Sedam tipova žena: astrološko – psihološki prikaz

žena

U ovom tekstu, žena je primarno prikazana kroz prizmu Jungove učenice, sljedbenika, Džin Bolejn, koja je i sačinila ovu podjelu, ali koju dalje nastojimo da na nivou planetarnog simbolizma i astrološki objasnimo osnovne odlike tih jungijanskih tipova žena jer ih ima sedam što se sasvim uklapa u planetarni dio astrološkog tijela i simbolike.   Prije nego što ih postavimo i tipove razvrstamo prema planetama tradicionalnog kosmosa vrijedi da se podsjetimo da se, s obzirom da je mitologija redovan motiv u jungijanskom psihoanalitičkom pravcu, u tradicionalnoj astrologiji svi bogovi razvrstavaju prema sedam planeta. Ovo je jednako pominje Platon prije horoskopske epohe, a isto je naglašeno i kod novoplatonista na kraju antičke.

Na ovih sedam nivoa može se postaviti novi set od sedam antičkih bogova, ali uvijek svaki od njih ima veze sa samo 7 planeta. Bilo koji bog ili nebeska sila tih vremena pripadaju jednom od 7 principa. Dakle, koje bilo boginje da se pominju u kontekstu o tipovima žena mi ih podvodimo pod jednu od 7 planeta. Takođe, psihopatologija je moguća u bukvalno svakom tipu i nijedan tip ne znači da je bolji od drugog. Jednako tako, mnoge žene se neće prepoznati ni u jednom tipu, tačnije, prepoznaće se kroz dva ili tri što je, takođe, očekivano. Sada nam vrijedi predočiti tipove žena u datom kontekstu:

 

TIP 1: MJESEC – ŽENA MAJKA

zena

Oličava je grčka boginja Demetra, odnosno rimska Ceres.

Moguće arhetipske dopune, varijacije i krajnosti: htonska Velika majka, Majka Božja.

Moguća psihopatologija (ako je ima): depresivna, pasivno agresivna ili zavisna.

Najčešće je muče vlastita nesamostalnost, osjećanje niže vrijednosti, strah, bijes i snažna čežnja.

Životni scenario: „Dok mi djeca ne odrastu, ja ne postojim“, ili: „Posle njihovog osamostaljivanja nastupa propast.“

Demetra je boginja žita, njege i majčinstva, koja je sa Zevsom sazdala mnoge grčke junake. Ona je ključna, arhetipska predstavnica matrijarhalnog načela: između ostalog simbolizuje rađanje, stvaranje, njegovanje, zaštitu i velikodušnost. Posebno je zanimljiva njena veza sa ćerkom Persefonom, jer to je najdublja veza koju je uopšte imala. To naglašava i hrišćanska ikonografija Majke Božje s Djetetom u naručju. Njen muški partner se podrazumijeva, ali realno ga nema u blizini, a ako i jeste tu – irelevantan je ili je izvor njenih osnovnih životnih teškoća. Tako kod nje uvek pobjeđuje ili dominira materinski odnos.

Ali Demetra je istovremeno i arhetip tugujuće majke kojoj su djeca porasla i napustila je. Karakteriše je sindrom „praznog gnijezda“ napuštene sredovječne žene koja je cio svoj život posvetila djeci. U nekim slučajevima ona im čak ne dozvoljava da odu i postaje destruktivna, dugoročno ih onesposobljavajući za separaciju.

Ovakva žena istovremeno simbolizuje plodnost, život, njegu i podršku, a ako je otac suviše slab ili predugo odsutan od kuće, postaje dominantna i preplavljuje porodicu svojim majčinskim funkcijama, tako da ujedno simbolizuje trovanje, gušenje, trajno onesposobljavanje tuđeg rasta, uvjerena da samo ona zna šta je najbolje za druge. Autoviktimizacijom opravdava svoju potrebu za kontrolom (preko hrane i usluga) i manipulativnost (optuživanjem za tobožnju krivicu i nezahvalnost).

Obično se vezuje za očinski nimalo nastrojenog oca, koji pod raznim izgovorima bježi iz doma i prepušta joj dominaciju. I sama je često odrastala u takvoj porodici. U trudnoći vidi svoje ispunjenje i istinsko biće i oko toga organizuje cio život. Njeguje imidž debele i tople mame. Presudna su joj djeca. Velika mama i za ljubavnika obično bira „sina“.

Najvažnije joj je da savršeno usluži druge i pritom nikad ne prestaje da se trudi. Da bi se nastavio proces njenog rasta i razvoja, potrebno je da otkrije druge sposobnosti osim majčinskih i da ih integriše u svoj novi identitet. Tada prestaje da spasava, gnjavi i beskrajno kontroliše druge.

 

TIP 2: VENERA – ŽENA LJUBAVNICA


VENERA - ŽENA LJUBAVNICA

Oličava je grčka boginja Afrodita, odnosno rimska Venera.

Moguće arhetipske alternative, varijacije, dopune: staroslovenska boginja Lada, Lilit, kultivisane kurtizane, tantričke partnerke, fatalne junakinje filmova i literature…

Moguća psihopatologija (ako je ima): narcisoidna i histerična.

Neotklonjivo je muče strah, tuga i bijes.

Životni scenario: „Posle mladosti, ljepote i ljubavi nema više ničega…“

Afrodita u sebi sadrži čitav niz ženskih arhetipova. Ona je boginja ljubavi i ljepote, preobražaja, stvaranja i magijske moći. Najljepša i seksualno najprivlačnija od svih boginja, provodila je svoj život stvarajući i uživajući u ljepoti. Jedan od njenih najdubljih izvora je stvaranje dubokog mističnog ljubavnog jedinstva muškarca i žene, u kojem se stapaju ovozemaljsko i onozemaljsko, tjelesno i duhovno. Ona je kreativna i komunikativna, u stanju da svojom harizmom pomogne ljudima da ostvare svoje snove, pigmalionski izazivajući ono najljepše i najbolje u njima.

Bilo da je personifikovana kao vila, muza, gejša ili sveta kurva, ona je alhemijska zlatna žena koja zlatnim magijskim sjajem obasjava ovaj svijet i one koji se nađu pored nje. Ostalima preostaje jedino da čeznu za njom i zavide odabranima kojima se posrećilo. Međutim, nju mnogo više zanima sama ljubav od stvarnog, konkretnog čovjeka pored nje – u krajnjoj liniji, on je nesavršen, pokvarljiv i zamjenjiv. Ovakvoj ženi nisu strane ni biseksualnost ni homoseksualnost, jer partner nije presudan, važna joj je sama ljubav i lični doživljaj zaljubljenosti. U njenom životu seks ima presudni značaj u izgradnji partnerskih odnosa, a ako uđe u brak onda je to obično brak otvorenog tipa, bar s njene strane. Ako se odluči da ima djecu, može da bude dobra majka po tome što umije da ih voli, podržava i ne kritikuje mnogo, ali vrlo često je nedosljedna, sebična, hirovita, egocentrična i nije potpuno prisutna.

Sa drugim ženama ne umije da bude bliska, ali može da se druži s njima sve dok postoji opšta saglasnost da je ona najbolja i najprivlačnija. Ne krije da ne trpi konkurentkinje, pri čemu je druge žene izbjegavaju jer joj zavide i boje se da im ne preotme njihove muškarce.

Mladost je najbolje razdoblje njenog života, dok joj starost ponekad predstavlja nerješiv problem. Budući da je ekstrovertna i aktivna, uglavnom živi u sadašnjosti, smatrajući život samo uzgrednom pojavom ljubavi. Ponekad impulsivno bira pogrešne partnere, zanemarujući važne ljude i zadovoljavajući pogrešne potrebe. Kada nije zaljubljena veoma je nezadovoljna, ponaša se iracionalno i destruktivno. Sam proces sazrijevanja i odgovornosti koje joj život nameće (osim ljubavi) izazivaju kod nje provale iracionalnog besa i destruktivnosti. Svaka nova bora, svako umanjenje njene seksualne moći i zavodljivosti, svaka djevojčica koja se pred njom pretvara u djevojku – mogu da izazovu provalu mržnje.

U životu joj je najvažnije dostizanje zadovoljstva i to umijeće usavršava do krajnjih granica, često zaboravljajući ostale životne vrijednosti. Ima vrlo nizak prag tolerancije spram raznih oblika frustracija. Zavisno od kulture u kojoj živi i raste, ima i različitu sudbinu: može da bude ismijavana, ponižavana i iskorišćavana kao obična bludnica, ili, naprotiv, idealizovana, slavljena i obožavana kao seksualni simbol čitavog naroda ili epohe. Kao metaforu za rast i integraciju ovakve žene, jungovski psihoterapeuti koriste mit o Erosu i Psihi. Psiha je bila obična žena, ali lijepa kao Afrodita, koja je, nakon što je izazvala boginju, bila primorana da riješi četiri zadatka. Uz tuđu pomoć i vlastita mudra rješenja, uspjela je da se od žrtve pretvori u proaktivnu junakinju.

 

TIP 3: SATURN – ŽENA SUPRUGA

 

Saturn - Žena supruga

Oličava je grčka boginja Hera, odnosno rimska Junona.

Moguće arhetipske varijacije, alternative i suprotnosti: Medeja, odana Penelopa, manipulativna Irodijada, demonski ambiciozna ledi Makbet, žena osvetnica…

Moguća psihopatologija (ako je ima): depresivna, mazohistička ili fobična.

Najčešće je muči nastojanje da spase svoj obično propali brak.

Životni scenario: „To mi se uvijek iznova događa“, ili: „Uvijek ispadnem mučenica.“

Hera je boginja ili čuvarka svetog braka, simboliše vjernost i neraskidivu vezanost za svog promiskuitetnog muža (Zevsa), kojem je potpuno predana. Budući da nije cjelovita sama za sebe, rano se udaje, a taj obred za nju predstavlja najvažniji dan u životu. Jedino što ne uspijeva da odabere pravog partnera s kojim bi ostvarila svoj san. Teškoće koje joj stvara muž se nagomilavaju i ona je povrijeđena, ali to je žena koja svoj bijes ne iskaljuje na njemu nego na okolini. Nastoji da se očeliči da bi mogla da podnosi sve te povrede i poniženja. Takvo stanje obično potraje do njenih srednjih godina, kada muž prestaje da joj bude zanimljiv, a brak više nije svetinja. Tada uspijeva da nađe neka druga životna interesovanja, ili se njen ostarjeli muž smiruje, tako da joj umesto svakodnevnih sukoba sa suparnicama preostaje samo prebacivanje zbog nekadašnjih povređivanja.

On je u centru njenog života i sve ostalo je drugorazredno – i djeca i karijera. Nema i ne cijeni mnogo prijateljstva. Nesporazumi nastaju zato što joj ON ne uzvraća jednakom mjerom, nezainteresovan je, počinje da je doživljava kao teret, kao nesposobnu, pretjerano zavisnu, ljepljivu i dosadnu osobu koja ga gnjavi, tako da joj sve više izmiče. Ona često postaje progonitelj, priređuje mu ljubomorne i osvetoljubive scene uz plač i kuknjavu.

Za proces rasta ovakve žene veoma je važno da se ne uda rano i da pažljivo odabere muža, možda uz pomoć drugih. Prije udaje treba dovoljno da „odraste“ da bi bila u stanju da vodi računa o sebi i osmisli svoj život. Njena ljubomora često je izraz pasivnosti i osjećanja niže vrednosti, a nepovjerenje u muškarce – projekcija vlastite seksualnosti. Izgledi za dalji razvoj su u transformaciji bijesa i bola, u reorganizovanju sistema vrijednosti i stvaranju realnijih odnosa s ljudima, kada će biti u stanju da bez tragičnih posledica podnese gubitak i napuštanje. Što znači i da preuzme odgovornost za vlastiti život i proaktivno napusti ulogu žrtve.

 

TIP 4: MERKUR – ŽENA DJEVICA 

Merkur - Žena supruga

Oličava je grčka boginja Persefona, odnosno rimska Kopra.

Moguće arhetipske dopune, varijacije, alternative: brojni literarni likovi „vječito“ i „varljivo“ ženskog, luckasta Marija Antoaneta…

Moguća psihopatologija (ako je ima): šizoidna.

Najviše je muče doživljaji besmisla, straha, bola i bijesa.

Životni scenario: „Nikada nećeš postići ono čemu najviše težiš – nikada nećeš otkriti pravu sebe.“

To je vječito mladolika, bezbrižna žena-djevojčica, oko koje se otimaju s jedne strane njena majka, a s druge muž i drugi ljudi koji iz raznih razloga vole da se s njom druže. Persefona je uslužna i prijemčiva žena, a kao mitološka kraljica podzemlja u stanju je da lako stupa u kontakt s nesvjesnim i pritom mijenja mnoga lica. Kao mamina mazna princeza s jedne strane simbolizuje vječno proljeće, rast i razvoj, a s druge – opasne avanture s nesvjesnim koje povremeno završavaju burnim poniranjem u ludilo.

Zavisna je i nesposobna da se odvoji od majke i tako odraste u ženu. Obično se zavisno vezuje za nekog muškarca koji nastoji da dominira, da je kontroliše i posjeduje, dok ona vješto izmiče i njemu i majci, lavirajući između njih. Cijena koju plaća je rascjepkanost ličnosti: istovremeno je bespomoćna i vješta, naivna i opasna, pri čemu je obično nesvjesna svojih seksualnih i ostalih moći. S drugim ženama uspostavlja bliske i sestrinske odnose, a prema muškarcima se ponaša kao vječita devojčica i uspavana ljepotica. S jedne strane čeka da joj mama dâ dozvolu, a s druge da je princ poljubi i tako na sebe preuzme odgovornost za njen život. Konflikt između majke i muža samo pojačava njenu rastrzanost.

Mišljenje joj je često konfuzno i pretežno intuitivno, pri čemu se prije oslanja na tuđe procjene nego na vlastite. Način kako pritom čudesno uspeva da se snalazi djeluje nestvarno i vilinski. Ona je pomalo žena-himera, neodređena i ambivalentna, i tako postaje projektivni ekran na koji drugi smještaju svoje želje i konflikte. Budući da je pasivna, zavodljiva i djetinjasta, lako stvara simbiotske veze s drugima. Integracije koje postiže često su bizarne i lako lomljive, tako da su joj neophodni drugi ljudi kao granice za njenu ličnost. Obično ne rađa djecu, a kada ih ima postavlja se kao njihova drugarica ili mlađa sestra. Zbog izrazite infantilnosti ili nedoslednosti, roditeljsku ulogu umjesto nje najčešće preuzimaju njeni roditelji ili neko drugi.

Ispod svoje narcisoidne rigidnosti krije snažne strahove od sopstvenih strasti, ludila i smrti. U četrdesetim godinama obično je zadesi velika kriza, kada joj postaje teško da dalje održava ulogu male tajanstvene djevojčice. Budući da je manipulativna i neiskrena, svoje mane i potrebe krije tako uspješno i od same sebe, da na kraju ni sama ne zna šta hoće od života i drugih. Mogući način odrastanja vodi prvenstveno kroz separaciju od majke, relativnu nezavisnost od muža i prerastanje u seksualno zrelu ženu. Ako uspije da uspostavi nekakav red u svom iracionalnom, umjesto poniranja u ludilo omogućen joj je spiritualni i religijski rast, uz eventualno stvaralačko razvijanje izvjesnih parapsiholoških osobina.

 

TIP 5: MARS – ŽENA BORAC

 

Tip. 5. Mars: Žena borac

 

Oličava je grčka boginja Atina, odnosno rimska Minerva.

Moguće arhetipske varijacije, krajnosti, suprotnosti: Amazonke, moderne feministkinje…

Moguća psihopatologija (ako je ima): opsesivnost i paranoidna arogancija.

Najčešće je muče doživljaji bijesa, strah od neuspjeha i čežnja.

Životni scenario odvija joj se tako da uvijek mora da bude jaka, da je relativno uspješna, ali rijetko umije da uživa u životu, pogotovo u bliskosti i ljubavi.

Majka mitske Atine bila je nepoznata ili nepriznata. Boginja je rođena u zlatnom oklopu, iz očeve (Zevsove) glave i ubrzo postaje njegova desna ruka, boginja mudrosti, strategije i zanata. Ona je snažna, lijepa i opasna. U isto vrijeme vješto ratuje, vodi domaćinstvo, bavi se zanatima i praktičnim životom. I u ratu i u miru opredijeljena je za oca i potpuno mu je odana. Bori se za patrijarhalna načela u koja duboko vjeruje i stavlja ih daleko iznad matrijarhalnih vrednosti.

To je logična, praktična, jednostavna i pouzdana žena. Glava joj je uvijek jača od srca, nesebična je i nepredvidiva, dobro se snalazi u konfliktnim situacijama. Najviše voli da se druži s aktivnim i uspješnim muškarcima, a izbjegava i ne cijeni mnogo žene. Izrazito prezire krhke, šarmantne i ženstvene žene, grubo im se podsmijeva i potcjenjuje ih. Stasala je u vještu, korisnu i trezvenu ženu. Zbog svoje objektivnosti emotivno je hladna, a svojim vrednosnim sistemom idealna za ulogu „prave žene iza glavnog muškarca“. Naučila je da čuva leđa autoritativnom, moćnom i snažnom ocu. Rigidno je odana njegovim načelima i konzervativno se opire promjenama.

Budući da je zdravo ambiciozna i ekstrovertna, najbolji afrodizijak za nju je moć i zanimaju je samo junaci. Kada sebi odabere muškarca koji obećava da će pobijediti, povlači se u njegovu sjenku i strasno se bori za njega. Nije pretjerano ni strasna, ni romantična, ni ljubomorna. Prema djeci se odnosi izrazito objektivno i ravnopravno. Uspješno ih uči kako da budu dobri borci, čeliči ih i bodri da što prije odrastu i više ne budu ranjivi. Ne voli razmaženu i lenju djecu od koje nema nikakve koristi. Njen odnos prema materinstvu sažima formula: „Dajem u najam svoju matericu.“

Svoj optimum dostiže u zrelom dobu, ne voli zavisnost djetinjstva ni slabosti starosti. Posjeduje identitet zdrave, snažne i uspješne žene. Samodovoljna je i aktivna, najbolje se osjeća kada podvuče crtu i sabere svoje i muževljeve uspjehe i dostignuća. Lako postaje radoholičar i cio život može da provede u predanom radu. Blokira emocije, posebno doživljaj bola, tako da ima velikih teškoća s intimnošću i usamljenošću. Zbog pretjerane realističnosti ima problema sa spiritualnošću, kreativnošću i spontanošću, koje može da omrzne u drugima koji nisu kao ona („efekat Gorgone“). Posebno je razdražuju spontane, ekspresivno bogate i dramatično izražajne osobe. Njeno osnovno načelo je načelo efikasnosti.

Iako se na prvi pogled ne bi reklo, ima teškoća s ponosom i samopoštovanjem. Najvažnije joj je da bude jaka da bi izdržala silni trud potreban za dostizanje savršenstva – onako kako je to zamislio njen tata. Sudbina ovakve žene biće prazna i oskudna ako se ne okrene svojoj unutrašnjosti, ne odustane od igara moći i ne pristane na poneki objektivni poraz koji će joj donijeti neke subjektivne pobjede. U određenom životnom trenutku treba da se sjeti i ponovo otkrije svoju majku, veže se uz nju i majčinska načela ovog sveta, da pristupi drugim ženama i ujedno svojim krhkim, tananim i lako povredljivim osjećanjima. Ako u tome uspije, uspostaviće novu unutrašnju ravnotežu, biće u stanju da ostvari bliskost i intimnost s pojedinim ljudima i reorganizuje svoj sistem vrijednosti.

 

TIP 6: JUPITER – ŽENA SESTRA

 

Jupiter: Žena sestra

Oličava je grčka boginja Artemida, odnosno rimska Dijana.

Moguće arhetipske dopune, varijacije i alternative: Ifigenija, Atalanta…

Moguća psihopatologija (ako je ima): opsesivna ili paranoidno arogantna.

Najčešće je muče čežnja, strah i bijes.

Životni scenario je „vječna mladost“ i on je tjera da uvijek bude i ostane takva.

Artemida (Dijana) je Apolonova sestra, boginja lova i Mjeseca, a prije svega je uspešna taktičarka. Takva žena često je sportski tip, mladalački vitka i dobro građena. Pokretna, nezavisna, samostalna i uspješna, žudi za raznim takmičenjima u kojima bi da pobijedi sebi ravnog muškarca. Sigurna je u sebe i svoj identitet i ne treba joj muškarac da bi se osjećala osmišljeno i cjelovito. Ona je prije svega biće akcije i uz očevu pomoć i veliku usredsređenost ovladala je mnogim vještinama. To je preadolescentna djevojčica u snažnom tijelu odrasle žene, koja voli život shvaćen kao igru i nadmetanje. Ona je mitska sestra i drugarica, radoznala i hrabra. Odbacila je identifikaciju s majkom i klasičnim ženskim vrijednostima, često je tvrdoglava i po građanskim shvatanjima neženstvena. Cio svijet doživljava kao veliki lov ili važnu utakmicu za koju je vrlo dobro pripremljena. Lijepo se druži sa ženama sličnim sebi, ostale i ne primjećuje.

U odnosu prema muškarcima ponekad narcisoidno bira vršnjaka koji kao da je njen odraz u ogledalu, tako da mogu da imaju kolegijalni i ortački brak. Ponekad je to mnogo stariji muškarac koji će je njegovati i podržavati u njenim pustolovinama. Takva žena na osobeni način izbjegava konflikt otac–kći: ispunjava očekivanja oca koji je zapravo sve vrijeme želio sina, a uspješna je koliko i dječaci. S druge strane ne predstavlja opasnog rivala svom ocu, jer ipak je žensko, čime je zaobišla jedan važan razvojni problem: ostala je spokojna, ali i prikraćena. Ponekad bira platonskog partnera s kojim ostvaruje „idealnu ljubav“: on prezire seksualnost i uživa u njenim vještinama i promjenama. Ponekad izabere Pigmaliona koji će je oblikovati i zajedno s njom dobijati aplauze publike.

Najbolje joj je dok je mlada: izbjegava emocionalnu intimnost, bliskost i pripadanje. Negira svoje zavisne, meke ženske potrebe, a ako ih doživi – na njih reaguje depresivno. Zauzeta takmičenjem, može da bude hladna, oštra, gruba, lako povređuje druge i s prezirom ide dalje. Skromnost, suzdržanost, ganutost i milosrđe jednako su joj strani i opasni kao i ljubav, bliskost i poverenje. Ako ima djecu, prema njima se ponaša kao „majka medvedica“. Može da bude dobra majka, ali prenaglašava nezavisnost djeteta, njegovu spretnost i takmičarski duh. Teško njemu ako nije pobjednik! Hladno odbacuje zavisno, pasivno i nesposobno dete, a od njega očekuje da brzo poraste ali zauvijek ostane u pubertetu i krene u lov s njom.

Sistem vrijednosti ovakve žene jednostrano je određen paternalnim načelom. Sve dok ne otkrije, ne razvije i ne integriše i neke maternalne vrednosti, ostaće prebrza, površna, jednostrana i plitka. Najvažnije joj je da u životu postane i ostane jaka i savršena, da bi pobjeđivala u što više nadmetanja. Spremna je da se se oko toga trudi, tapkajući na uvijek istoj razvojnoj stepenici.

 

TIP 7: SUNCE – ŽENA SVETICA

Hestia žena sunce

Oličava je grčka boginja Hestija, odnosno rimska Vesta.

Moguće arhetipske dopune, varijacije i alternative: predane hramske službenice i hrišćanske svetiteljke.

Moguća psihopatologija (ako je ima): senzitivno paranoidna.

Najčešće je muče osećanja krivice, bijesa i besmisla.

Životni scenario: „Ti nikada nećeš biti od krvi i mesa“, ili: „Ti nikada nećeš biti sa ovoga svijeta.“

Hestija je rođena od neefikasne i depresivne majke i oca koji je zloupotrebljavao ljude. Razvila se u mudru ženu i tetku usjedelicu, boginju srca i hrama koja se nije mnogo upuštala ni u ljubavi ni u mržnji. Simbolikom vatrenog kruga i ritualima vatre ona izražava netaknutost djevice i cjelovitost savršenstva – njen simbol najčešće je mandala. Nevinost i autonomnost često su joj omogućavale postizanje takvog stepena harmonije, opšte povezanosti i kontinuiteta u zajedničkoj svijesti, da je proglašavana sveticom. Ona je introvertna, sklona meditaciji u miru i samoći, kada njena intuicija, jasnoća i snaga mogu da dođu do punog izražaja.

Takva žena je spokojna, ne žuri, okrenuta je istovremeno ka hramu i kući. Mistično je povezana s alhemijskim duhom koji joj omogućava stvaranje harmonije i rast u spokojnoj samoći. U svom razvoju prevazišla je ego i uspijeva da razvije svoje žensko jastvo koje objedinjuje duh i dušu. Veoma se trudi da se očeliči da bi postala savršena.

Njen odnos prema drugim ženama često je rođački, prijateljski i topao. Događa se da se uopšte ne uda, nego postaje stara mudra usedjelica. A ako se ipak uda, onda je to klasična žena, udobno smještena u tradicionalnu ulogu domaćice, koja za sebe obično veže čoveka koji voli i cijeni spokojan, topao i tih život koji im omogućava meditaciju. Ako ima djecu, može da bude odlična majka, pomalo udaljena, bezlična i neizražajna, ali koja nesumnjivo voli svoju djecu.

Po Jungovom tumačenju, Hestija nije imala personu. Žena koja živi takvim životom lako može da postane bezlična, anonimna i kao da nije od ovoga svijeta. Ponekad je suviše odvojena od stvarnosti, a ako dugo živi u samoći i izolaciji može da sagori vodeći računa o drugima ili o idealima. Ima problema s izražavanjem osjećanja, pogotovo snažnih, tako da kada nekoga voli on to može da ne zna i da ne osjeti. Njena ljubav je na izvjestan način impersonalna, kao i ona sama. Bez sigurnosti braka i doma takva žena ponekad biva izgubljena, potcijenjena i iskorišćavana od kompetitivnih, vlastoljubivih ljudi.

Njen rast počinje time što izgrađuje čvrstu i jaku personu, uči da izražava osjećanja (posebno ona rušilačka i snažna), a pogotovo tako što će izaći iz svoje kuće ili svog hrama i krenuti u šetnju svijetom, upuštajući se u pustolovine življenja sa stvarnim ljudima. Potrebno joj je da stekne samopouzdanje, razvije ekstroverziju i borbenost, koje inače pomalo prezire.


Izvor: FB grupa “Astrološki dijalozi” (Nataša Karalić Koprivica)

Astrologija kao jezik Prirode – drugi dio, ili o Vremenu

time astrology

U prethodnom tekstu govorili smo o astrologiji kao simboličkom izrazu fizisa, ili ti prirode živih bića, prvenstveno čovjeka. To smo činili kroz opis temperamenta i Sudbine koja se odmotava kao nužnost ispoljavanja te jedinstvene prirode. U ovom tekstu ćemo u principu ići istom linijom, samo što ćemo se sada baviti konceptom Vremena, kao ključnim segmentom tog istog fizisa i kako je on manifestovan u astrologiji čineći je potpunom u simboličkom opisu prirode natusa. Budući da je astrologija uglavnom prediktivna vještina, to je vrijeme svakako njen suštinski faktor. Ono je polazna tačka svakog tumačenja, budući da ako nemamo vrijeme nekog događaja, nemamo ni horoskop. Pa čak i sama ta riječ horoskop, etimološki u sebi sadrži vrijeme, budući da potiče od grčke ὡρόσκοπος, ili ti ὥρα (hora) što znači “čas ili vrijeme” i σκόπος (skopos) – posmatrač, osmatranje, pa u konačnici dobijamo “osmatranje vremena (rođenja i sl.)”. To je tako jer svako biće pa i događaj i sve što nastaje na ovoj planeti biva određeno upravo vremenom kada je to nešto rođeno ili nastalo. Vrijeme sažima sve kvalitete prirode u datom trenutku u samo taj jedan momenat koji poput pečata biva utisnut u prirodu natusa, pa samim tim i sudbinu, ili po onoj narodnoj – “što se grbo rodi, to vrijeme ne ispravi”. Vrijeme je ujedno i najveći resurs kojim čovjek može “raspolagati”, a sa kojim je uvijek u nekoj trci, kojeg mu nekako uvijek nedostaje, koje ne može da uhvati rastrzan između prošlosti i budućnosti.  Vrijeme je sukob duha, duše i materijalnog tijela, jer to troje spaja na  privremen način, smrtnošću. Drevni alhemičari su imali javnu tajnu formulu za prevazilaženje Saturna (Hronosa – Vremena) koja glasi:“vremenom treba ovladati uz pomoć ritma koji će ga pretvoriti u vječno sada“. 

Najočitije tu poveznicu možemo napraviti kod godišnjih doba. Godišnja doba su i neka osnovna podjela vremena na nivou godine, saglasno kojoj je podijeljen i zodijak. Pa tako, prva tri znaka – Ovan, Bik i Blizanci – oličavaju atribute proljeća, i to svaki na svoj način: Ovan, kao kardinalni, označava početak tog doba, dok su najtipičnije karakteristike proljeća oličene u Biku, kao fiksnom znaku, i naposletku imamo Blizance, koji kao promenljivi znak i dalje zadržavaju proljećne atribute ali su oni sada uveliko pomiješani sa ljetnjim. I tako je i sa ostalim godišnjim dobima i odgovarajućim zodijačkim znacima. Pozicija Sunca u nekom od njih je naš rođendan, ali još važnije, simbolički atributi tog godišnjeg doba očituju se u našoj temperamentalnoj strukturi, tj. prirodi ili fizisu. Shodno tome, Sunce u Ovnu će donijeti toplotu i vlagu, odnosno sangvinične temperamentalne izraze, budući da su prikladni proljeću. Iz rečenog se može jasno uvidjeti koliko smo zaista dio prirode koja nas okružuje kao samo još jedan njen izdanak, povezani sa njom na najmističniji način, koji eto kroz astrološke simbole možemo tumačiti.

saturn vrijeme
Saturn (Hronos)

No, pored toga, osnovna premisa jeste da je Vrijeme već inherentno živim bićima, tj. da je dio njihovog fizisa. Ovo proizilazi iz toga da je Vrijeme numinozno – odnosno od živih bića, te je stoga biološko, a ne linearno. Shodno tome, Vrijeme varira, tj. zavisi od fizisa, ili tačnije varira zavisno od prirode, karaktera živog entiteta koji ga manifestuje, pa tako postoje i različite vrste Vremena. Jer svako živo biće ima Tok (budući da Vrijeme je Tok) koji je prikladan, odnosno koji predstavlja ili manifestuje njegov fizis, a koji je istovremeno prikladan tom obliku života. Stoga, naša vrsta Vremena, nas kao ljudi, razlikuje se od onih koje su odgovarajuće drugim oblicima života. Ovom jasno možemo posvjedočiti posmatrajući prirodu oko sebe i tako uvidjeti kako različiti oblici života imaju neko svoje Vrijeme koje je dio njihove prirode, pa se tako odgovarajući procesi njihovog razvoja odvijaju kada dođe Vrijeme za to. Pa tako, životinje imaju sezone parenja, sezone migracija, sezone hibernacije, sve u skladu sa fluktuacijama u Prirodi koje aktiviraju te njihove unutrašnje časovnike. Iako se ovi procesi mogu pratiti na nivou vrste, oni su jednako i individualni, jer ne ide svaki medvjed u istom momentu u fazu zimskog sna, već u skladu sa tim svojim unutrašnjim Vremenom koje tako diktira tempo njihovog razvoja i naposletku evolucije. Ista je stvar i sa biljkama, pa naravno i sa čovjekom. Treba istaći da ovaj Tok nije linearan, već je više spiralan, budući da se neke iste sezone ponavljaju u pravilnim vremenskim razmacima, ali svaki sledeći put na nekom drugačijem nivou od prethodnog, pa ne postoji ponavljanje kao takvo ma kako to spolja da izgleda. Taj privid ponavljanja i istovjetnosti, tj. linije koja ide samo naprijed,  ljudima je donio apstrakciju kalendarskog mjerenja Vremena, iako se ona ne poklapa sa njihovim stvarnim, samo njima inherentnim vremenom. Pa tako, nisu ni svi ljudi od 40 navršenih kalendarskih godina jednako stari. Niti proljeće svake godine na svakom mjestu dolazi 21. marta.  Ipak, čini se da su ljudi ovdje još jednom zamijenili suštinu za formu, dajući primat ovoj drugoj, iako svjesni njene nekompetentnosti. Izgleda da je zaboravljena primarna svrha kalendara, a to je ta da bude simbolički prikaz Vremena, ne i njegov vjerni pokazatelj.

Svakako treba napomenuti da su sva ta individualna vremena, kao svojevrsno nasleđe prirode sa kojom smo rođeni, podređena nekim višim vremenskim tokovima i van njih ne mogu izlaziti, tačnije ona su samo njihov segment. Svako to opšte Vrijeme posjeduje neke svoje karakteristike, neki svoj zeitgeist (duh vremena), i sve ljudske prirode i njihova vremena se podređuju tom duhu, tj. njegovoj aeonskoj ili evolutivnoj sili, pa je tako čovjek “… samo jedna slamka međ’ vihorove”. U toj nekoj široj perspektivi, ljudske prirode ne moraju nužno da otjelotvoruju sve karakteristike tog doba, one mu mogu biti i antiteza, pa možda i vjesnici neke Promjene, ali  sve to i dalje ostaje kao onaj jedan naum Prirode o kom smo govorili u tom prethodnom tekstu. Pa će tako neka Vremena favorizovati loše ljude, bez časti i morala, kao vodeće ljude u tim periodima, dajući im najviše funkcije i zvanja, dok oni drugačiji, upravo zbog takve svoje prirode, nisu vični da se snađu u tom vrtlogu, tj. u određenom su raskoraku sa tokom Vremena, ili kasne ili žure, dok su prirode ovih drugih sinhronizovane sa tim tokom. Naravno, jasno je da lideri predstavljaju samo izraz kolektivno nesvjesne potrebe, i možda pritajene težnje većine ka istom tom načinu života i takvom karakteru za koji postoji potajno divljenje. Iz rečenog se može uvidjeti koliko je tu na snazi i svojevrsni povratni mehanizam i kako promjena svijesti može dati evolutivno progresivan zamah, ali poput klatna, i onaj povratni. “Što ljudi hoće, to i vrijeme trpi.”, kako to primjećuje  Njegoš. No, to je već priča za neki novi tekst koji će se baviti upravo tim krupnijim vremenskim tokovima, poznatim i kao Doba, a posebno jer smo na domak novog, i to Vodolije.

No vratimo se osnovnoj temi. Saglasno rečenom, svaki čovjek ima neko svoje vrijeme, period ili sezonu u kojoj njegov potencijal sazrijeva i doseže vrhunac, pa ne postoje pravilnosti iako su uopštavanja te vrste donekle simbolički i prikladna. Jer kao što je tačno da svak ima svoje vrijeme, jednako je istinito i da sve ima svoje vrijeme. Taj Tok u astrologiji je predstavljen kroz sedam faza ili perioda u životu, korespodentnih sa sedam planeta – počev od Mjeseca i haldejskim redosledom sve do Saturna. Život je podijeljen na periode vladavine planeta tako da periodom prve četiri godine vlada Mjesec, potom do šesneste vlada Merkur, Venera od 16. do 22. pa zatim od 22. do 42. je period Sunca, potom do 56, Marsa,pa do 69 Jupitera i potom do kraja života Saturna. Sva ta doba je lijepo opisao Šekspir u svom komadu “Kako vam drago”:

(…) Sav svijet je pozomica;
A ljudi, žene u njoj glumci samo,
Što dolaze i odlaze sa scene;
I mnogo život uloga mu pruža
Kroz sedam čina. Prvo, kao dijete,
On dreči, slini dojilji na ruci:
A onda plačni đak, sa torbom svojom
I s glatkim licem puže poput puža
Bez volje ka školi. Ljubavnik je zatim
I uzdiše ko peć, i tužno pjeva
O obrvama drage. Tada, vojnik,
Pun strašnih kletvi, s bradom ko pantera,
Osjetljiv na čast, nagao na svađu,
Za mjehur slave stavit spreman glavu
Pred ždrijelo topa. Onda, kao sudac,
Za ukras trbuh, kopuna pun, nosi,
I strogo gleda, s podšišanom bradom;
Pun mudrih riječi i običnih misli,
On ulogu si igra. Šesti čin je
Već Pantalone, mršav, s papučama,
Naočare nosi, kosu k sebi stišće;
A široke mu mladenačke gaće
Struk tanak grle; snažno muško grlo
Ko dječji vrisak opet tanko pišti
I zviždi. Tako zadnji prizor stiže,
Toj šarenoj je historiji konac;
Djetinjstvo drugo, zaborav i propast,
Bez zubi, vida, okusa, bez svega (…)

vrijeme_7_etapa_zivota

 

Kao što možemo vidjeti u ovoj najopštijoj podjeli Mjesecu pripada period prve četiri godine života, što je sasvim korespodentno činjenici da je ovo period kada djeca uglavnom upijaju utiske iz spoljne stvarnosti, na koje reaguju isključivo emotivno i nesvjesno, kada su vrlo zavisni od majke, što sve simbolički odgovara Mjesecu. Iskustva koja će natus imati u tom periodu, zavisiće od natalne postavke Mjeseca. Stoga, iako je taj period nekako univerzalan za sve ljude u tom uzrastu i iskustva slična, dometi i realna iskustva biće opet individualna, uslovljena natalnim postavkama. Kao i prošlog puta i ovdje bih taj princip predočio kroz Mars i Veneru. U tom pogledu, oduvijek mi je bilo zanimljivo kako recimo određene profesije poput manekenstva imaju tačno vremenski određen period kada se te karijere mogu započeti, a to je baš period Venere, tj. u tim adolescentskim godinama. Isto tako, muškarci neki svoj zenit generalno doživljavaju u četrdesetim godinama života, što je period Marsa, dok je kod žena suprotno, budući da tada nastupa period menopauze.  Vrijedi dodati da vremenske uslovljenosti po ovoj podjeli proizilaze i iz one prethodne priče o humorima u tijelu. Tako imamo da je sangviničnom periodu najkarakterističnija prva četvrtina života i krv kao odgovarajući životni sok, pa sve tako dalje do hladnoće i vlage flegme i crne žuči, pa i ne čudi što taj kraj života pripada Saturnu, koji svojom simbolikom sve to objedinjuje. Čak i u kolokvijalnim izrazima nailazimo na te paralele, poput “jesen života” itd. Ta podjela Vremena se dalje kroz astrološke prediktivne tehnike spušta na sve pojedinačniji i samim tim jedinstveniji doživljaj. Tako imamo firdarske periode koji su podjela života na planetarne periode, takođe po haldejskom poretku, ali počev od svijetla vremena rođenja, tj. Sunca u dnevnim i Mjeseca u noćnim rođenjima, pa se ti periodi tumače u skladu sa natalnom pozicijom odgovarajuće planete.  Nadalje se u taj okvir uklapaju i sve konkretnije tehnike poput firdarskih podperioda, profekcija, primarnih direkcija, progresija, planetarnih, solarnih te lunarnih povrataka, koji sve bliže preciziraju određeno vrijeme za neki događaj.

Jedna od primarnih konsideracija prilikom tumačenja natalne karte jeste procjena dužine života, tj. sam naš životni vijek je sadržan u natalnoj karti. Ova procjena polazi od hajlega, planete ili tačke nosioca životne sile, i njegovog vladara, znanog kao alkohoden. Alkohoden je planeta koja ima najviše dostojanstva na mjestu hajlega, a po nekim autorima neophodno je i da ga aspektuje.  Svaka planeta može biti alkohoden i sve one imaju svoje manje, srednje, veće i najviše godine, a dodjeljuju mu se one koje odgovaraju snazi planete koja je alkohoden u natalu. Životni vijek može biti određen i susretom hajlega sa anaretom (tačkom rušioca života) prema direktivnom luku koje one grade. Međutim, ono što je ovdje  od značaja jeste ta korelacija procjene životne sile ili snage jednog horoskopa, samim tim i prirode i konstitucije pojedinca, sa vremenom trajanja njegovog života, i na taj način ukazujući kako je vrijeme utkano u fizis pojedinca.

Iz ovog se jasno vidi kako je Vrijeme inherentno prirodi bića, jer potencijal obećan natalnom kartom neće biti dosegnut prije nego bude simbolički aktiviran astrološkim prediktivnim tehnikama, to jest, prije nego li dođe Vrijeme za to. U skladu sa prethodno opisanim, to ne treba tumačiti tako da te tehnike uslovljavaju bilo šta, one samo simbolički prikazuju da je moje/tvoje/njeno vrijeme došlo. Pa tako, iako se smatra da je idealan period za brak u trećoj deceniji života, to neće uvijek biti tako, već svako ima svoje vrijeme kada će doći do potpunosti tog iskustva. Isto je i sa karijerom, i uopšte nekom srećom ili nesrećom u životu. Neki ljudi vrhunce doživljavaju u starijim godinama, ili pak ranije u mladosti, iako je prema onoj opštoj podjeli zenit života u 40-im godinama. Samim razmatranjem natalne karte mi možemo uvidjeti kakav  to natalni potencijal čini datost fizisa natusa, i kako će se isti kao izraz te njegove prirode odmotati kroz Vrijeme, na jedan sasvim jedinstven način. Jer sklop ličnosti utiče na to kojim tempom se stvari u životu osobe dešavaju, tj. taj tempo je sadržan u njegovoj prirodi, pa će neko strpljivo i marljivo graditi svoja postignuća, neko će ih osvajati na juriš i kroz borbu, neko opet kroz posustajanja i povlačenja sebe osujećivati, i sve tako, svak u svom ritmu raspreda niti tog finog tkanja svoje prirode, istovremeno upoznajući i gradeći sebe kroz sledstvena iskustva. Astrologija, kao jezik Prirode, u svom simbolizmu apstrahuje sve te aspekte, omogućavajući nam uvid u tu vječnu Misteriju koja je Život.

Sve rečeno nas naposletku dovodi do temeljnog principa hermetizma – “kako gore tako i dolje”. Vremenski ciklusi kosmosa su izgleda u određenoj korelaciji sa unutrašnjim ciklusima prirode čovjeka i njenog razvoja, jer je očigledan sinhronicitet između kretanja nebeskih tijela sa promjenama i dešavanjima u ljudskim životima. Jer neraskidiva je ta nit koja vezuje makrokosmos i njegove cikluse sa našim mikrokosmosom i njegovim ciklusima. Kako smo ranije i govorili u tekstu Sudbina u astrologiji, ta veza nije kauzalna niti se može objasniti nekim egzaktnim metodima savremene nauke, ona je jednostavno mistična, prikazana jedinim jezikom kojim može i biti objašnjena, onim astrološke simbolike koji nam omogućava da u tu vezu proniknemo i saznamo više o sebi i svojoj prirodi. Zbog ove opisane sveobuhvatnosti i bogatstva simbolike koja se proteže na svim nivoima postojanja i u svim vremenima, astrologija će uvijek posjedovati ključeve riznice Mudrosti Života!

 

 

 

Podznak: Bik

podznak bik

Svi fiksni znaci posjeduju najsnažniju silu jer predstavljaju maksimalnu moć elementa kom pripadaju. To nije onaj svježi nalet mladosti ili blijedeća vatra godina, već moć zrelosti u svom zenitu. Postoji energija za početak i postoji energija da se nastavi i završi. Svi fiksni znaci posjeduju taj veliki kvalitet izdržljivosti.

Iako Bik predstavlja onaj najmanje aktivan od svih elemenata, pa iako su njegovi planetarni uticaji pasivni Venera i Mjesec, fiksna priroda znaka je dovoljno snažna da ostvari sasvim pozitivan efekat na njihov karakter. Na primjer, uticaj zemlje kod Bika je takav da čini natusa intenzivno konzervativnim, ali to nije ona konzervisanost besposličarenja ili lenjosti u zadovoljstvu, već je to pozitivno ubjeđenje da su stvari takve kakve jesu i da ih ne treba mijenjati. Podznak Bik je stoga uvijek na oprezu kad su u pitanju uticaji koji podstiču tzv. reforme.

Mentalni stav im je sličan onom kod veleposjednika ili farmera u starijim civilizacijama koji su, osjećajući da su se stvari prilično dobro odvijale vjekovima, odlučni u otporu radikalnim izmjenama istih, plašeći se da bi čak i poželjna reforma mogla da bude početak nekog destruktivnog niza. Iz tog razloga se podznak Bik često smatra glupim, pogotovo od strane Blizanca, koji ne vidi ništa do čiste logike u svim situacijama.

Degradirani tip Bika je izuzetno lijen, senzualan i sklon samopovlađivanju. Tendencija koju podznak Bik posjeduje je ka neumjerenosti u hrani povezana je i sa vladarstvom Bika nad područjem grla. Čak i senzualni ispadi koji su ponekad karakteristični za niži tip ovog znaka su najčešće posledica previše jela i pića. Kod nešto agresivinijeg tipa, situacija je sasvim drugačija. On voli da radi za svoju gušt. Raduje se osvajanjima, i njegova druga zadovoljstva su od manjeg značaja. Ljudi ovog tipa su stoga jako dobri radnici, jer kad se jednom zainteresuju, ništa ih ne može uplašiti niti odvratiti od zadatih ciljeva. Prepreke ih samo podstiču na dodatnu aktivnost. To ih čini dobrim slugama ili zaposlenima.
Međutim, veliki problem koji ima podznak Bik jeste započinjanje. Niti planete, niti element ili karakter znaka ne daju im ništa od inicijative. Njih uvijek treba uvježbavati, treba im tačno pokazati šta da rade i u stanju su da tako nastave zauvijek. Kad im se postavi novi zadatak, može biti poteškoća usled tvrdoglavosti. Zatim tu je i jogunstvo koje dodatno otežava ubjeđivanje. Lojalnost i vjernost su izuzetno karakteristični za Bikove. Njihova predanost je gotovo slična posvećenosti psa.

Ovi ljudi su i vrlo konstruktivni, ali izuzetno oprezni. Uvijek vode računa da neka superstruktura, koliko god da je elegantna, ne naruši zgradu ili objekat na koji je postavljena. Njihov glavni interes je stabilnost temelja. Imaju dobar osjećaj za ljepotu, ali ne mare mnogo za samu dekoraciju bez temelja korisnosti. Njihove težnje su snažne, ali insistiraju na postepenom napredovanju, nikad ne preskočivši stepenicu. Nikad se ne kockaju, zadovoljni su svojim radom i da požanju rezultate istog kad mu dođe vrijeme, i vrlo rijetko je moguće da ih neka nepogoda sasvim izbaci iz težišta. Kad im je životno djelo gotovo uništeno, oni nastavljaju mirno, skoro kao da se ništa nije ni dogodilo, pa je ovakvo ponašanje vrlo često nagrađeno konačnim uspjehom. Na taj način Bikovi zavređuju poštovanje i onih koji prirodno naginju preziru njihove tuposti.

Kad je riječ o novcu, podznak Bik je povjerljiv i pošten. Nisu rasipnici, već ono što bismo nazvali razumnim, konzervativnim finansijerom.

U vođenju kućnih poslova, sve ove njegove karakteristike su od posebno konstruktivnog značaja. Često je beskorisan u upravljanju sa vulgarnim i nemoralnim intrigama koje se često označavaju kao diplomatija, bilo u poslu ili politici. Nema poseban dar govora ni pisanja. Teško se izražava, iako vrlo snažno osjeća stvari.

Vrlo je posvećen domu, mjestu na kom je rođen, što je još jedan dokaz njegove generalno konzervativne prirode. Njegov domaći život bi trebao biti miran, i uopšte rečeno, srećan; jer, zaista, on jeste idealni bračni partner, budući da je mnogo naklonjeniji konvencionalnom seksualnom životu, nego nekim drugačijim ponašanjem, a i djeca su mu vrlo draga.

Ljudi čiji je podznak Bik su vrlo vjerni i dobrodušni u prijateljstvima. Strpljiv je i zna se kontrolisati, ali ako ga podbadate može doći do granice kada će pući na najnasilniji i najopasniji način. Tako ljupko i fino djeluje, da izgleda da ga je nemoguće naljutiti. Nepromišljene osobe često računaju na ove njegove osobine i iscrpljuju ih do krajnjih granica, pa se vrlo često nađu oduvani njegovim bijesom koji njima u datom momentu uvijek djeluje neracionalno.

podznak bik
Podznak Bik – lična karta

Zaboravljeni Mjesec

 

Iako se u poslednje vrijeme sve češće astrolozi bave raznoraznim uticajima sve mističnijih objekata na nebu, uvijek vješto nalazeći određene analogije pronalazaka novih nebeskih tijela sa “stepenima” (d)evolucije čovječanstva. Ipak ono što im konstantno promiče jeste da se uvijek vraćaju onim primarnim planetama, te im malo po malo otimaju njihovu esencijalnu simboliku, na kom god nivou da posmatramo stvari. Tako su npr. neki asteroidi poput Ceres, Palas, Junone i Veste po brojnim autorima proširenje ženskog principa tako da obuhvate neke nove uloge u kojim se žena našla zahvaljujući feminističkim pokretima. Međutim, u suštini, kad prođemo kroz astrološku simboliku navedenih asteroida, nećemo naići ni na šta novo, a što već nije bilo obuhvaćeno astrosimbolikom koja je svojstvena za Mjesec i Veneru. Ono što međutim jeste značajno, i svakako neophodno, jeste povratak ženskog principa, ali ne iz nekakve mistične prošlosti, već stvaranje jednog novog koji se neće ogledati u nekakvom nadmetanju sa muškarcima i u “zauzimanju tradicionalno muških pozicija” niti u nekoj bajkovitoj predstavi vila. Svakako, poenta je u tome da određeni napredak čovječanstva na odgovarajući način obogaćuje astrosimboliku onih primarnih planeta. Kad kažem obogaćuje, mislim da nam ona biva otkrivena, iako je ona oduvijek postojala tu, samo što još nismo imali oči da je vidimo i prepoznamo. Svaki drugačiji pristup, a pogotovo odstupanje od nekih tradicionalnih astroloških principa, napravilo je pravu zbrku među astrolozima, pa su vladarstva i ostala astrološka dostojanstva tim novim objektima pripisivana na krajnje haotičan način, najblaže rečeno. Ipak, to nije tema ovog konkretnog teksta, već mi je namjera da podsjetim na sve više zapostavljeni Mjesec i njegov značaj.

Prisustvo Astrologije na svakom ćošku, omogućilo je svima da steknu neke uvide, pa i oni koji se ne bave astrologijom i pristupaju joj iz najrazličitijih poriva znaju da će Saturn kada jednom uđe u njihov znak, ili čak kuću donijeti nekakve probleme, muku i težinu. Isto tako i da će Jupiter, taj najveći benefik, svojim tranzitom donijeti sreću, blagostanje i uspjeh. Sve je popularniji i Merkur, čiju retrogradnost danas uočavaju svi, kad zaborave ključeve, izgube lična dokumenta ili su nešto naročito rasijani, pa ih  štampa podsjeti, “ah da, Merkur je opet retrogradan”. Oni koji su posvetili više vremena astrologiji, posebno značajnim smatraju one asteroide sa početka teksta,  a pogotovo Lilit koja je obavijena velom iste one mističnosti koju možete sresti u pogledu neke osobe koja vam, s nekim čudnim ponosom u glasu, saopštava da je rođena kad je Sunce tranzitiralo Škorpijom. U poslednje vrijeme tu su i Saturnove Sade Sati, koje porijeklo imaju u jednom drugačijem sistemu Đotiša te samim tim i značaj, koji sada bivaju prilagođeni potrebama moderne astrologije. Valjda period Saturnovog povratka, ili njegovi osjetljivi dvoipogodišnji tranziti nisu više dovoljni, pa su se ti “periodi patnje” sada produžili na sedam godina o.O Naravno, ovim nipošto ne želim obeshrabriti takva istraživanja koja dakako mogu imati neku svoju korisnost. Ali ako se ne varam, najmanje se zna o Mjesecu, nekako je ostao po strani, nedovoljno mističan (izuzev kad je apokaliptično “krvav”), osim što se prate njegove mijene dijete radi, il što oni hipersenzitivni budnim okom love kada je pun a kada mlad, jer su negdje čitali da utiče na glavobolje, (ne)raspoloženja, nesanicu ili šta već.

 

“Možda i zato što je najbrži od svih, te se čini nemogućim pohvatati kad je u kom znaku, ali baš taj Mjesec je onaj koji umesto vas bira muziku koju ćete ubaciti u svoj player, bira programe mesto vas, bira šta će se danas naći na stolu, određuje šta ćete sanjati koje noći, koliko ćete danas spavati, a koliko kutija cigareta popušiti. On će vam doneti gužvu i lepo raspoloženje, i on će vam doneti gužvu i nervozu. On je neizvesnost večeri dok jutrom radosni idete na posao i ne sanjate da ćete uveče gorko plakati jer će vas neki film možda podsetiti na sopstvenu usamljenost, ili ćete pred vratima kuće videti ranjeno štene i njegova bespomoćnost vam u trenu može radost celog dana survati u provaliju, a ovaj susret duboko zapečatiti. On je taj koji donosi happy endove, i on je taj koji prekida razgovor kad to najmanje želite.” (Sanja Perić)

Mjesec (), u astrologiji, jeste vladar Raka. Mjesec predstavlja naše najdublje lične potrebe, naše osnovne navike i reakcije, i našu podsvijest. Gdje Sunce djeluje, Mjesec reaguje. Kako reagujemo instinktivno ili odgovaramo na probleme? Šta osjećamo da nam je potrebno za osjećaj sigurnosti? Pogled na Mjesec u vašoj natalnoj karti daje vam sve te odgovore. Mjesec je povezan sa majkom i ženskim energijama uopšte. Mjesec je i naše unutrašnje dijete i naša unutrašnja majka.  Mjesec opisuje naše spontane i instinktivne reakcije, koje su odraz naših stvarnih motiva i potreba. Takođe možemo o Mjesecu misliti  kao onom što nas animira. Ona vlada ritmičkim tokovima i protokom aktivnosti i energije. Mjesec je posrednik između unutrašnjeg  i spoljašnjeg svijeta. Dok je Sunce racionalno, Mjesec je iracionalan. Mjesec vlada i našim navikama i predrasudama. Predrasude se ne moraju ispoljiti, budući da ih naše Sunce može cenzurisati, ali Mjesec vlada našim spontanim reakcijama i osjećanjima. Kao što ćemo vidjeti, za skoro sve nas izgleda da naši Mjeseci upravljaju našim ličnostima više nego li Sunce. Ovo je posebno tačno ako je Mjesec u vodenom znaku (Rak, Škorpija ili Ribe), ili ako je u konjunkciji sa nekim od uglova (blizu Ascendenta, Descedenta, vrh 4. polja, ili vrh 10. polja).

Bez pretjerivanja, Mjesec je najvažnija planeta u vašem horoskopu. Ovakav svoj stav prije svega zasnivam na činjenici da ljudska bića gotovo sasvim u potpunosti žive isključivo kroz svoj Mjesec. Razlog tome je što ljudi uistinu nemaju izvornu kreaciju, definitivno ne onu čiji je izvor u ogoljenom Sopstvu koje se još označava i kao “istinsko ja”. Svaki ljudski postupak, svaka akcija, čin ili djelo je u suštini samo reakcija na utiske primljene, ali i obrađene upravo kroz taj Mjesec. I baš kao što je Mjesečeva svjetlost uslovljena Sunčevom, tako je i svaka naša akcija uslovljena svim onim stvarima koje žive u našem Mjesecu, duboko pohranjenim unutra tako da još jače djeluju, dok mi imamo privid donošenja odluka. Ovo je tako jer je svaka naša akcija  vođena nekim podsvjesnim motivima, i mi na stvarnost samo reagujemo u skladu sa tim. To je ujedno i razlog zašto nismo u stanju da percipiramo stvarnost i sve što nas okružuje onakvim kakvo ono zaista jeste, već na tu istu stvarnost bacamo svoje projekcije koje uporište imaju u tom istom podsvjesnom. To je razlog zašto ljudi istu stvar doživljavaju na različite načine, zašto ista stvar za nekog predstavlja prijetnju, a za nekog izazov ili pak izvor sreće. Na taj način sve stvari, okolnosti i ljudi u našim životima samo su ogledalo nas samih, pa bezmalo čitave živote provodimo u tim okvirima, čvrsto braneći te svoje poglede (čitaj: odraze) kao jedine ispravne. Mjesecu se pripisuje vladarstvo nad životnom dobi do 4. godine, što je, po psiholozima, period kada djeca upijaju sve, kada stvarnost doživljavaju na mnogo potpuniji način nego što to izgleda. Osjećamo stvari na svim nivoima, one se reflektuju na našu psihu, svi ti osjećaju ostaju duboko ukorijenjeni u memoriji našeg cjelokupnog bića. Iz psihologije nam je poznato da upravo traume, i uopšte doživljaji,  nastali u tom periodu određuju ličnost za cijeli život. Smatram da to jeste tačno, jer sve što ljudi kasnije rade jeste razvijanje mehanizama za izgradnju životnog stila prilagođenog tim potrebama. Naravno, ne smatram da je taj period jedini kada doživljavamo stvari duboko i intenzivno, zapravo mislim da to činimo uvijek, samo smo u međuvremenu našli načine kako da razvijemo određeni vid kontrole, u čemu nam sposobnost razuma i racionalizovanja umnogome pomaže.

Kad već govorimo o projekcijama, posebno značajnim u ovom psihološkom osvrtu mi se čini pomenuti koncept Anime/Animusa. Karl Gustav Jung je obradio postojanje muške i ženske energije, kroz pojam Anime i Animusa i smatrao je da muškarci imaju žensku stranu – Animu, a žene mušku stranu – Animusa, što su mnogi od nas duboko i snažno potisnuli. Anima ima emocionalni i ljubavni karakter, dok je animusu dodijeljen racionalizujući karakter. Jung je tvrdio da u svakom muškarcu postoji vječna predstava žene. On kaže, da je ova potreba nesvjesna, što nas opet upućuje na ovu planetu i da je ona nasljedni činilac prvobitnog porijekla i trag doživljaja žene njegovih predaka. Naravno, ovdje opet dolazimo do Mjeseca, jer on predstavlja onaj najintimniji dio prirode, ali i kompletnu genezu, pretke, prije svega naslijeđene po majci, baki i cjelokupnoj ženskoj genezi. Iz ovoga možemo doći do zaključka da će Mjesec u horoskopu muškarca otkriti vječnu predstavu žene (Mjesec), predstavu koja je nesvjesna (Mesec) i koja je nasledni činilac njegovog porijekla (Mjesec), ali i doživljaj žene njegovih predaka (Mjesec). Muškarci Animu dakle projektuju na svoje partnerke, i zapravo teže da otjelotvore tu uslovljenost u jednoj ili više osoba. Ovo najčešće dovodi do problema u ljubavnim odnosima, budući da se partner ne sagledava onakvim kakav zaista jeste, već onakvim kakav živi u našem Mjesecu. I kada to postane sve očevidnije, raskid je neminovnost. Iz ovog razloga, razmatranje Mjeseca za pitanja emotivnih partnerstava, braka i slično je od ogromne važnosti koju nijedno drugo razmatranje u horoskopu ne može prenebregnuti.

Sunce i Mjesec
Sunce i Mjesec

Kada znaš na šta misliš, ali ne umiješ to izraziti,  vaš je Mjesec onaj koji zna dok vaše Sunce  ne zna to da izrazi. Sve one misli koje često leže preduboko za suze su misli prirode vašeg Mjeseca. Neizreciva ekstaza, nijema tuga, tajni san, ezoterična slika o sebi koju ne možete prenijeti svijetu, ili koje svijet ili ne razumije ili ne vrednuje – to su proizvodi Mjeseca u vašem horoskopu. Kada ste pogrešno shvaćeni, to je priroda vašeg Mjeseca, nesavršeno izražena kroz Sunčev znak, za koju osjećate da je iznevjerena. Kada znate šta treba da uradite, ali ne možete da pronađete pravi način da to uradite, to je vaš Mjesec koji zna i vaše Sunce koje odbija da reaguje u skladu sa tim. Takođe, kada ste u onoj situaciji “ne znam zašto sam to rekao”, to je izraz vašeg Mjeseca uprkos volji vašeg Sunca (ako ste iznutra zadovoljni tom rečenicom koja vam se omakla), ili izraz Sunca protiv volje Meseca (ako ste nezadovoljni time što vam je izletjelo). Stvari koje poznajete bez razmišljanja – intuicija, slutnje, instinkti – su proizvodi Mjeseca. Načini izražavanja za koje zaista osjećate da izražavaju vašu najdublju prirodu pripadaju Mjesecu: umjetnost, pisma, stvaralaštvo bilo koje vrste; ponekad ljubav; ponekad posao. Šta god da najdublje osjećate kao sebe, bez obzira da li ste u stanju da uradite bilo šta po tom pitanju u spoljašnjem svijetu, je proizvod vašeg Mjeseca i znaka u kom vam se Mjesec našao prilikom rođenja.

S obzirom na sve rečeno savjetujem svima da upoznaju svoj Mjesec najbolje što mogu, kroz njegovu poziciju u znaku i kući, dispoziciju i aspekte, budući da ne postoji bolji ključ za samospoznaju kroz astrologiju. U tradicionalnoj astrologiji, odnos Mjeseca i Merkura je ključan za uvid o stanju uma i intelektualnim kapacitetima natusa. U tom smislu, dobro je kad se ova dva tijela “vide” kroz bilo koji aspekt, dok je odsustvo aspekta smatrano ograničavajućim u tom pogledu. Za one koji ne znaju gdje im je Mjesec, evo linka preko kog to mogu lako izračunati: http://www.lunarium.co.uk/moonsign/calculator.jsp