodan ovim proročanstvima. Iz Proročanstava saznajemo da daemoni vladaju sublunarnim područjem – Prirodom (sferom Prirode) koja je prostor Heimarmene, dok Teletarsi pomažu duši pri povratku ka izvoru. (Za razliku od gnostičke / hermetičke misli ovdje imamo slučaj da se daemoni nalaze na “našem terenu”, a ne da nastanjuju više, planetarne sfere). Teletarh Etera izjednačen je sa Helijem, mundanim suncem, a Teletarh Empireja sa Aionom, transmundanim Suncem.

Slične ideje nalazimo u mitraizmu, točnije, u Mitrinoj Liturgiji, tekstu koji predstavlja barem jednu struju ovog kulta. Kao i u Kaldejskim Proročanstvima, u Mitrinoj Liturgiji duša se u nebesa uzdiže putem sunčevih zraka i potrebno je da iz njih magičar udahne pneumu (duh/ dah). Prema tekstu Liturgije, na svom putu u vis magičar susreće bića koja su nam poznata iz Kaldejskih Proročanstava s tom razlikom da Aion ovdje nije najviše biće. U Proročanstvima je Helije bio mundano sunce, a Aion transcendentno, više sunce dok je u Mitrinoj Liturgiji vrhovno  i krajnje Božanstvo Helije Mitra, dok se (niže) solarno biće na koje magičar nailazi naziva se Helije Aion.

A cimrm545A Phanes

Mitra je staro persijsko solarno božanstvo no njegov kult u Rimskom Carstvu ima više platonističkih i hermetičkih elemenata nego li persijskih, čime rimski kult Mitre  nije istovjetan persijskom Mitri, zaštitniku ugovora i zakletvi. U mitraeumima, pećinama koje su služile za obrede Mitrinog kulta, nalazimo prikaze drugih božanstava s kojima je Mitra izjednačen, ili / i koji su povezani s njegovim kultom. Npr. lavljeglavog Aiona (na slici lijevo) koji je u Egiptu bio poznat kao bog vremena poput Mitre, a povezan je i sa Saturnom koji je takođe bio zamišljan kao zmija.  Mitra je bio izjednačavan s drugim solarnim božanstvima poput Apolona, Faetona i Fana, (na slici desno) orfičkog božanstva koje označava bezgranično svjetlo. Mitrina povezanost sa Sol Invictusom (Nepobjedivim Suncem) posebno je zanimljiva tj. zbunjujuća; na votivnim i drugim natipisima Mitru oslovljavaju kao: Sol Invictus Mithras, ili Deus Sol Invictus Mithras ili Deus Sol Mithras, Sol Mithras. Na reljefima i slikama često su prikazani obojica te iako Mitra jeste Sol (Sunce), Sol je ujedno i Mitrin pratilac.

Osim povezanosti Mitre sa Suncem, za našu temu je zanimljivo da u mitraeumima često nailazimo na prikaze zodijaka ili pak 7 planetarnih bogova, a poznato nam je i da je u Mitrinom kultu postojalo 7 stepenova inicijacije: Gavran (Merkur), Mladoženja (Venera), Vojnik (Mars), Lav (Jupiter), Persijanac (Mjesec), Sunčev trkač (Sunce), Otac (Saturn). Iako je Mitra solarno božanstvo najviši stepen izjednačen je sa Saturnom, noćnim suncem (najudaljenijom sferom), dok Ptolomej piše kako Persijanci obožavaju Saturna pod imenom Helije Mitra.

S vremenom je ovaj kult postao veoma popularan u carskoj vojsci gdje je prosperirao sve dok Teodozije 392. nije posve zabranio štovanje poganskih kultova, dok je Sol Invictus došao i do ranga službenog državnog kulta.

U nastavku ćemo pogledati kako su Cezar i Oktavijan August koristili astrološku simboliku u političke svrhe, te kako je Sol Invictus postao najviše božanstvo u carstvu.

 

Tekst originalno objavljen na Art of Astrology blogu link

Podznak – Škorpija

Škorpija

Snaga volje kod natusa je tako jaka da gotovo može da postidi ostale znakove. No, ipak, ova ogromna snaga lako može prerasti u svojeglavost i jogunstvo. Nedostaje im fleksibilnost i taktičnost Vage. Škorpija uvijek ide direktno u suštinu. Nikad ne pravi kompromis, nikad ne ide izokola, i nikad ne odustaje. Te osobine su sasvim odgovarajuće imajući u vidu da je u pitanju fiksni vodeni znak, pa se često posmatra poput nezaustavljive rijeke. Znak je vrlo sebičan, mnogo više čak i od Jarca. Nerazvijena Škorpija je rob sopstvene Volje. Apsolutno je netrpeljiv, i insistira na svojoj perspektivi i svrsi čak i kad vidi da ga takvo činjenje vodi u samouništenje. U procjeni pojedinačnog horoskopa ovdje je apsolutno važno procijeniti benefične aspekte i planetarne pozicije, obzirom da ne postoji znak u Zodijaku sposobniji za širu razliku između višeg i nižeg tipa. Ako je ekspanzivna i altruistična strana Škorpije dobro podržana, možemo vidjeti da se ova ogromna Volja usmjerava na časne ciljeve. No, ako su sebični i suženi uticaji dominantniji, najvjerovatnije ćemo sresti najvećeg podlaca, sposobnog za svakakve niskosti.

Um Škorpije je vrlo kritičan i skeptičan. Traži istinu sa neustrašivom i nezaustavljivom energijom jednom kad su mu moći probuđene, ali niži tipovi nikad ne dosežu tačku odgovarajuće nagrade. Jedan od simbola ovog znaka je stagnirajuća i pokvarena voda, pod čime su stari adepti podrazumijevali otrovnu vodu.

Skeptičan stav je izgleda najviše podstaknut ličnim nezadovoljstvom nego bilo čim drugim. Recimo, dijete rođeno sa ovim podznakom neće preispitivati religiozne ili društvene nazore koje ga okružuju ukoliko se slaže sa njima, ali ako njegovi roditelji inisistiraju da prihvati i da se prilagodi idejama koje su mu ogavne, skočiće kao zmija i napasti. Neće gubiti vrijeme gurajući stvari u stranu i probijajući se kao Bik, niti će smišljati planove kako da ih izbjegne, kao Vaga. Ništa ga neće zadovoljiti kao uništenje onoga što mu smeta i staje na put. Takođe, ovo je i osvetoljubiva priroda. Slični problemi u pogledu nekih seksualnih ograničenja mogu ga pretvoriti u vječitog slobodnjaka. On će bezobzirno uništiti sopstveno zdravlje kako bi zadovoljio svoj osjećaj mržnje prema pokušanoj kontroli; čak štaviše, to će mu postati jedan od dominantnih motiva u životu. Nezadovoljan uništenjem sebe, neće ostaviti neokrenut nijedan kamen da bi srušio i ostale, i vrlo često će sve ovo uraditi apsolutno vjerujući, pa čak i sa ubjeđenjem da je to najplemenitiji i najpožrtvovaniji čin altruizma. Određeni postojeći princip ga je povrijedio, i taj princip mora nestati. Sebe smatra nekim osvetoljubivim anđelom, i nema osjećaj za ravnotežu – „obziri prema drugima ga ne ograničavaju“.
Škorpija često zna biti izdajnik, ali nikada prevrtljivac. Vrlo je rijetko da pravi radikalne izmjene u stavu tokom cijelog svog života. Ako se to i desi, ispostavlja se da to i nisu stvarno bili njegovi stavovi u nekom dubljem smislu, ali ta sebičnost, vidjevši ličnu korist u povratku na staro, uputiće ga da se okrene neprijatelju. Ovaj kvalitet uma vidimo na primjeru Jude, kom se Škorpija simbolički i pripisuje među apostolima.

Rigidnost uma, i njegova nesposobnost da odmjeri stvari, daje zanimljiv rezultat. Škorpija je u stanju da drži dva mišljenja koja bi, recimo Vagi, bila potpuno oprečna, i za oba će se držati sa jednakom upornošću. Nadalje, Škorpija ima gotovo nadljudski kapacitet u suočavanju sa činjenicama. Natus se nikad ne povlači od istrage nečega, samo zato što je to neprijatno. Naprotiv, on je mišljenja da je to najbolji način za ispitivanje subjekta, sagledavanje do najvećih dubina. Često ljekari mogu biti pod uticajem ovog znaka, no mnogo češće su to hirurzi. Škorpija je snažno istaknuta u horoskopima najvećih istražitelja. Ili je taj znak na ascendentu (podznak) ili je neka mentalna planeta poput Merkura,  pa i Saturna tu pozicionirana, ili aspektuju njenog vladara. U svojim istraživanjima, Škorpija predaje neograničeno strpljenje i troši veliku energiju u savladavanju prepreka. Njegovi napori trpe najviše usled uništiteljskih tendencija ovog metoda. Jedna od glavnih opasnosti ovog temperamenta je duboka koncentracija na objekat, nemogućnost da se stane, da se odmori. Sreća je da ovo sa sobom nosi i ogroman kapacitet za rad.
Ovaj znak je, po pravilu, vrlo prezriv prema emocijama u bilo kom obliku. Škorpija ne štedi sebe od bola, pa ga tako i nije briga za osjetljivost drugih. Očekuje od svakog da bude jak kao što je on. Zapravo, on je opasan saradnik, jer njegov magnetizam je tako jak da su oni koji rade sa njim neosjetno privučeni da imitiraju njegov entuzijazam, pa je vrlo vjerovatno da tako sebe dovedu do prekomjernog napora i padnu.

Sa svojim ograničenjima, Škorpija je odličan gospodar organizacije. Izuzetno je podroban u pripremama, a i njegova moć predviđanja je sjajna. Zapravo, to je jedna od smetnji brzom uspjehu najboljim tipovima ovog znaka, da imaju ideju tako generalno neostvarivu za jedan život. Tako ih nalazimo kako grade za potomstvo, i možda pateći duboko kao posljedica odbijanja da zastrane sa puta koji su sebi odredili kako bi se bavili privremenim hitnostima.

U pogledu novca, Škorpija je tako sigurna da će sve uspjeti da okrene na svoj račun. Stoga, samo kod viših tipova može se očekivati potpuna iskrenost u finansijama, mada i tada postoji sklonost ka pretjeranom samopouzdanju u sopstvenoj procjeni šta je fer kada su u pitanju prava drugih.

Ljubav prema moći je izrazito naglašena kod ovih tipova. Postoji ogroman lični magnetizam čak i kod „najgorih primjera“, i na ovaj ili onaj način Škorpija uspijeva da se nađe kao kolovođa. Međutim, i ovdje sposobnost samodestrukcije ulazi u igru. Natus ne posjeduje nimalo takta. Rećiće šta misli čak i kad želi umilostiviti čovjeka sa kojim govori, i zna da će ga uvrijediti. Rezultat je da natus završi vrijeđajući sve oko sebe. Dive mu se i plaše ga se. U građenju karijere, zato je rijetko kad srećne ruke. Ljudi budu snažno privučeni njegovom pojavom, ali potom jednako i odbijeni. Postignuće u ovom svijetu mnogo zavisi od dobre volje ljudi sa kojima se dolazi u dodir, dok Škorpija skoro uvijek propušta priliku da iskoristi povoljnosti u ovom smjeru. Dobro se slaže kad je samostalan.

Škorpija ima hrabrosti koliko i energije, ali ovaj kvalitet često se degenriše u ludost ili okrutnost.

Iz svega rečenog, možemo procijeniti i kako se Škorpija ponaša u domu. Sve dok stvari idu po njegovom, sve je u redu; suprostavite mu se, i neka vam je Bog u pomoć. Nema indikacija da je natus sklon napuštanju doma rano u životu. Nema prirodnu težnju da testira nepoznato. Sve dok vidi svoju korist u ostajanju bilo gdje, tu će i ostati. Njihova vizija ponekad ne ide dalje od tog malog kruga, i sve što mogu da učine jeste da sebe načine motorom koji sve pokreće. Tako često dobijamo tip domaćice koja vlada domaćinstvom gvozdenim štapom. Uvijek uspijeva da bude u pravu i vrlo je ožalošćena kada joj se mlaki muž suprostavi ili, češće, kad je ostavi,

U ljubavi, Škorpija je dakako najstrastveniji tip, ali je ova strastvenost gotovo uvijek sebična. Niži tipovi imaju tendenciju da budu grubi i bestijalni, uz mnoge druge vrste samopovlađivanja, poput pića i prejedanja. Vrlo je ljubomoran  i tiranski nastrojen, lako se vrijeđa, i kad je uvrijeđen, osvetoljubiv postaje. Ako oprosti, vrlo je vjerovatno da nije riječ o pravom oprostu; prije će biti da je njegova strast tako jaka da ne može bez svog odabranog objekta.

Škorpija je takođe sklona i kriminalnim strastima i sklonostiima i zloupotrebi „nepisanog zakona“. Teško da bi bilo pretjerivanje ako bi se reklo da kad god imamo neki zločin iz strasti, ludačke lubomore i totalnog nedostatka ravnoteže, Škorpija će biti naglašena u horoskopu protagonista.

Seksualni ekscesi najrazličitijih vrsta, a pogotovo nekih grubih, često se nalaze kod osoba rođenih sa ovim podznakom, jer ovdje ideja je ne odbiti sebi nijednu mogućnost pojačavanja zadovoljstva.

Što se tiče djece, ovi ljudi su prilično plodni za začinjanje djece, ali Škorpija je loš roditelj. Praktično je nemoguće za njega da uvidi dječije stavove i poglede ili da dozvoli razvoj njegovog prirodnog karaktera. Dovoljno je težak u odnosima sa ljudima koji su dovoljno veliki da mu se suprotstave; a prema nezaštićenom djetetu može postati istinski svirep. Vrlo često može izraziti strastvenu posvećenost, i ona zaista može biti iskrena, ali sve mora biti kako on želi. U braku, natus je obično tiranin i ohol. Ne bi trebalo da stupa u brak ukoliko se neka aktivna ili malefična planeta nađe u sedmoj kući ili u aspektu sa njenim vladarem. Njegova jedina šansa da nađe podnošljive uslove jeste da upozna partnera koji je savitljiv, poslušan i strpljiv.

Sve što je rečeno o odnosima Škorpije sa drugim ljudima odnosi se i na prijateljstvo i poslovne kontakte. Prijateljstvo sa Škorpijom se može održavati samo ako postoji određena distanca, jer čim je intimnost uspostavljena, opasnost prekida postaje iminentna. U poslu, slično, nema harmonične saradnje sa Škorpijom. Pripadnici onih znakova koji se prirodno ugledaju na jake ličnosti, koji vole da se oslanjaju na druge, koji uživaju da im se naređuje jer ih to oslobađa odgovornosti, mogu se pokazati najboljim partnerima za Škorpije. U biznisu, Škorpija je beskrupulozna i gramziva. Slabo se adaptira na nove okolnosti.

Podsvjesni um Škorpije ima vrlo širok opseg. Duša Škorpije može biti naglašeno plemenita ili prilično niska, ali u svakom slučaju rijetko je u konfliktu sa svjesnim umom.

Arkturus – Čuvar sjevernog neba

Arkturus

Arkturus je najistaknutija zvijezda sazvežđa Bootes ili Volar.  U svom opisu ovog sazvežđa, Manilije naglašava ulogu starateljstva i odgovornosti za čuvanje sredstava (što simboliše stado)

“Ljudima rođenim u ovom satu, Fortuna smjelo povjerava svoje blago, tako da će bogatstvo monarha i finansije hramova biti pod njihovom zaštitom: oni će biti kraljevi pod kraljevima i ministrima države, i biće zaduženi za čuvanje naroda; ili, kao nadzornici velikih kuća, povjeriće svoje poslove brizi doma drugih”

Firmikus slijedi Manilija, dodajući da kad su malefici u aspektu, natus biva spušten na nivo portira, dočekujući i pozdravljajući goste.

Ptolemej cijelom sazvežđu daje prirodu Merkura i Saturna , ali napominje da glavna zvijezda Arkturus (od grčkog Arktouros “Čuvar Medvjeda”: arktos – medvjed + ouros – čuvar – usled svog položaja iza Velikog medveda) ima prirodu poput Jupitera i Marsa. To je zvijezda prve magnitude, zlatno crvenog sjaja, koja se nalazi na lijevom koljenu figure. To je četvrta najsjajnija zvijezda na nebu i jedna je od rijetkih zvijezda kojoj je ime dodijelio Ptolomej i Manilius. Zovu je Artofilaks, tj. „onaj koji posmatra medveda“, i Alhamet, Azimeh i ostale verzije, koje su vezane za As-Simak, što znači „onaj koji se diže u nebo“. Prema Balinžeru Arkturus znači „On će doći“, a Egipćani su je zvali Smat, ili „Vladalac“ i Bau „Onaj koji dolazi“.  Al Biruni nas obavještava da se ponekad naziva i “Čuvarem Sjevernog Neba”, ponovo aludirajući na ulogu čuvara.

Arkturus je bio vrlo poznat među drevnim mornarima i farmerima kao donosilac oluje u periodu svog helijakalnog izlaska, a koju je Plinije označavao kao horridum sidus: zvijezdom koja je gotovo uvijek praćena velikom olujom. Budući da imamo tako sjajnu i prominentnu zvijezdu, njen astrološki uticaj prirodno uključuje potencijal  za bogatstva i čast, dok je njen marsovski element – implicitan njenoj mrkožutoj boji – dovodi u vezu sa nesrećom i sukobima (što je nesumnjivo osnaženo nepovoljnim poljoprivrednim uslovima koje predstavlja). Lili dobro ilustruje kada kaže da kada se Arkturus nađe na Ascedentu: “… donosi natusu dobru sreću, koju će u ovom svijetu uživati u komforu i radosti, no uprkos tome biće upleten u mnoge nevolje, nezadovoljstva i strahove, kojima će uzrok više biti njegova nepromišljenost, nego bilo koji drugi razlog” 

Imajući u vidu da je Arkturus primarna zvijezda “Vozača”, moderni autori prepoznaju simbolizam organizacije: planer koji djeluje “iza scene” čije su snažne energije sposobne da vuku stvari naprijed. Prema Robsonu, donosi bogatstvo, počasti, veliku slavu, samoopredeljenost i napredovanje u pomorstvu i na putovanjima. Ebertin i Hofman tvrde da ova zvijezda natusa čini “ratobornim i svađalačkim” sa “preduzimljivim duhom”, dok Nonan za Arkturus bilježi sljedeće: “… Od njegovog se uticaja uvijek strahovalo u mundanoj astrologiji, budući da je nepovoljan po poljoprivrednike. Ipak, kad izlazi na Ascendentu u natalnoj karti, govori nam o osobi koja će biti lojalna svojim prijateljima, čuvajući njihove tajne u odanoj tišini. Takva osoba može biti od povjerenja čelnicima države i mogu joj se povjeriti javni fondovi, ali ako zalazi ili je u lošim aspektima sa Saturnom i Merkurom, natus može izdati ukazano povjerenje, i završiti sramno”

Lili još tvrdi da Arkturus može označiti smrt gušenjem ako je prominentan u karti i u konjunkciji sa Marsom, dok je Mjesec na Ras Algeti. On je smatrao i Arkturus i Seginus, zvijezdu na lijevom ramenu, sposobnim da donesu “obilje sreće i veliku čast” kada se nađe u konjunkciji sa Suncem, Mjesecom ili Jupiterom u desetoj kući. Ako govorimo o Mjesecu sa ovom zvijezdom, Lili upozorava da bi natus mogao biti ispitivan zbog “glupih djela i biti predan u zatvor stoga, a može i dobiti neko nasljedstvo, mada neka od njegovih žena mora pretrpjeti smrt.”

Daje izobilje, visok položaj kao i sklonost putovanjima (morskim ili prekomorskim). Određeni medijumi ovoj zvijezdi pripisuju izuzetan duhovni uticaj i razvoj svijesti. Čest je slučaj da natus ne osjeća da pripada sredini u kojoj živi – što na ovaj ili onaj način uvijek i jeste tačno.

Arkturus i sazvezdje Bootes
Sidney_Hall_-_Uranias_Mirror_-_Bootes_Canes_Venatici_Coma_Berenices_and_Quadrans_Muralis

 

Na Ascedentu horoskopa: Arkturus donosi dobru sreću, uz mnogo briga i strahovanja izazvanih sopstvenom ludošću.
U Zenitu horoskopa: visoka služba u vladi, izuzetna zarada i ugled. Ako je u isto vrijeme sa Suncem, Mjesecom ili Jupiterom, donosi neizmjerno bogatstvo i velike počasti.
Sa Suncem: Arkturus daje uspjeh kroz spor i strpljiv, mukotrpan posao, prijatelji među klerom, povoljno za dobit i poslovanje sa javnošću i pravnicima.
Sa Mjesecom: novi prijatelji, poslovni uspjeh, dobro procjenjivanje, sklad u kući. Ako je sa Marsom prijeti opasnost od smrti gušenjem.
Sa Merkurom: trezvenost, marljivost, omiljenost, sklonost pobožnosti, donekle rasipan ali bogat, pomoć od prijatelja, povjerljiva pozicija u velikoj kompaniji ili korporaciji ili unapređenje po nalogu, povoljno za zdravlje i porodična pitanja.
Sa Venerom: omiljenost, pokloni i usluge od prijatelja, nekoliko lažnih prijatelja istog pola.
Sa Marsom: omiljenost, mnogo prijatelja, znatna dobit, koja se neće sačuvati zbog rasipnosti. Ako je u prvom, sedmom, devetom, desetom ili jedanaestom polju horoskopa, a Mjesec u isto vrijeme sa Poluksom, opasnost od smrti gušenjem.
Sa Jupiterom: dobici od pravnih ili crkvenih poslova, uticajan položaj, opasnost od licemjerstva, dobit od spoljnih poslova ili trgovačke mornarice.
Sa Saturnom: Arkturus već donosi potištenost, sebičnost, sklonost surovosti, prepredenost u poslu, materijalistička nastrojenost, povoljno za dobit i špekulacije, kao i za porodična pitanja, ali rano donosi poteškoće u bračnom životu. Povoljno za djecu, uz neslaganje sa jednim od njih.
Sa Uranom: povoljno za obavljanje posla koji zahtijeva brzu kupovinu i prodaju, kao i za poslovanje s javnošću, povezan sa starinama ili drevnim stvarima i sklon stvaranju kolekcija, u vezi sa umjetnošću, naukom i književnošću, državni položaj u nekom klubu ili udruženju, povoljno za dobit, usluge od prijatelja, povoljno za brak i djecu i korist od oba, prirodna smrt u inostranstvu.
Sa Neptunom: pronicljivost, poslovni instinkti, promjenljivost, te gubici zbog ovih svojstava, medijumska sposobnost i prilična negativnost, povezan sa društvima kao službenik, gubitak i nesreća u srednjim godinama, što ubrzava dolazak smrti, povoljno za prijateljstva, partnerstvo, brak i uspjeh, velika zavisnost od savjeta bračnog partnera.

Spika – u naručju Boginje

Spika se oduvjek  univerzalno smatrala jednom od najvažnijih pozitivnih zvijezda na nebu. Spika se nalazi u sazvežđu Djevice, tačnije u lijevoj šaci Djevice. Sjajna, jarko bijela, dvostruka zvijezda a simbol koji se za nju vezuje je klas pšenice. Ovo je zvijezda po kojoj se utvrđuje sideralni Zodijak, tj. u sideralnom Zodijaku, Spika je 0 Vage, pa joj je samim tim egzaktno suprotna tačka je 0 Ovna i tako se konstruiše cijeli Zodijak. U kasnom periodu drevnog Egipta, konstelacija Djevica se ponekad doživljavala kao boginja Izida, a Spika je božansko dijete Horus koje joj sjedi u krilu. Čak i hramovi u uništenom drevnom gradu Akhenatonu izgleda da su poređani u skladu sa izlascima i zalascima ove zvijezde. Egipatsko koptski naziv bio je Khoritos, “Usamljenik”, čime se primjećuje da je Spika dominantno svjetleća zvijezda u inače slabo osvijetljenom dijelu neba. Ova vidljiva izolacija doprinijela je reputaciji zvijezde kao neplodonosne ili nesrećne za brak, ali se u ostalom Spika smatra izuzetno srećnom zvijezdom, pogotovo kad su u pitanju oni koji se bave pravom, umjetnošću, naukom ili religijom. Kasnije, Djevica se identifikuje sa Bogorodicom, a Spika, samim tim, sa Hristom. Ali se najčešće vidi kao snop pšenice koji Persefona, boginja Djevica, drži u ruci. Helenistički astrolozi vidjeli su prirodu Spike kao mješavinu Merkura i Venere. Otuda se i kaže da su osobe rođene pod njenim uticajem često učene, filozofi, elokventne, kreativne, pametne, umjetnici, osobe koje uživaju u zadovoljstvima, praktične, uspješne, ali ponekad promjenljive ili promiskuitetne. Anonimni autor iz 379. godine napisao je da Spika, naročito među zvijezdama prirode Merkura i Venere, daje ljude koji djeluju kao “Hijerofanti” ili visoki sveštenici, kao i filozofi, te da ona proizvodi žene koje mogu postati sveštenice Izide, Demetre, ili Persefone.

Sigil Spike

U srednjevjekovnoj astrologiji, smatrala se jednom od takozvanih behenijanskih zvijezda, tj. zvijezda koje imaju osobitu magijsku upotrebu, i povezuje se sa smaragdom i žalfijom. U svojim knjigama o Okultnoj Filozofiji, Agripa sigil ove zvijezde povezuje sa Hermesom Trismegistosom.

Spika je dar, ili “poklon Boginje čovječanstvu”. Ona daje poklon u vidu sjajne životne prilike koju treba iskoristiti. Simbol je znanja i dubokih uvida.

Prema Ptolomeju ima Venerinu i Marsovu prirodu, a po Alvidasu riječ je o Veneri, Jupiteru i Merkuru. Donosi uspjeh, slavu, bogatstvo, prijatnu narav, ljubav prema umjetnostima i nauci, nemoralnost, jalovost i nepravičnost prema nedužnima. Dakle, izuzetno je povoljna i donosi dobrobiti na materijalnom i duhovnom nivou, ali ono što je posebno važno reći jeste da se smatra zvijezdom izraženo zaštitničkog karaktera. Džon Froli u svom “Udžbeniku horarne astrologije” opisuje uticaj ove zvijezde na sljedeći način: “Djevičino Klasje. Najsjajnija je u sazvežđu Djevice. Vezuje se za Našu Gospu, te je izrazito zaštitina. Spika na Asc nije neophodno pokazatelj da će se stvari odvijati kako smo se nadali, ali čak i da ne bude tako, vi ćete na kraju biti dobro; bićete zbrinuti. Spika može biti izrazito srećna, donoseći nagrade, ali sa sobom ne nosi osjećaj materijalnog uspjeha kao što je to slučaj sa Regulusom. Ona je, međutim, srećnija”

Vilijam Lili bilježi da Spika “predodređuje natusa da stekne najviše stepene crkvenog postignuća, ili bogate benefite, uz aplauze i veliko priznanje, uz prikladne dobiti, i sve to usled njegove zadivljujuće genijalnosti; sve stvari koje imaju veze sa venerijanskim ili merkurovskim ljudima, bivaju uspješne.”

Opisujući generalnu prirodu zvijezde, Lili kaže da opisuje osobu “… ljubazne pojave, marljive u sticanju Nauke i Umjetnosti, ili najinventivnijim izumiteljem kada je Merkur sa njom; ako je Saturn upleten daje sumnjičavu osobu, oštru i bahatu, nasilnu u svađi; dok ako je Mars sa Spikom daje rigidnu osobu, čak i budalu, ili malo bolje od tog.”

Za direkciju MC prema Spiki, Lili kazuje da donosi: “Neočekivane počasti ili unapređenje mogu biti dodijeljeni natusu, iznad njegovih očekivanja ili mogućnosti, a mnogo puta daje moć života i smrti nad drugima. Mnogi astrolozi smatraju da MC direktovan prema Klasju Device označava crkvena unapređenja, ali da mora djelovati u skladu sa porijeklom i mogućnostima natusa. Donekle će imati uticaja čak i među prostim osobama, tj. u toj godini bi prostak mogao steći mnogo uzimajući desetinu paroha.”

Dok direkcija Mjeseca prema ovoj zvijezdi  “doprinosi uvećanju bogatstva natusa i mnogo slave, na račun svojih izuzetnih sposobnosti i nadarenosti uma, a što će dobijati od ljudi merkurijanskih, venerijanskih i žovijalnih.”

Inače, Lili smatra konjunkciju planete sa ovom zvijezdom slučajnim dostojanstvom koja na taj način dobija 5 poena u procjeni snage. To je inače princip koji se usvaja i kod većine tradicionalnih astrologa. Tradicionalno, Spika se smatra oazom dobre sreće u inače malefičnom dijelu Zodijaka, tzv. Via Combusta (spaljeni put), od 15°Vage do 15°Škorpije.

Djevica Spika
Konstelacija Djevica i Spika, kao najsjajnija zvijezda, u njenoj lijevoj ruci, u klasju

Na Ascedentu ili u Zenitu horoskopa: Spika donosi neograničeno dobru sreću, bogatstvo, zadovoljstvo, napredovanje u crkvenoj hijerarhiji, neočekivane počasti i uspjeh iznad ličnih očekivanja ili sposobnosti.
Sa Suncem: veliko i trajno napredovanje, ugledno i visoko zvanje, ogromno bogatstvo, izuzetna sreća roditeljima i djeci, pomoć od prijatelja iz krugova sveštenstva, povoljno za javne i pravne poslove; ako je u Zenitu napredovanje u crkvenoj ili državnoj hijerarhiji. Ako se nađe i sa Venerom i Marsom, osoba će biti moćan kralj sa mnoštvom podanika, ali uz brojne lične slabosti.
Sa Mjesecom: Spika daje dobit od pronalazaka, uspjeh, bogatstvo i slava uz pomoć ljudi kojima upravljaju Merkur, Venera ili Jupiter.
Sa Merkurom: urednost, uglađenost, promućurnost i pronicljivost, naklonost sveštenstva i ljudi od autoriteta, dobit od ulaganja, odgovoran položaj.
Sa Venerom: korist od prijatelja, društveni uspjeh, lažni prijatelji među pripadnicima istog pola.
Sa Marsom: Spika čini natusa omiljenim i uspješnim u društvu, darujući mu dobro rasuđivanje i brzo odlučivanje ili žestinu u raspravljanju, krutost, djelimična ili izražena glupost.
Sa Jupiterom: omiljenost, uspjeh u društvu, blagostanje, crkvene počasti i zvanja.
Sa Saturnom: sklonost sumnjičavosti, zajedljivost i osornost, ali uz mnoga dobra djela, zanimanje za okultno, dobar govornik, omiljenost, puno prijatelja, dobit od zaostavština ali i rasipnost, dobro zdravlje, povoljno za porodična pitanja.
Sa Uranom: medijumske sposobnosti, omiljenost, posao u vezi sa nakitom, dobit od braka, srećne ruke, naprasna i prirodna smrt.
Sa Neptunom: dobro porijeklo, udobna životna sredina, uvijek dovoljno imućan, povezanost sa kompanijama, dobit od zaostavština, povoljno za porodična pitanja, donekle nagao i rasipan, ne doživljava duboku starost.
Sa Fortunom: veliko bogatstvo, pohotljive sklonosti.

Po Duporu, Spika povezana sa sledećim horoskopskim faktorima donosi:

Sa Marsom i Venerom = često javno i privatno dobrostanje. Orbis 1,30. Sa Mjesecom = usamljeni studij i dobit od rada, pronalazaka ili društva.
Sa Merkurom = visoka upućenost, govornik, pjesnik, glumac, pisac i velika intuicija narocito ako je 120 sa Uranom.
Sa Venerom = uspjeh u muzici ili drugoj umjetnosti naročito ako su dobri aspekti svijetala i Jupitera.
SO, JU, VE, MO i Asc. ako su dijelom konjunkcija a dijelom u 10. polju slava je već unaprijed osigurana, a ako ima aflikcije Saturna ili Marsa uslijedit će i pad.
Na Ascendentu = filozofija, religija, umjetnost.
Sa Saturnom = siromaštvo barem neko vrijeme.
Sa Uranom = dar za otkrića i pronalaske, narodito 120 sa Asc.
Krug Sreće (Fortuna) = obogaćivanje u novcu i časti već prema radixu. U dobrom horoskopu je najbolje u 1. ili 10. polju imati s njom konjunkcije, dok u lošem sa Saturnom daje siromaštinu i sterilnost, a u boljem slučaju čistoću.

Sudbina u astrologiji

sudbina u astrologiji

Vrlo često mi se u praksi dešavalo da ljudi koji zatraže tumačenje natalne karte imaju određeni otklon od determinističkog dijela koji je tu sadržan. Iako traže predočavanje tih najvažnijih događaja u životu na pouzdan način, ipak nerijetko imaju problem kada su suočeni sa takvim tumačenjem, nakon čega obično slijedi pitanje – “pa to i ne mora baš da bude tako?” U svijetlu ljudske prirode na način na koji ćemo o njoj govoriti, to i nije začuđujuće. I to je ono što mnogi astrolozi i ističu, da je natalna karta samo set potencijala. Čak iako prihvatimo takav stav, uvidjećemo da se ti “potencijali događaja” ipak manifestuju kao životne stvarnosti. Navjerovatniji razlog leži u činjenici da živimo u kauzalnom univerzumu i da je naše postojanje uslovljeno brojnim uzročnostima kojih najčešće nismo ni svjesni, što dalje omogućava “odmotavanje života” po nekom ključu datom u natalnoj karti. I upravo je to ono čime se astrologija u suštini i bavi, pa je tako i vezana za taj koncept sudbine koji odatle i proizilazi. Upravo taj koncept je i tema ovog teksta.

Sudbina i pitanje njenog postojanja staro je koliko i samo pitanje boga, budući da se oduvijek toj božanskoj volji podređivao ovaj postojeći ili manifestovani (kauzalni) univerzum. Iz te početne premise nastajale su brojne teorije i paradigme, koje su, manje više, nastojale da opišu taj odnos i kako taj “bog” uređuje stvari i događaje, prirodno određujući poziciju čovjeka u takvom poretku stvari.

Za svrhe ovog teksta koji ne nastoji da pruži odgovor ni šta je to bog ni sudbina, već da ih nekako predstavi iz ugla astrologije, kao hermetičke vještine, boga valja razumjeti kao onog Spinozinog – boga koji je potpuno ekvivalentan sa prirodom, koji obuhvata sve postojeće i koji “se ne kocka sa Univerzumom” kako je to opisao Ajnštajn, pod čime je podrazumijevao da se sve što se događa, bez izuzetka, događa prema strogim zakonima prirode. Astrologija i ne pretenduje ni na šta drugo izuzev te prirodnosti koja je dio svakog živa bića na planeti i u njega je utisnuta. To je vidljivo i iz tradicionalnog učenja o temperamentu (odnos humora u tijelu), koji je polazna uslovljavajuća premisa u skladu sa kojom prirodom je i dalji razvoj pojedinca određen. U tom smislu smo i govorili o procjeni temperamenta kao temelju valjane analize natalne karte u ranijem tekstu Kako (ne) tumačiti natalnu kartu?, gdje se može vidjeti kako se odatle dalje gradi tumačenje, a koje nije ništa drugo nego tumačenje “odmotavanja” te lične prirode kroz životna iskustva. Ovo je tako jer humori (elementi) ostvaruju svoju simboliku na svim astrološkim nivoima, od temperamenta u psihološkom i tjelesnom smislu, preko esencijalne i slučajne prirode planeta i esencijalne humoralne prirode zodijačkih znakova pa sve do godišnjih doba i njima korespondentnim kvadrantima horoskopskog kruga. Ta procjena temperamenta je zapravo uvid u physis pojedinca, za koji možemo reći da je amalgam svih okolnosti pod kojima se osoba rađa. Po ovoj delineaciji, to obuhvata upliv sredine, klime, tradicionalnih elemenata i njima pripadajućih kvaliteta i svih onih okolnosti koje spadaju u domen sublunarnog svijeta, sve do stelarnog “uticaja”. Sve te veze su mistične, i možda se najbolje mogu podvesti pod istinu hermetizma: “Ono što je dolje jednako je onome što je gore, i ono što je gore jednako je onome što je dolje te tako tvori čaroliju Jedinstva”

Zapravo, sa aspekta doktrinarne osnove astrologije, veoma bitno učenje za ovu temu jeste stoičko  učenje o jedinstvu univerzuma. Osnova ovog učenja leži u ideji jedinstva prirode i univerzuma. To jedinstvo nije ni čisto materijalne, ni čisto duhovne prirode jer su stoici vjerovali da su i duh i materija sačinjeni od iste tvari zbog čega je sve podređeno istom zakonu koji su oni nazivali “Sudbina”. Ove ideje se prilično razlikuju od Aristotelovih, iako su i stoici i Aristotel prihvatali filozofiju elemenata i suprotnosti. Razlike se prevashodno tiču Aristotelovog uvjerenja da postoje dvije vrste fizike, jedna za sublunarni, a druga za nadlunarni svet. Stoici su priznavali postojanje samo jednog univerzalnog zakona koji povezuje sve postojeće i iz ovog razloga je njihovo učenje o jedinstvu univerzuma postalo osnova za objašnjenje prirode veze izmedju vidljivog neba i Zemlje koju mi danas označavamo kao sinhronicitet. Suština ove sinhronicitetne veze leži u istovremenosti promjena i ciklusa koji se odvijaju na nebu, u vidu planetarnih kretanja, i u čovjeku, a koja isključuje uzročno-posledični odnos između neba i čovjeka. Dakle, planete i nebeska sfera kreću se uporedo sa unutrašnjim čovjekovim razvojem, pa je, u tom smislu, netačna tvrdnja da “zvijezde utiču” na čovjeka i određuju koja mu je sudbina tim uticajem. Zvijezde su samo pokazatelji i same po sebi ne uzrokuju ništa. Zbog svega ovoga astrološka veza neba i Zemlje ne može se okarakterisati kao uzročno-posledična kao što se to danas veoma često čini, već kao simbolična i mistična kako je i objašnjavana hiljadama godina.

makrokosmos i mikrokosmos flad sudbina
R. Flad “Vetruvijanski Čovjek; ili čovjek Mikrokosmosa unutar Univerzalnog Makrokosmosa”, Utriusque Cosmi, 1617.

Iz tog ključa, natus živi svoju životnu priču, koja je cijela tu u natalnoj karti i svak je može pročitati (ako umije). Ne znam zašto je to tako, ali na osnovu prakse, to moram prihvatiti bez dvojbe, da nam je svima sudbina zabilježena u natalnim kartama. I to je ono što astrologija čini, daje nam način da spoznamo kakva je ta naša sudbina, tj. naše lično “sazvežđe”.

Ovo lično “sazvežđe” je nekako u nama samima, radeći iznutra ka spolja. To je određena nevidljiva mreža ili splet aspekata bića koji dispozicija ili postavka planeta, zvijezda, luminara (Sunca i Mjeseca), u zodijačkim znacima u vrijeme rođenja osobe predstavlja. Istovremeno, ona je u interakciji sa spoljnim nebom tako da su u svima nama spoljnje i unutrašnje povezani. Paracelzus je ovo takođe prepoznao govoreći o “nebu mikrokosmosa” i “nebu makrokosmosa”. Toj interakciji možemo da posvjedočimo kroz prediktivne tehnike, iako uvijek izmiče neki kauzalni uzrok. Ali tako mora biti jer je u pitanju interakcija između akauzalnog i kauzalnog, između “materijalnog” i “božanskog” čovjeka, koja očito operiše pod nekim drugim zakonitostima od onih koje je savremena nauka postavila. I zato će astrologija uvijek ostati okultna vještina, jer će ono što čini da ona “radi”, tj. razlozi astrološkog uticaja zauvijek ostati tajna i misterija. Zato bi svi oni koji nastoje da je dokažu, pogotovo kroz termine današnje nauke, i tako je “reformišu”, trebali da se okanu te uzaludne rabote.

Praksa izvorne astrološke delineacije i promišljene primjene prediktivnih tehnika, uklanja svaku sumnju u vezi sa tim. Postaje jasno da su gnostici i mistici bili u pravu, to naše sazvežđe je i svojevrsni duhovni zatvor, a natalna astrologija je samo plan jednog sprata tog zatvora. Duhovno, sve čemu se možete nadati da dobijete iz takvog plana jesu uputstva i smjernice, ka izlazima i slično. Sama po sebi, astrologija vas neće izbaviti iz tog zatvora. To je dio kad na scenu stupaju duhovnost, religija i filosofija i njihove prakse.

Ono što astrologija može da učini jeste da unaprijed da opis karakteristika naših otelovljenih života. Pravilno tumačenje natalne karte oslikava našu objektivnu realnost. Daje odgovore na takva pitanja poput: “Da li ću se oženiti/udati?”; “Da li ću imati djece?”; ili “kakvom profesijom ću se baviti?” “Kakve su mi finansije ove godine?”; “Kakvog ću biti zdravlja?”; “Hoću li otići u zatvor?” itd.

Natalna astrologija se tradicionalno koristila na tri načina: da unaprijed da opis događaja koji će se odigrati u našem životu, da pokuša da manipuliše realnost koju živimo i da objasni skrivene duhovne uzroke koji stoje iza fenomena naših života. Jer zadatak astrologije kao  gnostičke vještine, nije da olakša samo životnu svakodnevicu i odgovorom na takva pitanja “riješi” životne probleme čovjeka, već, prije svega, da otkrije tačku individualnog potencijala za “oboženje” i ojača isti kroz svoje interventne manifestacije.

Dvije stvari koje su nam potrebne da utvrdimo da postoji predodređenje ili sudbina u našim životima su: objektivno, nepristrasno posmatranje događaja i ponašanja ljudi tokom dovoljno dugog perioda vremena i delineacija natalne karte i prediktivne astrološke tehnike. Prvo zahtijeva produženu pažnju, koju svi nemaju, ali koja se praksom može razviti. Ovo drugo nam pruža strukturu i jezik koji nam dozvoljavaju da vidimo i govorimo o sudbini.

Kako bismo vidjeli kako to “sudbina radi”, potrebno je najprije da uvidimo ko je osoba u pitanju. Slučajnosti ili okolnosti natusa su ono što ga razlikuje od ostalih ljudi, a natalna karta je dijagram takvih slučajnosti. Natalna karta govori nam o onom što je natalno obećano i moguće, onaj “šta nas očekuje dio”, dok su prediktivne tehnike one koje nam omogućavaju da posvjedočimo periodičnim i povremenim manifestacijama događaja datih u natalnoj karti, pa nam tako daju onaj “kada” dio tumačenja.

Jednom kada sagledate stvari iz ovog ugla; jednom kada uvidite naizgled neprestano ponavljanje obrazaca iz natalne karte u vidu događaja u životima ljudi oko vas, tada nema sumnje da li sudbina postoji. Ali istim putem dolazi se i do uvida da sudbinska strana ljudskog postojanja nije čitava priča.

To nas dovodi do spoznaje da je jedino Mudrost ključ od tamnice u kojoj nas sudbina drži. Kroz Mudrost, mudri mogu izbjeći horoskop i vladavinu sudbine. Ipak, oni se i dalje oni moraju suočavati sa faktima svog fizičkog postojanja. Tijelo ostaje podređeno vladavini zvijezda. Ali, sticanjem Mudrosti, oni dostižu i slobodu. Oni znaju da nisu ta tijela i da ono što jesu nije determinisano sudbinom niti može biti pod njenom vlašću. Jer hermetička učenja su tu prilično decidna kad govore o Čovjeku kao dvostrukom biću. Njegovim materijalnim dijelom vlada sudbina. Njegov božanski dio je slobodan. Onaj koji teži slobodi od sudbine mora kultivisati ovo drugo. To je suština Hermetičke mudrosti.
Ipak, kada govorimo o materijalnom i božanskom dijelu čovjeka, mišljenja sam da ga ovdje treba razumjeti sa aspekta svjesnosti, tj. vrijedi napraviti razliku između materijalne, uslovljene (kauzalne) svjesnosti i one koja je nadilazi, akauzalne i neuslovljene konceptom prostora i vremena, čije sticanje počinje Mudrošću i koja kao takva nužno izlazi van okvira natalne karte i stoga se često poistovjećuje sa idejom prosvjetljenja.

Ova učenja sadržana u prvoj knjizi Corpus Hermeticuma, nazvanog Poimander ili Pimander, govore nam o toj dvostrukoj prirodi čovjeka. On je podređen sudbini koliko i dok je smrtan, ali je egzaltiran i iznad nebesa, uvijek svjestan i besmrtan kao “Čovjek od Vječne Substancije”. Ostvarenje ovog “Čovjeka vječne Substancije” u nama je tema narednih knjiga Corpus Hermeticuma i od glavnog je interesovanja ezoteričnih filosofija oduvijek. Ovo “bogoliko” i “besmrtno” biće koje postoji u nama, po učenjima mnogih duhovnih i religijskih filosofija, nekako uvijek ostaje tek kao ideja, ili samo mišljenje, ukoliko uopšte i postoji svjesnost o njemu. Da bi se učinilo stvarnim, određene stvari se moraju uraditi, koje nijesu dio svakodnevne rutine. Tradicionalno, taj proces realizacije bića se naziva “oboženjem” i predstavlja ponovno spajanje prvobitnih elemenata Duše. Proces je veoma težak, ali treba imati u vidu da se on takođe manifestuje pod plaštom onoga što prepoznajemo pod pojmom sudbina. Iz toga treba razumjeti da je čak i sudbina kao takva samo sredstvo u tom Procesu, ali čija je uloga veoma bitna budući da nam kroz životna iskustva otvara put ka mudrosti.

Opet, ova pitanja pripadaju metafizici, ne astrologiji. Postoje discipline (poput određenih formi joge ili duhovnih praksi) koje mogu voditi tom cilju. Ipak, za postignuće o kom ovdje govorimo, puka primjena njihovih praksi nije dovoljna, već pretpostavlja “prethodni put” odricanja i patnji. Iako su ta pitanja od suštinskog značaja, ona ipak nisu astrologija. Ono čime se astrologija primarno bavi jeste otjelotvoreno postojanje. U skladu sa tim daje nam nepotpunu sliku ljudskog bića, i mada može dati naznake i upute za dostizanje onog što se u Pikatriksu označava “usavršenom prirodom”, ne može vas do tog postignuća i dovesti. Vjerovatno je to i razlog što je označena kao “Manja Misterija”. Manja je jer se ograničava na niži nivo transcedentne realnosti. Zapravo, to je i njena pozicija među hermetičkim vještinama, budući da astrologija predstavlja filosofsku (metafizičku) disciplinu koja se bavi odnosom čovjeka i onog dijela kosmičke ose koji, uslovno rečeno, pripada njemu i obuhvata svijet 4 elementa i tanani svijet planeta dok simbolički krug na vrhu (transcendencija) nije predmet astrološkog istraživanja niti astrološke primjene.

Dakle, jasno je da kvalitetna i precizna astrološka tumačenja, potvrdom u stvarnim događajima, predstavljaju validaciju koncepta sudbine kako je ovdje predstavljen. Eventualne pogreške koje se dešavaju nikada se ne mogu zamjeriti Umjetnosti, već se moraju pripisati nedoraslosti umjetnika, kako je to govorio Vilijam Lili.

Ono što je međutim ključno za praktično razumijevanje koncepta sudbine sa aspekta astrologije jeste da sudbina predstavlja nemogućnost izlaska iz određenog okvira, ali ostavlja mogućnost kretanja u tom okviru, što praktično znači da jedan planetarni faktor u životu može da se manifestuje na desetine različitih načina, ali ne može postati nešto drugo, drugi ontološki faktor, bolje integrisan faktor i slično. Drugim riječima, vaš natalni retrogradni Merkur ili spaljeni Mars je ono što vas je “zapalo” i može imati mnoga značenja i može se izraziti na različite načine, ali nikako ne može postati nešto drugo.

Dakako, sudbina je tema o kojoj bi se moglo pričati do u nedogled i dalja raspredanja na tu temu prevazilaze okvire ovog teksta čije je glavno nastojanje da predoči neke ključne filosofske i druge postulate po kojim se sudbina astrološki i tumači. Uprkos tome, pravo razumijevanje leži u mističnom jeziku astrološkog simbolizma koji pruža direktan uvid u sudbinu, koji iskrenom i posvećenom tragaocu ne ostavlja mnogo prostora za spekulacije o ovom pitanju.

 

 

  • U tekstu su korišćeni izvodi iz “Diploma Medieval Astrology” kursa Roberta Zolera, i relevantnih diskusija na forumu tradicionalne astrologije link

Vindemiatrix (The Widow Maker) – astrološki upliv

Vindemiatrix

Vindemijatriks se nalazi u sazvežđu Virginis, dok u krugu Zodijaka zauzima 9° 56’ Vage. Treća je najsvjetlija zvijezda svog sazvežđa, iako joj se sjaj danas umanjio u odnosu na Ptolomejevo doba.
Legenda: Vindimiatriks, ili kako je prvobitno zvan, Vindemiator, tj. Skupljač Grožđa, predstavlja Ampela, sina satira i nimfe, kojem je Dionis, u znak lične naklonosti, dao vinovu lozu, zasađenu u podnožju jedne jasike. Skupljajući grožđe, Ampelos pade i slomi vrat, pa ga Dionis postavi među zvijezde u znak sjećanja na svoju ljubav prema njemu.
Svijetlo-žuta zvijezda smještena na desnom krilu Djevice. Kažu da je dobila ime stoga što izlazi ujutro baš pred vrijeme berbe grožđa.

Ova zvijezda ima nekoliko uglova značenja, u zavisnosti od prirode planete koja se nađe na njoj. Naime, prva faza njenog značenja vezana je za nagradu ili dobitak, budući da je bog Bahus, u znak svoje naklonosti, poklonio vinovu lozu Ampelosu. Ova zvijezda je tako povezana i sa žetvom, a ako se ima u vidu da je u ranija vremena ona imala svoj heliakalni izlazak upravo u vrijeme kada počinje berba grožđa – povezanost njenog uticaja sa žetvom postaje naglašena. Dakle, „ono što si posijao to ćeš i požnjeti“ – drugi je aspekt djelovanja ove zvijezde. Ova zvijezda neće tako snažno ostvariti svoj uticaj u vašem životu, kao Spika ili jedna od kraljevskih zvijezda. Međutim, pokazaće da ste kolekcionar ili sakupljač. Vi ćete biti orjentisani na akciju, ali ne na način ovnovskog Marsa, već na jedan nježniji način, usmjeren na obezbjeđivanje vremena za žetvu onog što ste zasadili, da strpljivo prikupljate stvari koje vam se dopadaju ili su vam potrebne. Kolekcionari, i uopšte ljudi koji sakupljaju činjenice ili stvari su izrazi ove zvijezde. Stoga se uticaj Vindemiatriksa u svojoj punoj priči praktično ogleda u prilici ili šansi koju čovjek dobije, ali to se „plaća“ time što osoba prihvati da požnje sva svoja djela koja je do tada sijala, a kako to mogu biti i razne pogrešne stvari – ukoliko to ne prihvati na pravi način i u potpunosti – dešava se da osoba iz nepažnje, pa i čiste gluposti tu povoljnu priliku upropasti. To je tada drugi dio mita koji je tipičan za Vindemiatriks – pad usled precjenjivanja sopstvenih mogućnosti, kao i daljeg zapetljavanja osobe usled pokušaja da se izvadi. Tada ova zvijezda, naročito u lošoj postavci (u konjunkciji sa maleficima, odnosno lošim dispozitorima), donosi sklonost ka sarkazmu, polemikama i slično. To je samo opis nekih osobina koje se osobi javljaju na njenom putu u propast.

Jedina pozitivna konotacija koju Vindemiatriks omogućava natusu izražena je ako postoji spremnost osobe da nakon pružene šanse prihvati odgovornost za sva prošla djela, i nakon toga doživi snažnu unutrašnju promjenu.

Budući da je ovdje naglašena slika „žetve“, to je isto što i slika punog Mjeseca (SO 180 MO), koja opisuje „žetvu“ onog što je posijano u simbolici „sjetve“ mladog Mjeseca (SO 0 MO). Priroda ove opozicije naglašava i kritičan odnos između muža i žene, pa je ova zvijezda čest pokazatelj razvoda, kao i udovištva. Naime, Vindemiatriks često predskazuje smrt partnera. On je snažno i redovno zastupljen u smrtnim slučajevima koji su na neki način dramatični, vrijedni pominjanja ili koji njihove najbliže ostavljaju u neuobičajeno velikoj žalosti (atentati, ubistva, pogubljenja, avionske nesreće itd.)

Prevod sa arapskog naziva ove zvijezde – Al Muredin – znači „onaj koji je poslat u vjeri“ i zaista daje jake religiozne porive, a u povoljnoj postavci se izražava kroz spremnost osobe da prihvati odgovornost za ono što je posijano i da to primijeni svojom unutrašnjom transformacijom – što je već samo po sebi jako duhovno iskustvo.

Uticaj: prema Ptolomeju, ima prirodu Saturna i Merkura, Sajmonajt navodi Saturn i Veneru, Vilson i Pirs ukazuju na Saturn, Veneru i Merkur, dok Alvidas bilježi loš aspekt između Merkura i Saturna. Sa sobom donosi neiskrenost, gubitak časti, sklonost ka krađi, neobuzdanu ludost, a rođene pod svojim uticajem često čini udovicama.
Sa Suncem: brige, potištenost, neomiljenost, poslovni neuspjesi, povjerioci ga opsijedaju. Dodao bih da usled tradicionalne povezanosti Sunca sa mužem u ženskom horoskopu, ova pozicija bi mogla da označi udovištvo, naravno ako i osstali faktori na to ukazuju. Slično je i sa vladarem 7.kuće, razumljivo, ili je tada pokazatelj razvoda.
Sa Mjesecom: brige, brojna razočarenja, gubitak zbog zakona ili pisanja i krađe, loše zdravlje, poslovni neuspjeh.
Sa Merkurom: impulsivnost, prenagljenost, gubici zbog pisanja i u poslu.
Sa Venerom: neprilike zbog ljubavnih afera, gubitak prijatelja, opasnost zbog skandala.
Sa Marsom: brzopletost, svojeglavost, nepromišljenost, energičnost, neprilike zbog zakona, posla i prijatelja.
Sa Jupiterom: neprilike zbog zakona ili crkve, mnogo kritika, brojna putovanja.
Sa Saturnom: obazrivost, misaonost, uzdržanost, materijalistička orijentacija, licemjerje u religiji, gubici na špekulacijama, poslovni uspjeh, trajne poteškoće sa bračnim partnerom.
Sa Uranom: deformisanost ili bolest kičme ili leđa, zbog koje je osoba osjetljiva i povlači se u samoću, naročito ako je riječ o ženi; opasnost od srčanih tegoba, nepovoljno za brak, smrt u nesreći.
Sa Neptunom: aktivnost, kritička nastrojenost, kolebanje izmedju duhovnog i materijalnog, gubici zbog špekulacija i djelatnosti kojima upravlja Merkur, sposobnosti za mehaniku i pronalazaštvo, privremeno razdvajanje od porodice, smrt ili razdvojenost od jednog deteta, smrt u nezgodi ili usled nekog Saturnovog oboljenja.

U horarnim horoskopima često zna da naglasi razvod i odvajanje.  Dakle ako pitanje glasi: “Ima li buducnosti za našu vezu?” , Vindemijatriks na ASC predstavljao bi trenutni pokazatelj za: “NE”.  Isto je iako je na neki drugi način relevantan za pitanje.
Takođe se vezuje za priču o Čarobnjakovom šegrtu – što ste vjerovatno vidjeli u fantaziji. Pretjerivanje, preuzimanje moći koje osoba nije sposobna kontrolisati. Gluposti radi gluposti: preuzimanje nečeg blesavog, iako znamo da je blesavo. “Da li da otvorim duhovnu skolu?” , s klijentovim signifikatorom na Vindemijatriksu: “Samo ako želis da naneseš štetu sebi i drugima.”