Podznak – Strijelac

strijelac naslovna

Budući da ovim znakom vlada Jupiter, Strijelac posjeduje ekspanzivan i altruistički temperament, a ponekad se naziva i proročkim znakom, budući da objektivni i subjektivni um rade harmonično pod njegovim vibracijama.  Shodno tome, njegova je vatra posve drugačija u odnosu na ostale znake vatrenog tripliciteta, odnosno nije tako osvajačka kao kod Ovna ili kraljevska kao kod Lava, ali ipak kombinuje obje na vrlo specifičan način.

Strijelac je rođeni idealista; on je mlad čovjek koji ima vizije i starac koji sanja snove. Međutim, taj njegov idealizam nije nepraktičan, budući da je u stanju da predvidi ishod transakcije od samog njenog starta. Iskren, otvorenog srca, častan i uvijek dosledan istini i netolerantan prema ovima koji nisu, Strijelac je dijete prirode čije se dvije strane konstantno manifestuju u različitim raspoloženjima, jer on je hrabar, nemiran i spreman na izazove, ali istovremeno i osjetljiv, i sklon povlačenju. Baš kao što je lak na nogama i okretan, jednako je brz i precizan u mislima. Direktan je u govoru i prezire “vrdanje” kod drugih; ništa ga ne ljuti kao dvoličnost, no njegov je bijes kratkog trajanja i nikada nije obojen zlobom; često će napustiti svoje pozicije da bi izbjegao svađu, no isto tako može vrlo rigidno braniti svoju poziciju kad je u pitanju stvarni princip. Sitnice ga češće izbacuju iz takta, više nego li ozbiljne poteškoće, koje je u stanju da izbjegne uz malo predviđanja i diplomatije – kvaliteta po kojima je Strijelac prepoznatljiv. Svojim čistim idealizmom, razjašnjava svako pitanje, i nalazi radost u poštenom življenju dok iskreno pokušava da svoje probleme smanji do najjednostavnijih pojedinosti. Neuobičajen nivo mentalne aktivnosti je jedna od najmarkantnijih karakteristika znaka; okretnost i direktnost njegovih tjelesnih pokreta prevode se u aktivnost njegovog uma, pa tako njegovi zaključci često pogađaju cilj onako brzo i precizno kao strijela, koja je i simbol znaka. Generalni temperament znaka je miran, živahan i radostan, i ljudi rođeni pod njim zadržavaju određenu mladost do duboko u starost; pa tako zaista nikad ne izgledaju onoliko staro koliko im to godine kazuju. Pored toga, među njima ima i onih koji se sporo razvijaju, ne postižući pun potencijal do srednjeg ili kasnijeg životnog doba.

Već smo naglasili njegovu izuzetnu mentalnu aktivnost, kao i nezasitu radoznalost po kojoj je sličan vazdušnom triplicitetu, a naročito Blizancima, ali i neiscrpnu energiju kojima rješava sve probleme, pronalazeći radost u zalaženju u srž problema i njegovom redukovanju do najjednostavnijih pojedinosti. Stoga, pod povoljnim okolnostima, Strijelac može biti odličan učitelj, obično slijedeći Sokratov metod podučavanja ispitivanjem. Zato je podobniji kao učitelj starijim učenicima koji su u stanju da mu odgovore pametno i koji su otvoreni za diskusiju. Pravnička profesija je odlično polje za njegove talente, iako ima dobre izglede da uspije u novinarstvu i često u književnosti. Ipak, podučavanje religije ili filozofije čini se kao njemu najsrodnije od svih zanimanja.

U razgovoru, Strijelac je otvoren za raspravu, i uživa da “ukrsti mačeve” sa dobrim sagovornikom, te može biti vješt dijalektičar. Izgleda da ima intuitivno znanje o slabim tačkama svog protivnika, i uživa u razmjeni dovitljivih doskočica.  U prosječnim slučajevima postoji tendencija ka diskurzivnom govoru, sa čestim ubacivanjima nepotrebnog, ali i dalje punog humora. U pisanju, prirodno su skloniji formi dijaloga u književnom izrazu, i dosta često u dramaturškim kompozicijama; no ipak, u tom slučaju, veliki su izgledi da napravi nerealan zaplet, a govore predugim, dok likovi nemaju dovoljno prostora da postanu “stvarni”.

strijelac lična kart
Lična karta Strijelca

Što se tiče novca, ukoliko nema loših planetarnih ograničenja, Strijelac je obično dobro opskrbljen novcem. Njegova sposobnost direktnog i efikasnog djelovanja je jako bitna kad su u pitanju mnogi finansijski poslovi, što mu značajno olakšava. U poslovanju, Strijelac ima dobre izglede da uspije bilo sam ili u partnerstvu, najbolje u nekim komercijalnim oblastima. Ipak, nikako se ne snalazi u poslovima koji zahtijevaju sitničave detalje, pa mu nikakvi pisarski i službenički poslovi ne odgovaraju.  Čini se da se Strijelac najbolje može snaći u političkim vodama, zahvaljujući njegovom samopouzdanju i jasnoći vizije.

Jedan od dva najveća nedostatka Strijelca jeste određena nestrpljivost i brzina koja često ohrabruje preuranjenu akciju. Često može biti tako nestrpljiv da ubere plod da ne može sačekati da sazre. Stoga, trebalo bi da porade na strpljenju.
Još jedna opšte karakteristika – koja može biti posebno neugodna – je ta, što u želji da zadovolji, Strijelac često može dati obećanja koja kasnije zaboravlja. Ponekad se sa razlogom možemo zapitati da li ikad ima namjeru da ispuni obećanje.

Strijelac je posebno oduševljen mogućnošću da bude na otvorenom, i voli sve vrste sportova i poslova napolju, tako da on razvija otvoren i zaista demokratski impuls što ga čini voljnim da se pobratimi sa različitim sojevima ljudi. Ovi ljudi  su često vrlo zainteresovani za projekte društvenih reformi i za poboljšanje položaja radničke klase. U takvim poslovima, ekstremno su praktični, jer njihove teorije se zasnivaju na strpljivom istraživanju stvarnih uslova, dok su njihovi vidici suviše čisti da bi mogli biti uvučeni u nekakav radikalizam.

 

Iz svega rečenog, vrlo je evidentno da Strijelac posjeduje kvalitete koji su posebno poželjni u prijateljstvima, jer oni su impulsivni i brzi da stupe u kontakt sa onima koji ih zanimaju. Kako je njihov interes primarno podstaknut mentalnim kvalitetima, tako postoji i čvrsta osnova za izgradnju trajne intimnosti, pa su vrlo lojalni onima za koje su se vezali.

Ista ta otvorena iskrenost i poštenje koja čine njihova prijateljstva pravim, principi su do kojih Strijelac drži u svom ljubavnom životu. No, ipak, ovdje iako postoji istinska privrženost, to se često ne pokazuje dovoljnim. Ukoliko natus ovog znaka uspije da nađe ženu koja ga zaista razumije dovoljno da bi ga voljela i vjerovala mu, njegova će se priroda proširiti do najviših visina, i on će postati posvećen muž; no velika opasnost je da prosječna žena neće razumjeti sasvim njegov duh, tako da može imati vrlo malo uspjeha. Isto tako, često je sklon tome da odabere ženu shodno razumu. Njegova impulsivna i direktna priroda će mu omogućiti da lako započne prijateljstvo sa ženom, te da potom uđe u odnos čije potrebe neće biti u stanju sasvim da ispuni; Strijelac nije u stanju da laže pred oltarom, tako da raskinute vjeridbe nisu rijetke kod ovog tipa. Ovaj znak takođe stvara i najveći broj neženja, u značajnom dijelu usled opreza i mudrosti koji su mu karakteristični. Ovo je zaista za žaljenje, jer je emotivni razvoj najneophodniji element prirode Strijelca.  U braku, Strijelac ne može tolerisati ograničenja koja donosi ljubomora. Čak iako izgleda da se predao, budući da ga njegova praktičnost vodi uvijek ka tome da izvuče najbolje iz situacije, postaće iritantan i sarkastičan, pa će zajednica biti daleko od srećne. Kod nerazvijenih tipova, ovi kvaliteti se često izražavaju u ciničnom stavu prema braku; oba pola teže tome da postanu sebični i bezobzirni, pa iako rijetko dozvoljavaju da ih emocije odvuku u stvarne afere, njihovo nekonvencionalno nepoštovanje suda javnosti može ih često dovesti do skandala.
I dok je Strijelac prijateljski i srdačno okrenut čvječanstvu, ipak je manje posvećen porodičnom životu, pa su često odvojeni od rođaka i domaćinstva. Kada su im njihovi najbliži srodnici bliski tretiraju ih kao prijatelje, no ako im nisu tako zanimljivi, znaju da budu vrlo otvoreni u svojim kritikama, pa im ukazuju na nedostatke sa posramljujućom otvorenošću.

Kad je u pitanju religija, Strijelac je često skeptičan, zbog aktivnog uma, kao i urođene želje da istraži i obrazloži vjeru, uvijek kada su mu predočena religiozna učenja koja ne mogu izdržati takvu analizu, neprikosnoven je u kritici njihovih nedostataka. Ipak, nijedan znak pod Jupiterovim vladarstvom ne može biti nereligiozan, i njegov osjećaj dužnog sklada često doprinosi da drži čvrste ortodoksne stavove. I zaista, Strijelac često jeste odličan sveštenik, mnogo više zainteresovan za praktično Hrišćanstvo brige o sopstvenoj parohiji, nego do dosledne primjene “Pisma”.

Sokrat
Sokrat

I na kraju možemo reći da lik i djelo najvećeg antičkog filozofa, Sokrata, sumira najbolji razvoj karaktera Strijelca, istovremeno ilustrujući mnoge osobenosti, pa čak i slabosti znaka. Njegov metod podučavanja metodom konverzacijskog ispitivanja, navodeći svoje učenike da dokažu istinitost svojih postulata kroz pametno unakrsno ispitivanje; njegova mentalna aktivnost i demokratska sloboda druženja sa ljudima različitog statusa; njegovo prkošenje javnom stavu i njegov nekompromisan stav prema Državi; njegova krajnja ravnodušnost prema domaćinskom životu, njegova odvojenost od porodičnih veza, i njegove teorije o braku, kao i genijalnost koja ga je učinila dobrodošlim saputnikom i drugom van doma; i beznadežna neprikladnost njegovog braka, u kojem je morao dozvoliti da ga vodi njegova glava a ne srce – sve su to kvaliteti koji ga nepogrešivo čine Strijelcem.

Stari Rim (drugi dio): Astrologija u Kultu Careva i Nepobjedivo Sunce

Tekstove o astrologiji u Rimu zamislila sam kao otvaranje teme povezanosti astrologije i politike; utjecaja kojeg su tokom povijesti astrolozi imali na politiku, njihove odnose s vladarima i sl. Za temu „astrologije i politike“ Stari Rim se činio kao logičan početak budući da Babilonsku astrologiju, iako usko povezanu s dvorom, ne možemo smatrati astrologijom u današnjem smislu.* No, još na početku sam se susrela s nemogućnošću jasnog razdvajanja politike od religije u ono doba. S obzirom na usku povezanost politike s religijom jedan dio uvoda napravila sam u prethodnom članku, no prije nego krenemo na one uže astrološke teme morat ćemo se još malo zadržati u ovim mješovitim vodama – na kultu careva i općenito temi religije u Rimu.

Svi smo negdje čuli da su se „ludi rimski carevi“ smatrali božanstvima, identificirali se sa Suncem, dok sve ovo nekako automatski povezujemo s općom dekadencijom zadnjih stoljeća carstva, istom onom koja je dovela do njegova raspada i konačne pobjede nove religije – kršćanstva. No, što zapravoznači da su se carevi smatrali božanstvima? Jesu li stvarno vjerovali da su besmrtni ili svemoćni? Da su bog, „Nepobjedivo Sunce“ poput Komoda, ili poput Septimija Severa koji je sebe dao prikazivati kao Jupitera a suprugu kao Junonu? I najbitnije, jesu li ih njihovi podanici zaista držali za bogove ili su ih štovali iz čisto političkih tj. “pragmatičnih” razloga?

Prvi rimski državnik i jedini (!) koji je za života bio službeno proglašen božanstvom je Cezar. Budući da je izgubio život nedugo nakon dobivanja ovih posljednjih, božanskih, počasti (zbog čega one nisu bile službeno sprovedene za njegova života) naredni vladari, tj. rimski carevi od Augusta nadalje, nisu se usudili  prihvaćati božanske počasti od senata – nitko nije želio ponoviti Cezarovu nesretnu sudbinu. Cezarova „božanstvenost“ bila je vrsta časti, počasti koju senat, kao zakonodavno tijelo, dodjeljuje moćniku – po istom principu po kojem su Rimljani štovali bogove, npr. Jupitera kao najmoćnijeg, počasti bi se dodjeljivale i smrtniku. „Božanskost“ je za Rimljane (kao i neke druge kulture i civilizacije) bila relativan pojam: boga nisu poimali kao apsolutno, sveprisutno, sveznajuće i svemoguće biće, poput nas koji ga danas spontano zamišljamo na ovaj način zahvaljujući utjecaju kršćanstva.

U starom Rimu (Rimu prije kršćanstva) riječ „religija“ označavala je poštovanje, savjesnost , iskazivanje poštovanja prema nadređenima – ne nužno prema bogovima već i prema ljudima. Re-ligare po-vezuje, vezuje na način da stvara obveznicu između bogova i ljudi. Npr. na početku godine u carevo su ime davani zavjeti bogovima da će određeni broj životinja biti žrtvovan ukoliko car preživi godinu. No ako car nagodinu više ne bi bio živ, bogovi bi ostali bez „štovanja“: ako bogovi ne bi ispunili svoj dio obaveze ostali bi bez žrtvenih životinja, a hram bi bio zatvoren. Istom logikom, nakon objave smrti Germanika, Tiberijeva nećaka koji je bio omiljen među Rimljanima, ožalošćeni narod je u znak protesta i ljutnje na bogove kamenovao hramove i prevrtao oltare. Tek je dolaskom kršćanstva koncept „religije“ počeo sadržavati konotacije vjerovanja, osobnog uvjerenja, dok se u rano doba svog korištenja ova riječ odnosila primarno na ritualni, ponašajni aspekt (što ne isključuje samo vjerovanje ali stavlja naglasak na drugu stranu.) Počasti velikom vojskovođi, poput postavljanja njegovog kipa, razlikovale su se od počasti prinošenja žrtve Jupiteru tek po intenzitetu, stupnju te časti, ne po vrsti. U oba su slučaja počasti i štovanja iskazivana onima koji imaju moć, gdje je božanskost bila relativan pojam koji označava veću moć. Na taj način, s obzirom na količinu moći koju je posjedovao, Cezar je bio „bog“ u odnosu na ostale (narodni izraz “bog i batina” dobro sažima ovaj princip.)

Politička moć bila je usko povezana s religijskom te smo zapravo mi ti koji u onom dobu tražimo jasnu crtu razgraničenja – moć je bila moć. Ovo se očituje i time što su senatori, magistrati, (vlast) bili ti koji su obavljali službene državne divinacije, državna proricanja. Prije svake javne akcije trebalo je provjeriti volju bogova, prinijeti žrtvu te po stanju životinje „proreći“ je li žrtva prihvaćena tj. odobravaju li bogovi planiranu akciju. Ovakve bi se divinacije vršile prije bitke ili prije početka zasjedanja skupštine čime je divinacija kao religijska aktivnost bila integralni dio politike. Također, svi redovi svećenika proricatelja (poput augura, haruspika, čuvara sibilinskih knjiga) uz ove divinacijske imali bi i druge „dužnosti“, tj. nisu bili „specijalizirani“ samo za divinaciju već su se bavili i politikom, kao što su se divinacijom bavili i drugi. Za posljednji primjer uzmimo službu vrhovnog pontifexa. Nakon smrti Lepida (“onog trećeg” iz Antonijevog i Oktavijanovog trijumvirata) Oktavijan August napokon se domogao i titule pontifexa maximusa, vrhovnog svećenika. Pontifex doslovno znači “graditelj mostova”, čime je vrhovni svećenik predstavljao most između bogova i ljudi, posredovao među njima. Time je od Augusta na dalje car bio taj koji je kao pontifex maximus zaslužan za dobru „komunikaciju“, za sklad između rimskog naroda i bogova; odgovoran za službene rimske kultove te za obnavljanje starih (ova titula je kasnije prešla sa Rimskog Cara na Rimskog Papu).

Upravo je u sklopu službe pontifexa maximusa Cezar pokrenuo poznatu reformu kalendara, uveo tzv. julijanski kalendar, a s Cezarom je započela i „politika“ dodjeljivanja božanskih počasti u Rimu – iako je kasnije senat cara službeno proglašavao za božanstvo tek nakon njegove smrti. Tako nakon smrti Augusta (Cezarovog posinka i nasljednika) stoji da je senat Augustu dodijelio božanske počasti (ne da je August „bog“!). Praksa deificiranja preminulog cara ubrzo se proširila i na preminule carice, pa i na djecu vladara: postoji priča da je Neron usred neke svađe udario trudnu suprugu koja je zbog ozljede preminula zajedno s djetetom, a nakon te tragedije ožalošćeni je Neron deificirao i nju i nerođenu kćer. Ove dvije deifikacije su povijesna činjenica no za okolnosti caričine smrti ipak nismo sigurni, o Neronu i drugim omraženim carevima kolale su mnoge netočne priče. Ipak, ova nam (cinična) priča govori nešto o stavu koji je postojao prema toj vrsti božanstava, deificiranim članovima carske obitelji – a to je da prosječnom Rimljaninu nisu bili naročito važni niti mrtvi carevi, a ni njihove supruge i djeca. Početkom trećeg stoljeća postojalo je već dvadesetak ovakvih „divii“-a, (diviniziranih careva i članova njihove obitelji) no nisu svi oni dobili vlastiti hram i svećenike. Manje bitnidivii dijelili bi hram i svećenike s članovima svoje obitelji – ni svi divii nisu bili jednaki u svojoj božanskosti. Štovanje divii-a održavalo se jedino na političkoj razini dok je za običnog Rimljanina car bio bitan, a štovao ga je dok bi car bio živ, ne i nakon smrti (mrtav Car nema moć). Također, divii nisu nikada dobili „službenu domenu vladanja“, kao što npr. Mars vlada ratom, nisu imali moć, utjecaj nad nekom sferom života te su od svih rimskih bogova bili najniže rangirani.

b-pula-hram-augusta-i-rome(hram Augusta i Rome u Puli)

Sa živim je carevima priča malo drugačija, iako za  života nikada ne bi bili službeno proglašeni bogovima, stoga u njihovu čast nije postojao službeni državni kult, ipak ih se još za života štovalo kao božanstva – no u „privatnoj“ sferi, u onoj koja nije financirana od strane države (privatni kultovi su se mogli izvoditi i na javnim mjestima, no to ih ne čini „državnima“ tj. službenima). Na primjer, neki bi grad caru poslao obavijest da mu želi učiniti počast, udijeliti božanske titule, izgraditi hram i dodijeliti svećenike koji će obavljati žrtve u njegovu čast, dok bi na caru bilo da te počasti prihvati ili pak- odbije. Čak su i neki „ne-skromni“ carevi poput, Klaudija, odbijali određene počasti jer, kao i u slučaju „pravih“ bogova, štovanje je impliciralo reciprocitet – prihvativši štovanje car je trebao nešto dati zauzvrat, imao je određenu „obavezu“, stoga su carevi dobrano kalkulirali koje će časti prihvatiti, a koje odbiti, te na koji način. Car August bi prihvaćao hramove u svoju čast pod uvjetom da je s njim štovana i boginja rimskog naroda, Roma.

b-star-of-caesar

Iako je Cezar u posljednjim tjednima života od senata dobio status božanstva, dobivši vlastitog flamena (svećenika kulta), dozvolu da svoju sliku stavi u procesiju zajedno s drugim bogovima, i neke druge počasti koje su implicirale status boga, službeno je deificiran dekretom tek 42. pr.n.e.  Dakle, nakon smrti, kao božanski Julije (divus Julius). Za razliku od ostalih, kasnijih carskih kulteva, Cezarov je bio samo-održavan, zatvoren, jedino mu je vlastiti flamenprinosio žrtve, nikada neki drugi svećenički kolegiji kada bi štovali rimska božanstva i ostale divii-je. Još u vrijeme posmrtnih igara koje je u Cezarovu čast priredio mladi Oktavijan (44. pr.n.e) na nebu se pojavio komet koji je bio vidljiv nekoliko dana te je razgaljena masa vjerovala kako je komet „znak“ da je Cezar primljen među bogove. Kasnije se, čini se, vjerovalo da komet predstavlja samu Cezarovu dušu, čime je to nebesko tijelo bilo poput fizičkog prikaza Cezarove apoteoze (postajanja bogom). Ovaj događaj pridonio je da Cezar ubrzo bude i službeno proglašen bogom, a njegov se nasljednik, Oktavijan, mogao okititi nazivom divi filius– sinom boga (Cezar je Oktavijana posvojio u oporuci).

b

Sam Cezar koristio se simbolikom Venere, planeta / boginje koja je smatrana pretkom ne tek rimskog naroda u cjelini već i same loze Julijevaca pa time i Cezara, i još se u vrijeme Cezarova života zvijezda (sidus Julius) pojavljivala uz njegov lik na kovanom novcu. Ovaj simbol julijanske zvijezde preuzeo je August na vlastitom novcu, dok bi se u narodnoj svijesti ta simbolična zvijezda često miješala sa povijesnim kometom iz 44. pr.n.e. (svakako ne stoji priča da je, tada mlad i ne naročito moćan, Oktavijan bio taj koji je iz političkih razloga propagirao “Cezarov komet” kao božanski znak, niti da je izumio sidus juliuszvijezdu, budući da je već Cezar stavljao Veneru na vlastiti novac). Nakon Cezarove smrti, zvijezda je pridodana i njegovoj bisti na forumu, a kako je astrološka Venera vladarica Bika imamo vjerojatan razlog Cezarovom postavljanju upravo ovog zodijačkog znaka na stijeg svoje legije. Ovime je započeo tradiciju da vojskovođe na stijegove legija stavljaju zodijačke znakove, znakove vlastitog rođenja ili znak osnivanja legije (u prvom redu gornje slike vidimo i Augustovog Jarca). Koliko je Cezar osobno vjerovao u samu astrologiju nije nam poznato.

Pored julijanske zvijezde August je od astroloških simbola koristio i znak Jarca.  Jarac je smatran njegovim „znakom rođenja“, no očito mu nije bio sunčev znak niti znak AC-a, podznaka (Augustov natal vidjet ćemo u sljedećem članku). Osim što mu se u Jarcu nalazi Mjesec, jedno od vjerodostojnijih objašnjenja za Augustovo isticanje Jarca je što se u tom znaku nalazi i njegova točka fortune** s obzirom da na nekim mjestima Augustovu vladavinu simboliziraju znak Jarca i atributi Bone Fortune, boginje dobre sreće.  Npr. jedno od obilježja Fortune je kornukopija (rog obilja) a vidimo ju na leđima Jarca ovog augustovog zlatnika.

b-jarac-august

Astrologija u to vrijeme uzima maha među rimskom elitom te je znak Jarca, kao moćan simbol, možda Augustu predložio neki poznavalac astrologije. Naime, Jarac je znak solsticija (u tropskom zodijaku 0 Jarca = zimski solsticij), znak u kojem Sunce pobjeđuje tamu, znak u kojem dani postaju dulji – prihvaćanjem ovog zodijačkog znaka August simbolički pobjeđuje neprijatelje (Cezarove izdajice) te inicira novo doba, zlatno doba (mitološkim Zlatnim dobom vladao je Saturn, vladar Jarca). Jarac se na Augustovom kovanom novcu pojavljuje još od 41., 40. pr.n.e., pa i kao oblik propagande protiv Marka Antonija (u to vrijeme još „kolege“ triumvira).

b-gemma-augustea-in-vienna-onyx-12-7-bce

Jedan od medija Augustove političke propagande bila su mala umjetnička djela poput kameja, izrezbarenih poludragih kamena. Tako na slici vidimo Gemmu Augusteu na kojoj je August prikazan polu nag, poput heroja, a znak Jarca nalazi se između njega i Dee Rome, boginje Rima. Znakom Jarca i njegovom simbolikom povremeno bi se poslužili i Augustovi nasljednici poput Tiberija, Vespazijana i njegovih sinova, ponajviše kada bi im povezivanje s Augustom bilo politički korisno kao potvrda legitimnosti vlasti.

Postoji priča da je u vrijeme kada se pojavio Cezarov komet (44. pr.n.e) jedan haruspik objavio da komet označava kraj sekuluma, a zatim se srušio mrtav. Po starom etruščanskom vjerovanju svakom je narodu ili civilizaciji dodijeljen točno određen broj sekuluma, vremenskih jedinica, a Etruščanima (čiji su haruspici bili potomci) dodijeljeno je deset sekuluma. Zaista, u desetom sekulumu koji je tada (pojavom kometa) započeo etruščanski jezik je zaboravljen –  posljednji car koji je znao čitati etruščanski bio je Klaudije (vladao od 41. n.e. do 54).  U vrijeme političkih kriza i previranja kakve su vladale Rimom krajem prvog stoljeća pr.n.e., Rimljani su strahovali da bi Rim, kao grad kojem je dodijeljen određeni period, mogao uskoro skončati – ne samo Rim već možda i čitavi kozmos, s obzirom na ideje o platonskoj Velikoj Godini i stoičkom sveopćem požaru koje su u to doba bile široko prihvaćene  (i koje smo vidjeli u jednom prethodnom tekstu). Augustovim dolaskom na vlast, njegovom dugom i mirnom vladavinom činilo se kao da je zaista počelo novo doba, novo zlatno doba te da će Rim trajati vječno (Roma aeterna).

Imena Augusta i Cezara  možda neće potrajati baš “vječno”, no osim u povijesnim knjigama ona žive i u svakodnevnom govoru: već 2000 godina koliko dugo po njima nazivamo mjesece u godini. Senat je prema Cezaru nazvao srpanj (juli, po njegovom obiteljskom rodu Julijevaca) dok je po Oktavijanu Augustu nazvan kolovoz (August). Samu titulu (ili naslov) „augustus“ Senat je dodijelio Oktavijanu 27. pr.n.e. a ova, tada arhaična, riječ označavala je nešto božansko ili sveto (tek je nakon Augustove vladavine naziv Augustus počeo službeno označavati carske ovlasti stoga su se tim naslovom koristili i kasniji carevi.) Cezaru je Senat bio zahvalan na pokretanju, tada već prijeko potrebne, reforme kalendara, a razlog zbog kojeg srpanj i kolovoz imaju jednak broj dana, trideset jedan, iako su jedan pored drugog, je što Senat nije želio da August pored Cezara ispadne „manji“. Dodatni dan za kolovoz „ukraden“ je od veljače (februara). Također, svibanj (maj) neko se vrijeme nazivao  „Claudius“ a travanj (april) „ Neronius“, no ove izmjene nisu preživjele dotične careve .

obeliskEgiptski obelisci oduvijek su bili solarni simboli, a nakon pobjede nad Egiptom kad ih je August dopremio u Rim obelisci su bili nanovo posvećeni Rimskom solarnom božanstvu. Jedan od obeliska koje je August dopremio iz Heliopolisa (Sunčevog grada) danas stoji ispred zgrade talijanskog Parlamenta, a služio je i kao gnomon – August se rado poistovjećivao sa solarnim Apolonom, dok od Plinija saznajemo da je naprava korištena tako da ukazuje na zimski solsticij – na znak Jarca, simbol Augustove vladavine i novog doba.

Kult Sunca postojao je u Rimu od davnih dana, no dvojica careva ovaj su kult podigli na novi nivo. Mladi Elagabal na prijestolje je došao 218. kao teenager a održao se na njemu tek četiri godine – kada ga je baka, koja ga je i postavila na prijestolje, dala ubiti, a za novog cara postavila njegova rođaka. Razlog tome bilo je ponašanje mladog cara koje je bilo sve samo ne razborito i umjereno. Elagabal / Heliogabal, tj. Marko Aurelije Antonin August kako se zvao za života, bio je nasljedni svećenik kulta solarnog božanstva Elagabala u hramu u Emesi, u Siriji. Kada je dolazio u Rim sa sobom je donio i svoje božanstvo, no solarne mane arogancije i slave udarile su mu u glavu te je stekao neprijatelje i prije negoli je kročio u prijestolnicu – poslavši Senatu svoj portret u istočnjačkoj svećeničkoj odori s naredbom da se portret postavi u kuću senata. Elagabala, boga koga je štovao kao vrhovni svećenik, postavio je za glavno božanstvo Panteona: pri javnim ceremonijama više se nije Jupiter zazivao prvi već ovo strano solarnog božanstvo. Rimske vrijednosti i osjećaje car je uvrijedio i time što je oženio Vestalinku – djevičansku svećenicu čija je dužnost bila čuvanje svetog ognjišta – s namjerom da proizvedu božanskog nasljednika. Svog je boga Elagabala čak i ritualno „oženio“ za  boginju Tanit / Celestis iz Kartage. Mladom caru druga božanstva nisu bila mrska, naprotiv, bio je iniciran u misterije Velike Majke Kibele. No sva je ostala božanstva želio podrediti Elagabalu, sve strane kultove, njihove misterije i njihove bogove želio je staviti pod okrilje vlastitog solarnog boga. U Rim je donio idola, Crni kamen iz Emese, a puno ime božanstva glasilo je Sol Invictus Elagabalus. Nakon careve propasti kamen je vraćen u Emesu budući da je čitav kult u velikoj mjeri bio izjednačen s osobom cara i bez njega se nije održao u Rimu. Elagabalov nasljednik Sever Aleksander vratio je Jupitera na mjesto koje mu pripada u rimskom panteonu, a pri ponovnom posvećivanju hram mu je preimenovan u hram Jupitera Ultora, Jupitera Osvetnika. S obzirom da je kult Elagabala bio praktički izjednačen s carem, koji je bio njegov visoki svećenik, tu nailazimo na nešto drugačiju varijantu „štovanja cara kao božanstvo“ nego u prijašnjim slučajevima.

c-roman-imperial-repousse-silver-disc-of-sol-invictus-3rd-cent-found-at-pessinus(Sol Invictus, 3.st.)

Solarno božanstvo ponovo se našlo na čelu panteona za Aurelijana. Godine 274. car Aurelijan posvetio je hram Suncu (Sol Invictusu), dok je na njegovim kovanicama pored lika ovog božanstva stajao naslov Dominus Imperii Romani– Gospodar rimskog Carstva. Aurelijanova majka bila je svećenica boga Sunca u Panoniji, a smatra se da je car štovao Sunce jer mu je ovo božanstvo pomoglo u ratu protiv kraljice Zenobije. Ipak, Aurelijanov Sol Invictus nije imao onako izraženo orijentalne elemente, kao Sol Elagabalovog kulta, već se temeljio u rimskoj tradiciji čime je kult narodu bio mnogo prihvatljiviji. I neki Aurelijanovi prethodnici poput Komoda, Hadrijana i Septimija Severa, štovali su Sirijskog Sol Invictusa; Komod ga je prikazao na novcu a imperijalnom naslovu dodao invictus, Septimije je na svoj novac stavio „invicto imperatori“. Kult Sol Invictusa bio je veoma popularan u vojsci; imamo sačuvane posvete koje cara Karakalu izjednačavaju sa Sol Invictusom. No, iako je solarno božanstvo bilo odabranik pojedinih careva, dok ga je i vojska masovno štovala, Sol Invictus nije bilo služeno prihvaćeno božanstvo sve do Aurelijana – on ga je postavio i kao službeni kult vojske (što znači da ga štuje čitava rimska vojska, gdje god se našla) i kao službeni kult u Rimu. Osim što je ovim kultom namjeravao ujediniti rimsku naciju, Aurelijan je želio i da kult ima tradicionalniji, rimskiji prizvuk nego što su ga imali prijašnji (sirijski) solarni kultovi. Zbog toga je osnovao kolegij svećenika koji su se zvali pontifeksi (poput pontifexa starog doba), a službeni naziv kulta bio je Deus Sol Invictus. Ovaj solarni kult nije bio toliko usko vezan za Aurelijana kao osobu, kao što je bio slučaj s Elagabalom, stoga je kult ostao živ i nakon careve vladavine. Mitra koji je toliko usko povezan sa Solom, bio je bog kulta misterije – za nas je mitraizam, doslovno, misterij jer ne znamo što se točno u tom kultu dešavalo budući da su glavne ideje dobivane tek nakon inicijacije, kamo li da nam je poznat ostatak religijske prakse. Nasuprot tome, Sol Invictus kojeg je ustanovio Aurelijan bio je javni, službeni kult rimske države. Pa ipak s obzirom na usku povezanost Mitre i Sola, inicijant misterija Sol Invictus Mitre mogao je smatrati kako sudjeluje u „službenom“ kultu Sola, budući da je Mitra zaštitnik Careva dok sam Car priznaje Sola.

medallion-w-constantine-n-sol-invictus-pavia-313

(na medaljonu su prikazani Sol Invictus i car Konstantin)

Zadnji u nizu solarnih careva je Konstantin, posljednji poganski ili pak prvi kršćanski car, ovisno na koji način tumačimo da se tek na samrtnoj postelji odlučio pokrstiti. Ipak, u ono doba to i nije bilo neobično jer se vjerovalo da krštenje briše sve grijehe čime je sigurnije pričekati zadnji čas. Novo božanstvo, Krista, Konstantin je prihvatio u duhu svog vremena i svojih prethodnika; kako je Aurelijan vjerovao da mu je Heliogabalus pomogao protiv Zenobije nakon čega je podigao hram Solu – tako je Konstantin prihvatio Krista nakon što mu je pomogao u bitci protiv Maksencija. „Poganski“ elementi još su dugo vremena živjeli rame uz rame s kršćanstvom; na Konstantinovom Luku prikazani su nosači vojnog znakovlja dok nose statue Sol Invctusa, a sam Konstantin prikazivao se kao Helije. Konstantinov nasljednik, Konstans, datum Božića je promijenio iz 6.1. na 25.12. preselivši time Kristovo rođenje na „rođendan“ Sol Invictusa –  no prije toga, dok se još smatralo da je Isus Djevica,  6.1. je bio rođendan Aiona. Ovo božanstvo vremena, spomenuto u prethodnom tekstu, pojavljivalo se u štovanju Mitre a vidimo ga na naslovnoj slici okruženog zodijakom.

U nastavku ćemo pogledati na koji način su se rimski vladari služili samom praksom astrologije kao i njihove odnose sa astrolozima.


Tekst je izvorno objavljen na Art of Astrology blogu link

Zaboravljeni Mjesec

 

Iako se u poslednje vrijeme sve češće astrolozi bave raznoraznim uticajima sve mističnijih objekata na nebu, uvijek vješto nalazeći određene analogije pronalazaka novih nebeskih tijela sa “stepenima” (d)evolucije čovječanstva. Ipak ono što im konstantno promiče jeste da se uvijek vraćaju onim primarnim planetama, te im malo po malo otimaju njihovu esencijalnu simboliku, na kom god nivou da posmatramo stvari. Tako su npr. neki asteroidi poput Ceres, Palas, Junone i Veste po brojnim autorima proširenje ženskog principa tako da obuhvate neke nove uloge u kojim se žena našla zahvaljujući feminističkim pokretima. Međutim, u suštini, kad prođemo kroz astrološku simboliku navedenih asteroida, nećemo naići ni na šta novo, a što već nije bilo obuhvaćeno astrosimbolikom koja je svojstvena za Mjesec i Veneru. Ono što međutim jeste značajno, i svakako neophodno, jeste povratak ženskog principa, ali ne iz nekakve mistične prošlosti, već stvaranje jednog novog koji se neće ogledati u nekakvom nadmetanju sa muškarcima i u “zauzimanju tradicionalno muških pozicija” niti u nekoj bajkovitoj predstavi vila. Svakako, poenta je u tome da određeni napredak čovječanstva na odgovarajući način obogaćuje astrosimboliku onih primarnih planeta. Kad kažem obogaćuje, mislim da nam ona biva otkrivena, iako je ona oduvijek postojala tu, samo što još nismo imali oči da je vidimo i prepoznamo. Svaki drugačiji pristup, a pogotovo odstupanje od nekih tradicionalnih astroloških principa, napravilo je pravu zbrku među astrolozima, pa su vladarstva i ostala astrološka dostojanstva tim novim objektima pripisivana na krajnje haotičan način, najblaže rečeno. Ipak, to nije tema ovog konkretnog teksta, već mi je namjera da podsjetim na sve više zapostavljeni Mjesec i njegov značaj.

Prisustvo Astrologije na svakom ćošku, omogućilo je svima da steknu neke uvide, pa i oni koji se ne bave astrologijom i pristupaju joj iz najrazličitijih poriva znaju da će Saturn kada jednom uđe u njihov znak, ili čak kuću donijeti nekakve probleme, muku i težinu. Isto tako i da će Jupiter, taj najveći benefik, svojim tranzitom donijeti sreću, blagostanje i uspjeh. Sve je popularniji i Merkur, čiju retrogradnost danas uočavaju svi, kad zaborave ključeve, izgube lična dokumenta ili su nešto naročito rasijani, pa ih  štampa podsjeti, “ah da, Merkur je opet retrogradan”. Oni koji su posvetili više vremena astrologiji, posebno značajnim smatraju one asteroide sa početka teksta,  a pogotovo Lilit koja je obavijena velom iste one mističnosti koju možete sresti u pogledu neke osobe koja vam, s nekim čudnim ponosom u glasu, saopštava da je rođena kad je Sunce tranzitiralo Škorpijom. U poslednje vrijeme tu su i Saturnove Sade Sati, koje porijeklo imaju u jednom drugačijem sistemu Đotiša te samim tim i značaj, koji sada bivaju prilagođeni potrebama moderne astrologije. Valjda period Saturnovog povratka, ili njegovi osjetljivi dvoipogodišnji tranziti nisu više dovoljni, pa su se ti “periodi patnje” sada produžili na sedam godina o.O Naravno, ovim nipošto ne želim obeshrabriti takva istraživanja koja dakako mogu imati neku svoju korisnost. Ali ako se ne varam, najmanje se zna o Mjesecu, nekako je ostao po strani, nedovoljno mističan (izuzev kad je apokaliptično “krvav”), osim što se prate njegove mijene dijete radi, il što oni hipersenzitivni budnim okom love kada je pun a kada mlad, jer su negdje čitali da utiče na glavobolje, (ne)raspoloženja, nesanicu ili šta već.

 

“Možda i zato što je najbrži od svih, te se čini nemogućim pohvatati kad je u kom znaku, ali baš taj Mjesec je onaj koji umesto vas bira muziku koju ćete ubaciti u svoj player, bira programe mesto vas, bira šta će se danas naći na stolu, određuje šta ćete sanjati koje noći, koliko ćete danas spavati, a koliko kutija cigareta popušiti. On će vam doneti gužvu i lepo raspoloženje, i on će vam doneti gužvu i nervozu. On je neizvesnost večeri dok jutrom radosni idete na posao i ne sanjate da ćete uveče gorko plakati jer će vas neki film možda podsetiti na sopstvenu usamljenost, ili ćete pred vratima kuće videti ranjeno štene i njegova bespomoćnost vam u trenu može radost celog dana survati u provaliju, a ovaj susret duboko zapečatiti. On je taj koji donosi happy endove, i on je taj koji prekida razgovor kad to najmanje želite.” (Sanja Perić)

Mjesec (), u astrologiji, jeste vladar Raka. Mjesec predstavlja naše najdublje lične potrebe, naše osnovne navike i reakcije, i našu podsvijest. Gdje Sunce djeluje, Mjesec reaguje. Kako reagujemo instinktivno ili odgovaramo na probleme? Šta osjećamo da nam je potrebno za osjećaj sigurnosti? Pogled na Mjesec u vašoj natalnoj karti daje vam sve te odgovore. Mjesec je povezan sa majkom i ženskim energijama uopšte. Mjesec je i naše unutrašnje dijete i naša unutrašnja majka.  Mjesec opisuje naše spontane i instinktivne reakcije, koje su odraz naših stvarnih motiva i potreba. Takođe možemo o Mjesecu misliti  kao onom što nas animira. Ona vlada ritmičkim tokovima i protokom aktivnosti i energije. Mjesec je posrednik između unutrašnjeg  i spoljašnjeg svijeta. Dok je Sunce racionalno, Mjesec je iracionalan. Mjesec vlada i našim navikama i predrasudama. Predrasude se ne moraju ispoljiti, budući da ih naše Sunce može cenzurisati, ali Mjesec vlada našim spontanim reakcijama i osjećanjima. Kao što ćemo vidjeti, za skoro sve nas izgleda da naši Mjeseci upravljaju našim ličnostima više nego li Sunce. Ovo je posebno tačno ako je Mjesec u vodenom znaku (Rak, Škorpija ili Ribe), ili ako je u konjunkciji sa nekim od uglova (blizu Ascendenta, Descedenta, vrh 4. polja, ili vrh 10. polja).

Bez pretjerivanja, Mjesec je najvažnija planeta u vašem horoskopu. Ovakav svoj stav prije svega zasnivam na činjenici da ljudska bića gotovo sasvim u potpunosti žive isključivo kroz svoj Mjesec. Razlog tome je što ljudi uistinu nemaju izvornu kreaciju, definitivno ne onu čiji je izvor u ogoljenom Sopstvu koje se još označava i kao “istinsko ja”. Svaki ljudski postupak, svaka akcija, čin ili djelo je u suštini samo reakcija na utiske primljene, ali i obrađene upravo kroz taj Mjesec. I baš kao što je Mjesečeva svjetlost uslovljena Sunčevom, tako je i svaka naša akcija uslovljena svim onim stvarima koje žive u našem Mjesecu, duboko pohranjenim unutra tako da još jače djeluju, dok mi imamo privid donošenja odluka. Ovo je tako jer je svaka naša akcija  vođena nekim podsvjesnim motivima, i mi na stvarnost samo reagujemo u skladu sa tim. To je ujedno i razlog zašto nismo u stanju da percipiramo stvarnost i sve što nas okružuje onakvim kakvo ono zaista jeste, već na tu istu stvarnost bacamo svoje projekcije koje uporište imaju u tom istom podsvjesnom. To je razlog zašto ljudi istu stvar doživljavaju na različite načine, zašto ista stvar za nekog predstavlja prijetnju, a za nekog izazov ili pak izvor sreće. Na taj način sve stvari, okolnosti i ljudi u našim životima samo su ogledalo nas samih, pa bezmalo čitave živote provodimo u tim okvirima, čvrsto braneći te svoje poglede (čitaj: odraze) kao jedine ispravne. Mjesecu se pripisuje vladarstvo nad životnom dobi do 4. godine, što je, po psiholozima, period kada djeca upijaju sve, kada stvarnost doživljavaju na mnogo potpuniji način nego što to izgleda. Osjećamo stvari na svim nivoima, one se reflektuju na našu psihu, svi ti osjećaju ostaju duboko ukorijenjeni u memoriji našeg cjelokupnog bića. Iz psihologije nam je poznato da upravo traume, i uopšte doživljaji,  nastali u tom periodu određuju ličnost za cijeli život. Smatram da to jeste tačno, jer sve što ljudi kasnije rade jeste razvijanje mehanizama za izgradnju životnog stila prilagođenog tim potrebama. Naravno, ne smatram da je taj period jedini kada doživljavamo stvari duboko i intenzivno, zapravo mislim da to činimo uvijek, samo smo u međuvremenu našli načine kako da razvijemo određeni vid kontrole, u čemu nam sposobnost razuma i racionalizovanja umnogome pomaže.

Kad već govorimo o projekcijama, posebno značajnim u ovom psihološkom osvrtu mi se čini pomenuti koncept Anime/Animusa. Karl Gustav Jung je obradio postojanje muške i ženske energije, kroz pojam Anime i Animusa i smatrao je da muškarci imaju žensku stranu – Animu, a žene mušku stranu – Animusa, što su mnogi od nas duboko i snažno potisnuli. Anima ima emocionalni i ljubavni karakter, dok je animusu dodijeljen racionalizujući karakter. Jung je tvrdio da u svakom muškarcu postoji vječna predstava žene. On kaže, da je ova potreba nesvjesna, što nas opet upućuje na ovu planetu i da je ona nasljedni činilac prvobitnog porijekla i trag doživljaja žene njegovih predaka. Naravno, ovdje opet dolazimo do Mjeseca, jer on predstavlja onaj najintimniji dio prirode, ali i kompletnu genezu, pretke, prije svega naslijeđene po majci, baki i cjelokupnoj ženskoj genezi. Iz ovoga možemo doći do zaključka da će Mjesec u horoskopu muškarca otkriti vječnu predstavu žene (Mjesec), predstavu koja je nesvjesna (Mesec) i koja je nasledni činilac njegovog porijekla (Mjesec), ali i doživljaj žene njegovih predaka (Mjesec). Muškarci Animu dakle projektuju na svoje partnerke, i zapravo teže da otjelotvore tu uslovljenost u jednoj ili više osoba. Ovo najčešće dovodi do problema u ljubavnim odnosima, budući da se partner ne sagledava onakvim kakav zaista jeste, već onakvim kakav živi u našem Mjesecu. I kada to postane sve očevidnije, raskid je neminovnost. Iz ovog razloga, razmatranje Mjeseca za pitanja emotivnih partnerstava, braka i slično je od ogromne važnosti koju nijedno drugo razmatranje u horoskopu ne može prenebregnuti.

Sunce i Mjesec
Sunce i Mjesec

Kada znaš na šta misliš, ali ne umiješ to izraziti,  vaš je Mjesec onaj koji zna dok vaše Sunce  ne zna to da izrazi. Sve one misli koje često leže preduboko za suze su misli prirode vašeg Mjeseca. Neizreciva ekstaza, nijema tuga, tajni san, ezoterična slika o sebi koju ne možete prenijeti svijetu, ili koje svijet ili ne razumije ili ne vrednuje – to su proizvodi Mjeseca u vašem horoskopu. Kada ste pogrešno shvaćeni, to je priroda vašeg Mjeseca, nesavršeno izražena kroz Sunčev znak, za koju osjećate da je iznevjerena. Kada znate šta treba da uradite, ali ne možete da pronađete pravi način da to uradite, to je vaš Mjesec koji zna i vaše Sunce koje odbija da reaguje u skladu sa tim. Takođe, kada ste u onoj situaciji “ne znam zašto sam to rekao”, to je izraz vašeg Mjeseca uprkos volji vašeg Sunca (ako ste iznutra zadovoljni tom rečenicom koja vam se omakla), ili izraz Sunca protiv volje Meseca (ako ste nezadovoljni time što vam je izletjelo). Stvari koje poznajete bez razmišljanja – intuicija, slutnje, instinkti – su proizvodi Mjeseca. Načini izražavanja za koje zaista osjećate da izražavaju vašu najdublju prirodu pripadaju Mjesecu: umjetnost, pisma, stvaralaštvo bilo koje vrste; ponekad ljubav; ponekad posao. Šta god da najdublje osjećate kao sebe, bez obzira da li ste u stanju da uradite bilo šta po tom pitanju u spoljašnjem svijetu, je proizvod vašeg Mjeseca i znaka u kom vam se Mjesec našao prilikom rođenja.

S obzirom na sve rečeno savjetujem svima da upoznaju svoj Mjesec najbolje što mogu, kroz njegovu poziciju u znaku i kući, dispoziciju i aspekte, budući da ne postoji bolji ključ za samospoznaju kroz astrologiju. U tradicionalnoj astrologiji, odnos Mjeseca i Merkura je ključan za uvid o stanju uma i intelektualnim kapacitetima natusa. U tom smislu, dobro je kad se ova dva tijela “vide” kroz bilo koji aspekt, dok je odsustvo aspekta smatrano ograničavajućim u tom pogledu. Za one koji ne znaju gdje im je Mjesec, evo linka preko kog to mogu lako izračunati: http://www.lunarium.co.uk/moonsign/calculator.jsp

Unukalhai – Srce Zmije

unukalhai

Zvijezda Unukalhai nalazi se u jedinstvenom sazvežđu Serpens (zmija), koje je jedino sazvežđe koje je podijeljeno na dva dijela. Zapadni dio naziva se Serpens Caput (Glava zmije), a istočni Serpens Cauda (rep). Između njih nalazi se sazvežđe Ophiuchus. Upravo je Ophiuchus, ili Zmijonoša, bio povod onih nebuloznih tvrdnji kako Zodijak sada ima 13 znakova i kako bi to trebalo nekako Astrologiju da opovrgne. Svako ko iole poznaje osnove Astrologije, ne može ovo za ozbiljno uzeti. Ako se sada osvrnemo i na sam mit onda upravo nalazimo da je konsetalcija Serpens (Zmija) vezana za priču o Asklepiju koji je dobio zadatak da oživi Glauka, sina kralja Minoja, koji se udavio. Dok je Asklepije razmišljao kako će da izvede taj zadatak, u sobu u kojoj se on nalazio ušla je jedna zmija. On ju je ubio, međutim, nedugo zatim došla je još jedna zmija, koja je nosila jednu travku i stavila je na ubijenu zmiju oživevši je na taj način. Vidjevši to, Asklepije je uzeo tu travku, kao travku za oživljavanje, i iskoristo je kako bi oživio Glauka. Bez sumnje, za ovu konstelaciju vezujemo mogućnost da je osoba „prikopčana“ za veliki izvor energije koji spaja „ovaj i onaj svet“, pa ukoliko osoba pravilno kanališe energijom (dobra pozicija, dispozicija u horoskopu) – ona postaje dubokoumna, sposobna da iscjeljuje, pa čak i da „izvlači iz mrtvih“.

Sazvežđa Zmijonoše i Zmije

 

Unukalhai je blijedo žuta zvijezda koja se nalazi na Zmijinom vratu. Potiče od Unku-l-Hajja, što znači Zmijin vrat. Ponekad je zovu i Cor Serpentis, ili Srce Zmije.

Uticaj: Prema Ptolomeju, Unukalhai ima prirodu Saturna i Marsa, Sajmonajt ističe Saturn i Veneru, Pirs Saturn, Veneru i Mars, a Alvidas navodi Mars i Saturn u opoziciji sa Venerom. Sa sobom donosi nemoralnost, nezgode, nasilje i opasnost od trovanja.

O direkciji Mjeseca prema ovoj zvijezdi, Vilijam Lili bilježi sljedeće:

Ukazuje na to da natus može biti predan vještičarenju i radu sa otrovima i objavljuje da će biti podložan otrovnim napicima i ujedima guja i zmija itd. da će teško izbjeći hronične bolesti i da neka od njegovih ljubavnica može preminuti.

Robson sugeriše da je glavni problem  rizik od trovanja, odnosno trovanje preko droge ili alkohola, a isto tako govori o “mudrosti, zanatu, prevari, pakosti, te slaboj volji i opasnosti otrova.” To ne mora da znači da će natus biti narkoman, ali ovi ljudi su neobično osjetljivi na toksine i trpe više nego ostali kada su izloženi dimu, teškim metalima, hemikalijama i alkoholu. Međutim, neki ljudi žude upravo za stvarima na koje su alergični te nam to govori o fatalnoj privlačnosti. Ova zvijezda izgleda da ima izuzetno hipnotički efekat. Robson ima izuzetno negativan pogled na Unukalhai. On je, prije svega, povezuje sa nasiljem i trovanjem, sa prepredenjacima, kriminalcima, i nemoralom. Kada se Vivijan Robson  koristi terminom “zlog okruženja” sugeriše one stilove života koji su u osnovi anti-hrišćanski. Stoga, to uključuje više brakova, radikalne feministkinje, boeme, nekonformiste  i odmetnike. Zmija otkriva Zmijonoši kako da vrati mrtve, što običan smrtnik ne bi trebalo da radi. Ovo je pravo značenje okultnog znanja. Ono što smatram zaista fascinantnim je lokacija srca zmije u vratu. Primijetio sam dok sam istraživao, toliko pjevača! Posebno onih sa veoma hipnotičnim, eteričnim tipom glasa. Ove dvije djevojke iz Abba su sjajan primjer, Fridino Sunce je na Agnethinom Mjesecu, a oba su na Unukalhai. One su zaista zvučale kao jedan nevjerovatan glas.

Tradicionalno, opasnost od trovanja, nasilja kao i od zmija. Suština je u tome da osoba, koja je predstavljena planetom koja se nalazi na Unukalhai, posjeduje nešto izuzetno u sebi, unutar svog nervnog sistema, čime može lako da ugrozi nečiji život, ali i da ga iscijeli. Ovo je mjesto mudrosti i znanja pa u povoljnoj poziciji i dispoziciji, naročito ako su Neptun, Uran i Saturn dobro postavljeni, ovo može biti mjesto izuzetne iscjeljujuće transformacije, pa je od izuzetnog značaja za ljekare, hirurge, kao i sve druge vrste iscjelitelja. Generalno, svi oni koji pružaju uslugu drugima, iscjelivanjem ili podučavanjem o svojim opažajima, mogu očekivati samo najbolje od ove zvijezde. U lošoj postavci, Unukalhai može uzrokovati prevare, laži i izdaje, kao i hronične bolesti čijim uzrocima se teže ulazi u trag. Još jedna bitna veza postoji sa ovom zvijezdom, a to je da je ona simbol žene, a često i mnoštva žena, pa ako opisujemo jednu ženu onda je to zavodnica, ljubavnica, strastvena ali najčešće nevjerna žena, koja ima izvjesnu moć nad muškarcima (obično erotske prirode), ali isto tako opisuje i one žene čiju je „ljubav“ moguće platiti.

 

 

Kada se Unukalhai nađe u bliskom kontaktu sa planetama natalnog horoskopa, a posebno u konjunkciji, obično se manifestuje na neki od dolje opisanih načina:

Sa Suncem: mnogo svađa i razočarenja, nesrećan život, teško pogođen smrću u porodičnom krugu ili gubitkom prijatelja,

Sa Mjesecom: pametan, ali u lošem okruženju, omrznut od strane vlasti, umiješanost u spletke i zavjere, progonstva, hapšenje ili vješanje zbog zločina, najvjerovatnije trovanja.

Sa Merkurom: nepoštenje, optužba zbog falsifikovanja ili krađe dokumenata, slabo zdravlje, izbjegavanje pogubnih situacija u zadnji čas, opasnost od ujeda otrovnih životinja.

Sa Venerom: neprijateljstvo, ljubomora na pripadnike vlastitog pola, nepovoljno za porodična pitanja, povoljno za zaradu, smrt pod tajanstvenim oklnostima, vjerovatno usled trovanja

Sa Marsom: nasilnost, svađe, sklonost laganju, zločin, nasilna smrt, vjerovatno trovanjem

Sa Jupiterom: dvoličnost, sklonost obmanjivanju, izgnanstvo, hapšenje ili egzil.

Sa Saturnom: prikriveno ludilo, narkomanija, zločin u potaji i često bezrazložno trovanje, lukavost, učenost, inteligencija, studioznost; često ljekar ili medicinska sestra, obično ne sklapa brak, moguće samoubistvo ili zatvaranje u ludnicu ili zatvor.

Sa Uranom: grčevito ludilo, blagostanje i raskošna životna sredina, često mu izmiče nasljedstvo, nepovoljno za brak, često nasilna smrt ili samoubistvo, sklonost zločinu.

Sa Neptunom: lukavost, pronicljivost, hrabrost, postojanost, intuitivnost, rđava životna sredina, često kriminalac, neprilike sa suprotnim polom, nepovoljno za zaradu i brak, naprasna smrt.

Da li ću pronaći Kamen Mudrosti?

kamen mudrosti

U ovom tekstu donosim vam tumačenje jednog vrlo zanimljivog pitanja – Da li ću pronaći Kamen Mudrosti?, koje je Vilijamu Liliju postavio nepoznati alhemičar, a koje nam tumačenje ovaj veliki astrolog predočava u svojoj “Hrišćanskoj Astrologiji”. Pitanje je osobito zanimljivo uzimajući u obzir implicitnu i jasnu vezu alhemije i astrologije, a možda još i više jer se izdvaja od mora onih prizemnijih pitanja na koja horarni astrolog obično odgovara, pa nam tako pruža pogled u možda nešto bogatiji svijet Lilijevih savremenika.

Kao što je, vjerujem, poznato, Kamen Mudrosti predstavlja stanje perfekcije u alhemiji gdje pojedinac dostiže moć pretvaranja običnih metala u zlato. Očito ovo je više od čisto fizičkog eksperimenta, budući da zahtijeva savršenu harmoniju i razumijevanje duhovnog, intelektualnog i zemaljskog. Na duhovnom nivou, Kamen Mudrosti se odnosi na sposobnost transformacije mutnog Saturnovog olova u čisti sjaj Sunčevog zlata. Lili prihvata da je takva stvar moguća, ali izbjegava debatu o tačnoj prirodi koja karakteriše Kamen Mudrosti, oblikujući pitanje na takav način da odgovara da li će pitač dostići nivo alhemijske perfekcije koji sam očekuje. Ovdje ću vam predočiti prevod originalnog teksta tumačenja koje je Lili dao, dok u nekom narednom namjeravam objaviti i prevod komentara ovog pitanja pod naslovom “Lilly and the Alchemist”, autora Dejvida Planta.

Lili kamen mudrosti horarni horoskop
Dan Jupitera, čas Merkura; Mjesec od sekstila sa Merkurom prema konjunkciji sa Jupiterom

 

Jedan dovitljiv čovjek mi je uz mnogo ozbiljnosti postavio navedeno pitanje, tj. da li će pronaći Kamen Mudrosti? ili onaj Eliksir, putem kog se sva čuda mogu izvesti? Da postoji tako nešto ja iskreno vjerujem; te da može biti dostignuto, u to sam uvjeren: no kako je to blagoslov nad blagoslovima na zemlji, držim da je to dato vrlo rijetkima, a i njima više uz otkrovenje dobrih anđela Božjih, nego li kroz ispravnu ljudsku djelatnost. Pitanje bi se onda moglo postaviti i na drugi način: “Da li će mu njegovo znanje omogućiti, te da li je tako dovitljiv, da proizvede svojom Umjetnošću efekat koji  želi?

Pitač je predstavljen ascendentom, i Merkurom kao njegovim vladarem; njegovo znanje Marsom, vladarem devete kuće, i aspektima koje prima od drugih planeta.

Nalazim Marsa, vladara pitačeve Nauke u kadentnoj kući, ali u svom terminu i licu.

Mars je u kvadratu i sa Merkurom i sa Saturnom, a oni su kao i on u fiksnim znacima, oni u terminima Saturna, padajući u devetu kuću; Nalazim Merkura do nedavno retrogradnog i u kvadratu sa Marsom, kako se sad polako kreće direktno, aplicirajući ponovo ka drugom kvadratu prema Marsu: Odavde zaključujem da je pitač prethodno proveo neko vrijeme u potrazi za ovim divnim Draguljem, Eliskirom, no uzalud i bez svrhe; njegova druga aplikacija koja se odigrava nedugo zatim, dok je Merkur u Blizancima, i u svojim terminima, ukazuje na jaču želju, veće nade i odlučnost da se još jednom upusti u poduhvat dostizanja Kamena Mudrosti, ali pitaču sam savjetovao da odustane od daljeg rada na tu temu, u svijetlu prethodno navedenih razloga, i upozorio ga koliko je nesposoban, i da ne postoji vjerovatnoću dostizanja željene stvari, prema prirodnim uzrocima, i savjetovao sam ga da se okane toga: Takođe sam mu rekao da je griješio u svojim materijalima ili jedinjenjima, radeći na stvarima previše zemaljskim ili sa previše glomaznim i teškim substancijama, koje sam tumačenje dijelom prikupio od Merkurovog kvadrata prema Marsu, dijelom od aflikcije Merkura, njegovog intelektualnog dijela, blizinom Saturna, dok oba nastanjuju zemljane znake, jer u svakoj operaciji u kojoj je Merkur oštećen, tu je fantazija ili imaginativni dio imbecilan; ali gdje je vladar Djela sam nesrećan (kao što je ovdje Mars kao vladar devete) onda je temelj ili stvar po sebi u glavnom dijelu operacije defektna, kao što je ovdje bila; i ovaj Gospodin ne bi trebao misliti da govorim uludo; upoznao sam ga, da bi mu neophodnije bilo da se izliječi od tuberkuloze u koju je upadao …(ne, u koju je ušao) nego da nastavi sa daljom patnjom u istraživanju ovog Lavirinta.

Jer vidjevši Merkura, vladara ascendenta u konjunkciji sa Saturnom u Biku, pri čemu je Saturn vladar šeste kuće, zlog uticaja prirodno, te našavši Marsa kako aflikuje Merkura iz dvanaeste, dok Merkur ne odstupa, već aplicira dalje zlom kvadratu Marsa, bez benefika koji bacaju svoje zrake između Merkura i dva malefika, već da stoji sam bez ikakve pomoći, i tako nesposoban da se odupre njihovom malefičnom uticaju. Savjetovao sam mu da se brzo postara za svoje zdravlje.

Lili Kamen Mudrosti originalni horoskop
Originalna postavka horoskopa