Arapske tačke – duhovne komponente natalne karte (prvi dio)

arabic lots

Po nekoj definiciji, arapske tačke predstavljaju astrološke faktore koji se konstruišu matematičkim kalkulacijama koje uključuju tri druga faktora u horoskopu kao što su planete ili uglovi. Distanca između dva faktora dodaje se trećem (najčešće ascendentu), pa se na taj način dobija pozicija određene arapske tačke. U pitanju je jedan od važnijih astroloških koncepata, mada i najmisteriozniji. Smatra se da su tačke bliže povezane sa duševnim i duhovnim dijelom ljudskog postojanja, pa im se u tumačenju tema natalne karte pripisuju dublja značenja u odnosu na posmatranu oblast. U helenističkoj astrologiji primarno su se koristile kako bi pripisale dodatne teme znacima i kućama u karti. Tako npr. ako bi tačka braka pala u drugu kuću i Škorpiju, pripisala bi toj kući i njenom vladaru određene signifikacije u vezi braka, iako se u nekoj uobičajenoj proceduri ta mjesta ne bi posmatrala vezano za navedenu temu. Nadalje, u praktičnom smislu tačke bi mogle biti i treća oblast koju bi astrolozi tumačili u kontekstu određene teme natalne karte, poput potomstva, braka, karijere itd.  Prvi korak bi bila analiza odgovarajuće planete, kao što je to recimo Venera za pitanja braka. Potom bi se razmatrala odgovarajuća kuća i njen vladar, kao što je to slučaj sa sedmom kućom u vezi braka, da bi, napokon, treći korak bila analiza odgovarajuće tačke, u ovom primjeru – tačke braka. To je takođe implicitno i u vezi sa “pravilom o trojstvu”, odnosno ako je u vezi određene oblasti života nešto naznačeno kroz jedan od ova tri faktora, onda je ishod moguć, ako na isto ukazuju dva faktora onda je ishod vjerovatan, a ukoliko se potvrđuje kroz sva tri, onda je ishod izvjestan. Daleko najpoznatija je tačka Fortune, koju neki nazivaju tačkom sudbine, ali ovih tačaka ima bezbroj i može se reći da svoj procvat arapske tačke doživljavaju u srednjevjekovnoj astrološkoj praksi. No, tema ovog dvodjelnog istraživanja su sedam hermetičkih tačaka, sa posebnim osvrtom na četiri tačke koje helenistički astrolog Vetije Valens ističe kao najvažnije, a to su pomenuta Fortuna, Duh, Eros (Ljubav) i Nužnost, što je tema drugog dijela.

Arapske tačke svoje porijeklo vuku iz vavilonske astroloske priče o odnosu Sunca i Mjeseca kroz luk longitudinalne udaljenosti između njih projektovane od tačke horizonta. Iako neki tvrde da je njihovo porijeklo egipatsko čini se da su, kao i sve u astrologiji, izvedene i osmišljene iz ovog prvobitnog poretka dva osnovna astrološka faktora. Arapske tačke, nasuprot njihovom opštepoznatom nazivu, razvijene su metodološki najvećim dijelom u helenističkoj astrologiji. Arapi su ovom metodu dodali veliki broj novih zadržavajući grčko nasleđe. Arapske tačke služe za dublje analize natala i unutrašnje značenje horoskopa. Sedam osnovnih arapskih tačaka jesu tačke duše ili ti stubovi duše izvedene analogijom iz sedam planeta vremenskog horoskopa. Ovih sedam planeta dovodi se u vezu sa Pitagorinom numeričkom sedmicom i davno prije njega sa dualističkim drevnopersijskim mitraizmom, odnosno, persijskim misterijama sedmostruke inicijacije dostizanja oboženja kao i sedam stepenica pada duše koja, na putu do zemaljskog otjelotvorenja, prolazi kroz 7 planetarnih sfera i jednako tako se povratno uzdiže preko njih do jedne od četiri  nebeske kapije: Aldebarana – istoka, Regulusa – sjevera, Antaresa – zapada i Fomalhauta – juga posle smrti, koje se stoga i nazivaju kraljevskim zvijezdama i čuvarima navedenih nebeskih strana – kapija. Čini se da je Platonova interpretacija pada (silaska) duše inspirisana persijskim misterijama. Platon govori o osmoj sferi, sferi zvijezda, odnosno, Zodijaka koja se smatra mjestom gdje duše nastaju i odakle svaka pojedinačno, na putu prema Zemlji, prolazi kroz sedam planetarnih sfera u haldejskom redu od Saturna do Mjeseca. Na tom putu pada, duša od svake sfere biva obogaćena, obdarena (blagoslovena) čistom planetarnom suštinom svakog pojedinačnog planetarnog principa koji se u većoj ili manjoj mjeri iskvaruju zemaljskom inkarnacijom. Posle smrti dusa ascendira, uzdiže se obrnutim redom putovanja (od Mjeseca do Saturna) kako bi se pročistila od zemaljskih mana kroz svaku sferu pojedinačno prema vrsti mane (o njima kasnije). Što se više uzdiže kroz sfere i kosmičko pročišćenje duša postaje lakša i čistija kako bi savršena ušla u osmu sferu blaženstva. Aristotel je ovu teoriju usvojio od svog učitelja. Sveti Toma Akvinski, poštovalac Aristotela, bio je upoznat sa ovom teorijom o vezi između duše i planeta. Postoje spekulacije da je ova teorija u tijesnoj vezi sa sedam vrlina i njihovim oponentima sedam smrtnih grijehova hrišćanske teologije. Prve tri vrline: nada, vjera i milosrđe poznate su kao teološke vrline dok su ostale četiri (mudrost, postojanost, umjerenost i pravednost) nazivaju prirodnim vrlinama. Ove se vrline tako dovode u vezu sa planetarnim vrlinama i manama (porocima) pa tako:

Planeta Vrlina Grijeh
Mjesec Nada Proždrljivost
Sunce Vjera Gordost
Merkur Mudrost Zavist
Venera Milosrđe Pohota
Mars Hrabrost Gnijev
Jupiter Umjerenost Pohlepa
Saturn Pravednost Lenjost

 

Vrline i grijesi jedanko se tako dovode u vezu i sa tačkama duše. Ovo pogotovo kada se ima u vidu da svaka planeta ima “svoju” tačku. Naime, Pavle Aleksandrijski je u 23. poglavlju svog Uvoda u astrologiju, prezentovao metod kalkulacije za sedam tačaka koje su povezane sa tradicionalnim planetama, dok kao izvor ovog učenja navodi djelo znano kao “Panaretus”, čije se autorostvo povezuje sa Hermesom Trismegistosom, zbog čega se one i nazivaju “hermetičkim tačkama”. Na slici ispod možete vidjeti i metod kalkulacije ovih tačaka (sva rastojanja se projektuju od ascendenta):

 

 

Prvo što ovdje možemo vidjeti jeste da se samo tačke Fortune i Duha izračunavaju na osnovu distance između nebeskih tijela (Sunca i Mjeseca), dok se u ostalim slučajevima računa od odgovarajuće planete prema ili tački Fortune ili tački Duha, ili obratno. Kad smo kod tog izračunavanja, a u vezi sa prethodno rečenim, možemo uočiti određene bitne hermetičke principe koji ovdje dolaze do izražaja. Prvo, izgleda da racio u ovim proračunima uzima u obzir vladajuće svijetlo, ili svijetlo sekte. Tako vidimo da se tačka Fortune uvijek izračunava od vladajućeg svijetla ka drugom, odnosno, u dnevnim rođenjima (gdje je Sunce vladajuće svijetlo), ova tačka se izračunava mjerenjem distance od Sunca do Mjeseca, odnosno polazna tačka je Sunce, dok je u noćnim rođenjima to Mjesec, kao vladajuće svijetlo. Ovakvo mjerenje izgleda da implicira ideju o kretanju od svjetlosti ka tami, obzirom da računica doslovno kreće od dominantnog ili svijetlećeg luminara u određeno doba dana odnosno noći, prema onom luminaru koji je na neki način zaklonjen ili zatamnjen u to isto doba. To se može povezati sa dubljom hermetičkom konceptualizacijom da je tama povezana sa materijom i fizičkom inkarnacijom. Nasuprot tome, vidimo da je proračun za tačku Duha suprotan, odnosno da uvijek kreće od luminara koji je nasuprot vladajućoj sekti ka luminaru koji je dominantan u određeno doba – tj. od Mjeseca prema Suncu, za dnevna rođenja. Ovo takođe implicira hermetičku vezu svjetlosti sa duhom i intelektom.

Drugi obrasci se mogu uočiti i u vezi sa ostalim tačkama. Kao što se može vidjeti na gornjem dijagramu, tačke koje su povezane sa pozitivnim signifikacijama, poput tačke Erosa (Venera) i tačke Pobjede (Jupiter), obje se povezuju sa tačkom Duha. Ostale, koje imaju negativne implikacije, povezuju se sa tačkom Fortune. Očito je, dakle, da se tačke benefičnih planeta povezuju sa konceptom duha i svjetlosti, pa samim tim i tačkom Duha, dok se tačke malefika dovode u vezu sa konceptom tame i materije, te otuda i tačkom Fortune. Shodno rečenom, ova veza može biti izvedena i iz principa svjetlosti, budući da su Jupiter i Venera dvije najsjajnije planete, dok su Mars i Saturn tamniji.

Zanimljivo je primijetiti i da se neke tačke izračunavaju od tačke (Duha ili Fortune) prema planeti, a neke od planete prema tački, i to i kod dnevnih i kod noćnih rođenja. Mogući racio iza ovog može opet ima veze sa dominantnim svijetlom. Naime, tačka Duha se još naziva i tačkom Sunca, a tačka Fortune tačkom Mjeseca. Kao što možemo vidjeti, tokom dana, tačke Venere i Jupitera se izračunavaju od tačke Duha prema Veneri odnosno Jupiteru, obratno po noći. Koncept koji stoji iza ovog potiče od principa da je Sunce to koje emituje svjetlost po danu, pa i njegova tačka preuzima isti princip, dok se po noći ponaša srodnije prirodi Mjeseca, odnosno prima svjetlost. Drugim riječima, ova računica se zasniva na tome koji od dva luminara je dominantniji u kalkulaciji tačke Duha. Stoga, u dnevnim rođenjima kalkulacija kreće od tačke Duha prema odgovarajućoj planeti, imitirajući princip emitovanja svjetlosti srodan Suncu, dok će u noćnim rođenjima ova kalkulacija ići od planete prema tački, koja sada ima ulogu “primača”, budući da je Mjesec dominantno svijetlo. Ovo važi samo za ove dvije tačke, budući da jedino one uključuju tačku Duha. Međutim, isti ovaj princip izgleda da važi i za tačke koje uključuju tačku Fortune. Kako je danju, Mjesec dominantno svijetlo u računanju tačke Fortune, a isto tako je kao tačka Mjeseca suprotna dominantnom svijetlu, Suncu, to će imati funkciju primanja svjetlosti, pa kalkulacija počinje od planete prema Fortuni. Noću, kada je Mjesec vladajuće svijetlo, a Sunce dominantna planeta u računanju tačke Fortune,  Fortuna je ta koja “emituje” svjetlost, pa računica ide od nje prema odgovarajućoj planeti.  Ovim observacijama ćemo se vratiti kad budemo govorili o tačkama Erosa i Nužnosti koje pominje Valens, a koje se računaju drugačije nego što je to ovdje opisano.

Pošto su metodi kalkulacije tačaka dati u gornjem dijagramu, u ostatku teksta ćemo se fokusirati na opis nabrojanih hermetičkih tačaka po Pavlu Aleksandrijskom:

Tačku Fortune Pavle povezuje sa Mjesecom pa ističe da ona označava tijelo, stvari koje natus čini za sticanje imetka, posjede, reputaciju i privilegije.

Kao što je rečeno tačka Duha je povezana sa Suncem, pa otuda označava dušu, inteligenciju, vršenje svake moći (dunasteia) pa je ponekad relevantna u utvrđivanju profesije natusa ili njegovog zanimanja (praxis).

Tačka Erosa se povezuje sa Venerom i označava željne kapacitete i apetite, kao i prijateljstva i usluge.

Tačka Nužnosti je povezana sa Merkurom označava ograničenja, potlačivanja, borbe, ratove, neprijateljstva, mržnju, osude, i ostale ograničavajuće okolnosti.

Tačka Hrabrosti je povezana sa Marsom, pa tako označava smjelost, izdaje, snagu (ili sirovu snagu) i sva zla činjenja.

Tačka Pobjede je povezana sa Jupiterom pa tako označava vjeru, dobru nadu, nadmetaja, sve vrste dobročinstva, poduhvata i uspjeha.

Tačka Neprijatelja je povezana sa Saturnom pa se odnosi na duhove podzemlja, stvari koje su skrivene, slabost, protjerivanje, tugu i kvalitet smrti.


 

Izvori korišćeni u tekstu:

  • Chris Brennan – Hellenistic Astrology: The study of Fate and Fortune
  • Chris Brennan –  The Theoretical Rationale Underlying the Seven Hermetic Lots
  • Robert Zoller – Arabic parts in Medieval Astrology (lesson from DMA course)
  • Nataša Karalić Koprivica – blog tradicionalne astrologije link

 

Doba Vodolije – drugi dio

age of aquarius

prethodnom tekstu Doba Vodolije smo razmatrali sa aspekta religije, mitologije i ezoterične filosofije, red je da se osvrnemo i na astrološke konotacije u vezi sa tim pitanjem. Na početku vrijedi da se osvrnemo na tradicionalni astrološki simbolizam zodijačkog znaka Vodolije. Najprije treba reći da je Vodolija muški, vazdušni, fiksni, topli i vlažni znak ljudske i zapadne simbolike. Označava visoka mjesta, krovove, strehe. Vlada svijetlo-plavom bojom. U pogledu zapada, može biti od značaja ako primijetimo da su religije i škole misterija govorile da će se Mesija pojaviti na zapadu.

Simbolički emblem Vodolije je vodonoša, koji klečeći sipa vodu koju prinosi u činu skromnog služenja. Iako je klasifikovan kao vazdušni znak prema svojim elementalnim kvalitetima, Vodolija se, u mnogim aspektima, smatra “zaboravljenim” vodenim znakom, u kom joj samo ime ukazuje na povezanost sa vodom, te naposletku ona i mnoštvo svoje simbolike izvlači iz vodonošinog čina izlivanja. Ali taj simbolizam slobodnog toka vode kod Vodolije nema mnogo veze sa uvijek bremenitim okeanom psihe kog prikazuju znaci vodenog tripliciteta, već u tom svom činu ona nastoji da pročisti, prosvijetli i izbistri. Drevni su poplave koje su pratile kulminaciju ovog znaka i sezonsku promjenu posmatrali kao periode osveženja, kada bi zemlja, ponovo krštena, bila očišćena od grijeha. Mjesec februar je i dobio ime u čast ceremonija pročišćenja koje bi se održavale tokom prolaska Sunca kroz Vodoliju (latinski: Februa = pročistiti + auris = koja se odnose na), kada bi pažnja društva bila usmjerena na pročišćenje doma, tijela i duše. Nakon čišćenja, obnovljeni smo, pa ovaj klasični simbolizam takođe obuhvata i element mladosti i nevinosti kroz identifikaciju vodonoše sa Ganimedom, čija je blagost i ljepota opčinila Zevsa, kao što smo to vidjeli ranije.

U tradicionalnim astrološkim izvorima, nailazimo na sljedeće opise znaka Vodolije

doba vodolije
Simbol Vodolije

Vetije Valens o znaku Vodolije kazuje: “Vodolija je nebeski znak koji je muški, fiksni, antropomorfni, pomalo vlažan. Nijem, dosta hladan, slobodan, usmjeren na napredak, feminiziran, nepromjenjiv, sa malo potomstva, uzrok nevolja proizilazi iz sportskog treninga, nošenja tereta, ili rada sa teškim materijalima, umjetnik, javan. Ljudi rođeni pod ovim znakom su maliciozni, mrze svoje familije, nepopravljivi, samoživi, prevarni, puni trikova, kriju sve, mizantropi, bezbožnici, izdaju reputaciju i istinu, zavidni, sitničavi, tek povremeno velikodušni (usled toka vode), ne da se kontrolisati. U cjelini, ovaj znak je vlažan.” (Antologija, knjiga prva)

“Mlađani Vodonoša, koji iz izokrenutog suda izliva svoj potok, te isto tako daruje sebi svojstvene vještine: kako da pronađe izvore pod zemljom pa da ih usmjeri ka površini, da transformiše tok vode tako da njome poprska same zvijezde, da se ruga moru obalama koje ljudi načiniše zarad svog luksuza, da konstruiše različite tipove vještačkih jezera i rijeka, i da omogući upotrebu dalekih potoka za domaćinstva. Ispod ovog znaka leže hiljade vještina koje reguliše voda. Zašto?! Pa voda će čak pokrenuti nebesa i zvjezdane naseobine i uzrokovati neba da se kreću novom rotacijom. Nikada se sinovi Vodolije neće umoriti od djela koja slijede potoke. Oni iznikli iz ovog znaka su nježna sorta i ljubazna vrsta, i nema zlobe u srcima njihovim; skloni su gubicima i patnji usled njih; a za bogatstvima nemaju ni potrebu niti su ih presiti. Pa i tada, tok potoka iz urne ne staje” (Manilije – Astronomika, knjiga 4, str. 243)

Firmik Materno:
“Ukoliko je ascendent u Vodoliji čemu bilo da rođeni teži biće uništeno i izgubljeno i gubiće iznova i iznova jer će mu se izgubljeno stalno i vraćati i tako dovijeka. Činiće mnogima usluge, ali mu neće biti zahvalni za to. U velikim će se opasnostima naći i život će mu biti težak i očajan. Ovaj je znak obmanljiv, prevaran, prikrivajući, mizantropski, bezobziran, tužilački, izdajnički, ali povremeno iznenađujuće velikodušan (zbog toka vode ovog znaka). Teško ga je kontrolisati…”

Abraham Ibn Ezra:
“Vodolija je jedan od vazdušnih znakova, muški i dnevni, umjeren u grupi zimskih znakova, nepokretan, njegovi su sati uzdizanja kraći od normalnih (kratka ascenzija), nagnut na ekliptici. Priroda mu je topla, vlažna i destruktivna, simbolizuje vazduh koji unistava sve živo i koji istrebljuje. Čovjek rođen pod ovim znakom biće nizak rastom, imaće veliku glavu i jedno stopalo vece od drugog. Velikodušan, privlačan i samopouzdan jednako i jedina ce mu ambicija biti da uveća svoje bogatstvo. Bice ili impotentan ili sa malo ili nimalo djece. Rođen u prvom licu (dekanatu) ovog znaka, imace lijepo lice i tijelo, sa bjelegom na grudima i biće rafiniran. Rođen u drugom licu biće visok i ružan i imaće bjeleg na leđima i ispod lakta. Cio život nesrećan će biti. Onaj koji je rođen u trećem licu ovog znaka biće nizak, ali atraktivan i voljeće žene (bice žudan). Na samom kraju znaka čovjek će biti nedosledan u svom izgledu i djelima…”

Da bi se Vodolija dobro razumjela teško da možemo učiniti nešto bolje od kombinovanja ostala tri kerubinska znaka. Vodolija posjeduje sve njihove moći i kvalitete u određenoj mjeri, ali nikada pretjerano. Posjeduje ljubaznost Bika bez slijepe posvećenosti karakteristične za njega, hrabrost Lava bez njegovih borbenih i izazovnih kvaliteta, naučni duh Škorpije bez njenog strastvenog intenziteta.  U suštini, Vodolija je svestrana. Ne može se uprijeti prstom u određen nedostatak u njihovom karakteru, ali se isto tako ne može reći da se nešto naročito ističu u bilo kojoj osobini, izuzev te da su naoružani na svim poljima. Više o karakteristikama ovog znaka možete pročitati u našem ranijem tekstu https://pgastrolog.me/podznak-vodolija/

Kako možemo vidjeti, opisi dosta variraju, što djelimično otežava naš zadatak da ih stavimo u kontekst Doba i njegovih osobenosti o kojima govorimo. Ipak, ovdje nam svakako može pomoći tumačenje Roberta Zolera, jednog od vodećih astroloških autoriteta, pogotovo sa aspekta njene ezoterične suštine, a koje tumačenje nalazimo kao najpotpunije. Stoga, Zoler bilježi sljedeće:

Tokom doba Ribe, benefik Jupiter je vladao uglovima. Jupiter vlada i Ribama na vrhu prve i Strijelcem na vrhu 10. kuće pa stoga, iako je bilo zabune oko hijerarhije religijskih i političkih institucija, u ovom Dobu su istina i filosofija bile značajne za ljude. Kako se doba Vodolije bude odmotavalo sve više, to će doba Riba biti posmatrano kao miran period polu-predaha, posmatrano sa aspekta esencijalno malefične i duhovno destruktivne prirode života.

Za vrijeme doba Vodolije, malefici će ponovo vladati uglovima, pa će se sa njima vratiti i prirodna surovost svjetovnog života. Onamo gdje su nekad religije Doba nastojale da otjelotvore Božji Grad kroz zemaljske hijerarhije, Novi Poredak će težiti da usavrši Makijevelijansku političku filosofiju da je “bolje da vas se plaše nego da vas vole, ako već ne može oboje.”

Novus Ordo Saeclorum, Novi Poredak Doba vladaće kroz moć nad životom i smrti, budući da je Škorpija (valja se prisjetiti mitološke reference Ganimeda sa Orlom, prim. prev.) sada na vrhu desete kuće, kroz modifikaciju ponašanja, kloniranje, genetski inženjering, kontrolu uma i okultno.

U dobu Vodolije, hraneći ljude trivijalnostima Vage (9.kuća, prim. prev.), Škorpionski vladari će neumorno raditi na ostvarenju svog cilja, odnosno apsolutne moći nad drugima – budući da je Lav na vrhu 7. kuće. Volja ljudi će biti sloboda izraza, Vodolija, i biće ohrabrivani da idu za svojim težnjama kako bi im se misli skrenule sa onog što njihovi vladari zaista čine.

Porodica će biti posmatrana imovinom i u velikom nesebičnom pokretu koji pristiže, veliki će se pritisak vršiti na populaciju da potpuno uništi porodicu.

Ne možemo zaboraviti da je Saturn, vladar Vodolije, egzaltiran u Vagi i da će u dobu Vodolije, Vaga biti na vrhu devete kuće. Stoga, biće jakih težnji među ljudima tokom doba Vodolije za duhovnim učenjima. Fokus će uglavnom biti na humanizmu jer će prednost koja se daje drevnim formama kroz Vodoliju i Saturna, ipak sačuvati drevna učenja iako će druge sile u društvu nastojati da ih suzbiju.

Prilike za usavršavanje biće veće nego ikad, sa Saturnom koji vlada prvom kućom i egzaltiran je u devetoj. Strijelac je u 11. kući. Grupe i okupljanja prijatelja koji diskutuju i studiraju filosofske teme biće uobičajena pojava. Mnoge društvene grupe će se okrenuti atletskim aktivnostima, koje su takođe u prirodi Strijelca.

Znanje će se pak vrednovati tek onoliko koliko doprinosi mogućnosti da se pokreću ratovi budući da je Ovan u trećoj kući. Kultivisanje znanja kao izvora vojne moći će naposletku dovesti do tajnih sredstava kojim se mogu mijenjati i kontrolisti takve pojave kao što su zemljotresi, pa čak i jezgro. Ovo će znanje čuvati tajna društva i ono na kraju vodi ka novom društveno-političkom sistemu koji će biti još jače vezan za Zemlju u dobu Jarca.

Kako je Vodolijanski san o humanističkoj nauci i univerzalnom bratstvu vizija svijeta koja treba da počne u Ribama i realizuje se u Vodoliji, tako će i Vodolijanska avangarda gledati naprijed ka ostvarenju Vodolijanskog Zlatnog Doba u jednu ruku, dok će Vodolijanske tehnokrate težiti svjetskoj korporaciji koja bi fosilizovala društvo u rigidni sistem kasta kojim upravlja tehnologija. Elementi već rade ka tome, pa iako će biti djelimično ostvareno u Vodoliji, ovo Doba koje je esencijalno pobunjeničko neće mu dozvoliti da se sasvim razvije i postavljaće mu brojne prepreke do doba Jarca.”

doba vodolije
Richard Moult – The Exile's Song

Već možemo da posvjedočimo brojnim aspektima koji ukazuju da to famozno doba Vodolije ipak neće biti tako svo šareno i divno kakvi se opisi nerijetko susreću, jer ipak se ne može prenebregnuti činjenica da je u pitanju doba kojim vlada esencijalni malefik, pa gdje je zima i gdje je Saturn beneficija nema, jednako na nivou karaktera i objektivnih uslova života. Tačno je, međutim, da je Saturn u Vodoliji nešto drugačiji, to je njegova glavna kuća i mjesto na kom se najviše raduje, pa ovdje on više ima intelektualne kvalitete. Vodolija je znak najviših intelektualnih apstrakcija i dostignuća i u njemu Saturn daje inteligentnu, vrlo stabilnu i racionalnu prirodu sposobnu za razumijevanje najtežih intelektualnih problema, pa je kao takav više naučan, i zato ne čudi ubrzan razvoj nauke i tehnologije. Otuda i bojazan od smjera kojim taj razvoj ide, jer robotika, genetički inženjering i slično, vode ka stvaranju mase poslušnih robota i dehumanizaciji. Ipak, kada se prisjetimo Saturnove simbolike vidimo da on simbolizuje i sve one koji su skromni i povučeni, uporni i istrajni, ozbiljni i koji se predaju nauci, simbolizuje siročad, evnuhe, monahe, askete i mudrace, čarobnjake i one koji se bave magijom i one koji poznaju tajne i koji prenose tajna znanja. Predstavlja naše djedove i pradjedove, simboliše dug život i dugovječnost, starije osobe, a u noćnim kartama predstavlja i oca. Pogotovo mi je zanimljiva referenca na one koji poznaju tajne i prenose tajna znanja, budući da je Saturn planeta ezoterične filosofije, a pogotovo kod ljudi kojima je almutem figuris, pa pored poteškoća koje će obilježiti njihove živote, imaju dar takve filosofije. Ovo osobito smatram da je prisutno u vazdušnoj Vodoliji, koja je pored toga i jedno od najboljih mjesta u kom se može naći Merkur. Sledstveno tome, a kako pravilno primjećuje Hol da Sunce preuzima simboliku znaka precesije, pa samim tim i božansko obličje, to je za očekivati i da ovo doba donese neku novu simboličku sintezu nauke i religije, odnosno duhovnosti, koje se međusobno dopunjuju. Ovo pogotovo kad se uzme u obzir u kakav fanatizam nauka kao antiteza religije ide, pa je jedino logično da se po staroj dijalektičkoj formuli: teza-antiteza=sinteza, razvije i neka nova nauka i duhovnost koja će biti paradigma tog novog doba. Nešto tako se već može naslutiti budući da teorije kvantne mehanike, paralelnih univerzuma i slično sve više dobijaju naučno utemeljenje, zalazeći u one nedokučive segmente koje tradicionalno posmatramo kao boga. Sa druge strane, u tom teološkom i simboličkom smislu, Saturn zaista i predstavlja Satanu, i po mnogo čemu je njegovo doba već evidentno postojeće, ali teško da novo doba može otići u tako teški materijalizam i samopovlađivanje, budući da je isti takođe neka vrsta antiteze viševjekovnoj religijskoj supresiji. U krajnjem, smatram da će se u budućnosti, u tom novom dobu, nauka razvijati u pravcu razvoja kosmičkog potencijala i osvajanju Kosmosa, ali ne kroz čisto empirijski i odveć zastareli naučni metod koji je u osnovi materijalistički, već kroz novi metod kojim ćemo dosegnuti te paralelne univerzume i da ćemo tako osvajati svemir, razvijajući tako naše potencijale i svjesnost ka novom evolutivnom skoku, a koji je svakako Kosmička sudbina čovječanstva. Doba Vodolije će zaista dati do sada neviđene prilike za dostizanje duhovnog oslobođenja, pročišćenja ka prosvetljenju, no ipak, kao astrolozi ne možemo ni ignorisati mračnije, sinisternije i malefične sile planete Saturn koje će biti na djelu tokom ovog perioda. Štaviše, mislim da ćemo posvjedočiti i distopijanskoj budućnosti u bar jednom periodu, no ipak ima dovoljno pokazatelja za nadu da ćemo svoju evoluciju uspjeti da usmjerimo ka prethodno opisanoj viziji, pa čak iako budemo morali da prođemo kroz opisivanu tehnokratsku tiraniju koja već uzima maha.

Iz ova dva teksta smo mogli steći dovoljno zanimljivih uvida o karakteristikama tog novog doba, čije obrise evidentno prepoznajemo u sadašnjici, pa nam preostaje još da utvrdimo kada nam dolazi to novo doba, čime ćemo se baviti u trećem dijelu ove serije tekstova.