Svi fiksni znaci posjeduju najsnažniju silu jer predstavljaju maksimalnu moć elementa kom pripadaju. To nije onaj svježi nalet mladosti ili blijedeća vatra godina, već moć zrelosti u svom zenitu. Postoji energija za početak i postoji energija da se nastavi i završi. Svi fiksni znaci posjeduju taj veliki kvalitet izdržljivosti.
Iako Bik predstavlja onaj najmanje aktivan od svih elemenata, pa iako su njegovi planetarni uticaji pasivni Venera i Mjesec, fiksna priroda znaka je dovoljno snažna da ostvari sasvim pozitivan efekat na njihov karakter. Na primjer, uticaj zemlje kod Bika je takav da čini natusa intenzivno konzervativnim, ali to nije ona konzervisanost besposličarenja ili lenjosti u zadovoljstvu, već je to pozitivno ubjeđenje da su stvari takve kakve jesu i da ih ne treba mijenjati. Podznak Bik je stoga uvijek na oprezu kad su u pitanju uticaji koji podstiču tzv. reforme.
Mentalni stav im je sličan onom kod veleposjednika ili farmera u starijim civilizacijama koji su, osjećajući da su se stvari prilično dobro odvijale vjekovima, odlučni u otporu radikalnim izmjenama istih, plašeći se da bi čak i poželjna reforma mogla da bude početak nekog destruktivnog niza. Iz tog razloga se podznak Bik često smatra glupim, pogotovo od strane Blizanca, koji ne vidi ništa do čiste logike u svim situacijama.
Degradirani tip Bika je izuzetno lijen, senzualan i sklon samopovlađivanju. Tendencija koju podznak Bik posjeduje je ka neumjerenosti u hrani povezana je i sa vladarstvom Bika nad područjem grla. Čak i senzualni ispadi koji su ponekad karakteristični za niži tip ovog znaka su najčešće posledica previše jela i pića. Kod nešto agresivinijeg tipa, situacija je sasvim drugačija. On voli da radi za svoju gušt. Raduje se osvajanjima, i njegova druga zadovoljstva su od manjeg značaja. Ljudi ovog tipa su stoga jako dobri radnici, jer kad se jednom zainteresuju, ništa ih ne može uplašiti niti odvratiti od zadatih ciljeva. Prepreke ih samo podstiču na dodatnu aktivnost. To ih čini dobrim slugama ili zaposlenima.
Međutim, veliki problem koji ima podznak Bik jeste započinjanje. Niti planete, niti element ili karakter znaka ne daju im ništa od inicijative. Njih uvijek treba uvježbavati, treba im tačno pokazati šta da rade i u stanju su da tako nastave zauvijek. Kad im se postavi novi zadatak, može biti poteškoća usled tvrdoglavosti. Zatim tu je i jogunstvo koje dodatno otežava ubjeđivanje. Lojalnost i vjernost su izuzetno karakteristični za Bikove. Njihova predanost je gotovo slična posvećenosti psa.
Ovi ljudi su i vrlo konstruktivni, ali izuzetno oprezni. Uvijek vode računa da neka superstruktura, koliko god da je elegantna, ne naruši zgradu ili objekat na koji je postavljena. Njihov glavni interes je stabilnost temelja. Imaju dobar osjećaj za ljepotu, ali ne mare mnogo za samu dekoraciju bez temelja korisnosti. Njihove težnje su snažne, ali insistiraju na postepenom napredovanju, nikad ne preskočivši stepenicu. Nikad se ne kockaju, zadovoljni su svojim radom i da požanju rezultate istog kad mu dođe vrijeme, i vrlo rijetko je moguće da ih neka nepogoda sasvim izbaci iz težišta. Kad im je životno djelo gotovo uništeno, oni nastavljaju mirno, skoro kao da se ništa nije ni dogodilo, pa je ovakvo ponašanje vrlo često nagrađeno konačnim uspjehom. Na taj način Bikovi zavređuju poštovanje i onih koji prirodno naginju preziru njihove tuposti.
Kad je riječ o novcu, podznak Bik je povjerljiv i pošten. Nisu rasipnici, već ono što bismo nazvali razumnim, konzervativnim finansijerom.
U vođenju kućnih poslova, sve ove njegove karakteristike su od posebno konstruktivnog značaja. Često je beskorisan u upravljanju sa vulgarnim i nemoralnim intrigama koje se često označavaju kao diplomatija, bilo u poslu ili politici. Nema poseban dar govora ni pisanja. Teško se izražava, iako vrlo snažno osjeća stvari.
Vrlo je posvećen domu, mjestu na kom je rođen, što je još jedan dokaz njegove generalno konzervativne prirode. Njegov domaći život bi trebao biti miran, i uopšte rečeno, srećan; jer, zaista, on jeste idealni bračni partner, budući da je mnogo naklonjeniji konvencionalnom seksualnom životu, nego nekim drugačijim ponašanjem, a i djeca su mu vrlo draga.
Ljudi čiji je podznak Bik su vrlo vjerni i dobrodušni u prijateljstvima. Strpljiv je i zna se kontrolisati, ali ako ga podbadate može doći do granice kada će pući na najnasilniji i najopasniji način. Tako ljupko i fino djeluje, da izgleda da ga je nemoguće naljutiti. Nepromišljene osobe često računaju na ove njegove osobine i iscrpljuju ih do krajnjih granica, pa se vrlo često nađu oduvani njegovim bijesom koji njima u datom momentu uvijek djeluje neracionalno.
Budućem caru Hadrijanu (vladao od 117.-138.) još je stric bio izradio horoskop i prognozirao carsku vlast. No zahvaljujući uvjerenju tadašnjeg cara Vespazijana kako ga jedino sinovi mogu naslijediti, Hadrianov život nije bio u opasnosti. Njegov nam je horoskop ostao sačuvan zahvaljujući astrologu iz 2.vijeka Antigonu iz Niceje (Nicea) te Hefestu iz Tebe koji je Antigonove povijesne horoskope citirao u vlastitom djelu. Pozicije planeta koje Antigon navodi ne odgovaraju u potpunosti onima koje dobijemo koristeći moderne proračune i tropski zodijak: po našoj računici Hadrijanov Saturn je na samom kraju Strijelca, čime je ne samo u prethodnom znaku već i u prethodnoj kući gledajući po sistemu kuća-znak koji je tada korišten. Tačka ASC-a je takođe još na kraju Jarca, ne u Vodoliji, čime Jarac postaje prva kuća – sliku sam modifikovala kako bi više odgovarala Antigonovom tekstu.
Antigon navodi kako je ovaj “neimenovani car” postao carem „jer su oba svjetla na ASC-u, Mjesec u vlastitoj sekti, na samom stepenu ASC-a te u konjunkciji sa Jupiterom“… „jer su mu kopljonoše u vlastitim kućama, Venera npr. je u svojoj egzaltaciji u Ribama, a Mars je ondje u svom triplicitetu“ (kopljonoše su planete iza Mjeseca i ispred Sunca, od čijeg stanja zavisi imovinsko / politički položaj osobe).
.. „bio je velik, hrabar i ugodnog karaktera jer su svjetla bila na uglovima, posebno na ASC-u, u ljudskom i muškom znaku“ (Vodolije). “A inteligentan, dubok i dobro obrazovan bio je jer je Merkur bio jutarnja planeta, sa Saturnom u 12. znaku te Sunčevim kopljonošom.”
Što se tiče Antigona, sigurno da je Hadrianovom Merkuru koristio uticaj vladara Saturna koji se našao u svom domicilu u Jarcu, no i iz moderne perspektive Saturn se posve smisleno nalazi na posljednjem (najizraženijem) stepenu Strijelca; Hadrian je utemeljio (Saturn) i izgradio Rimsko sveučilište (Strijelac), Athenaeum, a bez obzira koji mu saturnski znak pada na točku ASC-a car je poznat po zidinama (Saturn) kojima je opasao granice Carstva u dalekoj Britaniji. Onovremeni doživljaj Britanije odgovara simbolici dvanaeste kuće; daleke, nepoznate, strašne zemlje, kuće u koju pada Hadrianov Saturn. Pored ovih tonova dalekih područja i višeg znanja, Strijelac kao dom vladara Hadrijanovog ASC-a istakao ga je i na planu religije budući da je car obnovio Panteon, hram svih bogova izgrađen još za Augusta.
(unutrašnjost Hadrianovog Panteona)
Poput cara Tiberija, i Hadrian je savladao astrološku vještinu te bi svakog 1.1. u godini napravio popis najvažnijih događaja koji mu predstoje, prognoziravši na taj način i sat vlastite smrti.
Hadrianovi nasljednici Antonin Pio (tako prozvan jer je „pobožno“ deificirao svog prethodnika i posvojenog oca, Hadriana), i Marko Aurelije, iz astrološkog ugla nam nisu toliko zanimljivi – kao filozofi, stoici, malo su pažnje posvećivali progonu vlasnika carskih horoskopa.
No Septimije Sever (vladao od 193.-211.) je posve druga priča; rodom iz Sirije još davno se raspitao o potencijalu svog natala, a podatke je dobijao i kroz druge divinacijske metode. U vrijeme vladavine “dobrog cara” Marka Aurelija ovo nije bilo problem, no za vladavine njegovog omraženog sina Komoda (sjećamo ga se iz filma „Gladijator“) budući car Septimije Sever bio je doveden pred sud. Srećom po njega, Komod je u to vrijeme već postao toliko omražen da su Severa pretorijanski prefekti oslobodili, a njegovog tužitelja razapeli.
Ambiciozni Septimije odlučio je uz pomoć astrologije pronaći i buduću suprugu, a kada je doznao kako jednoj aristokratkinji iz Sirije u natalu „piše“ da će se udati za kralja, zatražio je njenu ruku. Dama koja je svoj natalni potencijal ispunila putem Septimijeve karijere, ili obratno, bila je Julija Domna, kćer visokog sveštenika boga Elagabala (Julijinu sestru smo susreli u jednom prethodnom tekstu, kada je nakon smrti caričinih i Septimijevih sinova, Karakale i Gete, na prijesto postavila svog unuka, mladog Elagabala, a zatim rođaka Aleksandra Severa). Na plafonima carskih odaja iz kojih je vladao, Septimije je imao freske koje su prikazivale njegovu natalnu kartu – no dio neba koji prikazuje stepen podznaka (ASC) bio je različit u svakoj odaji, a kako mu ASC nije bio javno poznat nije bilo moguće izračunati detalje njegove sudbine, uključujući i vrijeme smrti.
Septimije, ako već ne vješt poput Tiberija i Hadrijana, dovoljno je poznavao astrologiju da bi se pred prijateljem mogao osvrnuti na natal svog sina Gete. Povjerio se kako mu se „čini neobičnim da je naš Geta predodređen postati božanskim carem, ta u njegovu horoskopu ne vidim ništa carsko!“ Septimije se dakako nadao da će stariji i mlađi sin zajednički i mirno vladati nakon njega, no Getu je ubrzo ubio mlađi brat Karakala, očito pravi nasljednik očevog “carskog horoskopa”, ugrabivši time svu vlast za sebe. Septimije je pogubio mnoge koji su se raspitivali o trajanju njegove vladavine kod vračeva i astrologa, dok je sin Karakala (211.-217.) skončao na ironičan način: naredio je da se istraži ko posjeduje „carski horoskop“ te da potom bude ubijen. Kada je za cara stiglo pismo u kojem stoji ko je na „crnoj listi“, ono je igrom slučaja palo u ruke upravo dotičnom vlasniku carskog horoskopa, Macrinusu (Makrin), kojeg se trebalo riješiti. Makrin je brzinskom urotom i prevratom odlučio pak sudbinu uzeti u vlastite ruke.
(na slici: Aleksandar Sever i Sol)
Alekasandar Sever (222.-235.), Elagabalov bratanić i nasljednik, bio je još jedan od astrologa među carevima, štoviše vrstan u toj vještini (matheseos peritus), patron astrologa i ostalih proricatelja. U vrijeme njegove vladavine astrolozi su priznati kao službeno udruženje proricatelja, a moguće je i da su uživali povlastice poput onih koje su imali predavači slobodnih vještina. Aleksandar je reorganizirao Hadrianovo sveučilište Athenaeum; povećao carsko pokroviteljstvo tradicionalnih disciplina (retorike, gramatike, medicine); dodao tehnološki institut; a u Athenaeum je uveo te podržao i divinacijske discipline. I haruspicima i astrolozima (mathematicis) dodijelio je prostorije za predavanja, osigurao plate te podršku njihovim manje imućnim učenicima, postavio je profesore astrologije koji su imali svoje katedre (možda još od Hadrijanovog vremena). U vrijeme Aleksandra astrologija se svakako nalazila u sveučilištima, što će se u Evropi ponoviti tek u kasnom srednjem vijeku u sklopu medicinskog fakulteta.
Aleksandru je astrolog Thrasybulus prognozirao da će „pasti od mača varvarina“ no u duhu kakvog delfijskog proročanstva (naspram „racionalne preciznosti“ kakvom se rimska astrologija dičila!) car je u konačnici poginuo – ne u bici s varvarima čemu se bio poveselio, već od ruke vlastitog stražara varvarskog porijekla.
U četvrtom stoljeću hrišćanstvo dolazi u prvi plan, a s njime i zakoni protiv astrologije. Dok je ograničenje tema koje je bilo dozvoljeno proučavati astrologijom bilo na snazi od početka carstva, protjerivanja astrologa tj. zabrana praktikovanja same astrologije bili su tek povremene i privremene mjere za Rim i Italiju. Tek ju je Dioklecijan proširio na čitavo carstvo, no samo za trajanja njegovog života. Ipak, ova je zabrana Dioklecijanovog edikta iz 296. bila sačuvana u Justinijanovom kodeksu; učenje i praktikovanje geometrijske vještine je u javnom interesu. No matematička vještina (astrologija) je kažnjiva i apsolutno zabranjena. Dioklecijanov motiv za zabranjivanje astrologije bio je, kao i do njegovog vremena, posve politički, dok su zabrane kasnijih hrišćanskih careva imale religijsku podlogu. Zakoni iz 4. vijeka, sačuvani u Teodozijevom kodeksu, astrologiju po prvi put izjednačavaju s magijom te ju, kao i magiju, u potpunosti zabranjuju (u rimskom pravu crna magija je oduvijek bila najstrože zabranjena, no i jasno razlikovana od divinacijskih metoda). Tako u četvrtom stoljeću svaki privatni magijski ili divinacijski čin može donijeti smrtnu kaznu, kao i optužbu za zločin protiv države. Ubrzo su zabranjene haruspicijske i augurske javne prakse (nekada nerazdvojive od rimske „politike“), a proroci i tumači snova su osuđivani.
No, astrologija je preživjela i to mračno doba te će se na evropskoj političkoj sceni ponovo pojaviti u vrijeme renesanse kada će astrolozi još jednom boraviti na dvorovima careva i kraljeva, pa i onih „naših“.
Da bi se Vodolija dobro razumjela teško da možemo učiniti nešto bolje od kombinovanja ostala tri kerubinska znaka. Vodolija posjeduje sve njihove moći i kvalitete u određenoj mjeri, ali nikada pretjerano. Posjeduje ljubaznost Bika bez slijepe posvećenosti karakteristične za njega, hrabrost Lava bez njegovih borbenih i izazovnih kvaliteta, naučni duh Škorpije bez njenog strastvenog intenziteta. U suštini, Vodolija je svestrana. Ne može se uprijeti prstom u određen nedostatak u njihovom karakteru, ali se isto tako ne može reći da se nešto naročito ističu u bilo kojoj osobini, izuzev te da su naoružani na svim poljima.
Ova kompletnost uma mora se pažljivo odvojiti od one površne kod promjenljivog vazdušnog znakaBlizanca, jer um nije tako odvojen od neba i zemlje kao kod Blizanca. Vodolija se osjeća kao svoj na svome na svim planovima i nikada ih ne odvaja. To je ujedno i nedostatak koji ga čini nesposobnim da se specijalizuje u nečemu. Rijetko postaje ekspert u čistoj matematici jer suvoparnost te materije je odbojna njegovoj humanosti. Škorpija je mnogo bolji hirurg, jer Vodoliji je teško da posmatra operaciju kao čisto “rezanje i šivenje”; uvijek je prisutan osjećaj da je u pitanju ljudsko biće na stolu. Često ga nalazimo istaknutog kao ljekara, gdje može kombinovati strpljenje Bika, hrabrost Lava, i uvide Škorpije.
Često se o Vodoliji govori kao o revolucionarnom tipu, ali on uvijek pokušava da ostvari napredak bez uznemiravanja postojećih uslova, iz čega jasno uviđamo ipak dominantnu saturnovsku crtu. Ima dobar osjećaj za realnost i ne zatvara oči pred činjenicama, ali tendencija je da postojeće činjenice dovede do nečeg drugačijeg predajući ih operacijama mudrosti, prije nego bi se reklo kako izaziva postojeće stvari i stvara nove. Nema ničeg fanatičnog kod ovog tipa. Njegova tolerancija je široka i duboka. Vodolija nikad ne napušta ravnotežu. Ekstremnije tipove, poput Škorpije, iritira ta smirenost i umjerenost Vodolijinog pristupa. Vodolija je previše praktična da bi bila vizionar. Ljudi ne mrze ništa više od dobrog savjeta. Prirodno, čovjek uvijek teži da utrči u neku akciju, ekstremno. Zapravo, samo osjetljivi ljudi, ljudi sa nečim vodolijanskim u sebi, prirodno cijene mirne vrline zdravog razuma.
Ljudi koji ne shvataju Vodolije, često ih opisuju kao neefikasne ili da im nedostaje koncentracije. Ovo je vrlo daleko od istine. Ova iluzija je izazvana time što su zaključci ovog natusa postavljeni na dosta širokim osnovama. Ništa ne izostavlja, i površni posmatrač pretpostavlja da ništa nije ni uradio.
No ipak nedostatak vodolijanskog temperamenta se ogleda u poteškoćama koje ima u snalaženju sa hitnim situacijama kad ove nastanu. U životu postoje situacije kada su i najnasilnije akcije neophodne. Prirodna inklinacija čovjeka kog boli stomak je da se podvrgne nekom ekstremnom lijeku koji će učiniti da se osjeća gore. Kada bi ga Vodolija savjetovala, rekla bi mu da se okane toga, da jednostavno treba biti oprezan sa dijetom, da se odmara, da sačeka malo vremena. Čak iako osoba ima upalu slijepog crijeva, ovaj plan bi bio jednako dobar za njega kao i svaki drugi, ali ipak postoje situacije kada čovjek sa takvom upalom može umrijeti ukoliko ne bude operisan u narednih nekoliko sati, i pod znakom je pitanja da li bi mu Vodolija ikad dala takav drastičan savjet. Isto važi i za skoro sve životne probleme.
Kod nerazvijenih tipova, ovaj nedostatak je ozbiljna stvar. Neobrazovani ili polupismeni ljudi, bez poznavanja istorije ili nekog ličnog iskustva, gotovo su bespomoćni u hitnim situacijama, čak i kada su u pitanju domaćinske trivijalnosti. Po pravilu, um Vodolije nije brz u akciji, pa to može stvoriti tendenciju uzmicanja. Natus je savršeno aktivan i kompetentan kad kontroliše situaciju, ali nema sumnje da ga nove stvari znaju zbuniti.
Ovo nikako ne znači da se on protivi novim idejama, naprotiv, on ih rado prihvata, ali ne ide toliko daleko u njihovom prihvatanju kao entuzijasta. Prosječni ljudi ne mogu cijeniti nikoga ko odmah ne reaguje na neki utisak bez imalo promišljanja. Istovremeno, u mnogim slučajevima, mora se priznati da užurbana, pa čak i glupa akcija može biti bolja od mudrog promišljanja. To nije krivica mudrosti, već ludosti. Živimo u takvom svijetu gdje budali moramo odgovoriti u skladu sa njenom ludošću. Navika promišljanja, koja je dobra, može lako postati navika izbjegavanja obaveza ili situacija, koja je pogrešna. Čak iako do tog ne dođe, promišljanje može izgledati kao odlaganje, pa čak i kukavičluk.
Vodolijina širina i ravnoteža, koja ga udaljava od sitnih interesovanja ostalih ljudi, dovodi ga u blizak kontakt sa visokim idealima humanosti. Mnogo je više zainteresovan za lijek za potrošnju nego li lijek za potrošača, za olakšavanje nekih ekonomskih poteškoća nego li za lične probleme takve prirode. Po navici je ljubazan, tu nema greške, ali opšte blagostanje je tako fiksirano u njegovom umu da mu je teško da neki pojedinačni slučaj posmatra bilo kako drugačije osim još jednim slučajem. Ponekad, pretjerivanje u ovom, ili izobličenje tog kvaliteta može dovesti do moralnih katastrofa, poput Robespjera kom je Ascendent Vodolija bio iskvaren Saturnom u Ribama u kvadratu sa Merkurom.
Nesumnjivo je, međutim, da postoji određena hladnoća kod ovog tipa. Natus, kao da sam sebi govori “većina ljudskih problema dolaze usled sebičnosti i preuveličavanja sopstvenih osjećanja”, što je prilično tačno, no čovječanstvo u cjelini to ne priznaje, niti će još dugo vremena. Vodolija instinktivno prepoznaje da čovječanstvo nije napredovalo do njegovog nivoa, ali ipak govori i djeluje kao da je u istom rangu sa njima. Povremeno, greška u procjeni može nastati, jer Vodolija je isuviše optimistična za prosječni um. Ne bi imalo značaja da li je to optimizam nastao iz entuzijazma, jer ljudi vole vatromete, ali se često dešava da natus, u želji da pruži što više razumijevanja osobi u nevolji, bude shvaćen kao da govori samo površne, opšte stvari – ukratko, kao da to čini bez srca. Situacija je ipak, sasvim suprotna. Činjenica je da ne samo što mu je srce previše veliko da bi se suzilo na jednu, trivijalnu instancu, već isto tako Vodolija poznaje dublji značaj tuge ili nesreće, budući da se često kroz patnju duša usavršava, a on oklijeva da se miješa kad je u pitanju sudbina.
U raspolaganju novcem, Vodolija je generalno osoba od povjerenja. Novac smatra samo sredstvom do cilja, i cijeni ga prvenstveno zbog njegove korisnosti u olakšavanju onih transakcija koje doprinose blagostanju ljudske rase. Nikada ne rasipa novac niti ga gomila, ali je voljan da potroši novac onda kada smatra da tako čini nešto zaista dobro, dok kad je djeluje previše oprezno, to čini iz razloga što želi da sačuva moć da ga upotrijebi mudro.
Ovaj znak se u cjelosti pokazuje kao dobar u domaćinstvu. Predanost Bika ponekad nije mudra, pretjerana je. Vodolija razvija odgovarajući nivo nezavisnosti. On poštuje sebe, poštuje druge, i isto očekuje od drugih. Takva osnova je za domaći život mnogo bolja od sentimentalnosti. Natus nije naročito voljan da napusti svoj dom, niti je nešto posebno zalijepljen za njega. Svoju nezavisnost razvija dosta rano, ali se uvijek trudi da održi najprijateljskije odnose sa svojima.
Univerzalnost duhovnih karakteristika znaka ne dozvoljava mu da se lako zaljubi. Teško mu je da se koncentriše na to što je smisao čovječanstva na nivou pojedinca, previše je napredan, previše osjetljiv; romantizam mu se čini prilično smiješnim i nedovoljno vrijednim za razvijeniju dušu. Mnogo je više sklon da se zaljubi u školu, umjetnost, bolnicu ili nauku nego u drugu osobu. Ovim se ne želi reći da je neosjetljiv kad je u pitanju ljubav u uobičajenom smislu, ali moramo primijetiti da njegov stav po ovom pitanju u mnogome zavisi od položaja Venere, tj. znatno više nego što je to slučaj sa ostalim znacima. Vjerovatno je da gaji sklonost jednako snažno za oba pola. Kada voli, njegova generalno prijateljska priroda čini sve da udovolji osjećanjima druge strane, i njegovi napori u ovom pogledu su mnogo iskreniji i više zadovoljavajući nego kad je u pitanju donekle sličan kvalitet kod Strijelca.
Vodolija je sjajan roditelj, iako ovaj znak nije naročito plodan. Ipak nema bolje osobe za djecu. Uticaj mu je nježan i razuman, ohrabruje nezavisnost mišljenja i djelovanja, dok istovremeno ispravlja greške sa slatkom razumnošću i sasvim prikladnom količinom čvrstoće.
Najsnažniji kvalitet Vodolije je u njenoj prijateljskoj prirodi. Mnogo je bolji u ovoj ulozi nego u braku ili ljubavi, jer nema limita u broju stvari kojima se može posvetiti. Vodolija nikad ne zaboravlja da poenta prijateljstva nije u lijepom provođenju vremena zajedno; on poznaje njegov značaj u olakšavanju razmjene ideja, i ne propušta njegovu istinsku svrhu u olakšavanju života vodeći računa o drugima i mogućnosti da pomogne onima u nevolji.
Kao partner u braku ili poslu, Vodolija je sve što se može poželjeti. Nikad ne izaziva nevolje, i njegov razum i praktična mudrost mu pomažu da ih izbjegne. Jedini problem može nastati usled njihovog snažnog intelekta, što za partnera može predstavljati poteškoću da slijedi.
Natus nadalje pokazuje izuzetan kapacitet za posao, izvršava ga inteligentno i sa nekim umjerenim entuzijazmom, ali sama stvar “pravljenja novca” ga posebno ne privlači. Uvijek djeluje iznad materijalizma. Što je priroda posla bliža njegovoj prirodi to će bolji uspjeh ostvariti. Ništa ga ne podstiče kao istinska vrijednost čovječanstva.
Podsvjesni um je u harmoničnom sadejstvu sa svjesnim, pa se može reći da su natusu mnogo pristupačniji uvidi iz untrašnjeg sopstva nego kod drugih znakova. Kad je u pitanju religija, Vodolija je tolerantna i osjetljiva, ne baš ravnodušna, ali sa težnjom da religiju oslobodi njenih velikih hendikepa: atavizma, sujevjerja, fanatizma. Fanatični hrišćanin, islamist opisali bi ga kao jeretika, nevjernika, ateistu ili bilo kojom drugom riječju koje mogu da se sjete, ali Vodolija će samo imati sažaljenje za takve uskogrude nastupe svog napadača.
Astrolozi bi s vremena na vrijeme predstavljali ozbiljnu prijetnju za rimsku vlast s obzirom da bi u doba političkih previranja i nestabilnosti svojim predviđanjima mogli uticati na mišljenje javnosti i time okrenuti mase protiv vladara. Zbog toga bi u vrijeme političkih nemira astrolozi, no i drugi potencijalni „mutikaše“ poput vračeva, neslužbenih proroka, Jevreja i filozofa, bili na određeno vrijeme protjerani iz Rima. Npr., u 2. v. pr. n. e. iz Rima su najprije bili protjerani Epikurejci, a desetak godina kasnije i filozofi uopšte. Krahom republike i uspostavom carstva, Senat, u sukobu s carem koji mu je malo pomalo oduzimao vlast, bio je pretežno stoički orjentisan zbog čega su se carevi bili posebno namjerili na stoike (takvo obostrano neprijateljstvo između careva i senata potrajalo je sve do doba „dobrih careva“; od Trajana do Marka Aurelija, budući da su utjelovili stoički ideal “vladavine najboljeg”.)
Prvi slučaj kada su astrolozi za rimsku vlast činili političku prijetnju, zbog čega su protjerani iz Italije, bilo je 139. pr. n. e., u vrijeme Tiberija Graha. Protjerani su pretorijanskim ediktom, a kako je dotična služba imala vremensko ograničenje, dolaskom novog pretora prestala bi važiti i sama zabrana.
Oktavijan Avgust kao pontifex maximus
Godine 33. pr. n. e., kada se zaoštravala napetost između vladara Zapada, Oktavijana (budućeg Augusta) i kolege trijumvira Marka Antonija koji je iz Egipta vladao Istokom, rimski je puk bio pod snažnim uticajem astrologa, vračeva i proroka koji su u to vrijeme bili mahom istočnjaci. Budući da većina astrologa u Rimu nisu bili rimski građani za očekivati je da bi bili naklonjeniji Marku Antoniju nego li Oktavijanu, a tako nastrojeni lako bi uvjerili rimski narod kako je upravo Antonije „draži bogovima“. Zbog toga je te prelomne godine Oktavijan odlučio na mjesto edila postaviti svog vjernog prijatelja Marka Agripu a ovaj je istom iz Rima protjerao i astrologe i vračeve. Kako se vlast edila protezala tek područjem grada Rima, a ne cijele Italije, ovaj je progon bio ograničen ne samo vremenski, tj. trajanjem edilske službe, već i prostorno. Naredne godine (32. pr. n. e. ) Oktavijan je porazio Antonija i Kleopatru čime je učvrstio svoju vlast – treći trijumvir (Marko Lepid) imao je tek neznatan uticaj, a njegovom smrću 12. pr. n. e. Avgust se domogao i službe pontifexa maximusa – vrhovnog sveštenika. Tada Avgust uvodi reforme u rimski religijski život i uništava sve proročke spise osim Sibilskih proročanstava.
Upravo je Agripa u mladosti bio pratnja budućem caru prilikom posjete astrologu koji mu je predskazao veliku slavu, no Avgustu je horoskop uradio još Nigidius Figulus, cijenjeni senator i astrološki autoritet prethodne generacije. U vrijeme Avgustove vladavine astrologija polako zauzima uzvišeno mjesto na dvoru i među višim slojem. U takvim se okolnostima 2. g. n. e. budući car Tiberije, ponovo u milosti očuha Avgusta, vraća u Rim, a sa sobom dovodi i prijatelja te ličnog astrologa Thrasyllusa (Trazilija). Za vrijeme ranog carstva astrologija dobija novi status; Manilije piše svoju Astronomicu, pjesnici Avgustovog doba nadmeću se u uzvisivanju cara putem astrološke simbolike, dok Germanik (Tiberijev nećak i posinak) komentariše i prevodi Arathusov astronomski spis Phaenomenu.
Godine 11. n. e. u Rimu su počele kolati priče o Avgustovoj skoroj smrti te se pitanje njegovog nasljednika ponovo našlo u prvom planu, a time i opasnost od prevrata. Avgust je na ovo reagovao ediktom koji će, za razliku od dotadašnjih privremenih mjera protjerivanja astrologa, važiti od tada nadalje za sve proricatelje. Edikt je ponajviše bio usmjeren na astrologe, a njime je postalo zakonom zabranjeno tražiti odgovore o carevom zdravlju tj. smrti putem divinacijskih metoda; postalo je zabranjeno konsultovati se s proricateljem nasamo (kako se klijent nedostatkom svjedoka ne bi ohrabrio na postavljanje zabranjenog pitanja); te je postalo zabranjeno pitati za bilo čiju smrt. Ove su zabrane, dakako, učestalo kršene, zbog čega su se narednih godina mnogi rimski plemići i plemkinje našli na sudu. Za očekivati je da je sud progonio i supruge, djecu i robove koji bi pitali za smrt svog pater familiasa, no za razliku od onih politički važnih, takvi sudski procesi nisu ostali zabilježeni.
Iako je od 11. g. n. e. bilo zabranjeno divinacijom otkrivati kada će netko umrijeti, astrološki su udžbenici i dalje prenosili ove tehnike – sam je August u istom onom ediktu izdao i vlastiti horoskop kako bi poznavaoci astrologije mogli (zabranjenom metodom) izračunati i uvjeriti se da car neće još umrijeti. Zaista i nije, barem još tri godine.
Oktavijan Avgust – natalna karta
Iz moderne perspektive karta na prvi pogled izgleda problematično; Mars je u Biku u egzilu, retrogradan i u konjunkciji s retrogradnim malefikom Saturnom, oboje su u opoziciji s vladaricom Venerom koja je u egzilu u Škorpionu i na Južnom Čvoru.
S Plutonom u devetoj kući Avgust se okrenuo temeljitoj reformi, “transformaciji” religije, tj. povratku tradicionalnim vrijednostima – dok je tradiciji predaka sklon i njegov Mjesec u Jarcu i 4. kući nasleđa. Ovu transformaciju vrijednosti (vladarica vriijednosti, Venera u Škorpionu i 2. kući) ipak nije uspio sprovesti u vlastitom domu: kćer kao Saturn, vladar 5. kuće, žestoko se opirala (opozicija) njegovim nametnutim vrijednostima (Venera u 2. kući) odavši se raskalašenom i orgijastičkom stilu života (Bik, Mars, osma kuća), tj. pretjerivanju u stilu Sjevernog Čvora. I po stanju Mjeseca vidimo da Avgust nije uspijevao održati kontrolu (Jarac) nad moralom u vlastitom domu (4. kuća), javni skandal i nemiri kroz opoziciju Urana i Neptuna iz 10. kuće na Mjesec duboko su ga potresli i razočarali te se kćeri na kraju odrekao, prognao ju (Mjesec u egzilu).
Insistiranje na moralu (Čvorovi na osi 2/8) danas možemo pripisati njegovoj represiji, odbrambenom mehanizmu, kao i licemjerju budući da je iza očiju javnosti sam bio veoma “moralno slobodan”, kao i onim uže političko-propagandnim motivima. No ondašnji astrolozi u Avgustovom natalu nisu tražili integraciju muškog i ženskog principa, emocionalnu zrelost ili “stadijum” evolucije duše – za procjenu stepena “carskosti” nekog natala gledao se potencijal za status u društvu, mjerila se spoljna, objektivna moć, utjecaj mjerljiv novcem ili pak vojskom koju osoba može okupiti. Rimljani su bili pragmatični ljudi, a takva im je bila i astrologija. Da bismo malo zavirili u Avgustovu kartu očima astrologa kakvi su mu i prognozirali carsku vlast izbacićemo na tren iz glave sve planete nakon Saturna (kao i asteroide, planetoide), te se podsjetiti i na sistem kuća koji je (po svoj prilici) tada korišten, sistem kuća-znak, prisjećajući se starog pravila da su planeti u aspektu samo ukoliko su u odgovarajućim znakovima (ne tek “po orbisu”).
Oktavijan Avgust natal po sistemu cijelih znakova
Iz Ptolomejevog Tetrabiblosa, koji iako potiče iz 2. vijeka bilježi pravila koja su postojala i u Avgustovo doba, saznajemo da je jedan od najvažnijih pokazatelja političke moći položaj svijetala (Sunca i Mjeseca) u muškim znacima i u ugaonim kućama – Avgustova svijetla nalaze se doduše u ženskim znacima, no oba su ugaona gledajući po placidusu. Sljedeći važan koncept iz helenističke astrologije je ideja doriforija, kopljonoša, kraljevih savjetnika. To su planete koji se nalaze u znaku Mjeseca, ali koji zalaze iza njega, ili u znaku iza Mjeseca, te planeti koji su u znaku Sunca, no da izlaze prije Sunca, ili se pak nalaze u znaku ispred. Isto tako, benefici mogu bacati aspekt trigona i sekstila na svjetla te na taj način postati dio Sunčeve i Mjesečeve pratnje, dok malefici mogu bacati aspekte kvadrata i opozicije. Članovi doriforija trebaju biti u što boljem stanju (ugaonim kućama, aspektujući osu) kako bi mogli dobro savjetovati svijetla – kao što su kralju potrebni kvalitetni savjetnici.
U Avgustovoj natalnoj karti Merkur, koji se u Djevici nalazi i u domicilu i egzaltaciji te se smjestio u ugaonoj kući, nalazi se ispred Sunca čime je najistaknutiji član njegovog doriforija. Egzaltirani Jupiter u Raku baca aspekt na 15. stepen Djevice, dakle ispred Sunca čime i on postaje vrlo kvalitetan član Sunčevog doriforija. Mjesec baca trigon ispred Sunca, pa i Venera sekstil, a Mars i Saturn kvadrat – svi planeti u karti podržavaju ovo ugaono Sunce, kralj ima mnogo pomoćnika. Suncu svakako pomaže što mu je dispozitor (Merkur) ovako izuzetno postavljen, u egzaltaciji i domicilu i ugaonoj kući, te što su oba vladara uglova (Merkur vladar AC-a i MC-a, te Jupiter kao vladar IC-a i DC-a) egzaltirani, uzvišeni. Gledamo li ovog egzaltiranog Merkura (vladara AC-a) kao samo ime, uz to u sekstilu s planetom religije (Jupiterom) u znaku vlastite egzaltacije lako se prisjetimo da sama riječ Augustus i znači “uzvišeni”, sa svim sakralnim konotacijama koje je nosila prije nego li je, zahvaljujući Avgustu, počela označavati samu carsku vlast.
Tiberije
Avgustovog nasljednika Tiberija i njegovog budućeg dvorskog astrologa Trazilija najvjerojatnije su spojili zajednički interesi, poput filozofije i akademskih disciplina, čime je priča o Tiberijevom bacanju astrologa s litice tek legenda o ne baš omiljenom caru. Sigurno je da je Trazilije Tiberiju prognozirao svijetlu budućnost što se počelo očitavati njegovim povratkom iz egzila 2. g. n. e. Grk Trazilije (Tiberius Claudius Thrasyllus) je zahvaljujući Tiberiju dobio rimsko građansko pravo (tada veliku povlasticu) i malo po malo stvarao svoju „astrološku dinastiju“: sin Balbillus (Balbilije) bio je dvorski astrolog čak trojici careva; kćer mu se udala za rimskog prefekta; unuka u kraljevsku kuću Komagena. Upravo je Trazilije postavio standard za Platonova djela: platonske dijaloge posložio je u tetralogijski oblik kakav nam je poznat i danas. Za vrijeme Tiberijeve vladavine Trazilije je bio svojevrsna vlast iz sjenke: uspjelo mu je postaviti kćerinog supruga Makra (Macro) za prefekta Rima nakon Sejanovog pada, u kojem je po svoj prilici učestvovao astrološkim savjetovanjem Tiberija. Tiberije je takođe praktikovao astrologiju i podsticao traženje „carskih horoskopa“- istaknuti Rimljani koji su posjedovali horoskop s carskim obilježjima mogli bi nastradati, pogotovo ako bi se upleli u kakvu spletku. Postoji priča da je u natalu Galbe (budućeg cara) Tiberije uočio carske pokazatelje, no tek za stariju dob, stoga se nije zabrinuo, a Galba je poživio i uspio ostvariti svoj natalni potencijal. U vrijeme jedne urote i popratnih nemira, Tiberije je čak dva puta iz Rima protjerao astrologe i druge proricatelje. No, samo je praksa astrologije bila zabranjena stoga je dozvolio ostanak u Rimu svim astrolozima koji se odreknu prognoziranja. Dvojica proricatelja su tada pogubljena, no izgledno je kako im proricanje zabranjenih tema nije bila jedina greška već je od glavnog značaja bilo njihovo aktivnije učešće u spomenutoj uroti.
U Tiberijevo vrijeme postavljanje zabranjenog pitanja o dobrobiti cara postalo je samo po sebi dokaz veleizdaje – do tada je „zabranjeno pitanje“ bilo tek šlag na torti u sudskom gonjenju onog „sočnijeg“ dijela izdaje koju bi činila; urota radi zbacivanja s vlasti; nevjera; prevara. Ovakve zabrane, kao i protjerivanja astrologa, nisu, naravno, uticali na Trazilija i njegova sina Balbilija. Trazilije je umro tek nekoliko godina prije svog prijatelja i patrona cara Tiberija, kada je po svoj prilici njegov sin Balbilije preuzeo službu carevog astrologa. Nakon Tiberijeve smrti Balbilije se povukao iz Rima u Aleksandriju, no jedan je drugi pripadnik ove astrološke dinastije odigrao važnu ulogu u političkim igrama Kaligulinog doba – Ennia Thrasylla (Enija Trazilija).
Smrću Tiberija Trazilijeva je kći iskoristila uticaj na svog supruga, prefekta Rima Makra, da postavi Kaligulu za jedinog vladara – iako je prema Tiberijevoj oporuci Kaligula vlast trebao dijeliti. Ali nezahvalni Kaligula se ubrzo okrenuo protiv para koji mu je pomogao, te su supružnici neslavno skončali. Trazilije je jednom prilikom kazao Tiberiju kako će “Kaligula prije preći zaliv Baiae na konju nego što će postati car” – zbog čega je Kaligula dao sagraditi most preko zaliva kako bi tim poduhvatom poništio Trazilijeve riječi. Astrolog Sula Kaliguli je prognozirao da mu prijeti nasilna smrt, što se i obistinilo, a nakon njega na vlast dolazi jedini car prvog vijeka kojem nikada nije, ni od astrologa ni od drugih proricatelja, bila prognozirana carska vlast – Klaudije – s kojim se na dvorsku pozornicu vraća i Balbilije.
Klaudije prikazan kao Jupiter
Balbilije je Klaudija pratio u pohodu na Britaniju, zemlju koja je tada glasila za opasno i neosvojivo područje, ne tek kao astrolog već kao službenik. Pri povratku je učestvovao i u Klaudijevom trijumfu (ritualnoj procesiji) kada mu je Klaudije odao počast predavši mu krunu. Sam car tada je dobio naslov „Britanik“. Negdje u to vrijeme Balbilije je imenovan visokim sveštenikom Hermesovog hrama u Aleksandriji, nadzornikom carskih zgrada i svetih gajeva u Aleksandriji i Egiptu. Takođe je posebno imenovan poglavarem sveučilišta i Aleksandrijske biblioteke – položaj koji je, kao jedno od najpoželjnijih službi među tadašnjim učenjacima, predstavljao veliko priznanje.
I Klaudije je za nemirnih vremena bio prisiljen protjerati astrologe iz Rima i Italije: sin Britanik imao je nejakih 11 godina, usvojeni sin (budući car Neron) nove supruge bio je tek teenager, a u takvim bi okolnostima nesigurnog nasljeđivanja astrolozi u kartama ambicioznih, klijentima lako uočili uspjeh i carsku slavu. Od Klaudijevog vremena, a zahvaljujući sudskom procesu protiv rimske plemkinje koja se interesovala za zdravlje careve supruge Agripine kako bi eventualno osigurala sopstveni brak sa carem, postavljanje pitanja u vezi članova carske porodice takođe je postalo dokaz za veleizdaju.
Neron
S Agripinom nije bilo šale, uspjelo joj je da se uda za Klaudija, a zatim na vlast postavi svog sina – uprkos tome što joj je upravo Balbilije prognozirao da će Neron (na slici) postati car, ali da će ona za to platiti životom – na što je Agripina odgovorila: „Neka, samo da vlada.“ Nije nam poznato jesu li Balbilijevi astrološki savjeti pomogli da Agripina postane carica nakon Klaudijeve prethodne supruge, no sigurno je kako je bio na njenoj strani.
Nakon Klaudijeve smrti pod sumnjivim okolnostima, Agripina i Seneka, ugledni stoik i Neronov tutor, prema nalogu astrologa, čekali su prikladan trenutak da Nerona proglase carem. Istinski vlastodršci tog vremena, Seneka i Agripina, potom su imenovali Balbilija prefektom Egipta, a Balbilije je ostao Neronov astrolog i savjetovao ga u nemirnim vremenima. Npr. Neron je bio veoma zabrinut pojavom kometa, koji su nosili negativna značenja, pogotovo jer se ovo desilo usred jedne urote (Pizonove). Balbilije je savjetovao Neronu sljedeće: budući da kometi obično odnose živote vladara, Neron može zadovoljiti Suđaje i odvratiti nevolju sa sebe tako što bi pogubio nekoliko istaknutih osoba. Neron je odlučio pogubiti urotnike, među kojima je stradao i sam Seneka. Nezahvalno je danas prosuđivati o Balbilijevom moralu i postupcima (jer trebalo je “preživjeti” Nerona), no da su astrolozi bili usko upleteni u onovremene političke sapunice vidimo i po karijeri Ptolomeja Seleuka.
Ptolomej Seleuk bio je lični astrolog Ota, jednog od četvorice koji su se godinu dana nakon Neronove smrti smjenjivali u carevanju i borili za vlast (Oto, Vitelije, Galba, Vespazijan). Otov horoskop je imao carska obilježja, a njegova supruga Popeja Sabina bila je veoma ambiciozna, ali i nestrpljiva žena – nije mogla dočekati da se ispuni sav potencijal Otovog natala te se od njega razvela i uspjela udati za tadašnjeg cara, Nerona. Sa sobom je na dvor povela i Ptolomeja, (bivšeg) astrologa svog bivšeg muža. Ptolomej i Popeja Sabina nisu bili u dobrim odnosima s Balbilijem te je ovaj morao biti uvijek na oprezu od njih dvoje. Ipak, Neron je nehotice ubio Popeju, tada trudnu s kćeri kao što smo vidjeli u prvom članku, nakon čega se Ptolomej vratio svom starom patronu, Otu. Budući da na dvoru više nisu boravili njegovi neprijatelji koji bi mu u odsudstvu mogli raditi iza leđa, Balbilije je napokon mogao odahnuti te se povlači iz Rima i ne učestvuje u političkim previranjima nakon Neronove smrti.
Osim Tiberija, koji je Galbu ostavio na miru nakon što je otkrio da mu carska vlast predstoji tek kao starcu, Galbi je političku slavu prognozirao još Avgust riječima; „I ti ćeš, sinko, jednom okusiti carsku vlast“. Ta je vlast bila doduše kratka i nestabilna, a nakon Galbe, astrolozi su prognozirali da će Oto srušiti Vitelija. No kada je Oto pao astrolozi su „spasili obraz“ pronašavši novog spasitelja od Vitelija u Vespazijanu koji je bio proglašen za cara. Vitelije je, očekivano, protjerao astrologe naredivši da moraju napustiti Rim do 1.10.69. Neki astrolozi su ostali u Rimu objavivši da će do zadanog roka car već biti mrtav (nije bio, Vitelije je poživio još 3 mjeseca). Vitelije ih je nemilosrdno progonio: mnogi su pogubljeni i u takvoj je atmosferi bilo dovoljno potkazati nekog kao astrologa da bi ovaj momentalno nastradao. Vitelije je ipak izašao kao gubitnik, a na vlast je došao Vespazijan, koji je i prije nego li je stigao u Rim naredio protjerivanje astrologa, ali i filozofa (stoika i cinika, u posebnom ediktu). Bivši Otov savjetnik, Ptolomej Seleuk, u međuvremenu se „prikrpio“ Vespazijanu, prognozirao mu uspjeh te ga je Vespazijan službeno prihvatio nakon što je došao na vlast. No u svom je taboru Vespazijan držao i Balbilija, čime su se životni putevi dvojice astrologa ponovo ukrstili služenjem istog cara.
Vespazijan
Ipak, razlika u njihovom statusu je bila očigledna; Vespazijan je Balbiliju dao dopuštenje da u njegovu čast Efežani slave svete igre, igre koje su se održavale još i u trećem vijeku. Takođe je vrlo vjerojatno da je upravo Balbilije, familijarno povezan s kraljevskom kućom Komagena, uvjerio Vespazijana da udijeli oprost Komagenima koji su se bili pobunili protiv njega. Za razliku od mnogih careva, Vespazijan (na slici) imao je tako potpuno povjerenje u astrologiju da uopšte nije progonio vlasnike carskih horoskopa, niti bi im sudio samo zbog postavljanja „zabranjenog pitanja“. Naime, astrologija mu je otkrila da će ga naslijediti sinovi (Tit i Domicijan) i stoga nije imao razloga za brigu. Tit je, čini se, nastavio očevu tolerantnu politiku, no Domicijan je druga priča. Sjećamo se njegove paranoje u vezi vremena smrti iz jednog prethodnog članka – upravo je opšteprihvaćena vjera u astrologiju bila razlog zbog kojeg se nije smjelo pitati o budućnosti careva, i možda je baš povjerenje u astrologiju ohrabrilo urotnike da za uspjeh atentata odaberu Domicijanov sudbonosni „peti sat“.
U nastavku ćemo vidjeti kako su astrologiju koristili carevi od drugog stoljeća pa do pada Carstva.
Tekst je originalno objavljen na Art of Astrology blogu
Budući da ovim znakom vlada Jupiter, Strijelac posjeduje ekspanzivan i altruistički temperament, a ponekad se naziva i proročkim znakom, budući da objektivni i subjektivni um rade harmonično pod njegovim vibracijama. Shodno tome, njegova je vatra posve drugačija u odnosu na ostale znake vatrenog tripliciteta, odnosno nije tako osvajačka kao kod Ovna ili kraljevska kao kod Lava, ali ipak kombinuje obje na vrlo specifičan način.
Strijelac je rođeni idealista; on je mlad čovjek koji ima vizije i starac koji sanja snove. Međutim, taj njegov idealizam nije nepraktičan, budući da je u stanju da predvidi ishod transakcije od samog njenog starta. Iskren, otvorenog srca, častan i uvijek dosledan istini i netolerantan prema ovima koji nisu, Strijelac je dijete prirode čije se dvije strane konstantno manifestuju u različitim raspoloženjima, jer on je hrabar, nemiran i spreman na izazove, ali istovremeno i osjetljiv, i sklon povlačenju. Baš kao što je lak na nogama i okretan, jednako je brz i precizan u mislima. Direktan je u govoru i prezire “vrdanje” kod drugih; ništa ga ne ljuti kao dvoličnost, no njegov je bijes kratkog trajanja i nikada nije obojen zlobom; često će napustiti svoje pozicije da bi izbjegao svađu, no isto tako može vrlo rigidno braniti svoju poziciju kad je u pitanju stvarni princip. Sitnice ga češće izbacuju iz takta, više nego li ozbiljne poteškoće, koje je u stanju da izbjegne uz malo predviđanja i diplomatije – kvaliteta po kojima je Strijelac prepoznatljiv. Svojim čistim idealizmom, razjašnjava svako pitanje, i nalazi radost u poštenom življenju dok iskreno pokušava da svoje probleme smanji do najjednostavnijih pojedinosti. Neuobičajen nivo mentalne aktivnosti je jedna od najmarkantnijih karakteristika znaka; okretnost i direktnost njegovih tjelesnih pokreta prevode se u aktivnost njegovog uma, pa tako njegovi zaključci često pogađaju cilj onako brzo i precizno kao strijela, koja je i simbol znaka. Generalni temperament znaka je miran, živahan i radostan, i ljudi rođeni pod njim zadržavaju određenu mladost do duboko u starost; pa tako zaista nikad ne izgledaju onoliko staro koliko im to godine kazuju. Pored toga, među njima ima i onih koji se sporo razvijaju, ne postižući pun potencijal do srednjeg ili kasnijeg životnog doba.
Već smo naglasili njegovu izuzetnu mentalnu aktivnost, kao i nezasitu radoznalost po kojoj je sličan vazdušnom triplicitetu, a naročito Blizancima, ali i neiscrpnu energiju kojima rješava sve probleme, pronalazeći radost u zalaženju u srž problema i njegovom redukovanju do najjednostavnijih pojedinosti. Stoga, pod povoljnim okolnostima, Strijelac može biti odličan učitelj, obično slijedeći Sokratov metod podučavanja ispitivanjem. Zato je podobniji kao učitelj starijim učenicima koji su u stanju da mu odgovore pametno i koji su otvoreni za diskusiju. Pravnička profesija je odlično polje za njegove talente, iako ima dobre izglede da uspije u novinarstvu i često u književnosti. Ipak, podučavanje religije ili filozofije čini se kao njemu najsrodnije od svih zanimanja.
U razgovoru, Strijelac je otvoren za raspravu, i uživa da “ukrsti mačeve” sa dobrim sagovornikom, te može biti vješt dijalektičar. Izgleda da ima intuitivno znanje o slabim tačkama svog protivnika, i uživa u razmjeni dovitljivih doskočica. U prosječnim slučajevima postoji tendencija ka diskurzivnom govoru, sa čestim ubacivanjima nepotrebnog, ali i dalje punog humora. U pisanju, prirodno su skloniji formi dijaloga u književnom izrazu, i dosta često u dramaturškim kompozicijama; no ipak, u tom slučaju, veliki su izgledi da napravi nerealan zaplet, a govore predugim, dok likovi nemaju dovoljno prostora da postanu “stvarni”.
Lična karta Strijelca
Što se tiče novca, ukoliko nema loših planetarnih ograničenja, Strijelac je obično dobro opskrbljen novcem. Njegova sposobnost direktnog i efikasnog djelovanja je jako bitna kad su u pitanju mnogi finansijski poslovi, što mu značajno olakšava. U poslovanju, Strijelac ima dobre izglede da uspije bilo sam ili u partnerstvu, najbolje u nekim komercijalnim oblastima. Ipak, nikako se ne snalazi u poslovima koji zahtijevaju sitničave detalje, pa mu nikakvi pisarski i službenički poslovi ne odgovaraju. Čini se da se Strijelac najbolje može snaći u političkim vodama, zahvaljujući njegovom samopouzdanju i jasnoći vizije.
Jedan od dva najveća nedostatka Strijelca jeste određena nestrpljivost i brzina koja često ohrabruje preuranjenu akciju. Često može biti tako nestrpljiv da ubere plod da ne može sačekati da sazre. Stoga, trebalo bi da porade na strpljenju.
Još jedna opšte karakteristika – koja može biti posebno neugodna – je ta, što u želji da zadovolji, Strijelac često može dati obećanja koja kasnije zaboravlja. Ponekad se sa razlogom možemo zapitati da li ikad ima namjeru da ispuni obećanje.
Strijelac je posebno oduševljen mogućnošću da bude na otvorenom, i voli sve vrste sportova i poslova napolju, tako da on razvija otvoren i zaista demokratski impuls što ga čini voljnim da se pobratimi sa različitim sojevima ljudi. Ovi ljudi su često vrlo zainteresovani za projekte društvenih reformi i za poboljšanje položaja radničke klase. U takvim poslovima, ekstremno su praktični, jer njihove teorije se zasnivaju na strpljivom istraživanju stvarnih uslova, dok su njihovi vidici suviše čisti da bi mogli biti uvučeni u nekakav radikalizam.
Iz svega rečenog, vrlo je evidentno da Strijelac posjeduje kvalitete koji su posebno poželjni u prijateljstvima, jer oni su impulsivni i brzi da stupe u kontakt sa onima koji ih zanimaju. Kako je njihov interes primarno podstaknut mentalnim kvalitetima, tako postoji i čvrsta osnova za izgradnju trajne intimnosti, pa su vrlo lojalni onima za koje su se vezali.
Ista ta otvorena iskrenost i poštenje koja čine njihova prijateljstva pravim, principi su do kojih Strijelac drži u svom ljubavnom životu. No, ipak, ovdje iako postoji istinska privrženost, to se često ne pokazuje dovoljnim. Ukoliko natus ovog znaka uspije da nađe ženu koja ga zaista razumije dovoljno da bi ga voljela i vjerovala mu, njegova će se priroda proširiti do najviših visina, i on će postati posvećen muž; no velika opasnost je da prosječna žena neće razumjeti sasvim njegov duh, tako da može imati vrlo malo uspjeha. Isto tako, često je sklon tome da odabere ženu shodno razumu. Njegova impulsivna i direktna priroda će mu omogućiti da lako započne prijateljstvo sa ženom, te da potom uđe u odnos čije potrebe neće biti u stanju sasvim da ispuni; Strijelac nije u stanju da laže pred oltarom, tako da raskinute vjeridbe nisu rijetke kod ovog tipa. Ovaj znak takođe stvara i najveći broj neženja, u značajnom dijelu usled opreza i mudrosti koji su mu karakteristični. Ovo je zaista za žaljenje, jer je emotivni razvoj najneophodniji element prirode Strijelca. U braku, Strijelac ne može tolerisati ograničenja koja donosi ljubomora. Čak iako izgleda da se predao, budući da ga njegova praktičnost vodi uvijek ka tome da izvuče najbolje iz situacije, postaće iritantan i sarkastičan, pa će zajednica biti daleko od srećne. Kod nerazvijenih tipova, ovi kvaliteti se često izražavaju u ciničnom stavu prema braku; oba pola teže tome da postanu sebični i bezobzirni, pa iako rijetko dozvoljavaju da ih emocije odvuku u stvarne afere, njihovo nekonvencionalno nepoštovanje suda javnosti može ih često dovesti do skandala.
I dok je Strijelac prijateljski i srdačno okrenut čvječanstvu, ipak je manje posvećen porodičnom životu, pa su često odvojeni od rođaka i domaćinstva. Kada su im njihovi najbliži srodnici bliski tretiraju ih kao prijatelje, no ako im nisu tako zanimljivi, znaju da budu vrlo otvoreni u svojim kritikama, pa im ukazuju na nedostatke sa posramljujućom otvorenošću.
Kad je u pitanju religija, Strijelac je često skeptičan, zbog aktivnog uma, kao i urođene želje da istraži i obrazloži vjeru, uvijek kada su mu predočena religiozna učenja koja ne mogu izdržati takvu analizu, neprikosnoven je u kritici njihovih nedostataka. Ipak, nijedan znak pod Jupiterovim vladarstvom ne može biti nereligiozan, i njegov osjećaj dužnog sklada često doprinosi da drži čvrste ortodoksne stavove. I zaista, Strijelac često jeste odličan sveštenik, mnogo više zainteresovan za praktično Hrišćanstvo brige o sopstvenoj parohiji, nego do dosledne primjene “Pisma”.
Sokrat
I na kraju možemo reći da lik i djelo najvećeg antičkog filozofa, Sokrata, sumira najbolji razvoj karaktera Strijelca, istovremeno ilustrujući mnoge osobenosti, pa čak i slabosti znaka. Njegov metod podučavanja metodom konverzacijskog ispitivanja, navodeći svoje učenike da dokažu istinitost svojih postulata kroz pametno unakrsno ispitivanje; njegova mentalna aktivnost i demokratska sloboda druženja sa ljudima različitog statusa; njegovo prkošenje javnom stavu i njegov nekompromisan stav prema Državi; njegova krajnja ravnodušnost prema domaćinskom životu, njegova odvojenost od porodičnih veza, i njegove teorije o braku, kao i genijalnost koja ga je učinila dobrodošlim saputnikom i drugom van doma; i beznadežna neprikladnost njegovog braka, u kojem je morao dozvoliti da ga vodi njegova glava a ne srce – sve su to kvaliteti koji ga nepogrešivo čine Strijelcem.
