Stari Rim (četvrti dio); Astrologija i Politika od Drugog Stoljeća do Pada Carstva

Budućem caru Hadrijanu (vladao od 117.-138.) još je stric bio izradio horoskop i prognozirao carsku vlast. No zahvaljujući uvjerenju tadašnjeg cara Vespazijana kako ga jedino sinovi mogu naslijediti, Hadrianov život nije bio u opasnosti. Njegov nam je horoskop ostao sačuvan zahvaljujući astrologu iz 2.vijeka Antigonu iz Niceje (Nicea) te Hefestu iz Tebe koji je Antigonove povijesne horoskope citirao u vlastitom djelu. Pozicije planeta koje Antigon navodi ne odgovaraju u potpunosti onima koje dobijemo koristeći moderne proračune i tropski zodijak: po našoj računici Hadrijanov Saturn je na samom kraju Strijelca, čime je ne samo u prethodnom znaku već i u  prethodnoj kući gledajući po sistemu kuća-znak koji je tada korišten. Tačka ASC-a je takođe još na kraju Jarca, ne u Vodoliji, čime Jarac postaje prva kuća – sliku sam modifikovala kako bi više odgovarala Antigonovom tekstu.

hadrian-tradicionalni

Antigon navodi kako je ovaj “neimenovani car” postao carem „jer su oba svjetla na ASC-u, Mjesec u vlastitoj sekti, na samom stepenu ASC-a te u konjunkciji sa Jupiterom“… „jer su mu kopljonoše u vlastitim kućama, Venera npr. je u svojoj egzaltaciji u Ribama, a Mars je ondje u svom triplicitetu“ (kopljonoše su planete iza Mjeseca i ispred Sunca, od čijeg stanja zavisi imovinsko / politički položaj osobe).

.. „bio je velik, hrabar i ugodnog karaktera jer su svjetla bila na uglovima, posebno na ASC-u, u ljudskom i muškom znaku“ (Vodolije). “A inteligentan, dubok i dobro obrazovan bio je jer je Merkur bio jutarnja planeta, sa Saturnom u 12. znaku te Sunčevim kopljonošom.”

Što se tiče Antigona, sigurno da je Hadrianovom Merkuru koristio uticaj vladara Saturna koji se našao u svom domicilu u Jarcu, no i iz moderne perspektive Saturn se posve smisleno nalazi na posljednjem (najizraženijem) stepenu Strijelca; Hadrian je utemeljio (Saturn) i izgradio Rimsko sveučilište (Strijelac), Athenaeum, a bez obzira koji mu saturnski znak pada na točku ASC-a car je poznat po zidinama (Saturn) kojima je opasao granice Carstva u dalekoj Britaniji. Onovremeni doživljaj Britanije odgovara simbolici dvanaeste kuće; daleke, nepoznate, strašne zemlje, kuće u koju pada Hadrianov Saturn. Pored ovih tonova dalekih područja i višeg znanja, Strijelac kao dom vladara Hadrijanovog ASC-a istakao ga je i na planu religije budući da je car obnovio Panteon, hram svih bogova izgrađen još za Augusta.

(unutrašnjost Hadrianovog Panteona)

Poput cara Tiberija, i Hadrian je savladao astrološku vještinu te bi svakog 1.1. u godini napravio popis najvažnijih događaja koji mu predstoje, prognoziravši na taj način i sat vlastite smrti.

Hadrianovi nasljednici Antonin Pio (tako prozvan jer je „pobožno“ deificirao svog prethodnika i posvojenog oca, Hadriana), i Marko Aurelije, iz astrološkog ugla nam nisu toliko zanimljivi – kao filozofi, stoici, malo su pažnje posvećivali progonu vlasnika carskih horoskopa.

septimije-severNo Septimije Sever (vladao od 193.-211.) je posve druga priča; rodom iz Sirije još davno se raspitao o potencijalu svog natala, a podatke je dobijao i kroz druge divinacijske metode. U vrijeme vladavine “dobrog cara” Marka Aurelija ovo nije bilo problem, no za vladavine njegovog omraženog sina Komoda (sjećamo ga se iz filma „Gladijator“) budući car Septimije Sever bio je doveden pred sud. Srećom po njega, Komod je u to vrijeme već postao toliko omražen da su Severa pretorijanski prefekti oslobodili, a njegovog tužitelja razapeli.

Ambiciozni Septimije odlučio je uz pomoć astrologije pronaći i buduću suprugu, a kada je doznao kako jednoj aristokratkinji iz Sirije u natalu „piše“ da će se udati za kralja, zatražio je njenu ruku. Dama koja je svoj natalni potencijal ispunila putem Septimijeve karijere, ili obratno, bila je Julija Domna, kćer visokog sveštenika boga Elagabala (Julijinu sestru smo susreli u jednom prethodnom tekstu, kada je nakon smrti caričinih i Septimijevih sinova, Karakale i Gete, na prijesto postavila svog unuka, mladog Elagabala, a zatim rođaka Aleksandra Severa). Na plafonima carskih odaja iz kojih je vladao, Septimije je imao freske koje su prikazivale njegovu natalnu kartu – no dio neba koji prikazuje stepen podznaka (ASC) bio je različit u svakoj odaji, a kako mu ASC nije bio javno poznat nije bilo moguće izračunati detalje njegove sudbine, uključujući i vrijeme smrti.

Septimije, ako već ne vješt poput Tiberija i Hadrijana, dovoljno je poznavao astrologiju da bi se pred prijateljem mogao osvrnuti na natal svog sina Gete. Povjerio se kako mu se „čini neobičnim da je naš Geta predodređen postati božanskim carem, ta u njegovu horoskopu ne vidim ništa carsko!“ Septimije se dakako nadao da će stariji i mlađi sin zajednički i mirno vladati nakon njega, no Getu je ubrzo ubio mlađi brat Karakala, očito pravi nasljednik očevog “carskog horoskopa”, ugrabivši time svu vlast za sebe. Septimije je pogubio mnoge koji su se raspitivali o trajanju njegove vladavine kod vračeva i astrologa, dok je sin Karakala (211.-217.) skončao na ironičan način: naredio je da se istraži ko posjeduje „carski horoskop“ te da potom bude ubijen. Kada je za cara stiglo  pismo u kojem stoji ko je na „crnoj listi“, ono je igrom slučaja palo u ruke upravo dotičnom vlasniku carskog horoskopa, Macrinusu (Makrin), kojeg se trebalo riješiti. Makrin je brzinskom urotom i prevratom odlučio pak sudbinu uzeti u vlastite ruke.

pgastrolog_severus2-i-sol
(na slici: Aleksandar Sever i Sol)

 

Alekasandar Sever (222.-235.), Elagabalov bratanić i nasljednik, bio je još jedan od astrologa među carevima, štoviše vrstan u toj vještini (matheseos peritus), patron astrologa i ostalih proricatelja. U vrijeme njegove vladavine astrolozi su priznati kao službeno udruženje proricatelja, a moguće je i da su uživali povlastice poput onih koje su imali predavači slobodnih vještina. Aleksandar je reorganizirao Hadrianovo sveučilište Athenaeum; povećao carsko pokroviteljstvo tradicionalnih disciplina (retorike, gramatike, medicine); dodao tehnološki institut; a u Athenaeum je uveo te podržao i divinacijske discipline. I haruspicima i astrolozima (mathematicis) dodijelio je prostorije za predavanja, osigurao plate te podršku njihovim manje imućnim učenicima, postavio je profesore astrologije koji su imali svoje katedre (možda još od Hadrijanovog vremena).  U vrijeme Aleksandra astrologija se svakako nalazila u sveučilištima, što će se u Evropi ponoviti tek u kasnom srednjem vijeku u sklopu medicinskog fakulteta.

Aleksandru je astrolog Thrasybulus prognozirao da će „pasti od mača varvarina“ no u duhu kakvog delfijskog proročanstva (naspram „racionalne preciznosti“ kakvom se rimska astrologija dičila!) car je u konačnici poginuo – ne u bici s varvarima čemu se bio poveselio, već od ruke vlastitog stražara varvarskog porijekla.

U četvrtom stoljeću hrišćanstvo dolazi u prvi plan, a s njime i zakoni protiv astrologije. Dok je ograničenje tema koje je bilo dozvoljeno proučavati astrologijom bilo na snazi od početka carstva, protjerivanja astrologa tj. zabrana praktikovanja same astrologije bili su tek povremene i privremene mjere za Rim i Italiju. Tek ju je Dioklecijan proširio na čitavo carstvo, no samo za trajanja njegovog života. Ipak, ova je zabrana Dioklecijanovog edikta iz 296. bila sačuvana u Justinijanovom kodeksu; učenje i praktikovanje geometrijske vještine je u javnom interesu. No matematička vještina (astrologija) je kažnjiva i apsolutno zabranjena. Dioklecijanov motiv za zabranjivanje astrologije bio je, kao i do njegovog vremena, posve politički, dok su zabrane kasnijih hrišćanskih careva imale religijsku podlogu. Zakoni iz 4. vijeka, sačuvani u Teodozijevom kodeksu, astrologiju po prvi put izjednačavaju s magijom te ju, kao i magiju, u potpunosti zabranjuju (u rimskom pravu crna magija je oduvijek bila najstrože zabranjena, no i jasno razlikovana od divinacijskih metoda). Tako u četvrtom stoljeću svaki privatni magijski ili divinacijski čin može donijeti smrtnu kaznu, kao i optužbu za zločin protiv države. Ubrzo su zabranjene haruspicijske i augurske javne prakse (nekada nerazdvojive od rimske „politike“), a proroci i tumači snova su osuđivani.

No, astrologija je preživjela i to mračno doba te će se na evropskoj političkoj sceni ponovo pojaviti u vrijeme renesanse kada će astrolozi još jednom boraviti na dvorovima careva i kraljeva, pa i onih „naših“.

Podznak: Vodolija

vodolija

Da bi se Vodolija dobro razumjela teško da možemo učiniti nešto bolje od kombinovanja ostala tri kerubinska znaka. Vodolija posjeduje sve njihove moći i kvalitete u određenoj mjeri, ali nikada pretjerano. Posjeduje ljubaznost Bika bez slijepe posvećenosti karakteristične za njega, hrabrost Lava bez njegovih borbenih i izazovnih kvaliteta, naučni duh Škorpije bez njenog strastvenog intenziteta.  U suštini, Vodolija je svestrana. Ne može se uprijeti prstom u određen nedostatak u njihovom karakteru, ali se isto tako ne može reći da se nešto naročito ističu u bilo kojoj osobini, izuzev te da su naoružani na svim poljima.

Ova kompletnost uma mora se pažljivo odvojiti od one površne kod promjenljivog vazdušnog znaka Blizanca, jer um nije tako odvojen od neba i zemlje kao kod Blizanca. Vodolija se osjeća kao svoj na svome na svim planovima i nikada ih ne odvaja. To je ujedno i nedostatak koji ga čini nesposobnim da se specijalizuje u nečemu. Rijetko postaje ekspert u čistoj matematici jer suvoparnost te materije je odbojna njegovoj humanosti. Škorpija je mnogo bolji hirurg, jer Vodoliji je teško da posmatra operaciju kao čisto “rezanje i šivenje”; uvijek je prisutan osjećaj da je u pitanju ljudsko biće na stolu. Često ga nalazimo istaknutog kao ljekara, gdje može kombinovati strpljenje Bika, hrabrost Lava, i uvide Škorpije.

Često se o Vodoliji govori kao o revolucionarnom tipu, ali on uvijek pokušava da ostvari napredak bez uznemiravanja postojećih uslova, iz čega jasno uviđamo ipak dominantnu saturnovsku crtu. Ima dobar osjećaj za realnost i ne zatvara oči pred činjenicama, ali tendencija je da postojeće činjenice dovede do nečeg drugačijeg predajući ih operacijama mudrosti, prije nego bi se reklo kako izaziva postojeće stvari i stvara nove. Nema ničeg fanatičnog kod ovog tipa. Njegova tolerancija je široka i duboka. Vodolija nikad ne napušta ravnotežu. Ekstremnije tipove, poput Škorpije, iritira ta smirenost i umjerenost Vodolijinog pristupa. Vodolija je previše praktična da bi bila vizionar. Ljudi ne mrze ništa više od dobrog savjeta. Prirodno, čovjek uvijek teži da utrči u neku akciju, ekstremno. Zapravo, samo osjetljivi ljudi, ljudi sa nečim vodolijanskim u sebi, prirodno cijene mirne vrline zdravog razuma.

Ljudi koji ne shvataju Vodolije, često ih opisuju kao neefikasne ili da im nedostaje koncentracije. Ovo je vrlo daleko od istine. Ova iluzija je izazvana time što su zaključci ovog natusa postavljeni na dosta širokim osnovama. Ništa ne izostavlja, i površni posmatrač pretpostavlja da ništa nije ni uradio.

No ipak nedostatak vodolijanskog temperamenta se ogleda u poteškoćama koje ima u snalaženju sa hitnim situacijama kad ove nastanu. U životu postoje situacije kada su i najnasilnije akcije neophodne. Prirodna inklinacija čovjeka kog boli stomak je da se podvrgne nekom ekstremnom lijeku koji će učiniti da se osjeća gore. Kada bi ga Vodolija savjetovala, rekla bi mu da se okane toga, da jednostavno treba biti oprezan sa dijetom, da se odmara, da sačeka malo vremena. Čak iako osoba ima upalu slijepog crijeva, ovaj plan bi bio jednako dobar za njega kao i svaki drugi, ali ipak postoje situacije kada čovjek sa takvom upalom može umrijeti ukoliko ne bude operisan u narednih nekoliko sati, i pod znakom je pitanja da li bi mu Vodolija ikad dala takav drastičan savjet. Isto važi i za skoro sve životne probleme.

Kod nerazvijenih tipova, ovaj nedostatak je ozbiljna stvar. Neobrazovani ili polupismeni ljudi, bez poznavanja istorije ili nekog ličnog iskustva, gotovo su bespomoćni u hitnim situacijama, čak i kada su u pitanju domaćinske trivijalnosti. Po pravilu, um Vodolije nije brz u akciji, pa to može stvoriti tendenciju uzmicanja. Natus je savršeno aktivan i kompetentan kad kontroliše situaciju, ali nema sumnje da ga nove stvari znaju zbuniti.

Ovo nikako ne znači da se on protivi novim idejama, naprotiv, on ih rado prihvata, ali ne ide toliko daleko u njihovom prihvatanju kao entuzijasta. Prosječni ljudi ne mogu cijeniti nikoga ko odmah ne reaguje na neki utisak bez imalo promišljanja. Istovremeno, u mnogim slučajevima, mora se priznati da užurbana, pa čak i glupa akcija može biti bolja od mudrog promišljanja. To nije krivica mudrosti, već ludosti. Živimo u takvom svijetu gdje budali moramo odgovoriti u skladu sa njenom ludošću. Navika promišljanja, koja je dobra, može lako postati navika izbjegavanja obaveza ili situacija, koja je pogrešna. Čak iako do tog ne dođe, promišljanje može izgledati kao odlaganje, pa čak i kukavičluk.

Vodolijina širina i ravnoteža, koja ga udaljava od sitnih interesovanja ostalih ljudi, dovodi ga u blizak kontakt sa visokim idealima humanosti. Mnogo je više zainteresovan za lijek za potrošnju nego li lijek za potrošača, za olakšavanje nekih ekonomskih poteškoća nego li za lične probleme takve prirode. Po navici je ljubazan, tu nema greške, ali opšte blagostanje je tako fiksirano u njegovom umu da mu je teško da neki pojedinačni slučaj posmatra bilo kako drugačije osim još jednim slučajem. Ponekad, pretjerivanje u ovom, ili izobličenje tog kvaliteta može dovesti do moralnih katastrofa, poput Robespjera kom je Ascendent Vodolija bio iskvaren Saturnom u Ribama u kvadratu sa Merkurom.

Nesumnjivo je, međutim, da postoji određena hladnoća kod ovog tipa. Natus, kao da sam sebi govori “većina ljudskih problema dolaze usled sebičnosti i preuveličavanja sopstvenih osjećanja”, što je prilično tačno, no čovječanstvo u cjelini to ne priznaje, niti će još dugo vremena. Vodolija instinktivno prepoznaje da čovječanstvo nije napredovalo do njegovog nivoa, ali ipak govori i djeluje kao da je u istom rangu sa njima. Povremeno, greška u procjeni može nastati, jer Vodolija je isuviše optimistična za prosječni um. Ne bi imalo značaja da li je to optimizam nastao iz entuzijazma, jer ljudi vole vatromete, ali se često dešava da natus, u želji da pruži što više razumijevanja osobi u nevolji, bude shvaćen kao da govori samo površne, opšte stvari – ukratko, kao da to čini bez srca. Situacija je ipak, sasvim suprotna. Činjenica je da ne samo što mu je srce previše veliko da bi se suzilo na jednu, trivijalnu instancu, već isto tako Vodolija poznaje dublji značaj tuge ili nesreće, budući da se često kroz patnju duša usavršava, a on oklijeva da se miješa kad je u pitanju sudbina.

U raspolaganju novcem, Vodolija je generalno osoba od povjerenja. Novac smatra samo sredstvom do cilja, i cijeni ga prvenstveno zbog njegove korisnosti u olakšavanju onih transakcija koje doprinose blagostanju ljudske rase. Nikada ne rasipa novac niti ga gomila, ali je voljan da potroši novac onda kada smatra da tako čini nešto zaista dobro, dok kad je djeluje previše oprezno, to čini iz razloga što želi da sačuva moć da ga upotrijebi mudro.

Ovaj znak se u cjelosti pokazuje kao dobar u domaćinstvu. Predanost Bika ponekad nije mudra, pretjerana je. Vodolija razvija odgovarajući nivo nezavisnosti. On poštuje sebe, poštuje druge, i isto očekuje od drugih. Takva osnova je za domaći život mnogo bolja od sentimentalnosti. Natus nije naročito voljan da napusti svoj dom, niti je nešto posebno zalijepljen za njega. Svoju nezavisnost razvija dosta rano, ali se uvijek trudi da održi najprijateljskije odnose sa svojima.

Univerzalnost duhovnih karakteristika znaka ne dozvoljava mu da se lako zaljubi. Teško mu je da se koncentriše na to što je smisao čovječanstva na nivou pojedinca, previše je napredan, previše osjetljiv; romantizam mu se čini prilično smiješnim i nedovoljno vrijednim za razvijeniju dušu. Mnogo je više sklon da se zaljubi u školu, umjetnost, bolnicu ili nauku nego u drugu osobu. Ovim se ne želi reći da je neosjetljiv kad je u pitanju ljubav u uobičajenom smislu, ali moramo primijetiti da njegov stav po ovom pitanju u mnogome zavisi od položaja Venere, tj. znatno više nego što je to slučaj sa ostalim znacima. Vjerovatno je da gaji sklonost jednako snažno za oba pola. Kada voli, njegova generalno prijateljska priroda čini sve da udovolji osjećanjima druge strane, i njegovi napori u ovom pogledu su mnogo iskreniji i više zadovoljavajući nego kad je u pitanju donekle sličan kvalitet kod Strijelca.

Vodolija je sjajan roditelj, iako ovaj znak nije naročito plodan. Ipak nema bolje osobe za djecu. Uticaj mu je nježan i razuman, ohrabruje nezavisnost mišljenja i djelovanja, dok istovremeno ispravlja greške sa slatkom razumnošću i sasvim prikladnom količinom čvrstoće.

Najsnažniji kvalitet Vodolije je u njenoj prijateljskoj prirodi. Mnogo je bolji u ovoj ulozi nego u braku ili ljubavi, jer nema limita u broju stvari kojima se može posvetiti. Vodolija nikad ne zaboravlja da poenta prijateljstva nije u lijepom provođenju vremena zajedno; on poznaje njegov značaj u olakšavanju razmjene ideja, i ne propušta njegovu istinsku svrhu u olakšavanju života vodeći računa o drugima i mogućnosti da pomogne onima u nevolji.

Kao partner u braku ili poslu, Vodolija je sve što se može poželjeti. Nikad ne izaziva nevolje, i njegov razum i praktična mudrost mu pomažu da ih izbjegne. Jedini problem može nastati usled njihovog snažnog intelekta, što za partnera može predstavljati poteškoću da slijedi.
Natus nadalje pokazuje izuzetan kapacitet za posao, izvršava ga inteligentno i sa nekim umjerenim entuzijazmom, ali sama stvar “pravljenja novca” ga posebno ne privlači. Uvijek djeluje iznad materijalizma. Što je priroda posla bliža njegovoj prirodi to će bolji uspjeh ostvariti. Ništa ga ne podstiče kao istinska vrijednost čovječanstva.

Podsvjesni um je u harmoničnom sadejstvu sa svjesnim, pa se može reći da su natusu mnogo pristupačniji uvidi iz untrašnjeg sopstva nego kod drugih znakova. Kad je u pitanju religija, Vodolija je tolerantna i osjetljiva, ne baš ravnodušna, ali sa težnjom da religiju oslobodi njenih velikih hendikepa: atavizma, sujevjerja, fanatizma. Fanatični hrišćanin, islamist opisali bi ga kao jeretika, nevjernika, ateistu ili bilo kojom drugom riječju koje mogu da se sjete, ali Vodolija će samo imati sažaljenje za takve uskogrude nastupe svog napadača.

Vega – glavna struna Orfejeve Lire

 

Vega je glavna zvijezda sazvežđa Lira i jedna je od najsvjetlijih zvijezda na nebu. Igrala je važnu ulogu u kalendaru starih Rimljana budući da je njen jutarnji zalazak obilježavao početak njihove jeseni. U pitanju je svijetla zvijezda boje blijedog safira i lako je uočljiva u periodu svoje kulminacije sredinom avgusta. Plinije je naziva zvijezdom Harfe, dok su je Vavilonci nazivali “Zvijezdom Kraljice Života”.

Samo sazvežđe Lira leži na zapadnom rubu Mlečnog puta pored Herkulesa, i, prema jednoj priči, tu je pozicionirano kako bi ublažilo njegove beskrajne nedaće. Aratus ovo sazvežđe naziva “malom Kornjačom”, jer je prema mitu ovaj instrument izumio Hermes koji je kao dječak našao ispranu kornjačinu školjku i dodao joj osušene ligamente kao strune, kasnije je ponudivši kao dar Apolonu, koji ju je potom darivao svom sinu Orfeju.

Zvijezdama ovog sazvežđa, Ptolomej pripisuje prirodu Venere i Merkura, dok Manilije promišlja o njegovom mitološkom porijeklu, opisujući da ono daruje talente za pjesmu, muziku, umjetnost i sposobnost da umiri:

Potom, sa uzdizanjem Lire, tu izranja iz okeana oblik kornjačine školjke, koji pod prstima svog naslednika dade zvuk ali tek posle smrti; jednom je njome Orfej ugradio san talasima, osjećaj stijenama, sluh drveću, talase Plutonu, i napokon granicu smrti. Otuda će doći dar pjesme i milozvučnih žica, otuda frule raznih oblika koje melodično cvrkuću, i štagod je podstaknuto na izraz dodirom ruke ili silom daha. Dijete Lire će pjevati očaravajuće pjesme na banketu, njegov će glas dodati blagost vinu i zarobiti noć.

Vega u sazvezdju Lire
Vega u sazvezdju Lire

U drevnoj Indiji i Egiptu, azvežđe je milenijumima prikazivano kao orao ili lešinar, pa je stoga često lira prikazivana obgrljena krilima ptice. Mit o Orfeju takođe donosi veze između orla i harfe  mada je on bio tako utučen smrću svoje žene da se zavjetovao da nikad više neće voljeti. Grupa trakijskih žena je bila tako uznemirena njegovim odbijanjem da su ga ubile i bacile njegovu Liru u rijeku. Zevs je naredio orlu da pronađe Liru: pa su tako ovo dvoje postavljeni na nebo u čast Orfejeve vječne ljubavi. Sazvežđe se često oslovljava kao Aquila Cadens ili vultur cadens, padajući orao ili lešinar. Lili ovo sazvežđe označava i kao “Lira” i kao “padajući lešinar”, bilježeći da kada je aflikovano, označava nasilnu smrt.

 

Za samu zvijezdu se bilježi da takođe daruje umjetničke talente, budući da je riječ o glavnoj zvijezdi koja stoga preuzima glavne signifikacije svog sazvežđa. Kada je Vega dobro postavljena na uglovima, rečeno je da obećava veliki uspjeh, bogatstvo i slavu. Njena venerijanska sklonost ka lagodnom životu često može voditi razvratu i rasutim energijama kada je aflikovana. Lili upozorava da zvijezda inklinira ka ozbiljnosti i trezvenosti “ali samo u spoljašnjem prikazu, jer obično je osoba lascivna”

Prema Ptolomeju, Vega je prirode Venere i Merkura, dok Alvidas navodi trigon Saturna i Jupitera iz zemljanih znaka, posebno Jarca i Bika. Daruje milosrđe, idealizovanje, nadu, prefinjenost i promjenljivost, a svog natusa čini ozbiljnim, trezvenim, spolja pretencioznim i obično lascivnim, u kom opisu Robson slijedi Lilijevu primjedbu. U dobroj konfiguraciji, Vega daje umjetničke talente, osobito za muziku i glumu, a takođe i sklonost ka lagodnom životu. Kod ekscentričnih umjetnika, to često vodi razvratu. Povezana sa Jupiterom i Venerom, Vega popločava put ka bogatstvu i slavi. Ipak, ako drugi uticaji odigraju svoje, ovo bogatstvo može biti ponovo izgubljeno. Veliki uspjeh je obećan ako je Vega na Asc ili MC. Takođe se Vega može naći u odgovarajućim aspektima u natalima državnika, političara i drugih osoba od značaja i uticaja. Povezana sa Mjesecom i Neptunom, daruje tendenciju ka okultnom i misticizmu.

Uprkos ovako generalno povoljnom uticaju zvijezde, zanimljivi su mahom negativni opisi koje Robson predočava u svojoj knjizi “Fiksne zvijezde i sazvežđa u astrologiji”:

Na Asc: Može biti obučen u stvarima suda. Osvetnici zločina i oni zaduženi za javne sudove i istrage. Ako je Saturn u bilo kom aspektu prema Vegi kad izlazi, natus će težiti ovom zvanju fanatično do tačke u kojoj će koristiti mučenja i pogubljenja da se izbori sa onim što smatra zlim.

Sa Suncem: Kritičan, nagao, rezervisan, nepopularan, prolazne slave, uticajne pozicije, neiskrenih prijatelja. Ako je još sa Marsom, iznad zemlje, a Mjesec sa Prokionom, smrt usled ujeda bijesnog psa.

Sa Mjesecom: Javna sramota, vjerovatno usled krivotvorenja, gubici kroz pisanje, slabije zdravlje, uspjeh u poslu, dobiti kroz anuitete ili penziju. Ako je još malefik sa Skeatom, nasilna smrt.

Sa Merkurom: Vega opisuje nekog ko je sumnjičav, rezervisan, ogorčen, osujećene ambicije, dvostruke igre, tajni neprijatelji na uticajnim pozicijama, nevolje sa majkom, gubici u biznisu.

Sa Venerom: Tvrdog srca, hladan, mizeran, slabog zdravlja, ružnoća ili deformitet.

Sa Marsom: Interesovanja za nauku, nepopularna mišljenja, moralna hrabrost, dobro za dobiti.

Sa Jupiterom: Gubitak kroz pravne poslove, dobro za dobiti, opasnost od zatočeništva.

Sa Saturnom: Jake strasti, originalan, dosta merkurijanskih poteškoća, reputacija oštećena nepravednim optužbama, nevolje sa nadređenima, poteškoće u domu, malo ili nimalo djece, kasnija polovina života povoljnija, iznenadna smrt.