Intervju: Jedini način gledanja u budućnost je tumačenje sopstvene natalne karte

interview astrology

Od svih astroloških pojmova, retrogradni Merkur definitivno dobija sve veći publicitet. Svima je period njegove retrogradnosti odveć poznat kao period kada su mogući problemi u komunikaciji, nesporazumi pa se ne preporučuje zaključivanje ugovora, loše procjene i odluke djeluju kao neminovnost, problemi u saobraćaju, a takođe se i neki važni dokumenti, poput ličnih, mogu izgubiti. Ovoj listi, i očito lošem publicitetu retrogradnog Merkura, iz svog skorašnjeg iskustva moram dodati još jedan – nemojte davati intervjue za vrijeme njegove retrogradnosti! 🙂

Naime, prije nekih 10 dana razgovarao sam sa novinarkom ovdašnjih Dnevnih novina, odgovarajući na pitanja koja su imala za cilj da astrologiju približe boljem razumijevanju šireg auditorijuma. Ipak, kada je tekst objavljen, izašao je sa brojnim i ozbiljnim nedostacima, koji ne samo da su osujetili prvobitnu namjeru, već bi mogli izazvati dodatnu konfuziju među čitateljstvom, uprkos nesumnjivo dobroj namjeri novinarke. Iz tih razloga, ali i u cilju zaštite svog integriteta i pristupa astrologiji koji njegujem na ovoj stranici, odlučio sam da objavim taj razgovor u integralnom obliku ovdje.

 

  • Zašto ste odabrali bas astrologiju?

Slobodno mogu reći da me je oduvijek fascinirala jedna od osnovnih premisa astrologije, a to je da svak od nas živi to neko svoje „parče neba“ koje je jedinstveno njegovo. To me je ujedno i inspirisalo da istražim tu tezu što sveobuhvatnije. Potvrđujući je kroz praksu, otkrio sam i ljepotu astrološkog jezika kojim su niti različitih priroda i sudbina ispisane, pa je tako ova vještina našla snažno uporište u mom duhu i biću, odveć zadojenom istraživanjima hermetizma. Posebno mi je bila interesantna ta sinhronicitetna veza kroz koju se taj komad neba manifestuje u stvarnom životu, a čija suština leži u istovremenosti promjena i ciklusa koji se odvijaju na nebu, u vidu planetarnih kretanja, i u čovjeku, a koja isključuje uzročno-posledični odnos između neba i čovjeka. Dakle, planete i nebeska sfera kreću se uporedo sa unutrašnjim čovjekovim razvojem, pa je, u tom smislu, netačna tvrdnja da “zvijezde utiču” na čovjeka i određuju koja mu je sudbina tim uticajem. Zvijezde su samo pokazatelji i same po sebi ne uzrokuju ništa. Zbog svega ovoga astrološka veza neba i Zemlje ne može se okarakterisati kao uzročno-posledična kao što se to danas veoma često čini, već kao simbolična i mistična kako je i objašnjavana hiljadama godina. Ukupnost ovih i mnogih drugih spoznaja uvjerila me je da astrologija stvarno „radi“ i to na još mnogim drugim nivoima, pored one početne teze.

 

  • Šta Vas ljudi najčešće pitaju?

Pitanja su zaista raznolika i širina tog opsega uvjerila me je da se kroz astrosimboliku može doći skoro do svakog odgovora. Počev od pitanja o izgubljenim stvarima, preko ljubavnih jada ili radosti do nekih koja bismo mogli okarakterisati kao filosofska, odgovor je uvijek bio skriven u onoj mističnoj vezi koju sam pomenuo u prethodnom pitanju, a koja je prikazana kroz odgovarajući horoskop. Iako sam na početku pretpostavljao da će ljubavna pitanja činiti okosnicu svih pitanja, ipak se pokazalo da nije tako, pa su pored ovih, vrlo česta i pitanja o poslu i karijeri, sudskim sporovima, zdravlju pa i smrti.

 

  • Poređenje šta sada ljude zanima i ranije?

Neku značajniju paralelu u interesovanjima gotovo da i nije moguće povući, budući da su pitanja dosta slična. Međutim, ipak vrijedi pomenuti da ljudi u posljednje vrijeme sve više dolaze sa pitanjima o odabiru najpovoljnijeg trenutka za započinjanje neke aktivnosti, pa čak i za rođenje djeteta, iako je ovdje neki takav intervencionizam vrlo ograničen, ali eto, bilo je i takvih zahtjeva. Ova činjenica se svakako može uzeti kao pokazatelj rastućeg povjerenja u astrologiju i njene domete, jer eto ljudi teže da svojim poduhvatima daju i „kosmički pečat“ ?

 

  • Kakve odgovore nudi horoskop?

U skladu sa prethodno rečenim, horoskop može dati zaista svakolike odgovore. Pitanja poput “koja karijera mi najviše odgovara”, “kada je najbolje vrijeme da pokrenem svoj biznis” ili “da li ću imati djece” su praktična pitanja na koja astrologija može dati konkretne odgovore. No, pored toga, astrologija može odgovoriti i na dublje nedoumice, poput “kako najbolje da ostvarim svoju svrhu”. Svi ti odgovori se dobijaju kroz specifične horoskope koji imaju svoju „užu specijalizaciju“. Pa tako, natalna karta, poznata još i kao „životni horoskop“, pruža informacije o najrazličitijim oblastima života poput: predispozicije za školovanje i stručno usavršavanje, izbor zanimanja i karijere; poslovne i finansijske prilike; talenti; ljubavni i bračni život; potomstvo i odnos sa djecom; zdravstvene prilike i opasnosti… Godišnji horoskop pokriva iste oblasti na nivou jedne godine, uobičajeno od rođendana do rođendana, i zasniva se na natalnoj karti. Uporedni horoskop tumači određeni odnos i pruža dragocjene infomacije o slaganju i kompatibilnosti dvoje ljudi i na kom nivou to slaganje zapravo postoji iz čega se i dolazi do zaključka o trajnosti same veze. Najširi spektar pitanja pokrivaju horarni horoskopi, koji su izuzetno pogodno astrološko sredstvo za pružanje preciznih odgovora na neko jasno i konkretno pitanje. Hoću li se zaposliti u toj firmi? Da li ću se udati za njega? Da li me voli? Da li da odem na taj put? Da li ću položiti ovaj ispit? Da li će mi vratiti dug? Za razliku od natalne, koja je korisna za neki opštiji pregled života natusa, horarna astrologija nastoji dati praktične odgovore na ova i brojna druga pitanja na „da ili ne“ bazi.

 

  • Da li horoskop može odgovoriti na pitanja koja se tiču društva u cjelini i budućnosti države i svijeta?

Može, ovim pitanjima se bavi posebna grana astrologije, poznata pod nazivom mundana astrologija. Ona se bavi opštim događajima kao što su sudbine zemalja, ratovi, revolucije, države, podneblja, klimatske promjene, ekonomski napredak, društveni događaji i svi slični koji utiču na veći broj ljudi. Ponekad se neka zbivanja mogu očitati lako jer su zaista markantna, no ponekad se radi o suptilnijim varijantama predviđanja. Začetke mundane astrologije možemo naći u Ptolomejevoj knjizi „Tetrabiblos“ gdje autor opisuje različitosti naroda i njihovu povezanost s određenim zodijačkim znakom, a sve to tvrdeći da osobine naroda i običaji zemalja potiču od njihovih geografskih dužina i širina na kojim obitavaju, te povezanosti istih s položajem Sunca. Metodi ove grane astrologije se umnogome razlikuju od ostalih i riječ je o vrlo kompleksnim tumačenjima koja podrazumijevaju konsultovanje više različitih horoskopa, poput ingresa Sunca u znak Ovna za odgovarajuću teritoriju, ali i u ostale tačke ekvinocijuma, pa karte eklipsi Sunca i Mjeseca, te karte velikih konjunkcija, tj. konjunkcija hronokratora Saturna i Jupitera, koje se odvijaju svakih 20 godina, ali i one imaju svoje cikluse promjena tripliciteta, pa je najmanji ciklus negdje oko 200 godina a najveći blizu 800 godina. Tek kroz tako detaljnu analizu može se doći do konkretnih predikcija za neku državu ili narod.

 

  • Najzanimljiviji horoskop koji ste radili, detalj kog se sjećate?

Bilo je zaista raznoraznih kurioziteta i zanimljivih situacija, no ovdje bih ipak izdvojio svojevrsni projekat koji je za mene predstavljao poseban izazov. Naime, bio je klijent koji se bavio berzanskim poslovima, pokušavajući da predvidi periode rasta i pada valuta i roba na Forex berzi. Iako je ovo bila posve nova oblast astroloških tumačenja i predikcija, ipak smo uspjeli da razvijemo određeni sistem koji je imao veliku stopu uspješnosti, budući da su ove predikcije rađene po učestaloj frekvenciji. Namjerno kažem „mi“ jer je to jedna od situacija iz koje se može vidjeti i kako iskustva klijenata mogu astrologu biti od pomoći pri razvijanju ovako osobenih astroloških sistema. Stepen tačnosti u jednom momentu je bio takav da su iz ove berzanske kuće klijentu davali drugačije preporuke od onih predviđanja do kojih smo dolazili, čudeći se njegovim ulaganjima i sledstvenim dobitima.

intervju

 

  • Da li u čitanju horoskopa ima relativizacije i tendencije da se neke tvrdnje čine istinite bas za nas a u stvari se mogu odnositi na skoro sve?

Na ovoj tendenciji možemo da „zahvalimo“ modernoj astrologiji prisutnoj u dnevnoj štampi, koja svakako relativizuje stvari, počev od toga što 1/12 čovječanstva podvodi pod isti znak kom će se događati iste stvari. Takve „predikcije“ moraju biti postavljene na tako širokoj osnovi i kroz tvrdnje koje zaista mogu biti primjenjive na sve, jer im je osnovna postavka pogrešna. Naime, oni tu tumače aktuelne tranzite postavljajući određeni zodijački znak za ascendent tog nekog hipotetičkog horoskopa. Samo u vrlo rijetkim slučajevima ove predikcije bi mogle da budu istinite, ali uglavnom je to nemoguće i zato i dobijamo tumačenja puna tzv. „opštih mjesta“ i neodređenosti. Predikcije koje će biti konkretne i istinite samo za nas mogu se dobiti samo iz našeg natalnog horoskopa, i relevantnih prognostičkih tehnika koje iz njega proizilaze. Nama kao jedinkama se mogu događati jedino stvari koje postoje u našoj jedinstvenoj natalnoj karti, i to kada dođe vrijeme za njih, odnosno kada su aktivirane prediktivnim tehnikama. Stoga je najpametnije da ove tzv. dnevne, nedeljne i slične nazovi horoskope ignorišemo, a ako nas već zanima budućnost kroz astrologiju, jedini ispravni način je tumačenje sopstvene natalne karte.

 

  • Kako su nastali horoskoski znaci i kako su određivane osobine znakova?

Osobine znakova sa kojim se danas najčešće susrećemo takođe su produkt tzv. “reformacije” astrologije, a u stvari je riječ o pukoj banalizaciji astrološkog predmeta kako bi se što više približio masama. Tako se danas dosta često pri upoznavanju i postavlja to pitanje: šta si u horoskopu? Kao da će se na taj način dobiti neki bolji uvid u karakter određene osobe. Često tako čujem ljude kako mi govore “ja sam Strijelac” ili “mi smo ti Vodolije takve …” itd., čime se ličnost svodi ne samo na netačnu korelaciju već se i cijela osoba svodi na znak zodijaka. I ne samo na taj znak, već na našu nesavršenu (i često pogrešnu) predstavu o njemu. Ovo su čiste spekulacije, bez ikakvog astrološkog pokrića.

U tradiciji, zodijački znaci nikada nisu imali neki “personality”, koji bi automatski bio primjenjiv na sve one koji su rođeni određenog datuma. Pristup je bio drugačiji. Autori iz tradicije ne daju “opise” znakova, tj. ne pripisuju im neke osobine. Generalno, navode se kvaliteti, a potom i stvari sa kojim se znaci povezuju, tj. koji su im simbolički korespodentni (profesije, životinje, mjesta, boje i slično). Na primjer, Vodolija je fiksni, vazdušni (otuda i topao i vlažan), dnevni (nasuprot noćnom), muški, ljudski (ne životinjski poput Ovna ili Lava itd.), glasni (nije nijem poput vodenih), primarni Saturnov znak itd. Iz ovih kvaliteta mogu se izvući logični zaključci, koji moraju biti u skladu sa ovim karakteristikama. Stoga bi Vodolija bila pričljiva (ljudski i glasni znak), tvrdoglava (fiksni kvalitet), intelektualna (vazdušni i ljudski), teži strukturi (Saturn) i tako dalje. Obzirom da je u pitanju muški, vazdušni, ljudski/intelektualni znak to će Vodoliju učiniti okrenutijom budućnosti i kretanju naprijed nego recimo Jarca (drugi Saturnov znak), ali to im ne omogućava da se oslobode fiksne, saturnijanske prirode, tako da ne mogu biti tako nezavisni i skloni pobuni ili skloni iznenadnim i neočekivanim promjenama. Ovo je jedini čisto astrološki metod kojim se može dati delineacija nekih osobina zodijačkih znakova.  Kako su svi ovi kvaliteti pripisani znacima proizilazi iz složenog ali koherentnog i jasnog sistema prave astrologije, a čija dalja elaboracija prevazilazi okvire ovog intervjua.

U dodatku, prilažem vam i tekst koji je naposljetku objavljen. Na stranu uređivačka politika, kao što već rekoh, objavljena verzija očito je nepotpuna i nepovezana, uz dodatke kojim nisam autor, poput uvoda i zaključka.

Astrologija kao jezik Prirode – drugi dio, ili o Vremenu

time astrology

U prethodnom tekstu govorili smo o astrologiji kao simboličkom izrazu fizisa, ili ti prirode živih bića, prvenstveno čovjeka. To smo činili kroz opis temperamenta i Sudbine koja se odmotava kao nužnost ispoljavanja te jedinstvene prirode. U ovom tekstu ćemo u principu ići istom linijom, samo što ćemo se sada baviti konceptom Vremena, kao ključnim segmentom tog istog fizisa i kako je on manifestovan u astrologiji čineći je potpunom u simboličkom opisu prirode natusa. Budući da je astrologija uglavnom prediktivna vještina, to je vrijeme svakako njen suštinski faktor. Ono je polazna tačka svakog tumačenja, budući da ako nemamo vrijeme nekog događaja, nemamo ni horoskop. Pa čak i sama ta riječ horoskop, etimološki u sebi sadrži vrijeme, budući da potiče od grčke ὡρόσκοπος, ili ti ὥρα (hora) što znači “čas ili vrijeme” i σκόπος (skopos) – posmatrač, osmatranje, pa u konačnici dobijamo “osmatranje vremena (rođenja i sl.)”. To je tako jer svako biće pa i događaj i sve što nastaje na ovoj planeti biva određeno upravo vremenom kada je to nešto rođeno ili nastalo. Vrijeme sažima sve kvalitete prirode u datom trenutku u samo taj jedan momenat koji poput pečata biva utisnut u prirodu natusa, pa samim tim i sudbinu, ili po onoj narodnoj – “što se grbo rodi, to vrijeme ne ispravi”. Vrijeme je ujedno i najveći resurs kojim čovjek može “raspolagati”, a sa kojim je uvijek u nekoj trci, kojeg mu nekako uvijek nedostaje, koje ne može da uhvati rastrzan između prošlosti i budućnosti.  Vrijeme je sukob duha, duše i materijalnog tijela, jer to troje spaja na  privremen način, smrtnošću. Drevni alhemičari su imali javnu tajnu formulu za prevazilaženje Saturna (Hronosa – Vremena) koja glasi:“vremenom treba ovladati uz pomoć ritma koji će ga pretvoriti u vječno sada“. 

Najočitije tu poveznicu možemo napraviti kod godišnjih doba. Godišnja doba su i neka osnovna podjela vremena na nivou godine, saglasno kojoj je podijeljen i zodijak. Pa tako, prva tri znaka – Ovan, Bik i Blizanci – oličavaju atribute proljeća, i to svaki na svoj način: Ovan, kao kardinalni, označava početak tog doba, dok su najtipičnije karakteristike proljeća oličene u Biku, kao fiksnom znaku, i naposletku imamo Blizance, koji kao promenljivi znak i dalje zadržavaju proljećne atribute ali su oni sada uveliko pomiješani sa ljetnjim. I tako je i sa ostalim godišnjim dobima i odgovarajućim zodijačkim znacima. Pozicija Sunca u nekom od njih je naš rođendan, ali još važnije, simbolički atributi tog godišnjeg doba očituju se u našoj temperamentalnoj strukturi, tj. prirodi ili fizisu. Shodno tome, Sunce u Ovnu će donijeti toplotu i vlagu, odnosno sangvinične temperamentalne izraze, budući da su prikladni proljeću. Iz rečenog se može jasno uvidjeti koliko smo zaista dio prirode koja nas okružuje kao samo još jedan njen izdanak, povezani sa njom na najmističniji način, koji eto kroz astrološke simbole možemo tumačiti.

saturn vrijeme
Saturn (Hronos)

No, pored toga, osnovna premisa jeste da je Vrijeme već inherentno živim bićima, tj. da je dio njihovog fizisa. Ovo proizilazi iz toga da je Vrijeme numinozno – odnosno od živih bića, te je stoga biološko, a ne linearno. Shodno tome, Vrijeme varira, tj. zavisi od fizisa, ili tačnije varira zavisno od prirode, karaktera živog entiteta koji ga manifestuje, pa tako postoje i različite vrste Vremena. Jer svako živo biće ima Tok (budući da Vrijeme je Tok) koji je prikladan, odnosno koji predstavlja ili manifestuje njegov fizis, a koji je istovremeno prikladan tom obliku života. Stoga, naša vrsta Vremena, nas kao ljudi, razlikuje se od onih koje su odgovarajuće drugim oblicima života. Ovom jasno možemo posvjedočiti posmatrajući prirodu oko sebe i tako uvidjeti kako različiti oblici života imaju neko svoje Vrijeme koje je dio njihove prirode, pa se tako odgovarajući procesi njihovog razvoja odvijaju kada dođe Vrijeme za to. Pa tako, životinje imaju sezone parenja, sezone migracija, sezone hibernacije, sve u skladu sa fluktuacijama u Prirodi koje aktiviraju te njihove unutrašnje časovnike. Iako se ovi procesi mogu pratiti na nivou vrste, oni su jednako i individualni, jer ne ide svaki medvjed u istom momentu u fazu zimskog sna, već u skladu sa tim svojim unutrašnjim Vremenom koje tako diktira tempo njihovog razvoja i naposletku evolucije. Ista je stvar i sa biljkama, pa naravno i sa čovjekom. Treba istaći da ovaj Tok nije linearan, već je više spiralan, budući da se neke iste sezone ponavljaju u pravilnim vremenskim razmacima, ali svaki sledeći put na nekom drugačijem nivou od prethodnog, pa ne postoji ponavljanje kao takvo ma kako to spolja da izgleda. Taj privid ponavljanja i istovjetnosti, tj. linije koja ide samo naprijed,  ljudima je donio apstrakciju kalendarskog mjerenja Vremena, iako se ona ne poklapa sa njihovim stvarnim, samo njima inherentnim vremenom. Pa tako, nisu ni svi ljudi od 40 navršenih kalendarskih godina jednako stari. Niti proljeće svake godine na svakom mjestu dolazi 21. marta.  Ipak, čini se da su ljudi ovdje još jednom zamijenili suštinu za formu, dajući primat ovoj drugoj, iako svjesni njene nekompetentnosti. Izgleda da je zaboravljena primarna svrha kalendara, a to je ta da bude simbolički prikaz Vremena, ne i njegov vjerni pokazatelj.

Svakako treba napomenuti da su sva ta individualna vremena, kao svojevrsno nasleđe prirode sa kojom smo rođeni, podređena nekim višim vremenskim tokovima i van njih ne mogu izlaziti, tačnije ona su samo njihov segment. Svako to opšte Vrijeme posjeduje neke svoje karakteristike, neki svoj zeitgeist (duh vremena), i sve ljudske prirode i njihova vremena se podređuju tom duhu, tj. njegovoj aeonskoj ili evolutivnoj sili, pa je tako čovjek “… samo jedna slamka međ’ vihorove”. U toj nekoj široj perspektivi, ljudske prirode ne moraju nužno da otjelotvoruju sve karakteristike tog doba, one mu mogu biti i antiteza, pa možda i vjesnici neke Promjene, ali  sve to i dalje ostaje kao onaj jedan naum Prirode o kom smo govorili u tom prethodnom tekstu. Pa će tako neka Vremena favorizovati loše ljude, bez časti i morala, kao vodeće ljude u tim periodima, dajući im najviše funkcije i zvanja, dok oni drugačiji, upravo zbog takve svoje prirode, nisu vični da se snađu u tom vrtlogu, tj. u određenom su raskoraku sa tokom Vremena, ili kasne ili žure, dok su prirode ovih drugih sinhronizovane sa tim tokom. Naravno, jasno je da lideri predstavljaju samo izraz kolektivno nesvjesne potrebe, i možda pritajene težnje većine ka istom tom načinu života i takvom karakteru za koji postoji potajno divljenje. Iz rečenog se može uvidjeti koliko je tu na snazi i svojevrsni povratni mehanizam i kako promjena svijesti može dati evolutivno progresivan zamah, ali poput klatna, i onaj povratni. “Što ljudi hoće, to i vrijeme trpi.”, kako to primjećuje  Njegoš. No, to je već priča za neki novi tekst koji će se baviti upravo tim krupnijim vremenskim tokovima, poznatim i kao Doba, a posebno jer smo na domak novog, i to Vodolije.

No vratimo se osnovnoj temi. Saglasno rečenom, svaki čovjek ima neko svoje vrijeme, period ili sezonu u kojoj njegov potencijal sazrijeva i doseže vrhunac, pa ne postoje pravilnosti iako su uopštavanja te vrste donekle simbolički i prikladna. Jer kao što je tačno da svak ima svoje vrijeme, jednako je istinito i da sve ima svoje vrijeme. Taj Tok u astrologiji je predstavljen kroz sedam faza ili perioda u životu, korespodentnih sa sedam planeta – počev od Mjeseca i haldejskim redosledom sve do Saturna. Život je podijeljen na periode vladavine planeta tako da periodom prve četiri godine vlada Mjesec, potom do šesneste vlada Merkur, Venera od 16. do 22. pa zatim od 22. do 42. je period Sunca, potom do 56, Marsa,pa do 69 Jupitera i potom do kraja života Saturna. Sva ta doba je lijepo opisao Šekspir u svom komadu “Kako vam drago”:

(…) Sav svijet je pozomica;
A ljudi, žene u njoj glumci samo,
Što dolaze i odlaze sa scene;
I mnogo život uloga mu pruža
Kroz sedam čina. Prvo, kao dijete,
On dreči, slini dojilji na ruci:
A onda plačni đak, sa torbom svojom
I s glatkim licem puže poput puža
Bez volje ka školi. Ljubavnik je zatim
I uzdiše ko peć, i tužno pjeva
O obrvama drage. Tada, vojnik,
Pun strašnih kletvi, s bradom ko pantera,
Osjetljiv na čast, nagao na svađu,
Za mjehur slave stavit spreman glavu
Pred ždrijelo topa. Onda, kao sudac,
Za ukras trbuh, kopuna pun, nosi,
I strogo gleda, s podšišanom bradom;
Pun mudrih riječi i običnih misli,
On ulogu si igra. Šesti čin je
Već Pantalone, mršav, s papučama,
Naočare nosi, kosu k sebi stišće;
A široke mu mladenačke gaće
Struk tanak grle; snažno muško grlo
Ko dječji vrisak opet tanko pišti
I zviždi. Tako zadnji prizor stiže,
Toj šarenoj je historiji konac;
Djetinjstvo drugo, zaborav i propast,
Bez zubi, vida, okusa, bez svega (…)

vrijeme_7_etapa_zivota

 

Kao što možemo vidjeti u ovoj najopštijoj podjeli Mjesecu pripada period prve četiri godine života, što je sasvim korespodentno činjenici da je ovo period kada djeca uglavnom upijaju utiske iz spoljne stvarnosti, na koje reaguju isključivo emotivno i nesvjesno, kada su vrlo zavisni od majke, što sve simbolički odgovara Mjesecu. Iskustva koja će natus imati u tom periodu, zavisiće od natalne postavke Mjeseca. Stoga, iako je taj period nekako univerzalan za sve ljude u tom uzrastu i iskustva slična, dometi i realna iskustva biće opet individualna, uslovljena natalnim postavkama. Kao i prošlog puta i ovdje bih taj princip predočio kroz Mars i Veneru. U tom pogledu, oduvijek mi je bilo zanimljivo kako recimo određene profesije poput manekenstva imaju tačno vremenski određen period kada se te karijere mogu započeti, a to je baš period Venere, tj. u tim adolescentskim godinama. Isto tako, muškarci neki svoj zenit generalno doživljavaju u četrdesetim godinama života, što je period Marsa, dok je kod žena suprotno, budući da tada nastupa period menopauze.  Vrijedi dodati da vremenske uslovljenosti po ovoj podjeli proizilaze i iz one prethodne priče o humorima u tijelu. Tako imamo da je sangviničnom periodu najkarakterističnija prva četvrtina života i krv kao odgovarajući životni sok, pa sve tako dalje do hladnoće i vlage flegme i crne žuči, pa i ne čudi što taj kraj života pripada Saturnu, koji svojom simbolikom sve to objedinjuje. Čak i u kolokvijalnim izrazima nailazimo na te paralele, poput “jesen života” itd. Ta podjela Vremena se dalje kroz astrološke prediktivne tehnike spušta na sve pojedinačniji i samim tim jedinstveniji doživljaj. Tako imamo firdarske periode koji su podjela života na planetarne periode, takođe po haldejskom poretku, ali počev od svijetla vremena rođenja, tj. Sunca u dnevnim i Mjeseca u noćnim rođenjima, pa se ti periodi tumače u skladu sa natalnom pozicijom odgovarajuće planete.  Nadalje se u taj okvir uklapaju i sve konkretnije tehnike poput firdarskih podperioda, profekcija, primarnih direkcija, progresija, planetarnih, solarnih te lunarnih povrataka, koji sve bliže preciziraju određeno vrijeme za neki događaj.

Jedna od primarnih konsideracija prilikom tumačenja natalne karte jeste procjena dužine života, tj. sam naš životni vijek je sadržan u natalnoj karti. Ova procjena polazi od hajlega, planete ili tačke nosioca životne sile, i njegovog vladara, znanog kao alkohoden. Alkohoden je planeta koja ima najviše dostojanstva na mjestu hajlega, a po nekim autorima neophodno je i da ga aspektuje.  Svaka planeta može biti alkohoden i sve one imaju svoje manje, srednje, veće i najviše godine, a dodjeljuju mu se one koje odgovaraju snazi planete koja je alkohoden u natalu. Životni vijek može biti određen i susretom hajlega sa anaretom (tačkom rušioca života) prema direktivnom luku koje one grade. Međutim, ono što je ovdje  od značaja jeste ta korelacija procjene životne sile ili snage jednog horoskopa, samim tim i prirode i konstitucije pojedinca, sa vremenom trajanja njegovog života, i na taj način ukazujući kako je vrijeme utkano u fizis pojedinca.

Iz ovog se jasno vidi kako je Vrijeme inherentno prirodi bića, jer potencijal obećan natalnom kartom neće biti dosegnut prije nego bude simbolički aktiviran astrološkim prediktivnim tehnikama, to jest, prije nego li dođe Vrijeme za to. U skladu sa prethodno opisanim, to ne treba tumačiti tako da te tehnike uslovljavaju bilo šta, one samo simbolički prikazuju da je moje/tvoje/njeno vrijeme došlo. Pa tako, iako se smatra da je idealan period za brak u trećoj deceniji života, to neće uvijek biti tako, već svako ima svoje vrijeme kada će doći do potpunosti tog iskustva. Isto je i sa karijerom, i uopšte nekom srećom ili nesrećom u životu. Neki ljudi vrhunce doživljavaju u starijim godinama, ili pak ranije u mladosti, iako je prema onoj opštoj podjeli zenit života u 40-im godinama. Samim razmatranjem natalne karte mi možemo uvidjeti kakav  to natalni potencijal čini datost fizisa natusa, i kako će se isti kao izraz te njegove prirode odmotati kroz Vrijeme, na jedan sasvim jedinstven način. Jer sklop ličnosti utiče na to kojim tempom se stvari u životu osobe dešavaju, tj. taj tempo je sadržan u njegovoj prirodi, pa će neko strpljivo i marljivo graditi svoja postignuća, neko će ih osvajati na juriš i kroz borbu, neko opet kroz posustajanja i povlačenja sebe osujećivati, i sve tako, svak u svom ritmu raspreda niti tog finog tkanja svoje prirode, istovremeno upoznajući i gradeći sebe kroz sledstvena iskustva. Astrologija, kao jezik Prirode, u svom simbolizmu apstrahuje sve te aspekte, omogućavajući nam uvid u tu vječnu Misteriju koja je Život.

Sve rečeno nas naposletku dovodi do temeljnog principa hermetizma – “kako gore tako i dolje”. Vremenski ciklusi kosmosa su izgleda u određenoj korelaciji sa unutrašnjim ciklusima prirode čovjeka i njenog razvoja, jer je očigledan sinhronicitet između kretanja nebeskih tijela sa promjenama i dešavanjima u ljudskim životima. Jer neraskidiva je ta nit koja vezuje makrokosmos i njegove cikluse sa našim mikrokosmosom i njegovim ciklusima. Kako smo ranije i govorili u tekstu Sudbina u astrologiji, ta veza nije kauzalna niti se može objasniti nekim egzaktnim metodima savremene nauke, ona je jednostavno mistična, prikazana jedinim jezikom kojim može i biti objašnjena, onim astrološke simbolike koji nam omogućava da u tu vezu proniknemo i saznamo više o sebi i svojoj prirodi. Zbog ove opisane sveobuhvatnosti i bogatstva simbolike koja se proteže na svim nivoima postojanja i u svim vremenima, astrologija će uvijek posjedovati ključeve riznice Mudrosti Života!