Sedam tipova žena: astrološko – psihološki prikaz

žena

U ovom tekstu, žena je primarno prikazana kroz prizmu Jungove učenice, sljedbenika, Džin Bolejn, koja je i sačinila ovu podjelu, ali koju dalje nastojimo da na nivou planetarnog simbolizma i astrološki objasnimo osnovne odlike tih jungijanskih tipova žena jer ih ima sedam što se sasvim uklapa u planetarni dio astrološkog tijela i simbolike.   Prije nego što ih postavimo i tipove razvrstamo prema planetama tradicionalnog kosmosa vrijedi da se podsjetimo da se, s obzirom da je mitologija redovan motiv u jungijanskom psihoanalitičkom pravcu, u tradicionalnoj astrologiji svi bogovi razvrstavaju prema sedam planeta. Ovo je jednako pominje Platon prije horoskopske epohe, a isto je naglašeno i kod novoplatonista na kraju antičke.

Na ovih sedam nivoa može se postaviti novi set od sedam antičkih bogova, ali uvijek svaki od njih ima veze sa samo 7 planeta. Bilo koji bog ili nebeska sila tih vremena pripadaju jednom od 7 principa. Dakle, koje bilo boginje da se pominju u kontekstu o tipovima žena mi ih podvodimo pod jednu od 7 planeta. Takođe, psihopatologija je moguća u bukvalno svakom tipu i nijedan tip ne znači da je bolji od drugog. Jednako tako, mnoge žene se neće prepoznati ni u jednom tipu, tačnije, prepoznaće se kroz dva ili tri što je, takođe, očekivano. Sada nam vrijedi predočiti tipove žena u datom kontekstu:

 

TIP 1: MJESEC – ŽENA MAJKA

zena

Oličava je grčka boginja Demetra, odnosno rimska Ceres.

Moguće arhetipske dopune, varijacije i krajnosti: htonska Velika majka, Majka Božja.

Moguća psihopatologija (ako je ima): depresivna, pasivno agresivna ili zavisna.

Najčešće je muče vlastita nesamostalnost, osjećanje niže vrijednosti, strah, bijes i snažna čežnja.

Životni scenario: „Dok mi djeca ne odrastu, ja ne postojim“, ili: „Posle njihovog osamostaljivanja nastupa propast.“

Demetra je boginja žita, njege i majčinstva, koja je sa Zevsom sazdala mnoge grčke junake. Ona je ključna, arhetipska predstavnica matrijarhalnog načela: između ostalog simbolizuje rađanje, stvaranje, njegovanje, zaštitu i velikodušnost. Posebno je zanimljiva njena veza sa ćerkom Persefonom, jer to je najdublja veza koju je uopšte imala. To naglašava i hrišćanska ikonografija Majke Božje s Djetetom u naručju. Njen muški partner se podrazumijeva, ali realno ga nema u blizini, a ako i jeste tu – irelevantan je ili je izvor njenih osnovnih životnih teškoća. Tako kod nje uvek pobjeđuje ili dominira materinski odnos.

Ali Demetra je istovremeno i arhetip tugujuće majke kojoj su djeca porasla i napustila je. Karakteriše je sindrom „praznog gnijezda“ napuštene sredovječne žene koja je cio svoj život posvetila djeci. U nekim slučajevima ona im čak ne dozvoljava da odu i postaje destruktivna, dugoročno ih onesposobljavajući za separaciju.

Ovakva žena istovremeno simbolizuje plodnost, život, njegu i podršku, a ako je otac suviše slab ili predugo odsutan od kuće, postaje dominantna i preplavljuje porodicu svojim majčinskim funkcijama, tako da ujedno simbolizuje trovanje, gušenje, trajno onesposobljavanje tuđeg rasta, uvjerena da samo ona zna šta je najbolje za druge. Autoviktimizacijom opravdava svoju potrebu za kontrolom (preko hrane i usluga) i manipulativnost (optuživanjem za tobožnju krivicu i nezahvalnost).

Obično se vezuje za očinski nimalo nastrojenog oca, koji pod raznim izgovorima bježi iz doma i prepušta joj dominaciju. I sama je često odrastala u takvoj porodici. U trudnoći vidi svoje ispunjenje i istinsko biće i oko toga organizuje cio život. Njeguje imidž debele i tople mame. Presudna su joj djeca. Velika mama i za ljubavnika obično bira „sina“.

Najvažnije joj je da savršeno usluži druge i pritom nikad ne prestaje da se trudi. Da bi se nastavio proces njenog rasta i razvoja, potrebno je da otkrije druge sposobnosti osim majčinskih i da ih integriše u svoj novi identitet. Tada prestaje da spasava, gnjavi i beskrajno kontroliše druge.

 

TIP 2: VENERA – ŽENA LJUBAVNICA


VENERA - ŽENA LJUBAVNICA

Oličava je grčka boginja Afrodita, odnosno rimska Venera.

Moguće arhetipske alternative, varijacije, dopune: staroslovenska boginja Lada, Lilit, kultivisane kurtizane, tantričke partnerke, fatalne junakinje filmova i literature…

Moguća psihopatologija (ako je ima): narcisoidna i histerična.

Neotklonjivo je muče strah, tuga i bijes.

Životni scenario: „Posle mladosti, ljepote i ljubavi nema više ničega…“

Afrodita u sebi sadrži čitav niz ženskih arhetipova. Ona je boginja ljubavi i ljepote, preobražaja, stvaranja i magijske moći. Najljepša i seksualno najprivlačnija od svih boginja, provodila je svoj život stvarajući i uživajući u ljepoti. Jedan od njenih najdubljih izvora je stvaranje dubokog mističnog ljubavnog jedinstva muškarca i žene, u kojem se stapaju ovozemaljsko i onozemaljsko, tjelesno i duhovno. Ona je kreativna i komunikativna, u stanju da svojom harizmom pomogne ljudima da ostvare svoje snove, pigmalionski izazivajući ono najljepše i najbolje u njima.

Bilo da je personifikovana kao vila, muza, gejša ili sveta kurva, ona je alhemijska zlatna žena koja zlatnim magijskim sjajem obasjava ovaj svijet i one koji se nađu pored nje. Ostalima preostaje jedino da čeznu za njom i zavide odabranima kojima se posrećilo. Međutim, nju mnogo više zanima sama ljubav od stvarnog, konkretnog čovjeka pored nje – u krajnjoj liniji, on je nesavršen, pokvarljiv i zamjenjiv. Ovakvoj ženi nisu strane ni biseksualnost ni homoseksualnost, jer partner nije presudan, važna joj je sama ljubav i lični doživljaj zaljubljenosti. U njenom životu seks ima presudni značaj u izgradnji partnerskih odnosa, a ako uđe u brak onda je to obično brak otvorenog tipa, bar s njene strane. Ako se odluči da ima djecu, može da bude dobra majka po tome što umije da ih voli, podržava i ne kritikuje mnogo, ali vrlo često je nedosljedna, sebična, hirovita, egocentrična i nije potpuno prisutna.

Sa drugim ženama ne umije da bude bliska, ali može da se druži s njima sve dok postoji opšta saglasnost da je ona najbolja i najprivlačnija. Ne krije da ne trpi konkurentkinje, pri čemu je druge žene izbjegavaju jer joj zavide i boje se da im ne preotme njihove muškarce.

Mladost je najbolje razdoblje njenog života, dok joj starost ponekad predstavlja nerješiv problem. Budući da je ekstrovertna i aktivna, uglavnom živi u sadašnjosti, smatrajući život samo uzgrednom pojavom ljubavi. Ponekad impulsivno bira pogrešne partnere, zanemarujući važne ljude i zadovoljavajući pogrešne potrebe. Kada nije zaljubljena veoma je nezadovoljna, ponaša se iracionalno i destruktivno. Sam proces sazrijevanja i odgovornosti koje joj život nameće (osim ljubavi) izazivaju kod nje provale iracionalnog besa i destruktivnosti. Svaka nova bora, svako umanjenje njene seksualne moći i zavodljivosti, svaka djevojčica koja se pred njom pretvara u djevojku – mogu da izazovu provalu mržnje.

U životu joj je najvažnije dostizanje zadovoljstva i to umijeće usavršava do krajnjih granica, često zaboravljajući ostale životne vrijednosti. Ima vrlo nizak prag tolerancije spram raznih oblika frustracija. Zavisno od kulture u kojoj živi i raste, ima i različitu sudbinu: može da bude ismijavana, ponižavana i iskorišćavana kao obična bludnica, ili, naprotiv, idealizovana, slavljena i obožavana kao seksualni simbol čitavog naroda ili epohe. Kao metaforu za rast i integraciju ovakve žene, jungovski psihoterapeuti koriste mit o Erosu i Psihi. Psiha je bila obična žena, ali lijepa kao Afrodita, koja je, nakon što je izazvala boginju, bila primorana da riješi četiri zadatka. Uz tuđu pomoć i vlastita mudra rješenja, uspjela je da se od žrtve pretvori u proaktivnu junakinju.

 

TIP 3: SATURN – ŽENA SUPRUGA

 

Saturn - Žena supruga

Oličava je grčka boginja Hera, odnosno rimska Junona.

Moguće arhetipske varijacije, alternative i suprotnosti: Medeja, odana Penelopa, manipulativna Irodijada, demonski ambiciozna ledi Makbet, žena osvetnica…

Moguća psihopatologija (ako je ima): depresivna, mazohistička ili fobična.

Najčešće je muči nastojanje da spase svoj obično propali brak.

Životni scenario: „To mi se uvijek iznova događa“, ili: „Uvijek ispadnem mučenica.“

Hera je boginja ili čuvarka svetog braka, simboliše vjernost i neraskidivu vezanost za svog promiskuitetnog muža (Zevsa), kojem je potpuno predana. Budući da nije cjelovita sama za sebe, rano se udaje, a taj obred za nju predstavlja najvažniji dan u životu. Jedino što ne uspijeva da odabere pravog partnera s kojim bi ostvarila svoj san. Teškoće koje joj stvara muž se nagomilavaju i ona je povrijeđena, ali to je žena koja svoj bijes ne iskaljuje na njemu nego na okolini. Nastoji da se očeliči da bi mogla da podnosi sve te povrede i poniženja. Takvo stanje obično potraje do njenih srednjih godina, kada muž prestaje da joj bude zanimljiv, a brak više nije svetinja. Tada uspijeva da nađe neka druga životna interesovanja, ili se njen ostarjeli muž smiruje, tako da joj umesto svakodnevnih sukoba sa suparnicama preostaje samo prebacivanje zbog nekadašnjih povređivanja.

On je u centru njenog života i sve ostalo je drugorazredno – i djeca i karijera. Nema i ne cijeni mnogo prijateljstva. Nesporazumi nastaju zato što joj ON ne uzvraća jednakom mjerom, nezainteresovan je, počinje da je doživljava kao teret, kao nesposobnu, pretjerano zavisnu, ljepljivu i dosadnu osobu koja ga gnjavi, tako da joj sve više izmiče. Ona često postaje progonitelj, priređuje mu ljubomorne i osvetoljubive scene uz plač i kuknjavu.

Za proces rasta ovakve žene veoma je važno da se ne uda rano i da pažljivo odabere muža, možda uz pomoć drugih. Prije udaje treba dovoljno da „odraste“ da bi bila u stanju da vodi računa o sebi i osmisli svoj život. Njena ljubomora često je izraz pasivnosti i osjećanja niže vrednosti, a nepovjerenje u muškarce – projekcija vlastite seksualnosti. Izgledi za dalji razvoj su u transformaciji bijesa i bola, u reorganizovanju sistema vrijednosti i stvaranju realnijih odnosa s ljudima, kada će biti u stanju da bez tragičnih posledica podnese gubitak i napuštanje. Što znači i da preuzme odgovornost za vlastiti život i proaktivno napusti ulogu žrtve.

 

TIP 4: MERKUR – ŽENA DJEVICA 

Merkur - Žena supruga

Oličava je grčka boginja Persefona, odnosno rimska Kopra.

Moguće arhetipske dopune, varijacije, alternative: brojni literarni likovi „vječito“ i „varljivo“ ženskog, luckasta Marija Antoaneta…

Moguća psihopatologija (ako je ima): šizoidna.

Najviše je muče doživljaji besmisla, straha, bola i bijesa.

Životni scenario: „Nikada nećeš postići ono čemu najviše težiš – nikada nećeš otkriti pravu sebe.“

To je vječito mladolika, bezbrižna žena-djevojčica, oko koje se otimaju s jedne strane njena majka, a s druge muž i drugi ljudi koji iz raznih razloga vole da se s njom druže. Persefona je uslužna i prijemčiva žena, a kao mitološka kraljica podzemlja u stanju je da lako stupa u kontakt s nesvjesnim i pritom mijenja mnoga lica. Kao mamina mazna princeza s jedne strane simbolizuje vječno proljeće, rast i razvoj, a s druge – opasne avanture s nesvjesnim koje povremeno završavaju burnim poniranjem u ludilo.

Zavisna je i nesposobna da se odvoji od majke i tako odraste u ženu. Obično se zavisno vezuje za nekog muškarca koji nastoji da dominira, da je kontroliše i posjeduje, dok ona vješto izmiče i njemu i majci, lavirajući između njih. Cijena koju plaća je rascjepkanost ličnosti: istovremeno je bespomoćna i vješta, naivna i opasna, pri čemu je obično nesvjesna svojih seksualnih i ostalih moći. S drugim ženama uspostavlja bliske i sestrinske odnose, a prema muškarcima se ponaša kao vječita devojčica i uspavana ljepotica. S jedne strane čeka da joj mama dâ dozvolu, a s druge da je princ poljubi i tako na sebe preuzme odgovornost za njen život. Konflikt između majke i muža samo pojačava njenu rastrzanost.

Mišljenje joj je često konfuzno i pretežno intuitivno, pri čemu se prije oslanja na tuđe procjene nego na vlastite. Način kako pritom čudesno uspeva da se snalazi djeluje nestvarno i vilinski. Ona je pomalo žena-himera, neodređena i ambivalentna, i tako postaje projektivni ekran na koji drugi smještaju svoje želje i konflikte. Budući da je pasivna, zavodljiva i djetinjasta, lako stvara simbiotske veze s drugima. Integracije koje postiže često su bizarne i lako lomljive, tako da su joj neophodni drugi ljudi kao granice za njenu ličnost. Obično ne rađa djecu, a kada ih ima postavlja se kao njihova drugarica ili mlađa sestra. Zbog izrazite infantilnosti ili nedoslednosti, roditeljsku ulogu umjesto nje najčešće preuzimaju njeni roditelji ili neko drugi.

Ispod svoje narcisoidne rigidnosti krije snažne strahove od sopstvenih strasti, ludila i smrti. U četrdesetim godinama obično je zadesi velika kriza, kada joj postaje teško da dalje održava ulogu male tajanstvene djevojčice. Budući da je manipulativna i neiskrena, svoje mane i potrebe krije tako uspješno i od same sebe, da na kraju ni sama ne zna šta hoće od života i drugih. Mogući način odrastanja vodi prvenstveno kroz separaciju od majke, relativnu nezavisnost od muža i prerastanje u seksualno zrelu ženu. Ako uspije da uspostavi nekakav red u svom iracionalnom, umjesto poniranja u ludilo omogućen joj je spiritualni i religijski rast, uz eventualno stvaralačko razvijanje izvjesnih parapsiholoških osobina.

 

TIP 5: MARS – ŽENA BORAC

 

Tip. 5. Mars: Žena borac

 

Oličava je grčka boginja Atina, odnosno rimska Minerva.

Moguće arhetipske varijacije, krajnosti, suprotnosti: Amazonke, moderne feministkinje…

Moguća psihopatologija (ako je ima): opsesivnost i paranoidna arogancija.

Najčešće je muče doživljaji bijesa, strah od neuspjeha i čežnja.

Životni scenario odvija joj se tako da uvijek mora da bude jaka, da je relativno uspješna, ali rijetko umije da uživa u životu, pogotovo u bliskosti i ljubavi.

Majka mitske Atine bila je nepoznata ili nepriznata. Boginja je rođena u zlatnom oklopu, iz očeve (Zevsove) glave i ubrzo postaje njegova desna ruka, boginja mudrosti, strategije i zanata. Ona je snažna, lijepa i opasna. U isto vrijeme vješto ratuje, vodi domaćinstvo, bavi se zanatima i praktičnim životom. I u ratu i u miru opredijeljena je za oca i potpuno mu je odana. Bori se za patrijarhalna načela u koja duboko vjeruje i stavlja ih daleko iznad matrijarhalnih vrednosti.

To je logična, praktična, jednostavna i pouzdana žena. Glava joj je uvijek jača od srca, nesebična je i nepredvidiva, dobro se snalazi u konfliktnim situacijama. Najviše voli da se druži s aktivnim i uspješnim muškarcima, a izbjegava i ne cijeni mnogo žene. Izrazito prezire krhke, šarmantne i ženstvene žene, grubo im se podsmijeva i potcjenjuje ih. Stasala je u vještu, korisnu i trezvenu ženu. Zbog svoje objektivnosti emotivno je hladna, a svojim vrednosnim sistemom idealna za ulogu „prave žene iza glavnog muškarca“. Naučila je da čuva leđa autoritativnom, moćnom i snažnom ocu. Rigidno je odana njegovim načelima i konzervativno se opire promjenama.

Budući da je zdravo ambiciozna i ekstrovertna, najbolji afrodizijak za nju je moć i zanimaju je samo junaci. Kada sebi odabere muškarca koji obećava da će pobijediti, povlači se u njegovu sjenku i strasno se bori za njega. Nije pretjerano ni strasna, ni romantična, ni ljubomorna. Prema djeci se odnosi izrazito objektivno i ravnopravno. Uspješno ih uči kako da budu dobri borci, čeliči ih i bodri da što prije odrastu i više ne budu ranjivi. Ne voli razmaženu i lenju djecu od koje nema nikakve koristi. Njen odnos prema materinstvu sažima formula: „Dajem u najam svoju matericu.“

Svoj optimum dostiže u zrelom dobu, ne voli zavisnost djetinjstva ni slabosti starosti. Posjeduje identitet zdrave, snažne i uspješne žene. Samodovoljna je i aktivna, najbolje se osjeća kada podvuče crtu i sabere svoje i muževljeve uspjehe i dostignuća. Lako postaje radoholičar i cio život može da provede u predanom radu. Blokira emocije, posebno doživljaj bola, tako da ima velikih teškoća s intimnošću i usamljenošću. Zbog pretjerane realističnosti ima problema sa spiritualnošću, kreativnošću i spontanošću, koje može da omrzne u drugima koji nisu kao ona („efekat Gorgone“). Posebno je razdražuju spontane, ekspresivno bogate i dramatično izražajne osobe. Njeno osnovno načelo je načelo efikasnosti.

Iako se na prvi pogled ne bi reklo, ima teškoća s ponosom i samopoštovanjem. Najvažnije joj je da bude jaka da bi izdržala silni trud potreban za dostizanje savršenstva – onako kako je to zamislio njen tata. Sudbina ovakve žene biće prazna i oskudna ako se ne okrene svojoj unutrašnjosti, ne odustane od igara moći i ne pristane na poneki objektivni poraz koji će joj donijeti neke subjektivne pobjede. U određenom životnom trenutku treba da se sjeti i ponovo otkrije svoju majku, veže se uz nju i majčinska načela ovog sveta, da pristupi drugim ženama i ujedno svojim krhkim, tananim i lako povredljivim osjećanjima. Ako u tome uspije, uspostaviće novu unutrašnju ravnotežu, biće u stanju da ostvari bliskost i intimnost s pojedinim ljudima i reorganizuje svoj sistem vrijednosti.

 

TIP 6: JUPITER – ŽENA SESTRA

 

Jupiter: Žena sestra

Oličava je grčka boginja Artemida, odnosno rimska Dijana.

Moguće arhetipske dopune, varijacije i alternative: Ifigenija, Atalanta…

Moguća psihopatologija (ako je ima): opsesivna ili paranoidno arogantna.

Najčešće je muče čežnja, strah i bijes.

Životni scenario je „vječna mladost“ i on je tjera da uvijek bude i ostane takva.

Artemida (Dijana) je Apolonova sestra, boginja lova i Mjeseca, a prije svega je uspešna taktičarka. Takva žena često je sportski tip, mladalački vitka i dobro građena. Pokretna, nezavisna, samostalna i uspješna, žudi za raznim takmičenjima u kojima bi da pobijedi sebi ravnog muškarca. Sigurna je u sebe i svoj identitet i ne treba joj muškarac da bi se osjećala osmišljeno i cjelovito. Ona je prije svega biće akcije i uz očevu pomoć i veliku usredsređenost ovladala je mnogim vještinama. To je preadolescentna djevojčica u snažnom tijelu odrasle žene, koja voli život shvaćen kao igru i nadmetanje. Ona je mitska sestra i drugarica, radoznala i hrabra. Odbacila je identifikaciju s majkom i klasičnim ženskim vrijednostima, često je tvrdoglava i po građanskim shvatanjima neženstvena. Cio svijet doživljava kao veliki lov ili važnu utakmicu za koju je vrlo dobro pripremljena. Lijepo se druži sa ženama sličnim sebi, ostale i ne primjećuje.

U odnosu prema muškarcima ponekad narcisoidno bira vršnjaka koji kao da je njen odraz u ogledalu, tako da mogu da imaju kolegijalni i ortački brak. Ponekad je to mnogo stariji muškarac koji će je njegovati i podržavati u njenim pustolovinama. Takva žena na osobeni način izbjegava konflikt otac–kći: ispunjava očekivanja oca koji je zapravo sve vrijeme želio sina, a uspješna je koliko i dječaci. S druge strane ne predstavlja opasnog rivala svom ocu, jer ipak je žensko, čime je zaobišla jedan važan razvojni problem: ostala je spokojna, ali i prikraćena. Ponekad bira platonskog partnera s kojim ostvaruje „idealnu ljubav“: on prezire seksualnost i uživa u njenim vještinama i promjenama. Ponekad izabere Pigmaliona koji će je oblikovati i zajedno s njom dobijati aplauze publike.

Najbolje joj je dok je mlada: izbjegava emocionalnu intimnost, bliskost i pripadanje. Negira svoje zavisne, meke ženske potrebe, a ako ih doživi – na njih reaguje depresivno. Zauzeta takmičenjem, može da bude hladna, oštra, gruba, lako povređuje druge i s prezirom ide dalje. Skromnost, suzdržanost, ganutost i milosrđe jednako su joj strani i opasni kao i ljubav, bliskost i poverenje. Ako ima djecu, prema njima se ponaša kao „majka medvedica“. Može da bude dobra majka, ali prenaglašava nezavisnost djeteta, njegovu spretnost i takmičarski duh. Teško njemu ako nije pobjednik! Hladno odbacuje zavisno, pasivno i nesposobno dete, a od njega očekuje da brzo poraste ali zauvijek ostane u pubertetu i krene u lov s njom.

Sistem vrijednosti ovakve žene jednostrano je određen paternalnim načelom. Sve dok ne otkrije, ne razvije i ne integriše i neke maternalne vrednosti, ostaće prebrza, površna, jednostrana i plitka. Najvažnije joj je da u životu postane i ostane jaka i savršena, da bi pobjeđivala u što više nadmetanja. Spremna je da se se oko toga trudi, tapkajući na uvijek istoj razvojnoj stepenici.

 

TIP 7: SUNCE – ŽENA SVETICA

Hestia žena sunce

Oličava je grčka boginja Hestija, odnosno rimska Vesta.

Moguće arhetipske dopune, varijacije i alternative: predane hramske službenice i hrišćanske svetiteljke.

Moguća psihopatologija (ako je ima): senzitivno paranoidna.

Najčešće je muče osećanja krivice, bijesa i besmisla.

Životni scenario: „Ti nikada nećeš biti od krvi i mesa“, ili: „Ti nikada nećeš biti sa ovoga svijeta.“

Hestija je rođena od neefikasne i depresivne majke i oca koji je zloupotrebljavao ljude. Razvila se u mudru ženu i tetku usjedelicu, boginju srca i hrama koja se nije mnogo upuštala ni u ljubavi ni u mržnji. Simbolikom vatrenog kruga i ritualima vatre ona izražava netaknutost djevice i cjelovitost savršenstva – njen simbol najčešće je mandala. Nevinost i autonomnost često su joj omogućavale postizanje takvog stepena harmonije, opšte povezanosti i kontinuiteta u zajedničkoj svijesti, da je proglašavana sveticom. Ona je introvertna, sklona meditaciji u miru i samoći, kada njena intuicija, jasnoća i snaga mogu da dođu do punog izražaja.

Takva žena je spokojna, ne žuri, okrenuta je istovremeno ka hramu i kući. Mistično je povezana s alhemijskim duhom koji joj omogućava stvaranje harmonije i rast u spokojnoj samoći. U svom razvoju prevazišla je ego i uspijeva da razvije svoje žensko jastvo koje objedinjuje duh i dušu. Veoma se trudi da se očeliči da bi postala savršena.

Njen odnos prema drugim ženama često je rođački, prijateljski i topao. Događa se da se uopšte ne uda, nego postaje stara mudra usedjelica. A ako se ipak uda, onda je to klasična žena, udobno smještena u tradicionalnu ulogu domaćice, koja za sebe obično veže čoveka koji voli i cijeni spokojan, topao i tih život koji im omogućava meditaciju. Ako ima djecu, može da bude odlična majka, pomalo udaljena, bezlična i neizražajna, ali koja nesumnjivo voli svoju djecu.

Po Jungovom tumačenju, Hestija nije imala personu. Žena koja živi takvim životom lako može da postane bezlična, anonimna i kao da nije od ovoga svijeta. Ponekad je suviše odvojena od stvarnosti, a ako dugo živi u samoći i izolaciji može da sagori vodeći računa o drugima ili o idealima. Ima problema s izražavanjem osjećanja, pogotovo snažnih, tako da kada nekoga voli on to može da ne zna i da ne osjeti. Njena ljubav je na izvjestan način impersonalna, kao i ona sama. Bez sigurnosti braka i doma takva žena ponekad biva izgubljena, potcijenjena i iskorišćavana od kompetitivnih, vlastoljubivih ljudi.

Njen rast počinje time što izgrađuje čvrstu i jaku personu, uči da izražava osjećanja (posebno ona rušilačka i snažna), a pogotovo tako što će izaći iz svoje kuće ili svog hrama i krenuti u šetnju svijetom, upuštajući se u pustolovine življenja sa stvarnim ljudima. Potrebno joj je da stekne samopouzdanje, razvije ekstroverziju i borbenost, koje inače pomalo prezire.


Izvor: FB grupa “Astrološki dijalozi” (Nataša Karalić Koprivica)

Astrologija kao jezik Prirode – prvi dio

symbols astrology temperament

 

Kroz praksu sam primijetio da postoji određena nesaglasnost u razumijevanju prediktivnog dometa  koji astrologija , kao vještina posjeduje, uglavnom izražen kroz oprečne stavove koji ljudi imaju prema konceptu sudbine. Pa tako jedni smatraju da astrologija zaista može da predvidi događaje u budućnosti, što proizilazi iz njihovog prihvatanja postojanja tog koncepta. Može se reći i da među onima koji su skeptični po tom pitanju, astrologija uživa najveći kredibilitet koji proizilazi iz njene pretpostavljene naučne osnove, odnosno njihovog doživljaja iste. Time smo se bavili u jednom od prethodnih tekstova,  Pitanje sudbine u astrologiji, koji objašnjava taj isti koncept i daje odgovor na pitanje zašto astrologija radi. Sa druge strane, ljudi koji ne vjeruju u sudbinu polaze od pretpostavke da je život sam po sebi nepredvidljiv, ističući da je upravo ta nepredvidljivost jedna od ključnih ljepota života te da je koncept sudbine protivan konceptu slobode, kojim smo se odnosom već bavili u gore pomenutom tekstu. U određenom smislu, oba pristupa imaju validnost, a ona proizilazi iz samog koncepta Života, odnosno Prirode. U Prirodi je zaista sve moguće i u tom pogledu ne može biti nikakve isključivosti ili ograničenja, a koji ne proizilaze iz same prirode živih bića. No upravo je ta takva priroda ujedno i ograničavajuća, jer biće se može razvijati samo u skladu sa svojom prirodom. Takav je slučaj i sa čovjekom, prihvatao on tu svoju predvidljivost ili ne. Stoga je jasno da se predvidljivost u određenom dijelu i može osporavati, ali ne i saznatljivost tog našeg razvoja. To naravno ne znači da je on jednoznačan, tj. generalno određen za svakog čovjeka u smislu njegovih dometa, već naprotiv pojedinačni izdanci se uvijek razlikuju i tu raznolikost bi trebali da ostvaruju na svim nivoima. Ta individualna osnova je jedna od osnovnih premisa na kojoj se temelji astrologija kao hermetička disciplina. Pomenuta saznatljivost našeg pojedinačnog razvoja proizilazi dakle iz same naše prirode. Astrologija je jezik koji može da nam omogući to saznanje, pa otuda i njena prediktivna moć. Možda i najljepše je to uočio Karl Gustav Jung, švajcarski psiholog, ustvrdivši :

“Rađamo se u određeni sat, na određenom mjestu i kao vino s’ godištem svoje berbe, nosimo u sebi kvalitet godine i godišnjeg doba kada smo došli na svijet. Upravo to, ni manje , ni više, tvrdi astrologija.”

To je tako jer nas pomenutim kvalitetima obrazuje priroda, a što nam je najpribližnije objašnjeno kroz humoralnu medicinsku teoriju. Humoralna medicina (teorija ili patologija) je naziv za teoriju koja se razvila u antičko doba i držala da se ljudsko tijelo sastoji od četiri osnovna tjelesna soka (humora). Ti su sokovi tradicionalno bili: krv, sluz, crna žuč i žuta žuč. Prema toj teoriji, bolesti su bile posljedica neravnoteže među sokovima, a liječenje je moralo uspostaviti tu ravnotežu. Teoriju je prvi iznio grčki ljekar i filozof Empedokle u drugoj polovini V vijeka p.n.e. na temelju učenja o četiri osnovna elementa od kojih se sastoje sve stvari. Teoriju je preuzeo Hipokrat, a kasnije sistematizovao Galen, da bi je preko srednjovjekovnih arapskih ljekara preuzeli evropski ljekari. Odnos ova četiri humora nadalje formira temperament ličnosti, koji u zavisnosti od dominacije tjelesnog soka u konstituciji tijela može biti koleričan (žuta žuč) – vatra, melanholičan (crna žuč) – zemlja, sangviničan (krv) – vazduh i flegmatičan (sluz) – voda. Rijetko kada je tako čist, već najčešće predstavlja kombinaciju sva četiri, iako se dominantan nekako uvijek ističe. Ono što je važno istaći jeste da je temperament  pretežno urođena karakteristika ličnosti određena biohemijskim karakteristikama limbičkog i centralnog nervnog sistema. S obzirom na to, procjena temperamenta je i polazna tačka kada se analizira natalna karta, o čemu detaljnije možete čitati u tekstu Kako (ne) tumačiti natalnu kartu? Temperament se ujedno smatra i jedinom nepromjenjivom konstantom, budući da predstavlja to fino tkanje, sam temelj na kom se dalje gradi karakter, jer je temperament taj koji boji sva stečena iskustva osobe, pa će se i njene karakterne osobine diferencirati po tom osnovu. U to se dalje uklapa i koncept sudbine, budući da je usko povezan sa karakterom pojedinca. To je uočio još jedan antički filozof, Heraklit iz Efesa:

Svako bira – misli, djela, usvaja… ono što mu po prirodi, tj. karakteru (duhu) slijedi. Zato su neki „budni“ (razumni), dok je većina „spavača“ i njihove duše su uglavnom „vlažne“, tj. ograničene, čulne i iracionalne.” 

Može se uočiti i veza ove teze sa savremenom teorijom “zakona privlačenja” i konceptom “kakve su ti misli takav ti je i život”, što bi jasno ukazalo da su naše misli i djela ipak uslovljene našom prirodom. Ili kao što Isus u Besjedi na gori ističe, govorivši o molitvi, “… zna Otac vaš šta vam treba prije no što zaištete od njega”.

astrologija četiri temepramenta
Četiri temperamenta

Astrologija kao jezik simbola sadrži sve te informacije primarno u natalnoj karti. Astrologija temperament određuje posmatranjem sledećih tačaka: ascendenta, Sunca, Mjeseca, pa i vladara geniture. Posebno je zanimljivo razmatranje položaja Sunca u ovom pogledu koje se ne posmatra kroz zodijački znak, već kroz godišnje doba, pa eto direktne poveznice sa Jungovim tumačenjem da “… u sebi nosimo kvalitet godišnjeg doba u kom smo došli na svijet”. Ascendent ili izlazeći znak tj. horoskop, budući da je u pitanju znak koji izlazi na horizontu u trenutku rođenja ima poseban značaj budući da utiskuje svoje simboličke kvalitete u prirodu natusa. Značaj drugog svijetla, Mjeseca je čak i na tom tjelesnom nivou najočigledniji, budući da je i nauka nedvosmisleno utvrdila uticaj njegovih faza na život na zemlji. Ovaj se uticaj jasno očituje i kroz temperament natusa, budući da se faze Mjeseca ovdje posmatraju kroz odnos gradivnih kvaliteta toplote, suvoće, vlage i hladnoće (iz kojih i proizilaze temperamenti, npr. kolerik – topao i suv) za koje je primijećeno da dominiraju u određenoj fazi. Pa tako imamo: od mladog Mjeseca do prve četvrti – topao i vlažan (sangvinik); od prve četvrti do punog Mjeseca – topao i suv (kolerik); od punog Mjeseca do poslednje četvrti – hladan i suv (melanholik); od poslednje četvrti do mladog Mjeseca – hladan i vlažan (flegmatik).

Međutim, ono što čini natalni dijagram najpogodnijim sredstvom za tumačenje te predvidljivosti, tj. za saznanje o nečijoj prirodi, pa samim tim i sudbini, jeste činjenica da nam je sve to izraženo kroz jedinstven jezik i odnos simbola. Simbol je na neki način nemušti jezik, budući da predstavlja sublimaciju različitih koncepata, tj. on je spoj intuitivne spoznaje i logičkog razumijevanja i kao takav je izraz Znanja. Kada pogledamo određeni simbol možemo doći do mnogo dubljih, i još važnije potpunijih, spoznaja o svemu onom što je nekako utkano u njega, nego kad bismo o tome istom čitali tone knjiga ili pak samo intuitivno naslućivali. Simbol spaja oba ta vida spoznaje u jedno i omogućava nam uvid u Istinu koju predstavlja bez ikakvih relativizacija. Sigurno ste u mnogim situacijama mogli da osjetite kako to poklapanje nekog unutrašnjeg glasa i logičkog rezonovanja ostavlja onaj neprikosnoveni utisak upravo znanja koji vas navodi da oduševljeno uskliknete “znao sam!” Upravo takav jedan spoj predstavlja simbol i u tome je očigledna njihova moć budući da nadilaze riječi i osjećaje, sublimirajući ih u jedinstvenu sintezu Znanja. To je ujedno i razlog zbog kog su najviše Misterije ljudskog postojanja prenošene upravo kroz simbole.

“A on reče: Vama je dano da znate tajne Carstva Božijega; a ostalima biva u pričama, da gledajući ne vide, i čujući ne razumiju” (Jevanđelje po Luki, 8.10.)

U tom smislu, simboli se mogu smatrati jezikom Prirode u filosofskom smislu i njenog nauma. Astrologija je uspjela da napravi takvu sublimaciju, kao što ćemo to vidjeti kroz primjere kasnije u tekstu. Ipak, taj princip je možda najočiglednije izražen kroz Jungov hipotetički konstrukt arhetipa koji označava sveopšti, naslijeđeni okvir cjelokupnog iskustva. To su urođeni obrasci mišljenja, osjećanja i djelanja nastali kao rezultat vjekovima taloženog iskustva brojnih generacija predaka. U širem smislu, prvobitni model, prototip, prauzor ili pratip. Arhetip je osnovna strukturalna i dinamička jedinica kolektivnog nesvjesnog. Može se proučavati preko svojih manifestacija na kolektivnom planu (u mitskim slikama, religijskim dogmama, pjesničkim slikama, ritualima itd.) i na individualnom (u snovima, vizijama, simptomima i parapsihološkim doživljajima). Međutim, njegov je izraz uvijek simbol i uvijek je u pitanju alegorijska predstava određenog aspekta Istine. Uzmimo za primjer simbol krsta, koji odmah i najčešće asocira na žrtvovanje, a ujedno je i jasan simbol hrišćanstva čija se paradigma zasniva upravo na žrtvovanju.

astrologija simboli planeta haldejski poredak
Planetarni simboli

Astrologija upravo radi na tom principu, razmatrajući simbole planeta, zodijačkih znaka i ostalih astroloških faktora koji su kao takvi predstava određenih posebnih aspekata Znanja i pomenutog nauma izraženi kroz lični mikrokosmos koji je opisan njihovim jedinstvenim odnosom u tom našem “parčetu neba” a koji je upravo moguć, i sledstveno proizilazi, iz prirodnog, hermetičkog učenja “kako gore tako dolje”. Veoma je važno istaći da kada govorim o prirodnom naumu, ne govorim o nekom master planu koji se jedino tako može odvijati i koji je unaprijed smišljen i određen i kako ne postoji drugi način. Taj je naum više konstatno evoluirajući i sam se od sebe nekako odmotava i sve što mi zapravo i možemo jeste da uočavamo simboličke konstante takvog odmotavanja. To je očito na individualnom nivou kroz činjenicu da se naši prirodno dati potencijali mogu, ali ne moraju razviti, a slično se može reći čak i za civilizacijske tokove kroz Vrijeme, čime ćemo se baviti u narednom tekstu.

Nego, vratimo se simbolima u natalnoj karti. Kao primjer, ovdje bih želio da istaknem dvije planete koje uistinu smatram transcedentnim, a to je par Venera i Mars, a ne neke druge koje moderna astrologija favorizuje bez utemeljenja. Sigurno vam odmah padaju na pamet ideje o ljubavi i partnerstvima, što je samo dio njihove opšte simbolike ali koji naravno ima jasnu implikaciju na tom polju koja proizilazi iz njihove transedentalne prirode. Pa zar nismo upravo u ljubavnim odnosima najviše pozvani da prevaziđemo svoj ego?

Venera i Mars nas na tu transcedenciju pozivaju na različite načine. Astrologija princip Marsa posmatra kroz ispravnu akciju. To je akcija koja u nekom apstraktnom smislu prevazilazi zahtjeve našeg ega, bez obzira na to šta nam lična gledišta govore da jeste ili nije ispravno, i bez obzira da li nam lični ego govori da je to pametno ili ne. Tradicionalno, dva su mjesta na kojim Mars osobu navodi da transcendira sebe. Jedno je bojno polje, gdje činite nešto što vaš ego uopšte ne želi da radite – žrtvujete se kroz ispravnu akciju. Drugo mjesto na kom se žrtvujete kroz ispravnu akciju, dovodeći ego u rizik, jeste postelja. Zato se orgazam i naziva „malom smrću“. Jer ako prevazilazite svoj ego, vaš ego ne želi da se to desi, da toliko date sebe. Konačno, bez obzira da li ste muško ili žensko, impuls Marsa u vama želi da transcendira ego, jer tada možete pronaći ljepotu.

venera i mars - umjetnicki prikaz
Venera i Mars

Ako Mars želi transcendirati ego kroz ispravnu akciju, Venera to želi žrtvovanjem u drugačijem smislu – davanjem koje prevazilazi ego. Šta činite kada Veneru povežete sa nekim? Počinjete da kupujete poklone. A vaš ego to ne želi, on hoće sebi poklone. Ili provodite vrijeme kuvajući za drugu osobu, dok vaš ego i ne mari baš za to šta će ona jesti! A kad se vaša Venera vrlo ozbiljno veže, vi potpuno transcendirate svoj život tako što ga umotate u finu lopticu i ponudite drugoj osobi, govoreći: „Vidi, želiš li ovo, želiš li da me vjenčaš?“ Taj princip davanja proizilazi iz njemu srodne težnje za sjedinjenjem koja je, jasno, takođe, simbolički izraz Venere, koja na najdubljem nivou želi da nas spoji sa Bogom (otuda se u tradicionalnoj ikonografiji Sveti duh prikazuje golubicom, pticom kojom vlada Venera), dok je na nivou sinastrije ta težnja izražena kroz želju spajanja sa drugom osobom. Zanimljivo, simbol Venere sadrži ranije pominjani simbol krsta.

Sve u svemu, ovaj primjer Venere i Marsa u njihovim simboličkim izrazima naših transcendentih potreba jasno nam govori o tome do kojih sve nivoa možemo posmatrati astrološku simboliku i kakve nam sve to uvide može pružiti o nama samima i našoj prirodi, a otuda i sudbini. Jer sudbina je samo skup iskustava proizišao iz takvih naših potreba i kao takva predstavlja odmotavanje naše prirode kroz ta iskustva, ultimativno i eventualno nas vodeći Mudrosti, razvoju potencijala ili neuspjehu koji će priroda odbaciti. Jer te neke pravilnosti mi jesmo u stanju često da uočimo, spoznajući sebe na taj način, što je još jedan pokazatelj validnosti naše simboličke slike sadržane u ličnom kosmogramu.