U srednjevjekovnoj natalnoj astrologiji u početku je pridavan veliki značaj ključnim planetama u svakoj natalnoj karti. Duh ovakve prakse nastavljen je i danas među nekim savremenim astrolozima koji pokušavaju identifikovati „vladara karte“ kojeg bi potom koristili u svom radu ili mu na drugi način posvećivali posebnu pažnju.
Srednjevjekovna tradicija posvećuje posebnu pažnju planetama koje predstavljaju važne aspekte natusa. To se najčeće odnosi na uticaj na dušu natusa ili ličnost koji se razlikuju od uticaja koje planete imaju na objektivne oblasti u životu pojedinca. Iako je bilo neke konfuzije u vezi ovih stvari, Vladar Geniture i Almuten Figuris se smatraju istom planetom. Postoje razlike u načinu izračunavanja, ali čini se da su u pitanju samo alternativna imena za istu planetu čiji se identitet određuje drugačijim metodima računanja.
HELENISTIČKI PERIOD: PROROGATORI, OIKODESPOTES I KURIOS
Helenistički period uvodi nekoliko važnih pozicija koje planete mogu zauzimati: Prorogator, Gospodar Domicila i Kurios. Prorogator će kasnije postati hajleg u srednjevjekovnoj astrologiji i pronalazi se upotrebom vrlo sličnih metoda. Gospodar Domicila i Kurios takođe igraju važne uloge. Gospodar Domicila (oikodespotes) je odgovoran za životni put natusa dok se Kurios izgleda odnosi na to kako je životni put iznijet ili na drugi način manifestovan.
Porfirije je koristio prilično jednostavan proračun za pronalaženje ovih tačaka, Prorogator se najprije identifikuje dok je Oikodespotes planeta koja vlada znakom u kom se Prorogator nalazi.[2] Kurios je teže identifikovati, jer ovo je planeta koja vlada važnim mjestom u natalu i prikladnije je to učiniti po osnovu njegove pozicije. To znači da kadentne ili spaljene planete nemaju izgleda da zauzmu ovu ulogu.
Ptolomejeva metodologija je sasvim drugačija.On identifikuje Prorogatora u Suncu ili Mjesecu ali samo ako se nađu u prvoj, jedanaestoj, desetoj, devetoj ili sedmoj kući. Ako ni jedan ni drugi nisu tako postavljeni, on objašnjava da se Prorogatorom ima smatrati planeta sa najviše dostojanstva na pozicijama Sunca, Mjeseca, Ascendenta i Fortune. Ptolomej, međutim, izričito ne pominje vladara natala.
Konačno, za helenistički period, Julius Firmicus Maternus piše o nekim drugim metodima izračunavanja za vladara natala u svom djelu „Mathesis“:
„Neki su govorili da je vladar karte planeta koja je postavljena u povoljnim kućama karte, u svojoj kući ili svojim terminima. Ali drugi su računali iz pozicija Sunca i Mjeseca, diskutujući da je vladar karte planeta u čijim se terminima Sunce i Mjesec nađu, odnosno Sunce za dnevna rođenja odnosno Mjesec za noćna. Ova teorija ima određenog smisla. Drugi kažu da je vladar karte Mjesečev dispozitor po egzaltaciji. Opet drugi drže da je vladar onaj u čiji znak Mjesec uđe nakon što je napustio znak u kom se nalazio u trenutku rođenja.“ – Firmicus Maternus, Mathesis, Knjiga 4, Poglavlje 19
Maternus izričito ne navodi izvore iz kojih izvlači ove kalkulacije, ali možemo vidjeti da se neki njegovi primjeri mogu shvatiti kao opštija interpretacija metoda opisanih od strane Ptolomeja i Porfirija. Naposletku, Maternus završava finalnim metodama koje daje, tvrdeći da je to univerzalno prihvaćeno.
SREDNJEVJEKOVNI PERIOD I ALMUTEN FIGURIS
U srednjevjekovnom periodu bilježimo značaj planete zvane Almuten Figuris. Almuten Figuris je, kako ime sugeriše, almuten što je planeta koja ima najviše zodijačkog dostojanstva na određenom stepenu zodijaka. Specifično, Almuten Figuris je zajednički ili ukupni almuten ili planeta koja posjeduje najviše dostojanstva na više specifičnih stepeni zodijaka.
Za Almuten figuris, Abraham Ibn Ezra kaže:
„Znamo da postoje pet mjesta života, izričito, dva mjesta luminara po danu i noći, a treće je mjesto konjunkcije ili opozicije luminara (koja god da prva prethodi rođenju natusa), a četvrti je izlazeći stepen, a peti je tačka fortune … „
Ezra brzo pojašnjava da su ovo mjesta od posebnog značaja jer su direktno povezana sa konceptom života. U helenističkoj i srednjevjekovnoj tradiciji, bilo je potrebno pronaći planetu koja je služila kao hajleg (hilaj na arapskom, „oslobodilac“) da bi sugerisala da će natus živjeti neko vrijeme. Nisu sve planete u stanju za to i one koje se smatraju prikladnim su Sunce, Mjesec, Fortuna, sizigij (mlad ili pun mjesec koji prethodi rođenju) i Ascendent.
Ezra navodi i Ptolomeja i Doroteja kao izvore, koristeći njihove identifikacije mjesta života za svoj proračun za almuten figuris. Ezra navodi da treba koristiti balansiran sistem tačaka. Nakon određivanja stepena Sunca, Mjeseca, tačke Fortune, Ascendenta i prenatalnog sizigija, određuje se koja planeta vlada domicilom, egzaltacijom, triplicitetom, terminom i licem tih stepeni i daje im odgovarajući broj poena u formi sabiranja. Vladari domicila dobijaju 5, egzaltacije 4, tripliciteta 3, termina 2 dok vladari lica dobijaju 1 poen.
Nakon ovog koraka, Ezra čini nešto drugačije i uzima u obzir slučajna dostojanstva svih planeta u karti na osnovu pozicije u kući u kojoj se nalaze. Svakoj kući se dodjeljuje određeni broj poena od 12 do 1, i to u sledećem redu (od najvišeg do najmanjeg): prva, deseta, sedma, četvrta, jedanaesta, peta, druga, deveta, osma, treća, dvanesta, šesta. Planete u prvoj kući će dobiti 12 poena, one u desetoj 11, u sedmoj 10 i tako dalje datim redosledom do onih u šestoj koje dobijaju 1 poen. Nadalje, poeni se dodjeljuju vladaru dana (7 poena) i vladaru sata (6 poena).
Planeta koja dobije najviše poena nakon svih ovih konsideracija (dostojanstva na pomenutim mjestima života, pozicije po kućama i vladari vremena) se određuje kao almuten figuris.
ALMUTEN FIGURIS U PRAKSI
Mnogi astrolozi smatraju da almuten figuris / vladar geniture ima dubok psihološki uticaj na natusa. Takav su pristup imali astrolozi poput Vilijama Lilija i Maternusa. Maternus posvećuje ogromnu većinu 19. poglavlja svoje četvrte knjige opisujući efekte vladajuće planete na natusa kako sa fizičkog tako i sa psihološkog stanovišta.
Lili se slaže sa većinom Maternusovih viđenja, sumiranih u ovoj njegovoj rečenici:
„ … priroda te planete će manje ili više uzeti učešća u svim natusovim akcijama pa će tako njegovi uslovi, sastav, temperament i ponašanje u mnogome biti regulisane osobinama pripisanim toj planeti.“ – Knjiga 3, poglavlje 105
Ptolomej koristi ovu planetu kao potencijalnog Prorogatora (njegova verzija hajlega), zaključujući da direkcije malefika prema ovoj planeti ukazuju na teške zdravstvene periode.[13] Tek istraživanjem izvora iz magijske tradicije dolazimo do specijalizovanije i interesantnije upotrebe ove vladajuće planete.
Neoplatonstički autori poput Porfirija i Jamblihusa diskutuju o ideji da vladar karte rođenja svakom pojedincu dodjeljuje njihovog ličnog daemona.[14] Jamblihus navodi da je daemon taj koji je odgovoran za naše misli i akcije u ovom svom tvrđenju koje upadljivo nalikuje tehnikama Maternusa i Lilija:
„On (Daemon) sam upravlja privatni život duše, i do kojih god zaključaka možemo doći zaključivanjem i razmišljanjem, upravo je on taj koji nam usađuje te principe. Mislimo i radimo takve stvari kakve nam on donese putem misli. On vodi ljudska bića kontinuirano do trenutka kada kroz svetu teurgijsku disciplinu učinimo da bog bude čuvar i vođa duše“.
Porfirije navodi da se duh čuvar natusa može spoznati kroz vladara karte rođenja. I ne samo što opisuje psihološke i fizičke karakteristike pojedinca, već nam takođe i govori kom planetarnom lancu duh osobe pripada. Ovo ima snažne implikacije na drugim mjestima, pogotovo u okviru magijskog ili religijskog konteksta.
Pikatriks takođe diskutuje da almuten može biti važan u procjeni duhovnog puta natusa i u magijskim tehnikama.Na početku, tu se navode efekti koje almuten ima na težnje natusa povezujući planetarni par sa dijelom Sokratsko/Platonske tripartitne duše. Mjesec i Venera se pripisuju apetitu, Sunce i Mars srcu, dok Jupiter i Merkur pripadaju umu.
Ovi parovi se dalje dijele na specifične fokuse. Dok i Venera i Mjesec utiču na apetite, Venera teži ljubavi i seksualnim zadovoljstvima, dok Mjesec teži hrani i komforu. Slično tome, oni kojima je Mars almuten teže takmičenju i konfrontaciji, dok oni sa Suncem kao vladarem karte žele vlast i komandu. Jupiter kao vladar osobu vodi religiji i filosofiji, dok će Merkur povući pojedinca ka nauci i matematici. Saturn je u ovoj šemi izolovan i prirodno se ne smatra aspektom tripartitne duše, ali ipak će oni sa Saturnom kao vladarem biti privučeni izolacijom i kontemplacijom kao i okultnim studijama.
Jednom kad su vladar i njegov fokus određeni, natus će potom težiti da izbalansira svoj duhovni život uzimajući učešća u aktivnostima prikladnijim umu.[18]
Očito, neki ljudi se rađaju sa vladajućom planetom koja im daje prednost u ovom poduhvatu, ali isti nije van dometa i ostalih. Jamblihus bi sugerisao teurgijske obrede upotrebom odgovarajućih sunthemata kako bi došao u dodir sa ovim duhom koji bi ih potom vodio nekom vidu spasenja koje ih na neki način oslobađa sudbine.
ZAKLJUČAK
Iako su ga mnogi nazivali različitim imenima i da je izračunavan na više različitih načina, almuten karte (almuten figuris) ili vladar geniture (rođenja) je koncept koji postoji i u najranijoj astrološkoj literaturi. Korijene mu pronalazimo u helenističkim tekstovima gdje je bio povezan sa mjestima davaocima života, da bi zadržao svoju vitalnu vezu stotinama godinama dok nije olako povezan sa vladarem ascendenta u svim slučajevima.
Iako se jako slabo primjenjuje u savremenoj astrološkoj praksi, tvrdnje drevnih tekstova u vezi moći i uvida koji se stiču iz ove jedne planete su zapanjujući. Mogućnost da se zaviri u dušu pojedinca i da možda pruži neki uvid koji bi odgovorio na ono vječno pitanje „zašto sam ovdje?“[19]
*Prevod teksta izvorno objavljenog na:http://www.medievalastrologyguide.com/log-and-almuten.html
[1] Često pripisivano vladaru Ascendenta
[2] U nekim slučajevima postojao je i suvladar. Planeta koja vlada terminom Prorogatora bi preuzimala ovo svojstvo.
[3] Tetrabiblos, Knjiga 3, Poglavlje 13
[4] Ovo je vjerovatno najraniji pomen almuten figuris, iako nije izračunavan na uravnotežen način koji je srednjevjekovna tradicija obično primjenjivala. Za Ptolomeja, svakom vladaru stepena bi bio pripisivan jedan poen za učešće nezavisno od nivoa dostojanstva koji bi tu uživao.
[5] Maternus izgleda da ne ostavlja prostora za Ptolomeja i Porfirija u svom univerzumu.
[6] Kako oba luminara označavaju život i vitalni duh.
[7] Tačka Fortune mnogo svog simbolizma izvlači iz Mjeseca i duboko je povezana sa materijalnim svijetom u formi tijela i njegovog zdravlja. Helenističke tehnike određivanja vremena poput Aphesisa označiće aktivaciju Tačke Fortune kao vremena aktivnih dešavanja u vezi sa zdravljem.
[8] U srednjevjekovnim mundanim tehnikama, svaki posebni uzrok dolazi od nekog opštijeg, na način kruga u krugu. Ovo povezuje rođenja sa lunacijama koje su im prethodile ističući značaj spajanja luminara.
[9] Ascendent predstavlja tijelo i fizičku konstituciju natusa.
[10] Za prenatalni mlad mjesec („konjunkciona“ karta) uzima se stepen konjunkcije. Prenatalni pun mjesec (koji se još označava i kao „preventivna“ karta) treba uzeti stepen na kom se nalazi Mjesec (Ptolomej, Dorotej, moguće i al-Kindi), dok Ibn Ezra sugeriše da treba uzeti stepen onog luminara koji se u trenutku opozicije našao iznad horizonta.
[11] Postoji određeni spor da li se participirajućim vladarima tripliciteta i onim van sekte dodjeljuju poeni. Bonati im ne pripisuje ove snage u svom primjeru u Pisanju 2: Poglavlje 14
[12] Postoje dvije šeme pripisivanja poena koji se mogu naći u ranim srednjevjekovnim tekstovima. Drugi, vjerovatno mlađi je onaj koji je ovdje dat. Prvi i vjerovatno stariji ili originalni zamjenjuje pozicije tripliciteta i termina, dodjeljujući terminu tri poena a triplicitetu dva. Ovo je vjerovatno povezano sa značajem vladara termina u odnosu na tijelo natusa i fizičke izraze različitih natalnih obećanja koji su bili preovladavajući u helenističkoj astrologiji. Do vremena al-Qabisija (rani do srednji 10. Vijek), dodjela više bodova triplicitetu već postaje praksa.
[13] Ptolomej bi koristio drugačiji način za određivanje kvaliteta duše. Njegov metod uključuje istraživanje pozicija i veza između Mjeseca (za animalni duh) i Merkura (za racionalni duh).
[14] Jamblihus se čvrsto protivio toj ideji tvrdeći da je lični demon nešto što duša bira prije inkarnacije. To je nešto što se odvija iznad planetarnih sfera.
[15] Više o planetarnim lancima Marsilija Fićina i Jamblihusovim sunthematama možete pronaći u članku: Teurgija: Suntemata i Božanska Volja.
[16] Pikatriks navodi da će peticije planeta biti efektnije za pojedince koje tu planetu imaju dobro postavljenu ili prominentnu u svom natalu. Jedan od očitih kandidata (i možda jedini smisleni) je vladar rođenja (geniture). Biti blagosloven ili slično planetom daje veće izglede da zahtjevima maga bude odgovoreno.
[17] U Državi, Platon govori da ljudi posjeduju tri vrste duše, jedna koja se nalazi u stomaku (epithymetikon), jedna u srcu (thymoeides), i jedna u umu (logistikon). Ovaj sistem potom pomaže u utvrđivanju koju dušu je natus prirodno naklonjeniji da slijedi, dozvoljavajući astrologu da pomogne u predaji kontrole rukama uma.
[18] Možda je to najbolje smatrati uravnoteženjem duhovnog temperamenta.
[19] Naravno, ovo je Jamblihusov glavni cilj u skladu sa njegovom neoplatonističkom ideologijom.