Maternus: Podznak u vodenim znacima

Nakon osvrta na Maternusova kazivanja o sudbini ljudi čiji se podznak nalazi u zemljanom i vazdušnom znaku, u ovom tekstu vam donosimo izvode iz njegovog “Matheseosa” koji se odnose na podznak u vodenom triplicitetu.

Ako se podznak nađe u Ribama, natus će biti talentovan, mudar, vjeran i potreban prijatelj. Napredovaće na račun nekih poslova, no, ipak, moć nekog drugog će biti iznad njegove moći i ugleda. Imaće neprijatelje, ali će ih pobijediti na vrlo jednostavan način; zbog nekog podužeg posla steći će slavu. Ali, s prolaskom vremena, steći će još veće dostojanstvo i imaće veliko uvećanje dobre sreće. I biće trajno poznat mnogima zbog svojih putovanja.

Ako se MC nalazi u Strijelcu, napraviće mnogo grešaka i dovešće se u različite opasnosti. Biće aktivan u svim udruživanjima i imaće ne male borbe sa mnogo moćnijim osobama, a zbog neke osobe će biti izložen spletkama. Sve što isprva bude imao izgubiće, a zatim će steći upravu nad tuđim stvarima, pokazujući uvijek vjernost u prijateljskim vezama. Ali žudnja koja narasta u očima, natjeraće ga na seksualna opštenja.

Ako je Descendent u Djevici, natus će biti mudar i obezbjeđivaće izdržavanje drugim ljudima s kojima nije u vezi. Biće od onih ljudi koji vjerno čuvaju povjerene im tajne. Mnoge će prijatelje uzdići svojim sredstvima ili svojim tutorstvom, i veliku gomilu bogatstva će dobiti. A njegovi prijatelji će mu često biti nezahvalni. Biće mio prema svojoj ženi i vezaće se za nju ljubavlju. Ali će i ona biti često nezahvalna prema njemu. Ozbiljno će ga razdirati bol zbog nevolja svoje žene i djece.

Ako je IC u Blizancima, natus će biti iznuren mnogim bolestima i biće izložen mnogim naporima. Imaće nekakav bol ili skrivenu tjelesnu manu. Nakon najvećih neprijatnosti od nevolja, dobra sreća će mu stići, pa će dobiti sve potrepštine od drugih, i nakon što je ranije izgubio sve stvari, bogatstvo će mu doći iznenadnim udarom dobre sreće. Posjedovaće i držaće izvore koji će mu sve obezbjeđivati, a nakon što bude pritisnut teretom starosti, umrijeće iznenadnom smrću u tuđini. Ali, za ovo se mora pogledati vladar horoskopa.

 

Ako se podznak nađe u Raku, to će natusu dati oštrinu intelekta, ali će biti od onih koji sve obavljaju sa zakašnjenjem. To će biti ozbiljne, učene osobe i oni koji su navikli da se jako razbijesne i koji u snažnom revoltu proganjaju sve zle osobe. Oni su [inače] snažni i odmjereni, a od onih su čiji se bijes može vrlo lako umiriti. Zasigurno će se izdržavati od javne ili kraljevske pozicije, na osnovu čega će im izdržavanje biti dodijeljeno. Oni će se uvijek baviti javnim poslovima, a mnogi ljudi će im se ulagivati na šta će ih prisiliti različite potrebe. Ali, ako se Saturn nalazi na Ascendentu postavljenom u Raku ili ga aspektuje, uzrokovaće njihovu nasilnu smrt ili će se veoma razboljeti, ili će njihova sopstvena braća umrijeti prije njih na različite načine.

Ako je MC u Ovnu, natus će se stalno povezivati sa mnogo moćnijim ljudima, ili će mu svakodnevne potrepštine biti obezbijeđene sredstvima onih s kojima nije povezan, a uvijek će žudjeti i pokušavati da dođe do dobrih stvari. Ali će se njegovo lično bogatstvo stalno raznoliko mijenjati, pa onoliko često koliko se izgubi, toliko često će se i povratiti.

Ako je Descendent u Jarcu, uvijek će ga napadati skriveni neprijatelji; ali će se naposljetku tiho izmiriti nakon što propati zbog mnogih neprijatnosti. Sasvim sigurno će biti talentovan, posjedovaće prodorne istraživačke umne sposobnosti, ali će patiti od muka uzrokovanih nekim skrivenim bolom; ili će biti iznureni beskrajnim duševnim bolovima.

Ako se IC nađe u Vagi, natus će biti pritisnut mnogim teškoćama i biće vezan za javnu službu ili će imati dužnosti u upravi, i rasuće glavninu ranije stečenog bogatstva. Zasigurno će biti uspješan u svakoj vlasti i biće osoba koja je neophodna drugima. Svoja sredstva za život će imati od učenih djelatnosti, i biće od onih kojima drugi povjeravaju svoje najdublje tajne. Živjeće do izuzetno duboke starosti i biće mu odato priznanje počasnom sahranom, a ako se Merkur nalazi u narednom znaku, biće prvorođen među svom muškom djecom. Ali, ako se Venera nađe u drugoj kući, ćerka će imati dug život, ako je vladar horoskopa dobro postavljen kao što smo ranije rekli i aspektovan dobroćudnim planetama.

Ako se podznak nađe u Škorpionu, to će natuse učiniti oštrim, naprasitim, radnim u svojoj mladosti, ali će prolaziti kroz mnoge nevolje. Ali, nakon toga će, zapravo, biti uzdignuti od strane nekog naklonjenog im autoriteta, i biće im darovana najveća sreća ako Jupiter pravi bilo kakav aspekt ka njemu; postaće poznati i uvijek će se nadati zaštiti bogova, i uvijek će razumjeti svete tajne svetih ili nebeskih religija. Živjeće na drugom mjestu ili će se svojim sopstvenim naporima preseliti u drugi grad. Uvijek će biti izdignuti čestitim duhom, pokazujući ukrase razumnog govora. Biće od one vrste ljudi kojima promjene uvijek prijaju. Na račun svojih prijatelja mogu biti upleteni ili u neke poslove ili opasnosti, a nakon što propate zbog nesreće gubitka djece, ponovo će uživati u srećnom potomstvu.

Ako se MC nalazi u Lavu, život natusa će biti istrošen teškim radom i najrazličitijim teškim zadacima. I biće potčinjen nekoj mnogo moćnijoj osobi bilo zbog počasti ili izdržavanja. Biće snažan, i onaj kome će se mnogi ulagivati s prolaskom vremena, i koji će mnoge od svojih ličnih vrijednosti predati drugima. Biće postavljen na neku poziciju moći, čime će uvećati svoju očevinu.
Ako je Descendent u Biku, on će imati mnogo suparnika i sve će ih nadvladati na različite načine. Biće od onih ljudi koji su vučeni na seksualni čin željnim očima, i koji će pretrpjeti neki vid skandala. Jednako će i gubiti i dobijati lično bogatstvo, i koliko god često ga gubio, toliko često će ga ponovo sticati.
Ako se IC nalazi u Vodoliji, izdržavaće se blizu vode ili od vode, ali od istog toga dolazi i opasnost po život; i ko god od njega ima koristi, taj će se uvijek pokazati nezahvalnim.


Tekst preuzet iz članaka: Ascendent u znakovima I (Ovan – Devica) i Ascendent u znakovima II (Vaga-Ribe) objavljenim na sajtu https://astroriznica.com/

Maternus: Podznak u vazdušnim znacima

Nakon uvodnog dijela koji se bavio zemljanim znacima, nastavljamo sa izvodima iz Maternusovog “Mathesisa” pa ćemo tako predočiti sudbinu rođenih sa vazdušnim izlazećim znakom.

 

Ako se podznak nađe u Vodoliji, sve što je natus stekao je ponovo iskidano nekakvim gubicima. I sve što je imao ili za čim je tragao, ponovo će izgubiti; ali, štagod bude izgubljeno će obično biti dobijeno natrag na lak način. Prihvatiće se zadatka da pomaže mnogim osobama i mnoge će snabdjeti potrepštinama, a oni kojima je mnogo učinio biće mu nezahvalni. A nakon što bude izložen opasnosti i svi ljudi izgube nadu, biće oslobođen zaštitom bogova. Biće napadnut od mnogih osoba opijenih zavišću. Pored toga, izvršavaće obaveze u vezi sa božanskim spisima ili svetim stvarima ili religijama. A zbog svojih dobrih djela će biti poznat uglednim ljudima.

Ako se MC nađe u Škorpionu, natus će biti snažan, ali će biti potrešen teškim životom i teškim odnosima s drugima. Utiraće svoj put od mjesta do mjesta. Ako je nižeg porijekla, izvršavaće servilne dužnosti, ali će nakon toga nastati povoljne okolnosti za njega u svim stvarima. Ali, na početku će patiti od nevolja koje će pogađati njegovu ženu i djecu, a onda će imati prosperitet ukazom uglednog čoveka.

Ako je Descendent u Lavu, natus će se razići sa ženom zbog neke svađe. Jer, spojiće se u braku sa neuglednom ženom, ili sa starom ženom, ili s onom koja je imala iskustva ili bivala zanijeta ljubavnim vezama. I patiće zbog spletki koje će mu smještati njegovi ljudi, a neprijatelji će krenuti protiv njega iznenadnim parnicama. A svojom snagom i svojom sopstvenom hrabrošću uzeće ženu strankinju, ili će zasigurno sklopiti brak sa udovicom.

Ako se IC nađe u Biku, natus će biti ugledan čovjek i združiće se s mnogim moćnim osobama, i biće slavan u vezi svih stvari. I kontrolisaće sredstva mnogih ljudi, tako da će mu biti povjerene mnoge stvari na račun moralnosti njegovih postupaka. Umrijeće nakon dugog vremenskog perioda, pritisnut teretom velike starosti, ako je vladar horoskopa u svojoj sekti i postavljen u glavnim kućama horoskopa, ojačan i po znaku i po stepenu, ukazujući na najveći broj svojih godina.

 

Ako se podznak nađe postavljen u Blizancima, natus će u prvom dijelu života naporno raditi, a ugodnosti će mu omogućavati njegovi roditelji. On će zasigurno uvijek biti upućen u nebeske religije i imaće vjerna prijateljstva uglednijih od sebe. On je od onih koji gube svoje nasledstvo.

Ako je MC u Ribama, svoj život će provesti u mjestu pored vode, a svoj imetak će steći od poslova u vezi sa vodom. Izdržavaće se od tuđe imovine, a bilo njegova moć ili lično bogatstvo biće podijeljeni između dva grada.

Ako se Descendent nađe u Strijelcu, prouzrokovaće smrt ili svoje braće ili svojih rođaka, a njegov um će biti mučen najvećim brigama i strahovima u različitim vremenskim periodima. Imaće neprijatelje, pa nakon što napusti svoje ognjište odmetnuće se među tuđine. Ali, nakon što se kasnije vrati u zemlju svog porijekla, misliće da je vraćen intervencijom bogova.

Ako se IC nalazi u Djevici, u mladosti će biti ometen različitim teškoćama, ali će s prolaskom vremena doći do uvećanja najveće dobre sreće. Samo, ove stvari će doći svakom pojedincu u skladu sa mjerom horoskopa, što smo često pominjali da se mora razmotriti u svim stvarima.

 

 

 

Ako se podznak nađe u Vagi, natus će biti podložan bolestima i biće izložen mnogim opasnostima; i gomila suparnika će ga konstantno napadati; i sukobljavaće se oko istinskih i ispravnih stvari. Zasigurno će biti religiozan i obožavaće bogove, ali će biti od onih čiji se životi uvijek mogu mijenjati zbog najraznovrsnijih nedosljednosti. Ali, on neće biti pokoren ni u čemu, i biće od onih koji se neće pokazati slabim u bilo čemu – biće poznata osoba. No, pitanja potomstva će biti promjenljiva, jer mu sva djeca neće opstati. Biće od onih osoba koje će željeti da imaju ispravan sud u vezi sa svim stvarima, koji će služiti božanskim i nebeskim religijama.

Ako se MC nađe u Raku, natus će učiniti neka čuvena djela. Izdržavaće se od religiozne ili javne službe, a u poznim godinama će doći do najveće slave, tako da će poslednje godine svog života uljepšati sjajem plemstva. U svojim poznim godinama će biti uspješan i bogat, a s prolaskom vremena, postepeno će mu dolaziti dosta dobre sreće. Kasno će dobiti decu ili će imati samo jednog sina. Ali, ako Jupiter aspektuje tu kuću, on će uživati u velikom i srećnom potomstvu.

Ako se Descendent nađe u Ovnu, natus će imati prihode od vodenih stvari ili mjesta uz vodu. Biće u stalnom strahu i navući će na sebe opasnosti u nenaseljenim mjestima, a biće i udaran dugotrajnim naletima opasnosti. Isticaće se čestim i mnogim putovanjima. Zasigurno će imati neku prikrivenu tjelesnu manu; a kada bude u poznim godinama, najveća sreća će mu dopasti. Ali, njegova žena će patiti od opasnosti od ludila.

Ako se IC nađe u Jarcu, njegovo lično bogatstvo će se mijenjati na različite načine, i sve što stekne ponovo će izgubiti, a opet, sve što izgubi ponovo će steći. Ali sav svoj lični imetak steći će svojim sopstvenim moćima i snagom, tako da će mu poslednje godine života biti uljepšane najvećim uvećanjem dobre sreće. Porvrh toga, on će usvojiti dijete, nečijeg tuđeg potomka, ili će dobiti djecu sa ženom neuglednog porekla.


Tekst preuzet iz članaka: Ascendent u znakovima I (Ovan – Devica) i Ascendent u znakovima II (Vaga-Ribe) objavljenim na sajtu https://astroriznica.com/

Maternus: Podznak u zemljanim znacima

U ovoj seriji tekstova donosimo vam izvode iz djela Firmika Maternusa – “Matheseos” u kojem opisuje sudbinu nativiteta rođenih u određenom podznaku. Podznak, odnosno pravilnije Ascendent u određenom znaku podrazumijeva i pozicije ostalih uglova (MC, Dsc i IC) u odgovarajućim znacima u natalnoj karti, pa su tumačenja data i za te uglove. Tako npr. oni rođeni sa podznakom u Jarcu, najčešće će imati MC u Vagi, Dsc u Raku i IC u Ovnu. S obzirom da su opisi relativno kratki ali i vrlo konkretni, to je serija koncipirana po triplicitetnoj podjeli zodijačkih znakova na zemljane, vazdušne, vodene i vatrene. U ovom prvom dijelu, krećemo od zemljanog elementa i kardinalnog znaka Jarca, od kog i počinje nova astrološka godina jer se Sunce ponovo rađa posle najduže noći u godini.

 

Ako se Ascendent nađe u Jarcu, natus će u prijateljstvu uvijek pokazivati iskrenu privrženost svojim prijateljima. Biće lukav i veseo, i ništa mu neće nedostajati za izdržavanje. Puno će putovati. Oni kojima obezbjeđuje sredstva za izdržavanje, uvijek će mu biti nezahvalni. Biće mio, čistog uma, i uvijek će biti dosadan bogovima zbog dugih i opširnih molitvi. Spadaće među one osobe koje će imati obilno bogatstvo. Odaće se strastima za ženama, i biće onaj koji teži da omalovaži iste te žene s kojima je zadovoljio svoje žudnje. Biće od onih osoba koje napamet uče neke svete tajne ili svete stvari, ili od onih koji žive otuđeni, ili onih koji poštuju neke tajne religije.

Ako se MC nađe u Vagi, biće pobožan, učen i obdaren ljepotom govora dostojnom poštovanja. Obnoviće svoje zavjete bogovima nakon što bude oslobođen neke nužde ili neke opasnosti. Imaće uspješna djela, ali će nakon toga biti pritisnut lošim postupcima. Dobru sreću će imati na račun tuđe nesreće; i imaće dobit od tuđe smrti ili od nekih starih stvari; i pronaći će skrivene mogućnosti dobre sreće.

Ako je Descendent u Raku, imaće najveća uznemiravanja od sopstvenih rođaka, i biće zatečen u najvećim opasnostima. Ako se IC nalazi u Ovnu, napraviće najveće greške, a nakon neugodnosti će mu stići mir u život, mada će mu se život promijeniti na račun različitih djela. Jer, u jedno vrijeme će biti na najvišoj poziciji, a zatim će biti opozvan na najniži stepen uz gubitak dostojanstva. Ova nestabilnost mu je prouzrokovana prijateljstvima s moćnima. Biće mu uzeta žena i prvi sin, ili će zasigurno ma koje rođeno dijete biti pogođeno teškim zdravstvenim problemom

Ako se Ascendent nađe u Biku, natus će biti iznuren mnogim uzastopnim periodima napornog rada, pa šta god da stekne u mladosti, uvijek će to izgubiti. Ali, nakon toga, nakupiće se ono što je izgubljeno uz uvećanje radosti, i biće ukrašen dobrom srećom, i vidjeće svoje neprijatelje svrgnute uz neprestana poniženja.

Ako je MC u Vodoliji, biće povezan sa mnogo moćnijim osobama [od sebe], uvijek uz prijateljsku naklonost. Živjeće svoj život obavljajući javne poslove i uvijek će biti uključen u poslove koji imaju veze s vodom. Biće od onih koji nikada neće biti pogođeni zlim optužbama. Zasigurno će imati i prilive i gubitke svog imetka.

Ako se Descendent nađe u znaku Škorpiona, biće mudar u svim opštenjima u svom životu, podizaće tuđu djecu za upravljačke službe. Njegova prva žena će umrijeti. Ali, ako je horoskop žene, ona će izgubiti i svog muža i svog sina. Ako se IC nađe u Lavu, natus će biti od onih koji udaraju temelj ličnog bogatstva svojim sopstvenim naporima, i od onih koji mogu steći najveće obilje bogatstva putem najrazličitijih spletki, ali bi ih te spletke održavale u stanju trajne dobre sreće. No, ove stvari su označene prema mjeri horoskopa.

 

 

podznak devicaAko se Ascendent nađe u Djevici, natus će biti izložen mnogim naporima i brigama, i biće od onih koji će predviđati sve stvari ili putem snova ili nekih predskazanja, a zasigurno putem božanskih poruka i bacanja kocki. Takođe, sigurno će zauvijek ovjekovječiti svoje kompleksne molitve božanstvima. Ali će se zalijetati i u nedopuštene ljubavne veze zbog žudnje u očima, i biće od onih koji će željeti seksualni odnos sa svakom ženom uz predanost strastima. Ali će patiti zbog ovih mana samo dok se ne završi uspon znaka. Sigurno će biti veseo, prijatan i od onih u kojima istrajava iskrena potreba za prijateljstvom; i imaće brige zbog nekih gubitaka. Poznavaće mnoge stvari i biće upućen u tajne svih učenja, čuvajući sve u svojim njedrima. Uvijek će dobijati pohvale na račun svog poštenja, i imaće veliku dobru sreći i biće mu dodijeljeno obilje bogatstva, bilo zbog veličanstvenosti njegovih prijatnih govora ili upravljanja poslovima ili nasleđa ili zbog svetih stvari.

Ako se MC nađe u Blizancima, daće natusu lično bogatstvo od javne službe ili svetih stvari, ali će se to zbiti kada bude na pragu starosti. Biće posvećenik religijama i bogovima, jednostavna osoba, i onaj kome će se veći dio građanstva povinovati. Takođe, biće onaj koji će ispitivati skrivene stvari uz neprestano traganje, poznajući mnoge vještine i grane učenja. A u poslednjem dijelu svog života, uzor mnogima će biti njegova odanost moralnom i ispravnom životu.

Ako je Descendent u Ribama, prolaziće kroz mnoga strana mjesta, biće znan mnogim ljudima, a mnogi od njih će mu se ulagivati pokazujući usrdnu odanost. Biće prijatan srećan, radostan, žustar, plemenit, uključen u mnoge poslove, i uvijek spreman za svako udruživanje. Ako se IC nađe u Strijelcu, lično bogatstvo će mu dodijeliti njegovi sopstveni ljudi i mnogi će mu se dodvoravati. Biće poznat svima, izražavaće zahvalnost bogovima na svojoj dobroj sreći ili će mu biti povjerene svete stvari. I biće srećan na račun dobre sreće svoje djece, a bol za izgubljenom djecom će umiriti nakon što srećno začne još potomstva. Biće vješt u svemu. Takođe, biće učen i nenadmašan u brzini obavljanja poslova.


Tekst preuzet iz članaka: Ascendent u znakovima I (Ovan – Devica) i Ascendent u znakovima II (Vaga-Ribe) objavljenim na sajtu https://astroriznica.com/

Doba Vodolije – drugi dio

age of aquarius

prethodnom tekstu Doba Vodolije smo razmatrali sa aspekta religije, mitologije i ezoterične filosofije, red je da se osvrnemo i na astrološke konotacije u vezi sa tim pitanjem. Na početku vrijedi da se osvrnemo na tradicionalni astrološki simbolizam zodijačkog znaka Vodolije. Najprije treba reći da je Vodolija muški, vazdušni, fiksni, topli i vlažni znak ljudske i zapadne simbolike. Označava visoka mjesta, krovove, strehe. Vlada svijetlo-plavom bojom. U pogledu zapada, može biti od značaja ako primijetimo da su religije i škole misterija govorile da će se Mesija pojaviti na zapadu.

Simbolički emblem Vodolije je vodonoša, koji klečeći sipa vodu koju prinosi u činu skromnog služenja. Iako je klasifikovan kao vazdušni znak prema svojim elementalnim kvalitetima, Vodolija se, u mnogim aspektima, smatra “zaboravljenim” vodenim znakom, u kom joj samo ime ukazuje na povezanost sa vodom, te naposletku ona i mnoštvo svoje simbolike izvlači iz vodonošinog čina izlivanja. Ali taj simbolizam slobodnog toka vode kod Vodolije nema mnogo veze sa uvijek bremenitim okeanom psihe kog prikazuju znaci vodenog tripliciteta, već u tom svom činu ona nastoji da pročisti, prosvijetli i izbistri. Drevni su poplave koje su pratile kulminaciju ovog znaka i sezonsku promjenu posmatrali kao periode osveženja, kada bi zemlja, ponovo krštena, bila očišćena od grijeha. Mjesec februar je i dobio ime u čast ceremonija pročišćenja koje bi se održavale tokom prolaska Sunca kroz Vodoliju (latinski: Februa = pročistiti + auris = koja se odnose na), kada bi pažnja društva bila usmjerena na pročišćenje doma, tijela i duše. Nakon čišćenja, obnovljeni smo, pa ovaj klasični simbolizam takođe obuhvata i element mladosti i nevinosti kroz identifikaciju vodonoše sa Ganimedom, čija je blagost i ljepota opčinila Zevsa, kao što smo to vidjeli ranije.

U tradicionalnim astrološkim izvorima, nailazimo na sljedeće opise znaka Vodolije

doba vodolije
Simbol Vodolije

Vetije Valens o znaku Vodolije kazuje: “Vodolija je nebeski znak koji je muški, fiksni, antropomorfni, pomalo vlažan. Nijem, dosta hladan, slobodan, usmjeren na napredak, feminiziran, nepromjenjiv, sa malo potomstva, uzrok nevolja proizilazi iz sportskog treninga, nošenja tereta, ili rada sa teškim materijalima, umjetnik, javan. Ljudi rođeni pod ovim znakom su maliciozni, mrze svoje familije, nepopravljivi, samoživi, prevarni, puni trikova, kriju sve, mizantropi, bezbožnici, izdaju reputaciju i istinu, zavidni, sitničavi, tek povremeno velikodušni (usled toka vode), ne da se kontrolisati. U cjelini, ovaj znak je vlažan.” (Antologija, knjiga prva)

“Mlađani Vodonoša, koji iz izokrenutog suda izliva svoj potok, te isto tako daruje sebi svojstvene vještine: kako da pronađe izvore pod zemljom pa da ih usmjeri ka površini, da transformiše tok vode tako da njome poprska same zvijezde, da se ruga moru obalama koje ljudi načiniše zarad svog luksuza, da konstruiše različite tipove vještačkih jezera i rijeka, i da omogući upotrebu dalekih potoka za domaćinstva. Ispod ovog znaka leže hiljade vještina koje reguliše voda. Zašto?! Pa voda će čak pokrenuti nebesa i zvjezdane naseobine i uzrokovati neba da se kreću novom rotacijom. Nikada se sinovi Vodolije neće umoriti od djela koja slijede potoke. Oni iznikli iz ovog znaka su nježna sorta i ljubazna vrsta, i nema zlobe u srcima njihovim; skloni su gubicima i patnji usled njih; a za bogatstvima nemaju ni potrebu niti su ih presiti. Pa i tada, tok potoka iz urne ne staje” (Manilije – Astronomika, knjiga 4, str. 243)

Firmik Materno:
“Ukoliko je ascendent u Vodoliji čemu bilo da rođeni teži biće uništeno i izgubljeno i gubiće iznova i iznova jer će mu se izgubljeno stalno i vraćati i tako dovijeka. Činiće mnogima usluge, ali mu neće biti zahvalni za to. U velikim će se opasnostima naći i život će mu biti težak i očajan. Ovaj je znak obmanljiv, prevaran, prikrivajući, mizantropski, bezobziran, tužilački, izdajnički, ali povremeno iznenađujuće velikodušan (zbog toka vode ovog znaka). Teško ga je kontrolisati…”

Abraham Ibn Ezra:
“Vodolija je jedan od vazdušnih znakova, muški i dnevni, umjeren u grupi zimskih znakova, nepokretan, njegovi su sati uzdizanja kraći od normalnih (kratka ascenzija), nagnut na ekliptici. Priroda mu je topla, vlažna i destruktivna, simbolizuje vazduh koji unistava sve živo i koji istrebljuje. Čovjek rođen pod ovim znakom biće nizak rastom, imaće veliku glavu i jedno stopalo vece od drugog. Velikodušan, privlačan i samopouzdan jednako i jedina ce mu ambicija biti da uveća svoje bogatstvo. Bice ili impotentan ili sa malo ili nimalo djece. Rođen u prvom licu (dekanatu) ovog znaka, imace lijepo lice i tijelo, sa bjelegom na grudima i biće rafiniran. Rođen u drugom licu biće visok i ružan i imaće bjeleg na leđima i ispod lakta. Cio život nesrećan će biti. Onaj koji je rođen u trećem licu ovog znaka biće nizak, ali atraktivan i voljeće žene (bice žudan). Na samom kraju znaka čovjek će biti nedosledan u svom izgledu i djelima…”

Da bi se Vodolija dobro razumjela teško da možemo učiniti nešto bolje od kombinovanja ostala tri kerubinska znaka. Vodolija posjeduje sve njihove moći i kvalitete u određenoj mjeri, ali nikada pretjerano. Posjeduje ljubaznost Bika bez slijepe posvećenosti karakteristične za njega, hrabrost Lava bez njegovih borbenih i izazovnih kvaliteta, naučni duh Škorpije bez njenog strastvenog intenziteta.  U suštini, Vodolija je svestrana. Ne može se uprijeti prstom u određen nedostatak u njihovom karakteru, ali se isto tako ne može reći da se nešto naročito ističu u bilo kojoj osobini, izuzev te da su naoružani na svim poljima. Više o karakteristikama ovog znaka možete pročitati u našem ranijem tekstu https://pgastrolog.me/podznak-vodolija/

Kako možemo vidjeti, opisi dosta variraju, što djelimično otežava naš zadatak da ih stavimo u kontekst Doba i njegovih osobenosti o kojima govorimo. Ipak, ovdje nam svakako može pomoći tumačenje Roberta Zolera, jednog od vodećih astroloških autoriteta, pogotovo sa aspekta njene ezoterične suštine, a koje tumačenje nalazimo kao najpotpunije. Stoga, Zoler bilježi sljedeće:

Tokom doba Ribe, benefik Jupiter je vladao uglovima. Jupiter vlada i Ribama na vrhu prve i Strijelcem na vrhu 10. kuće pa stoga, iako je bilo zabune oko hijerarhije religijskih i političkih institucija, u ovom Dobu su istina i filosofija bile značajne za ljude. Kako se doba Vodolije bude odmotavalo sve više, to će doba Riba biti posmatrano kao miran period polu-predaha, posmatrano sa aspekta esencijalno malefične i duhovno destruktivne prirode života.

Za vrijeme doba Vodolije, malefici će ponovo vladati uglovima, pa će se sa njima vratiti i prirodna surovost svjetovnog života. Onamo gdje su nekad religije Doba nastojale da otjelotvore Božji Grad kroz zemaljske hijerarhije, Novi Poredak će težiti da usavrši Makijevelijansku političku filosofiju da je “bolje da vas se plaše nego da vas vole, ako već ne može oboje.”

Novus Ordo Saeclorum, Novi Poredak Doba vladaće kroz moć nad životom i smrti, budući da je Škorpija (valja se prisjetiti mitološke reference Ganimeda sa Orlom, prim. prev.) sada na vrhu desete kuće, kroz modifikaciju ponašanja, kloniranje, genetski inženjering, kontrolu uma i okultno.

U dobu Vodolije, hraneći ljude trivijalnostima Vage (9.kuća, prim. prev.), Škorpionski vladari će neumorno raditi na ostvarenju svog cilja, odnosno apsolutne moći nad drugima – budući da je Lav na vrhu 7. kuće. Volja ljudi će biti sloboda izraza, Vodolija, i biće ohrabrivani da idu za svojim težnjama kako bi im se misli skrenule sa onog što njihovi vladari zaista čine.

Porodica će biti posmatrana imovinom i u velikom nesebičnom pokretu koji pristiže, veliki će se pritisak vršiti na populaciju da potpuno uništi porodicu.

Ne možemo zaboraviti da je Saturn, vladar Vodolije, egzaltiran u Vagi i da će u dobu Vodolije, Vaga biti na vrhu devete kuće. Stoga, biće jakih težnji među ljudima tokom doba Vodolije za duhovnim učenjima. Fokus će uglavnom biti na humanizmu jer će prednost koja se daje drevnim formama kroz Vodoliju i Saturna, ipak sačuvati drevna učenja iako će druge sile u društvu nastojati da ih suzbiju.

Prilike za usavršavanje biće veće nego ikad, sa Saturnom koji vlada prvom kućom i egzaltiran je u devetoj. Strijelac je u 11. kući. Grupe i okupljanja prijatelja koji diskutuju i studiraju filosofske teme biće uobičajena pojava. Mnoge društvene grupe će se okrenuti atletskim aktivnostima, koje su takođe u prirodi Strijelca.

Znanje će se pak vrednovati tek onoliko koliko doprinosi mogućnosti da se pokreću ratovi budući da je Ovan u trećoj kući. Kultivisanje znanja kao izvora vojne moći će naposletku dovesti do tajnih sredstava kojim se mogu mijenjati i kontrolisti takve pojave kao što su zemljotresi, pa čak i jezgro. Ovo će znanje čuvati tajna društva i ono na kraju vodi ka novom društveno-političkom sistemu koji će biti još jače vezan za Zemlju u dobu Jarca.

Kako je Vodolijanski san o humanističkoj nauci i univerzalnom bratstvu vizija svijeta koja treba da počne u Ribama i realizuje se u Vodoliji, tako će i Vodolijanska avangarda gledati naprijed ka ostvarenju Vodolijanskog Zlatnog Doba u jednu ruku, dok će Vodolijanske tehnokrate težiti svjetskoj korporaciji koja bi fosilizovala društvo u rigidni sistem kasta kojim upravlja tehnologija. Elementi već rade ka tome, pa iako će biti djelimično ostvareno u Vodoliji, ovo Doba koje je esencijalno pobunjeničko neće mu dozvoliti da se sasvim razvije i postavljaće mu brojne prepreke do doba Jarca.”

doba vodolije
Richard Moult – The Exile's Song

Već možemo da posvjedočimo brojnim aspektima koji ukazuju da to famozno doba Vodolije ipak neće biti tako svo šareno i divno kakvi se opisi nerijetko susreću, jer ipak se ne može prenebregnuti činjenica da je u pitanju doba kojim vlada esencijalni malefik, pa gdje je zima i gdje je Saturn beneficija nema, jednako na nivou karaktera i objektivnih uslova života. Tačno je, međutim, da je Saturn u Vodoliji nešto drugačiji, to je njegova glavna kuća i mjesto na kom se najviše raduje, pa ovdje on više ima intelektualne kvalitete. Vodolija je znak najviših intelektualnih apstrakcija i dostignuća i u njemu Saturn daje inteligentnu, vrlo stabilnu i racionalnu prirodu sposobnu za razumijevanje najtežih intelektualnih problema, pa je kao takav više naučan, i zato ne čudi ubrzan razvoj nauke i tehnologije. Otuda i bojazan od smjera kojim taj razvoj ide, jer robotika, genetički inženjering i slično, vode ka stvaranju mase poslušnih robota i dehumanizaciji. Ipak, kada se prisjetimo Saturnove simbolike vidimo da on simbolizuje i sve one koji su skromni i povučeni, uporni i istrajni, ozbiljni i koji se predaju nauci, simbolizuje siročad, evnuhe, monahe, askete i mudrace, čarobnjake i one koji se bave magijom i one koji poznaju tajne i koji prenose tajna znanja. Predstavlja naše djedove i pradjedove, simboliše dug život i dugovječnost, starije osobe, a u noćnim kartama predstavlja i oca. Pogotovo mi je zanimljiva referenca na one koji poznaju tajne i prenose tajna znanja, budući da je Saturn planeta ezoterične filosofije, a pogotovo kod ljudi kojima je almutem figuris, pa pored poteškoća koje će obilježiti njihove živote, imaju dar takve filosofije. Ovo osobito smatram da je prisutno u vazdušnoj Vodoliji, koja je pored toga i jedno od najboljih mjesta u kom se može naći Merkur. Sledstveno tome, a kako pravilno primjećuje Hol da Sunce preuzima simboliku znaka precesije, pa samim tim i božansko obličje, to je za očekivati i da ovo doba donese neku novu simboličku sintezu nauke i religije, odnosno duhovnosti, koje se međusobno dopunjuju. Ovo pogotovo kad se uzme u obzir u kakav fanatizam nauka kao antiteza religije ide, pa je jedino logično da se po staroj dijalektičkoj formuli: teza-antiteza=sinteza, razvije i neka nova nauka i duhovnost koja će biti paradigma tog novog doba. Nešto tako se već može naslutiti budući da teorije kvantne mehanike, paralelnih univerzuma i slično sve više dobijaju naučno utemeljenje, zalazeći u one nedokučive segmente koje tradicionalno posmatramo kao boga. Sa druge strane, u tom teološkom i simboličkom smislu, Saturn zaista i predstavlja Satanu, i po mnogo čemu je njegovo doba već evidentno postojeće, ali teško da novo doba može otići u tako teški materijalizam i samopovlađivanje, budući da je isti takođe neka vrsta antiteze viševjekovnoj religijskoj supresiji. U krajnjem, smatram da će se u budućnosti, u tom novom dobu, nauka razvijati u pravcu razvoja kosmičkog potencijala i osvajanju Kosmosa, ali ne kroz čisto empirijski i odveć zastareli naučni metod koji je u osnovi materijalistički, već kroz novi metod kojim ćemo dosegnuti te paralelne univerzume i da ćemo tako osvajati svemir, razvijajući tako naše potencijale i svjesnost ka novom evolutivnom skoku, a koji je svakako Kosmička sudbina čovječanstva. Doba Vodolije će zaista dati do sada neviđene prilike za dostizanje duhovnog oslobođenja, pročišćenja ka prosvetljenju, no ipak, kao astrolozi ne možemo ni ignorisati mračnije, sinisternije i malefične sile planete Saturn koje će biti na djelu tokom ovog perioda. Štaviše, mislim da ćemo posvjedočiti i distopijanskoj budućnosti u bar jednom periodu, no ipak ima dovoljno pokazatelja za nadu da ćemo svoju evoluciju uspjeti da usmjerimo ka prethodno opisanoj viziji, pa čak iako budemo morali da prođemo kroz opisivanu tehnokratsku tiraniju koja već uzima maha.

Iz ova dva teksta smo mogli steći dovoljno zanimljivih uvida o karakteristikama tog novog doba, čije obrise evidentno prepoznajemo u sadašnjici, pa nam preostaje još da utvrdimo kada nam dolazi to novo doba, čime ćemo se baviti u trećem dijelu ove serije tekstova.

Podznak – Jarac

jarac podznak

Podznak Jarac je vrlo konzervativan, što je i opšta karakteristika zemljanog elementa. Funkcioniše u okvirima, pa iako je stalno u akciji, rijetko kad iskače van utabane staze.  Njegova ideja je ona koja je savršeno tačna u nekom širem duhovnom smislu, ali nikako kada govorimo o vremenu u uobičajenim terminima  vjekova. Ova ideja je da je red u univerzumu nepromjenjiv i vječan. Živi u sadašnjosti, no u mnogim slučajevima djeluje kao Rak koji svoje osnovne ideje bazira na drevnosti. Jarac zna da je sticanje svake nove sposobnosti vrlo teško, da je mnogo lakše nastaviti sa postojećim formama nego li izmišljati nove, da se mnogo jednostavnije povinovati autoritetu nego dokazivati neka svoja pravila.

Energija koju Jarac posjeduje je ogromna, ali on neće protraćiti ništa od nje, budući da ga saturnijanski uticaj čini tvrdicom vremena. Mnogo mu manje poteškoća stvara rad u okvirima ograničenja okoline nego da teži da ista mijenja ili prevazilazi. Vrlo je ambiciozan. Njegov put konstantno je u penjanju, ali to čini na konvencionalan način. Zna koliko nereda i konfuzije stvara i najmanje razbijanje rutine. Vrlo je pedantan u posmatranju spoljnih formi.
Zamislite ga u kancelariji. Neće tražiti unapređenje na uštrb svih ostalih. To je čovjek koji ne kasni ni minut u 50 godina, koji ne pravi grešku u proračunu ni za cent, koji je uvijek tu kad je potreban sa informacijom neophodnom u tom momentu.  On je postojan, svaki kapacitet u njemu je apsolutno posvećen zadatku koji obavlja.  Uporno nastavlja sa postavljenim zadatkom, nikad ne razmišlja o samom cilju, on smatra cilj logičnom posljedicom svih prethodnih koraka do njega. Ponekad se čini da zaboravlja da je život pun prilika i avantura, pa prezire sve takve slučajnosti. U njegovim mislima nedostaje razumijevanja za one uplive sa drugih planova koje daruju raznovrsnost životu. Um prosječnog njemačkog profesora je ovakav. Ovakvi ograničeni pogledi na svijet, kombinovani sa ektremnom posvećenošću, su od najveće koristi Jarcu u njegovoj izabranoj karijeri. Ne postoji sanjalačka vizija koja bi ga ometala, zadovoljstva ga ne privlače toliko koliko ostale ljude. Čak ni ideja nagrade nije snažno naglašena kod ljudi sa ovim podznakom. Njihov sopstveni ritam rada im se čini dodijeljenim. Oni se ne žale već nastavljaju dalje, slijedeći svoju stazu sa neuporedivom istrajnošću.

Rijetko je naići na imaginativnog Jarca. Egocentričan i kompletan u svom koritu, nikada ne teži da preplavi svoje obale, pa čak ni da misli da te obale i postoje. Može se pomisliti da je neke puteve a priori teško slijediti bez potrebne imaginacije, ali to nije tako. Uzmimo za primjer Svamija Vivekanandu, čiji je izabrani put bio duhovnost, jedan od najtežih puteva kojim ljudske stope mogu hoditi. Ipak, uprkos njegovoj nevjerovatnoj učenosti, uprkos izvanrednom postignuću u stvarima u čiju je potragu i krenuo, kod njega nalazimo na tek poneku originalnost. Njegova učenja nisu dala nove uvide, on je savršeni klasik, ali nije rekao ništa što sedmorica rišija nisu učinila prije njega.

Posebni je nedostatak ovog znaka što ne razbija prepreke poput Bika, potuče ih u bici kao Lav, potpuno ih uništi kao Škorpija, ili ih preokrene u svoju korist kao Vaga. On ih samo preskače, pa ga ova nevezanost čini neosjećajnim.

Kad je u pitanju novac, ovaj natus je vjeran. To je najbolji čovjek kojem možete povjeriti novac za sigurno ulaganje; vodiće računa o njemu inteligentno i pažljivo; sačiniće račun do u cent, ali biće vrlo oprezan da bi dozvolio neki rizik sa njim. Ukoliko nije uzdignut dobrim dostojanstvima planeta, ove karakteristike često mogu voditi u škrtost. Mazarin je tako izrazit primjer. U hitnim situacijama kada su mu lojalnost i predanost bile potrebnije nego bilo šta drugo u datom trenutku, on bi prezreo svoje sledbenike dajući im beznačajne nagrade, za ogromne usluge koje su mu učinili.

U govoru i pisanju, natus ovog podznaka biće direktan, ponekad elokventan, ali opet će izostati originalnost kako u materiji tako i u stilu. Vrlo su mu drage aluzije, pa nerijetko u govoru ili pisanju ubacuje klasične fraze ili metafore. Stil, čak i kad nije naročito strastven, akademski je savršen.

Jarac je udomljeniji više nego li ostali znaci, rođen u porodici rijetko pomišlja da je napusti. Kakva god pravila da su na snazi on ih prihvata kao prirodni poredak stvari, i djeluje u okvirima tih granica. Može biti oštar ili bezosjećajan, ali nema tendenciju da razbije postojeću situaciju.

U ljubavi, ovaj je natus sebičan, ne shvatajući da ovo osjećanje mora biti obostrano. Čak i ne osjeća pravu ljubomoru, nije povrijeđen nevjerstvom. Dosta rijetko se može naići na seksualne perverzije kod ovog znaka. Mada, kada i postoje, čisto su animalističke.
Sa djecom može biti ohol i često tiranski nastrojen. On nije aktivno ili svjesno okrutan, on je samo hladan i nesaosjećajan. Individualnost djeteta je njemu kao roditelju uvredljiva, pa postavlja pravila koja mogu biti u skladu sa pravednošću ili dobrom disciplinom, ali ona su tako rigidna da im se čak ni djeca sa malo duha ne mogu prilagoditi bez patnje.

Jarac je tako materijalistički orjentisan da ga problemi podsvjesnog uma slabo uznemiravaju. Uvijek život doživljava ozbiljno i stvari onakvim kakve su, ili onakvim kakve izgledaju na prvi pogled. Znak ne posjeduje imaginaciju neophodnu za velika naučna otkrića, ali natus posjeduje kvalitet prijeko potreban za svako ozbiljno istraživanje, a to je kvalitet strpljenja. Hemičar rođen sa ovim podznakom može provesti pola vijeka u radu na otkrivanju sastojaka jednog jedinjenja. Ako se nađe u podređenom položaju, savršen je laboratorijski asistent. Neprevaziđen je uvijek kada su pažnja o detaljima, neumorna istrajnost i rigidna tačnost od suštinskog značaja, ali ako jednom izađe van toka, nema načina da se ponovo prilagodi situaciji.

Stari Rim (drugi dio): Astrologija u Kultu Careva i Nepobjedivo Sunce

Tekstove o astrologiji u Rimu zamislila sam kao otvaranje teme povezanosti astrologije i politike; utjecaja kojeg su tokom povijesti astrolozi imali na politiku, njihove odnose s vladarima i sl. Za temu „astrologije i politike“ Stari Rim se činio kao logičan početak budući da Babilonsku astrologiju, iako usko povezanu s dvorom, ne možemo smatrati astrologijom u današnjem smislu.* No, još na početku sam se susrela s nemogućnošću jasnog razdvajanja politike od religije u ono doba. S obzirom na usku povezanost politike s religijom jedan dio uvoda napravila sam u prethodnom članku, no prije nego krenemo na one uže astrološke teme morat ćemo se još malo zadržati u ovim mješovitim vodama – na kultu careva i općenito temi religije u Rimu.

Svi smo negdje čuli da su se „ludi rimski carevi“ smatrali božanstvima, identificirali se sa Suncem, dok sve ovo nekako automatski povezujemo s općom dekadencijom zadnjih stoljeća carstva, istom onom koja je dovela do njegova raspada i konačne pobjede nove religije – kršćanstva. No, što zapravoznači da su se carevi smatrali božanstvima? Jesu li stvarno vjerovali da su besmrtni ili svemoćni? Da su bog, „Nepobjedivo Sunce“ poput Komoda, ili poput Septimija Severa koji je sebe dao prikazivati kao Jupitera a suprugu kao Junonu? I najbitnije, jesu li ih njihovi podanici zaista držali za bogove ili su ih štovali iz čisto političkih tj. “pragmatičnih” razloga?

Prvi rimski državnik i jedini (!) koji je za života bio službeno proglašen božanstvom je Cezar. Budući da je izgubio život nedugo nakon dobivanja ovih posljednjih, božanskih, počasti (zbog čega one nisu bile službeno sprovedene za njegova života) naredni vladari, tj. rimski carevi od Augusta nadalje, nisu se usudili  prihvaćati božanske počasti od senata – nitko nije želio ponoviti Cezarovu nesretnu sudbinu. Cezarova „božanstvenost“ bila je vrsta časti, počasti koju senat, kao zakonodavno tijelo, dodjeljuje moćniku – po istom principu po kojem su Rimljani štovali bogove, npr. Jupitera kao najmoćnijeg, počasti bi se dodjeljivale i smrtniku. „Božanskost“ je za Rimljane (kao i neke druge kulture i civilizacije) bila relativan pojam: boga nisu poimali kao apsolutno, sveprisutno, sveznajuće i svemoguće biće, poput nas koji ga danas spontano zamišljamo na ovaj način zahvaljujući utjecaju kršćanstva.

U starom Rimu (Rimu prije kršćanstva) riječ „religija“ označavala je poštovanje, savjesnost , iskazivanje poštovanja prema nadređenima – ne nužno prema bogovima već i prema ljudima. Re-ligare po-vezuje, vezuje na način da stvara obveznicu između bogova i ljudi. Npr. na početku godine u carevo su ime davani zavjeti bogovima da će određeni broj životinja biti žrtvovan ukoliko car preživi godinu. No ako car nagodinu više ne bi bio živ, bogovi bi ostali bez „štovanja“: ako bogovi ne bi ispunili svoj dio obaveze ostali bi bez žrtvenih životinja, a hram bi bio zatvoren. Istom logikom, nakon objave smrti Germanika, Tiberijeva nećaka koji je bio omiljen među Rimljanima, ožalošćeni narod je u znak protesta i ljutnje na bogove kamenovao hramove i prevrtao oltare. Tek je dolaskom kršćanstva koncept „religije“ počeo sadržavati konotacije vjerovanja, osobnog uvjerenja, dok se u rano doba svog korištenja ova riječ odnosila primarno na ritualni, ponašajni aspekt (što ne isključuje samo vjerovanje ali stavlja naglasak na drugu stranu.) Počasti velikom vojskovođi, poput postavljanja njegovog kipa, razlikovale su se od počasti prinošenja žrtve Jupiteru tek po intenzitetu, stupnju te časti, ne po vrsti. U oba su slučaja počasti i štovanja iskazivana onima koji imaju moć, gdje je božanskost bila relativan pojam koji označava veću moć. Na taj način, s obzirom na količinu moći koju je posjedovao, Cezar je bio „bog“ u odnosu na ostale (narodni izraz “bog i batina” dobro sažima ovaj princip.)

Politička moć bila je usko povezana s religijskom te smo zapravo mi ti koji u onom dobu tražimo jasnu crtu razgraničenja – moć je bila moć. Ovo se očituje i time što su senatori, magistrati, (vlast) bili ti koji su obavljali službene državne divinacije, državna proricanja. Prije svake javne akcije trebalo je provjeriti volju bogova, prinijeti žrtvu te po stanju životinje „proreći“ je li žrtva prihvaćena tj. odobravaju li bogovi planiranu akciju. Ovakve bi se divinacije vršile prije bitke ili prije početka zasjedanja skupštine čime je divinacija kao religijska aktivnost bila integralni dio politike. Također, svi redovi svećenika proricatelja (poput augura, haruspika, čuvara sibilinskih knjiga) uz ove divinacijske imali bi i druge „dužnosti“, tj. nisu bili „specijalizirani“ samo za divinaciju već su se bavili i politikom, kao što su se divinacijom bavili i drugi. Za posljednji primjer uzmimo službu vrhovnog pontifexa. Nakon smrti Lepida (“onog trećeg” iz Antonijevog i Oktavijanovog trijumvirata) Oktavijan August napokon se domogao i titule pontifexa maximusa, vrhovnog svećenika. Pontifex doslovno znači “graditelj mostova”, čime je vrhovni svećenik predstavljao most između bogova i ljudi, posredovao među njima. Time je od Augusta na dalje car bio taj koji je kao pontifex maximus zaslužan za dobru „komunikaciju“, za sklad između rimskog naroda i bogova; odgovoran za službene rimske kultove te za obnavljanje starih (ova titula je kasnije prešla sa Rimskog Cara na Rimskog Papu).

Upravo je u sklopu službe pontifexa maximusa Cezar pokrenuo poznatu reformu kalendara, uveo tzv. julijanski kalendar, a s Cezarom je započela i „politika“ dodjeljivanja božanskih počasti u Rimu – iako je kasnije senat cara službeno proglašavao za božanstvo tek nakon njegove smrti. Tako nakon smrti Augusta (Cezarovog posinka i nasljednika) stoji da je senat Augustu dodijelio božanske počasti (ne da je August „bog“!). Praksa deificiranja preminulog cara ubrzo se proširila i na preminule carice, pa i na djecu vladara: postoji priča da je Neron usred neke svađe udario trudnu suprugu koja je zbog ozljede preminula zajedno s djetetom, a nakon te tragedije ožalošćeni je Neron deificirao i nju i nerođenu kćer. Ove dvije deifikacije su povijesna činjenica no za okolnosti caričine smrti ipak nismo sigurni, o Neronu i drugim omraženim carevima kolale su mnoge netočne priče. Ipak, ova nam (cinična) priča govori nešto o stavu koji je postojao prema toj vrsti božanstava, deificiranim članovima carske obitelji – a to je da prosječnom Rimljaninu nisu bili naročito važni niti mrtvi carevi, a ni njihove supruge i djeca. Početkom trećeg stoljeća postojalo je već dvadesetak ovakvih „divii“-a, (diviniziranih careva i članova njihove obitelji) no nisu svi oni dobili vlastiti hram i svećenike. Manje bitnidivii dijelili bi hram i svećenike s članovima svoje obitelji – ni svi divii nisu bili jednaki u svojoj božanskosti. Štovanje divii-a održavalo se jedino na političkoj razini dok je za običnog Rimljanina car bio bitan, a štovao ga je dok bi car bio živ, ne i nakon smrti (mrtav Car nema moć). Također, divii nisu nikada dobili „službenu domenu vladanja“, kao što npr. Mars vlada ratom, nisu imali moć, utjecaj nad nekom sferom života te su od svih rimskih bogova bili najniže rangirani.

b-pula-hram-augusta-i-rome(hram Augusta i Rome u Puli)

Sa živim je carevima priča malo drugačija, iako za  života nikada ne bi bili službeno proglašeni bogovima, stoga u njihovu čast nije postojao službeni državni kult, ipak ih se još za života štovalo kao božanstva – no u „privatnoj“ sferi, u onoj koja nije financirana od strane države (privatni kultovi su se mogli izvoditi i na javnim mjestima, no to ih ne čini „državnima“ tj. službenima). Na primjer, neki bi grad caru poslao obavijest da mu želi učiniti počast, udijeliti božanske titule, izgraditi hram i dodijeliti svećenike koji će obavljati žrtve u njegovu čast, dok bi na caru bilo da te počasti prihvati ili pak- odbije. Čak su i neki „ne-skromni“ carevi poput, Klaudija, odbijali određene počasti jer, kao i u slučaju „pravih“ bogova, štovanje je impliciralo reciprocitet – prihvativši štovanje car je trebao nešto dati zauzvrat, imao je određenu „obavezu“, stoga su carevi dobrano kalkulirali koje će časti prihvatiti, a koje odbiti, te na koji način. Car August bi prihvaćao hramove u svoju čast pod uvjetom da je s njim štovana i boginja rimskog naroda, Roma.

b-star-of-caesar

Iako je Cezar u posljednjim tjednima života od senata dobio status božanstva, dobivši vlastitog flamena (svećenika kulta), dozvolu da svoju sliku stavi u procesiju zajedno s drugim bogovima, i neke druge počasti koje su implicirale status boga, službeno je deificiran dekretom tek 42. pr.n.e.  Dakle, nakon smrti, kao božanski Julije (divus Julius). Za razliku od ostalih, kasnijih carskih kulteva, Cezarov je bio samo-održavan, zatvoren, jedino mu je vlastiti flamenprinosio žrtve, nikada neki drugi svećenički kolegiji kada bi štovali rimska božanstva i ostale divii-je. Još u vrijeme posmrtnih igara koje je u Cezarovu čast priredio mladi Oktavijan (44. pr.n.e) na nebu se pojavio komet koji je bio vidljiv nekoliko dana te je razgaljena masa vjerovala kako je komet „znak“ da je Cezar primljen među bogove. Kasnije se, čini se, vjerovalo da komet predstavlja samu Cezarovu dušu, čime je to nebesko tijelo bilo poput fizičkog prikaza Cezarove apoteoze (postajanja bogom). Ovaj događaj pridonio je da Cezar ubrzo bude i službeno proglašen bogom, a njegov se nasljednik, Oktavijan, mogao okititi nazivom divi filius– sinom boga (Cezar je Oktavijana posvojio u oporuci).

b

Sam Cezar koristio se simbolikom Venere, planeta / boginje koja je smatrana pretkom ne tek rimskog naroda u cjelini već i same loze Julijevaca pa time i Cezara, i još se u vrijeme Cezarova života zvijezda (sidus Julius) pojavljivala uz njegov lik na kovanom novcu. Ovaj simbol julijanske zvijezde preuzeo je August na vlastitom novcu, dok bi se u narodnoj svijesti ta simbolična zvijezda često miješala sa povijesnim kometom iz 44. pr.n.e. (svakako ne stoji priča da je, tada mlad i ne naročito moćan, Oktavijan bio taj koji je iz političkih razloga propagirao “Cezarov komet” kao božanski znak, niti da je izumio sidus juliuszvijezdu, budući da je već Cezar stavljao Veneru na vlastiti novac). Nakon Cezarove smrti, zvijezda je pridodana i njegovoj bisti na forumu, a kako je astrološka Venera vladarica Bika imamo vjerojatan razlog Cezarovom postavljanju upravo ovog zodijačkog znaka na stijeg svoje legije. Ovime je započeo tradiciju da vojskovođe na stijegove legija stavljaju zodijačke znakove, znakove vlastitog rođenja ili znak osnivanja legije (u prvom redu gornje slike vidimo i Augustovog Jarca). Koliko je Cezar osobno vjerovao u samu astrologiju nije nam poznato.

Pored julijanske zvijezde August je od astroloških simbola koristio i znak Jarca.  Jarac je smatran njegovim „znakom rođenja“, no očito mu nije bio sunčev znak niti znak AC-a, podznaka (Augustov natal vidjet ćemo u sljedećem članku). Osim što mu se u Jarcu nalazi Mjesec, jedno od vjerodostojnijih objašnjenja za Augustovo isticanje Jarca je što se u tom znaku nalazi i njegova točka fortune** s obzirom da na nekim mjestima Augustovu vladavinu simboliziraju znak Jarca i atributi Bone Fortune, boginje dobre sreće.  Npr. jedno od obilježja Fortune je kornukopija (rog obilja) a vidimo ju na leđima Jarca ovog augustovog zlatnika.

b-jarac-august

Astrologija u to vrijeme uzima maha među rimskom elitom te je znak Jarca, kao moćan simbol, možda Augustu predložio neki poznavalac astrologije. Naime, Jarac je znak solsticija (u tropskom zodijaku 0 Jarca = zimski solsticij), znak u kojem Sunce pobjeđuje tamu, znak u kojem dani postaju dulji – prihvaćanjem ovog zodijačkog znaka August simbolički pobjeđuje neprijatelje (Cezarove izdajice) te inicira novo doba, zlatno doba (mitološkim Zlatnim dobom vladao je Saturn, vladar Jarca). Jarac se na Augustovom kovanom novcu pojavljuje još od 41., 40. pr.n.e., pa i kao oblik propagande protiv Marka Antonija (u to vrijeme još „kolege“ triumvira).

b-gemma-augustea-in-vienna-onyx-12-7-bce

Jedan od medija Augustove političke propagande bila su mala umjetnička djela poput kameja, izrezbarenih poludragih kamena. Tako na slici vidimo Gemmu Augusteu na kojoj je August prikazan polu nag, poput heroja, a znak Jarca nalazi se između njega i Dee Rome, boginje Rima. Znakom Jarca i njegovom simbolikom povremeno bi se poslužili i Augustovi nasljednici poput Tiberija, Vespazijana i njegovih sinova, ponajviše kada bi im povezivanje s Augustom bilo politički korisno kao potvrda legitimnosti vlasti.

Postoji priča da je u vrijeme kada se pojavio Cezarov komet (44. pr.n.e) jedan haruspik objavio da komet označava kraj sekuluma, a zatim se srušio mrtav. Po starom etruščanskom vjerovanju svakom je narodu ili civilizaciji dodijeljen točno određen broj sekuluma, vremenskih jedinica, a Etruščanima (čiji su haruspici bili potomci) dodijeljeno je deset sekuluma. Zaista, u desetom sekulumu koji je tada (pojavom kometa) započeo etruščanski jezik je zaboravljen –  posljednji car koji je znao čitati etruščanski bio je Klaudije (vladao od 41. n.e. do 54).  U vrijeme političkih kriza i previranja kakve su vladale Rimom krajem prvog stoljeća pr.n.e., Rimljani su strahovali da bi Rim, kao grad kojem je dodijeljen određeni period, mogao uskoro skončati – ne samo Rim već možda i čitavi kozmos, s obzirom na ideje o platonskoj Velikoj Godini i stoičkom sveopćem požaru koje su u to doba bile široko prihvaćene  (i koje smo vidjeli u jednom prethodnom tekstu). Augustovim dolaskom na vlast, njegovom dugom i mirnom vladavinom činilo se kao da je zaista počelo novo doba, novo zlatno doba te da će Rim trajati vječno (Roma aeterna).

Imena Augusta i Cezara  možda neće potrajati baš “vječno”, no osim u povijesnim knjigama ona žive i u svakodnevnom govoru: već 2000 godina koliko dugo po njima nazivamo mjesece u godini. Senat je prema Cezaru nazvao srpanj (juli, po njegovom obiteljskom rodu Julijevaca) dok je po Oktavijanu Augustu nazvan kolovoz (August). Samu titulu (ili naslov) „augustus“ Senat je dodijelio Oktavijanu 27. pr.n.e. a ova, tada arhaična, riječ označavala je nešto božansko ili sveto (tek je nakon Augustove vladavine naziv Augustus počeo službeno označavati carske ovlasti stoga su se tim naslovom koristili i kasniji carevi.) Cezaru je Senat bio zahvalan na pokretanju, tada već prijeko potrebne, reforme kalendara, a razlog zbog kojeg srpanj i kolovoz imaju jednak broj dana, trideset jedan, iako su jedan pored drugog, je što Senat nije želio da August pored Cezara ispadne „manji“. Dodatni dan za kolovoz „ukraden“ je od veljače (februara). Također, svibanj (maj) neko se vrijeme nazivao  „Claudius“ a travanj (april) „ Neronius“, no ove izmjene nisu preživjele dotične careve .

obeliskEgiptski obelisci oduvijek su bili solarni simboli, a nakon pobjede nad Egiptom kad ih je August dopremio u Rim obelisci su bili nanovo posvećeni Rimskom solarnom božanstvu. Jedan od obeliska koje je August dopremio iz Heliopolisa (Sunčevog grada) danas stoji ispred zgrade talijanskog Parlamenta, a služio je i kao gnomon – August se rado poistovjećivao sa solarnim Apolonom, dok od Plinija saznajemo da je naprava korištena tako da ukazuje na zimski solsticij – na znak Jarca, simbol Augustove vladavine i novog doba.

Kult Sunca postojao je u Rimu od davnih dana, no dvojica careva ovaj su kult podigli na novi nivo. Mladi Elagabal na prijestolje je došao 218. kao teenager a održao se na njemu tek četiri godine – kada ga je baka, koja ga je i postavila na prijestolje, dala ubiti, a za novog cara postavila njegova rođaka. Razlog tome bilo je ponašanje mladog cara koje je bilo sve samo ne razborito i umjereno. Elagabal / Heliogabal, tj. Marko Aurelije Antonin August kako se zvao za života, bio je nasljedni svećenik kulta solarnog božanstva Elagabala u hramu u Emesi, u Siriji. Kada je dolazio u Rim sa sobom je donio i svoje božanstvo, no solarne mane arogancije i slave udarile su mu u glavu te je stekao neprijatelje i prije negoli je kročio u prijestolnicu – poslavši Senatu svoj portret u istočnjačkoj svećeničkoj odori s naredbom da se portret postavi u kuću senata. Elagabala, boga koga je štovao kao vrhovni svećenik, postavio je za glavno božanstvo Panteona: pri javnim ceremonijama više se nije Jupiter zazivao prvi već ovo strano solarnog božanstvo. Rimske vrijednosti i osjećaje car je uvrijedio i time što je oženio Vestalinku – djevičansku svećenicu čija je dužnost bila čuvanje svetog ognjišta – s namjerom da proizvedu božanskog nasljednika. Svog je boga Elagabala čak i ritualno „oženio“ za  boginju Tanit / Celestis iz Kartage. Mladom caru druga božanstva nisu bila mrska, naprotiv, bio je iniciran u misterije Velike Majke Kibele. No sva je ostala božanstva želio podrediti Elagabalu, sve strane kultove, njihove misterije i njihove bogove želio je staviti pod okrilje vlastitog solarnog boga. U Rim je donio idola, Crni kamen iz Emese, a puno ime božanstva glasilo je Sol Invictus Elagabalus. Nakon careve propasti kamen je vraćen u Emesu budući da je čitav kult u velikoj mjeri bio izjednačen s osobom cara i bez njega se nije održao u Rimu. Elagabalov nasljednik Sever Aleksander vratio je Jupitera na mjesto koje mu pripada u rimskom panteonu, a pri ponovnom posvećivanju hram mu je preimenovan u hram Jupitera Ultora, Jupitera Osvetnika. S obzirom da je kult Elagabala bio praktički izjednačen s carem, koji je bio njegov visoki svećenik, tu nailazimo na nešto drugačiju varijantu „štovanja cara kao božanstvo“ nego u prijašnjim slučajevima.

c-roman-imperial-repousse-silver-disc-of-sol-invictus-3rd-cent-found-at-pessinus(Sol Invictus, 3.st.)

Solarno božanstvo ponovo se našlo na čelu panteona za Aurelijana. Godine 274. car Aurelijan posvetio je hram Suncu (Sol Invictusu), dok je na njegovim kovanicama pored lika ovog božanstva stajao naslov Dominus Imperii Romani– Gospodar rimskog Carstva. Aurelijanova majka bila je svećenica boga Sunca u Panoniji, a smatra se da je car štovao Sunce jer mu je ovo božanstvo pomoglo u ratu protiv kraljice Zenobije. Ipak, Aurelijanov Sol Invictus nije imao onako izraženo orijentalne elemente, kao Sol Elagabalovog kulta, već se temeljio u rimskoj tradiciji čime je kult narodu bio mnogo prihvatljiviji. I neki Aurelijanovi prethodnici poput Komoda, Hadrijana i Septimija Severa, štovali su Sirijskog Sol Invictusa; Komod ga je prikazao na novcu a imperijalnom naslovu dodao invictus, Septimije je na svoj novac stavio „invicto imperatori“. Kult Sol Invictusa bio je veoma popularan u vojsci; imamo sačuvane posvete koje cara Karakalu izjednačavaju sa Sol Invictusom. No, iako je solarno božanstvo bilo odabranik pojedinih careva, dok ga je i vojska masovno štovala, Sol Invictus nije bilo služeno prihvaćeno božanstvo sve do Aurelijana – on ga je postavio i kao službeni kult vojske (što znači da ga štuje čitava rimska vojska, gdje god se našla) i kao službeni kult u Rimu. Osim što je ovim kultom namjeravao ujediniti rimsku naciju, Aurelijan je želio i da kult ima tradicionalniji, rimskiji prizvuk nego što su ga imali prijašnji (sirijski) solarni kultovi. Zbog toga je osnovao kolegij svećenika koji su se zvali pontifeksi (poput pontifexa starog doba), a službeni naziv kulta bio je Deus Sol Invictus. Ovaj solarni kult nije bio toliko usko vezan za Aurelijana kao osobu, kao što je bio slučaj s Elagabalom, stoga je kult ostao živ i nakon careve vladavine. Mitra koji je toliko usko povezan sa Solom, bio je bog kulta misterije – za nas je mitraizam, doslovno, misterij jer ne znamo što se točno u tom kultu dešavalo budući da su glavne ideje dobivane tek nakon inicijacije, kamo li da nam je poznat ostatak religijske prakse. Nasuprot tome, Sol Invictus kojeg je ustanovio Aurelijan bio je javni, službeni kult rimske države. Pa ipak s obzirom na usku povezanost Mitre i Sola, inicijant misterija Sol Invictus Mitre mogao je smatrati kako sudjeluje u „službenom“ kultu Sola, budući da je Mitra zaštitnik Careva dok sam Car priznaje Sola.

medallion-w-constantine-n-sol-invictus-pavia-313

(na medaljonu su prikazani Sol Invictus i car Konstantin)

Zadnji u nizu solarnih careva je Konstantin, posljednji poganski ili pak prvi kršćanski car, ovisno na koji način tumačimo da se tek na samrtnoj postelji odlučio pokrstiti. Ipak, u ono doba to i nije bilo neobično jer se vjerovalo da krštenje briše sve grijehe čime je sigurnije pričekati zadnji čas. Novo božanstvo, Krista, Konstantin je prihvatio u duhu svog vremena i svojih prethodnika; kako je Aurelijan vjerovao da mu je Heliogabalus pomogao protiv Zenobije nakon čega je podigao hram Solu – tako je Konstantin prihvatio Krista nakon što mu je pomogao u bitci protiv Maksencija. „Poganski“ elementi još su dugo vremena živjeli rame uz rame s kršćanstvom; na Konstantinovom Luku prikazani su nosači vojnog znakovlja dok nose statue Sol Invctusa, a sam Konstantin prikazivao se kao Helije. Konstantinov nasljednik, Konstans, datum Božića je promijenio iz 6.1. na 25.12. preselivši time Kristovo rođenje na „rođendan“ Sol Invictusa –  no prije toga, dok se još smatralo da je Isus Djevica,  6.1. je bio rođendan Aiona. Ovo božanstvo vremena, spomenuto u prethodnom tekstu, pojavljivalo se u štovanju Mitre a vidimo ga na naslovnoj slici okruženog zodijakom.

U nastavku ćemo pogledati na koji način su se rimski vladari služili samom praksom astrologije kao i njihove odnose sa astrolozima.


Tekst je izvorno objavljen na Art of Astrology blogu link